Tekija i turbe Hamza-dede Orlovića u Konjević Polju

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu

Tekija i turbe Hamza-dede Orlovića nalaze se u zaseoku Orlovići u Konjević Polju, općina Bratunac.

Tekija[uredi | uredi izvor]

Tekiju je početkom 16. vijeka izgradio derviš (najvjerovatnije mevlevija) Hamza-dede iz porodice Orlovića. Osim tekije i turbeta, postoji i mezaristan. Iako su tekije kao mjesta okupljanja derviša imale značajnu ulogu u nastanku gradskih naselja u Bosni i Hercegovini, oko Orlovića nije se razvilo gradsko naselje, prije svega zbog blizine Zvornika i Srebrenice. U funkciji musafirhane i konačišta za putnike, tekija je služila do polovine 20. vijeka.

Prema osmanlijskim popisima iz 1519. i 1533, Hamza-dede, spahija sa timarom, imao je godišnji prihod od 7.000 akči što ga je svrstavalo u krupnije spahije na tom području. Njegov je timar najvjerovatnije obuhvatao Orloviće, Konjeviće i druga sela u nahiji Kušlat (oko 2 km sjeveroistočno od Orlovića) u srebreničkom kadiluku. Za potrebe tekije, uvakufio je okolno zemljište sa košnicama, vinogradom, baščom i njivama. Uvakufljeno zemljište je na osnovu carskog berata oslobođeno svih poreza, ali je određeno da služi kao musafirhana. Poslije smrti Hamza-dede, tekijom su upravljali Hamzin oslobođeni rob Hasan, sin Abdulahov i Mustafa, sin Indže, Hamza-dedine kćerke. Porušena je u martu 1993, nakon pada Cerske i šireg područja Konjević Polja u ofanzivi VRS Cerska 93. Poslije rata je obnovljena i u njoj se zikr održava svakih 15 dana.[1]

Turbe[uredi | uredi izvor]

U turbetu se nalaze dva mezara, koja prema predaji pripadaju Hamza-dedi i njegovom sinu Mustafi. Oba imaju i gornji i donji nišan. Na nišanu jednog od mezara nalazi se derviška kapa i uklesan topuz, dok se na drugom mezaru nalazi vojnički saruk i uklesani sablja i štit. Dok se gotovo sa sigurnošću može reći da mezar sa derviškom kapom pripada Hamza-dedi, ne postoje pisani dokazi o tome ko je pokopan u drugom mezaru. Prema Muhamedu Hadžijahiću, navodni Mustafin mezar pripada drugoj polovici 16. vijeka, a sam Mustafa najvjerovatnije je bio Hamzin unuk, a ne sin. Moguće je da je Mustafa Orlović identičan sa Mujom Orlanovićem, junakom iz Gyule u Undžurovini (Mađarskoj) koji se pojavljuje u bošnjačkoj epskoj književnosti. Turbe je tokom rata u Bosni i Hercegovini doživjelo manju štetu pri pokušaju paljenja.[1]

Uzurpacija zemljišta[uredi | uredi izvor]

U beratu izdatom krajem aprila 1801, navodi se da pojedini ljudi radi zadovoljenja ličnih interesa tvrde da zemljište, vinograd i bašča ne pripadaju zadužbinskom imanju tekije.

Prema narodnoj predaji, jednom prilikom se rod Orlovića sveo na samo jednog čovjeka koji je, pokušavajući izbjeći šikaniranje "Konjević kapetana" koji mu je nastojao uzeti zemljište, otišao u vojsku gdje se pobratimio sa poznatim junakom Mehmedom iz Pećišta kod Srebrenice. Mehmedu je predložio da imanje podijele na što je ovaj pristao. Uz Orloviće, dio Hamza-dedinog vakufa posjeduju i Mehmedovići, koji su potomci Mehmedovi.

Općina Bratunac na čelu sa načelnikom Miroslavom Deronjićem bespravno je poklonila Crkvenoj pravoslavnoj opštini Drinjača Srpske pravoslavne crkve dva duluma zemljišta koja pripadaju Fati Orlović. Na tom je zemljištu 1996. godine nelegalno izgrađena crkva koja do danas nije izmještena iako na području Konjević Polja nikad nije postojala pravoslavna crkva niti postoje ikakvi materijalni dokazi o postojanju pravoslavnog življa.

Veza sa hamzevijama[uredi | uredi izvor]

Dio autora zastupa mišljenje da su bosanske hamzevije direktni potomci Orlovića dok ima i onih koji smatraju da ne postoji nikakva veza između njih. Safvet-beg Bašagić pretpostavlja, a njegov stav slijedi i Riza Muderizović, da je Hamza Bali Bošnjak, pogubljen u Istanbulu 6. juna 1573. zbog krivovjerstva, potomak šejha Hamze. Muhamed Hadžijahić tvrdi da postoje samo indirektni razlozi koji upućuju da je Hamza Bošnjak potomak Hamza-dede i da je tekija odigrala važnu ulogu u hamzevijskom pokretu, a tekiju dovodi u vezu sa učenjima Muhameda Birgivija.

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Đozić, Adib (2014). Tekija Hamza-dede Orlovića u Konjević Polju. Monumenta Srebrenica - Istraživanja, dokumenti, svjedočanstva (Knjiga 3): Srebrenica kroz minula stoljeća. Tuzla: JU Zavod za zaštitu i korištenje kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa Tuzlanskog kantona.
  • Hadžijahić, Muhamed (1960). Tekija kraj Zvornika - postojbina bosanskih hamzevija? (Prilozi za orijentalnu filozofiju). Sarajevo: Orijentalni institut u Sarajevu.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b "Turbe u Konjević-Polju: Četnik htio nogom razvaliti vrata, pukla mu cjevanica". STAV. 26. 6. 2018.