Telegraf

S Wikipedije, slobodne enciklopedije

Telegraf (od grčke riječi tele, daleko, i graphein, pisati) je uređaj odnosno sistem za prenos poruka na veliku udaljenost. Za razliku od telefona, telegraf ne prenosi glas nego pojedina slova uz pomoć određenog koda.

Optički telegraf[uredi | uredi izvor]

Chappeov telegraf

Prvi telegrafski sistemi su koristili optički prijenos poruka. Za vrijeme francuske revolucije, Claude Chappe, inžinjer iz Lyona je izmislio i izgradio novi sistem koji se sastojao od niza tornjeva sa pokretnim elementima kojima je upravljala ljudska posada. [1]

Svaka pozicija pokretnih elemenata je odgovarala jednom slovu te su kodovi morali biti razmijenjeni prije prijenosa poruke. Tornjevi su bili izgrađeni na uzvišenjima i na relativno maloj udaljenosti, oko 400 m, [1] kako bi se iz svakog tornja vidio prethodni i naredni toranj u nizu. Nakon što bi posada primijetila signale koje je slao jedan toranj, ponavljala bi te signale nakon određenog vremena. Posada narednog tornja bi primijetila ove signale i također ih ponavljala. Tako se poruka širila s jednog na drugi kraj niza. Ovaj sistem je omogućavao mnogo brži prenos poruka u odnosu na dotad korištene kurire na konjima.

Problem ovih prvih telegrafa je bio to što se nisu mogli koristiti po noći ili lošem vremenu, te što je u svakom tornju morao biti angažiran veliki broj ljudi.[1]

Optički telegrafi se koriste i danas, naročito u moreplovstvu, gdje se za prenos poruka na kratke udaljenosti koristi jak reflektor koji se naizmjenično pali i gasi. Ovo gašenje i paljenje svjetla odgovara određenom kodu uz pomoć kojeg se prenosi poruka.

U Francuskoj je postojao niz optičkih telegrafa, ukupno 534, na dužini od 5000 km.[1]

Električni telegraf[uredi | uredi izvor]

Morseov telegraf iz 1837. godine

Razvoj elektriciteta je stvorio osnove za električni telegraf. Samuel Morse je 1832. godine uspio razviti prvi jednostavni i stabilni električni sistem za prijenos poruka te je naredne godine za ovaj izum dobio i patent. Prvi pravi električni telegraf je povezivao London i Birmingham i izgrađen je 1838. godine. [2]

Kod električnog telegrafa su dvije tačke između kojih se vrši prijenos poruke povezane električnom linijom. S obje strane ove električne linije se nalazi po jedna posebna sprava, od kojih jedna služi za slanje a druga za primanja poruka. Za slanje poruke se kod prenosi tako da se električni signali šalju električnom linijom. Ovi signali se registriraju s druge strane linije (obično uz pomoć papirne trake na koju se ispisuju primljeni simboli) i tako dolazi do prijenosa poruke.

Morse je za upotrebu sa svojim aparatom izmislio poseban kod u kojem se za svako slovo abecede koristi mješavina tačaka i linija. Ovaj kod (takozvani Morseov kod) je još i danas u upotrebi.[2]

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b c d Početak telegrafije: optički telegraf Arhivirano 7. 1. 2015. na Wayback Machinedevcon3.de pristupljeno:25. 7.2014 (de)
  2. ^ a b Početak telegrafije: elektro-magnetni telegraf Arhivirano 13. 3. 2015. na Wayback Machinedevcon3.de pristupljeno:25. 7.2014 (de)