Teneurin

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Teneurin
Identifikatori
SimbolTEN

Teneurini su porodica filogenetski konzerviranih jednoprolazni transmembranskih glikoproteina eksprimiranih tokom formiranja uzorka i morfogeneze.[1] Ime se odnosi na "ten-a" (od "tenascinoliki proteinski dodatak") i "neuroni", primarno mjesto ekspresije teneurina. Ten-m se odnosi na veliko protein sličan tenascinu.

Teneurini su visoko konzervirani među Drosophila, C. elegans i kičmenjacima. U svakoj vrsti, eksprimirani su podskupom neurona, kao i na mjestima formiranja obrazaca i morfogeneze. Kod Drosophila, teneurin poznat kao ten-m ili Odz je gen za pravilo para, a njegova ekspresija je neophodna za normalan razvoj. Nokdaun ekspresije teneurina (ten-1) u C. elegans sa iRNK dovodi do abnormalnog pronalaženja neuronskih puteva i abnormalnog razvoja gonada.[2]

Međućelijski domen nekih, ako ne i svih, teneurina može se pocijepati i transportirati u ćelijsko jedro, gdje je predloženo da djeluje kao transkripcijski faktor. Peptid izveden iz kraja vanćelijskog domena dijeli strukturnu homologiju sa određenim neuropeptidima.

Kod kičmenjaka postoje četiri gena za teneurin, zvana teneurin-1 do teneurin-4. Druga imena koja se nalaze u literaturi uključuju Odz-1 do -4 i Tenm-1 do -4.

Historija[uredi | uredi izvor]

Prvobitno otkrivena kao ten-m i ten-a u Drosophila melanogaster, porodica teneurina je konzervirana od Caenorhabditis elegans (ten- 1) do kičmenjaka, kod kojih postoje četiri paraloga (teneurin-1 do -4 ili odz-1 do -4). Njihov različita arhitektura domena je visoko konzerviana između teneurina beskičmenjaka i kičmenjaka, posebno u vanćelijskom dijelu. Unutarćelijski proteinski domeni Ten-a, Ten-m/Odz i C. elegans TEN-1 se značajno razlikuju, i po veličini i po strukturi, od uporedivih domena teneurina kičmenjaka, ali vanćelijski domeni svih ovih proteina su izuzetno slični.

Struktura[uredi | uredi izvor]

Ten-m1–4, postoje kao homodimeri i prolaze kroz homofilne interakcije u kičmenjacima.

C-terminalni domen[uredi | uredi izvor]

Veliki banćelijski C-terminalni domen sastoji se od osam EGF-ovih ponavljanja (vidi PROSITEDOC), regije konzerviranih cisteina i jedinstvena YD-ponavljanja.

N-terminalni domen[uredi | uredi izvor]

Teneurinska unutarćelijska regija
Identifikatori
SimbolTen-N

Teneurinsk unutarćelijski domen (∼300-400 aa) nalazi se na N-kraju i sadrži niz konzerviranih pretpostavljenih tirozinnskih mjesta fosforilacija, dva EF-slična vezana kalcijaka motiva i dva poliprolinska domena. Ove prolinom bogate ekstenzije su karakteristična za SH3-vezujuća mjesta.

Postoji znatna divergencija između unutarćelijskih domena teneurina beskičmenjaka i kičmenjaka, kao i između različitih proteina beskičmenjaka.[3][4][5][6][7]

Ovaj domen nalazi se u unutarćelijskoj N-terminalnoj regiji porodice teneurina.

Funkcija[uredi | uredi izvor]

Teneurini translociraju se u nukleus gdje regulišu transkripcijsku aktivnost. Pospješuju rast neurit i ćelijsku adheziju. Unutarćelijski domen je u interakciji sa transkripcijskim represorima koji se vezuju za DNK i takođe reguliše aktivnost transkripcijskog faktora. Osim toga, poznato je da stupaju u interakciju s proteinom adaptera citoskeleta, CAP/ponzinom, sugerirajući ulogu ćelijske signalizacije i regulaciju organizacije aktina.[8]

Teneurin-3 reguliše strukturnu i funkcionalu koinervaciju retinskih ganglijskih ćelija u vizuelnom sistemu kičmenjaka.[9]

Ljudski geni[uredi | uredi izvor]

Ljudskim genima kodirani proteini domena teneurina (TENM1-4) navedeni su u infokutijama.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Tucker RP, Chiquet-Ehrismann R, Chevron MP, Martin D, Hall RJ, Rubin BP (januar 2001). "Teneurin-2 is expressed in tissues that regulate limb and somite pattern formation and is induced in vitro and in situ by FGF8". Dev. Dyn. 220 (1): 27–39. doi:10.1002/1097-0177(2000)9999:9999<::AID-DVDY1084>3.0.CO;2-B. PMID 11146505.
  2. ^ Drabikowski, Krzysztof; Trzebiatowska, Agnieszka; Chiquet-Ehrismann, Ruth (1. 6. 2005). "ten-1, an essential gene for germ cell development, epidermal morphogenesis, gonad migration, and neuronal pathfinding in Caenorhabditis elegans". Developmental Biology. 282 (1): 27–38. doi:10.1016/j.ydbio.2005.02.017. ISSN 0012-1606. PMID 15936327.
  3. ^ Minet AD, Rubin BP, Tucker RP, Baumgartner S, Chiquet-Ehrismann R (juni 1999). "Teneurin-1, a vertebrate homologue of the Drosophila pair-rule gene ten-m, is a neuronal protein with a novel type of heparin-binding domain". J. Cell Sci. 112 (12): 2019–32. PMID 10341219.
  4. ^ Bagutti C, Forro G, Ferralli J, Rubin B, Chiquet-Ehrismann R (juli 2003). "The intracellular domain of teneurin-2 has a nuclear function and represses zic-1-mediated transcription". J. Cell Sci. 116 (Pt 14): 2957–66. doi:10.1242/jcs.00603. PMID 12783990.
  5. ^ Tucker RP, Chiquet-Ehrismann R (februar 2006). "Teneurins: a conserved family of transmembrane proteins involved in intercellular signaling during development". Dev. Biol. 290 (2): 237–45. doi:10.1016/j.ydbio.2005.11.038. PMID 16406038.
  6. ^ Tucker RP, Kenzelmann D, Trzebiatowska A, Chiquet-Ehrismann R (2007). "Teneurins: transmembrane proteins with fundamental roles in development". Int. J. Biochem. Cell Biol. 39 (2): 292–7. doi:10.1016/j.biocel.2006.09.012. PMID 17095284.
  7. ^ Kenzelmann D, Chiquet-Ehrismann R, Tucker RP (juni 2007). "Teneurins, a transmembrane protein family involved in cell communication during neuronal development" (PDF). Cell. Mol. Life Sci. 64 (12): 1452–6. doi:10.1007/s00018-007-7108-9. PMID 17502993. S2CID 1314540.
  8. ^ Young TR, Leamey CA (2009). "Teneurins: important regulators of neural circuitry". Int J Biochem Cell Biol. 41 (5): 990–3. doi:10.1016/j.biocel.2008.06.014. PMID 18723111.
  9. ^ Antinucci P, Nikolaou N, Meyer MP, Hindges R (2013). "Teneurin-3 specifies morphological and functional connectivity of retinal ganglion cells in the vertebrate visual system". Cell Rep. 5 (3): 582–92. doi:10.1016/j.celrep.2013.09.045. PMC 3898612. PMID 24183672.

Dopunska kiteratura[uredi | uredi izvor]

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]