Tennis Masters Cup

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Tennis Masters Cup
ATP Tour
Službeni nazivATP Finals
LokacijaTorino (2021–2025)
StadionPala Alpitour
KategorijaZavršni turnir sezone
PodlogaTvrda (d)
Žrijeb8S / 8D
Nagradni fond15.000.000 $ (2023)
Najviše poj. titulaSrbija Novak Đoković (7)
Veb-sajtnittoatpfinals.com
Trenutni prvaci (2023)
Muškarci pojedinačnoSrbija Novak Đoković
Muški paroviSjedinjene Američke Države Rajeev Ram
Ujedinjeno Kraljevstvo Joe Salisbury

Tennis Masters Cup (od 2009. ATP World Tour Finals, a od 2017 ATP Finals) profesionalni je teniski turnir za muškarce koji se održava na kraju svake teniske sezone počevši od 1970. Igra se u dvorani na tvrdoj podlozi. Trenutno se održava u dvorani Pala Alpitour u Torinu, gdje će ostati do 2025, a kroz historiju se održavao u još 14 gradova. Na njemu nastupa osam najboljih tenisera i parova s ATP-liste u toku jedne sezone.

Za razliku od svih drugih muških turnira, Masters Cup nije turnir na direktno ispadanje. Osmorica igrača podijeljena su u dvije grupe po četiri, a prva dvojica iz svake grupe prolaze u polufinale. Isto važi i za parove. Iako je teoretski moguće proći u polufinale s dva poraza u grupi, nijedan igrač s više od jednog poraza nije osvojio titulu u pojedinačnoj konkurenciji.

Trenutni format takmičenja primijenjen je na svim izdanjima ovog turnira osim sljedećih:

  • 1970, 1971 – grupni sistem bez polufinala ili finala; pobjednik je bio igrač s najboljim omjerom
  • 1982, 1983, 1984 – turnir na ispadanje s 12 igrača bez grupne faze; prva četiri nosioca bila su slobodna u prvom kolu
  • 1985 – turnir na ispadanje sa 16 igrača bez grupne faze.

Po sadašnjem sistemu bodovanja pobjednici u obje konkurencije dobijaju do 1500 ATP-bodova. Za svaki poraz u grupi od tog broja oduzima se 200 bodova.

Historija[uredi | uredi izvor]

Ovaj turnir četvrta je evolucija prvenstva koje je ustanovljeno 1970. Prvobitno se zvao Masters Grand Prix i bio je dio turneje Grand Prix. Organizirala ga je Međunarodna organizacija za tenis na travi (ITLF, kasnije ITF). Održavao se uporedo s WCT Finalsom, koji je također bio završni turnir sezone za najbolje igrače u okviru rivalske turneje World Championship Tennis. Na Masters Grand Prixu nastupali su najbolji igrači svijeta, ali za taj turnir nisu dobijali ATP-bodove.

Godine 1990. Asocijacija teniskih profesionalaca (ATP) preuzela je rukovođenje muškim turnirima osim Grand Slam turnira i zamijenila Masters Grand Prix ATP Tour svjetskim prvenstvom. Sada su u igri bili i ATP-bodovi; neporaženi osvajač titule dobio bi jednak broj bodova kao za osvajanje jednog Grand Slam turnira. ITF, koji je nastavio rukovoditi Grand Slam turnirima, osnovao je konkurentski završni turnir sezone pod nazivom Grand Slam kup, na kojem se takmičilo 16 igrača koji su ostvarili najbolje rezultate na Grand Slam turnirima u datoj sezoni.

U decembru 1999. ATP i ITF dogovorili su se da obustave ta dva turnira i ustanove novi u zajedničkom vlasništvu pod nazivom Tennis Masters Cup. Kao i prije, takmičila su se osmorica igrača, ali igrač koji je bio na osmom mjestu ATP-ove Champions Race liste (koja se vodi samo za datu sezonu) nije imao zagarantirano mjesto. Ako igrač koji osvoji jedan od Grand Slam turnira završi sezonu ispod osmog mjesta na listi, ali i dalje nije plasiran ispod 20. mjesta, stekao bi pravo učešća na Masters Cupu umjesto osmoplasiranog s liste. Ako dva igrača izvan osam najboljih osvoje Grand Slam turnir, na Masters Cup išao bi onaj koji je bolje plasiran na ATP-listi.

Godine 2009. Masters Cup preimenovan je u ATP World Tour Finals i određeno je da se održava u londonskoj O2 Areni od 2009. do 2013.[1] Ugovor je 2012. produžen do 2015,[2] kad je ponovo produžen do 2018.[3] Godine 2017. naziv turnira skraćen je u ATP Finals, a ugovor s O2 Arenom produžen do 2020.[4][5] U decembru 2018. objavljeno je da su s početnog spiska sa 40 gradova London, Manchester, Singapur, Tokio i Torino ostali među kandidatima za domaćina turnira od 2021.[6] U aprilu 2019. ATP je objavio da će Torino biti novi domaćin završnog turnira od 2021. do 2025.[7]

Mnogo godina turnir za parove održavan je kao poseban turnir sedmicu nakon pojedinačnog, ali u skorije vrijeme održavaju se u isto vrijeme i u istom gradu. Sistem takmičenja identičan je sistemu u pojedinačnoj konkurenciji.

U većem dijelu svoje historije ovaj turnir smatran je najvažnijim dvoranskim turnirom u muškom teniskom kalendaru (bilo je nekoliko izuzetaka kad je bio organiziran na otvorenom: Melbourne 1974. i Houston 2003. i 2004). Dvorana omogućuje kontrolirane uvjete za igru, što se odnosi i na vrstu podloge i na sistem rasvjete.

Najviše titula ima Novak Đoković (sedam), a Roger Federer drži rekord po najvećem broju finala (deset).

Bodovi, nagradni fond i trofeji[uredi | uredi izvor]

Faza Pojedinačno Parovi[a] Bodovi
Osvajač 2.201.000 $ 351.000 $ 500
Finalist 1.105.000 $ 175.650 $ 400
Dobijeni meč u grupi 390.000 $ 95.000 $ 200
Naknada za učešće Tri meča = 325.500 $
Dva meča = 244.125 $
Jedan meč = 162.750 $
Tri meča = 132.000 $
Dva meča = 99.000 $
Jedan meč = 66.000 $
N/D
Zamjene 152.500 $ 50.850 $ N/D
  1. ^ Predviđenu novčanu nagradu dobija par, ne svaki igrač pojedinačno.
  • Neporaženi šampion dobija maksimalno 1500 bodova i 4.801.500 $ u pojedinačnoj konkurenciji ili 943.650 $ u parovima.

Osim ovoga, u nagrade spadaju i Barclayjevi trofeji za pobjednike u obje konkurencije i ATP-ov trofej za broja 1.[8][9]

Lokacije[uredi | uredi izvor]

Grad Godine Podloga Dvorana Kapacitet
Tokio 1970. Tepih Metropolitanska sportska dvorana 6500
Pariz 1971. "Pierre de Coubertin" 5000
Barcelona 1972. Palau Blaugrana 5700
Boston 1973. Boston Garden 14.900
Melbourne 1974. Trava Kooyong Stadium 8500
Stockholm 1975. Tepih Kraljevska teniska dvorana 6000
Houston 1976. The Summit 16.300
New York City 1977–1989. Madison Square Garden 18.000
Frankfurt 1990–1995. Festhalle Frankfurt 12.000
Hannover 1996–1999. Tepih (1996)
Tvrda (d) (1997–1999)
Hanoversko sajmište 15.000
Lisabon 2000. Tvrda (d) Atlantski paviljon 12.000
Sydney 2001. Acer Arena 17.500
Šangaj 2002. SNIEC  
Houston 2003–2004. Tvrda (o) Teniski klub Westside 5240
Šangaj 2005–2008. Tepih (2005)
Tvrda (d) (2006–2008)
Qizhong Arena 15.000
London 2009–2020. Tvrda (d) O2 Arena[10] 20.000
Torino 2021–2025. Pala Alpitour[11] 16.600

Pobjednici[uredi | uredi izvor]

Pojedinačno[uredi | uredi izvor]

Grad Godina Pobjednik Finalist Rezultat
↓ Masters Grand Prix ↓
Tokio 1970. Sjedinjene Američke Države Stan Smith Australija Rod Laver Grupni sistem
Pariz 1971. Rumunija Ilie Năstase (1/4) Sjedinjene Američke Države Stan Smith Grupni sistem
Barcelona 1972. Rumunija Ilie Năstase (2/4) Sjedinjene Američke Države Stan Smith 6–3, 6–2, 3–6, 2–6, 6–3
Boston 1973. Rumunija Ilie Năstase (3/4) Nizozemska Tom Okker 6–3, 7–5, 4–6, 6–3
Melbourne 1974. Argentina Guillermo Vilas Rumunija Ilie Năstase 7–66, 6–2, 3–6, 3–6, 6–4
Stockholm 1975. Rumunija Ilie Năstase (4/4) Švedska Björn Borg 6–2, 6–2, 6–1
Houston 1976. Španija Manuel Orantes Poljska Wojtek Fibak 5–7, 6–2, 0–6, 7–61, 6–1
New York City 1977. Sjedinjene Američke Države Jimmy Connors Švedska Björn Borg 6–4, 1–6, 6–4
1978. Sjedinjene Američke Države John McEnroe (1/3) Sjedinjene Američke Države Arthur Ashe 6–75, 6–3, 7–5
1979. Švedska Björn Borg (1/2) Sjedinjene Američke Države Vitas Gerulaitis 6–2, 6–2
1980. Švedska Björn Borg (2/2) Čehoslovačka Ivan Lendl 6–4, 6–2, 6–2
1981. Čehoslovačka Ivan Lendl (1/5) Sjedinjene Američke Države Vitas Gerulaitis 6–75, 2–6, 7–66, 6–2, 6–4
1982. Čehoslovačka Ivan Lendl (2/5) Sjedinjene Američke Države John McEnroe 6–4, 6–4, 6–2
1983. Sjedinjene Američke Države John McEnroe (2/3) Čehoslovačka Ivan Lendl 6–3, 6–4, 6–4
1984. Sjedinjene Američke Države John McEnroe (3/3) Čehoslovačka Ivan Lendl 7–5, 6–0, 6–4
1985. Čehoslovačka Ivan Lendl (3/5) Zapadna Njemačka Boris Becker 6–2, 7–64, 6–3
1986. Čehoslovačka Ivan Lendl (4/5) Zapadna Njemačka Boris Becker 6–4, 6–4, 6–4
1987. Čehoslovačka Ivan Lendl (5/5) Švedska Mats Wilander 6–2, 6–2, 6–3
1988. Zapadna Njemačka Boris Becker (1/3) Čehoslovačka Ivan Lendl 5–7, 7–65, 3–6, 6–2, 7–65
1989. Švedska Stefan Edberg Zapadna Njemačka Boris Becker 4–6, 7–66, 6–3, 6–1
↓ ATP Tour svjetsko prvenstvo ↓
Frankfurt 1990. Sjedinjene Američke Države Andre Agassi Švedska Stefan Edberg 5–7, 7–65, 7–5, 6–2
1991. Sjedinjene Američke Države Pete Sampras (1/5) Sjedinjene Američke Države Jim Courier 3–6, 7–65, 6–3, 6–4
1992. Njemačka Boris Becker (2/3) Sjedinjene Američke Države Jim Courier 6–4, 6–3, 7–5
1993. Njemačka Michael Stich Sjedinjene Američke Države Pete Sampras 7–63, 2–6, 7–67, 6–2
1994. Sjedinjene Američke Države Pete Sampras (2/5) Njemačka Boris Becker 4–6, 6–3, 7–5, 6–4
1995. Njemačka Boris Becker (3/3) Sjedinjene Američke Države Michael Chang 7–63, 6–0, 7–65
Hannover 1996. Sjedinjene Američke Države Pete Sampras (3/5) Njemačka Boris Becker 3–6, 7–65, 7–64, 6–711, 6–4
1997. Sjedinjene Američke Države Pete Sampras (4/5) Rusija Jevgenij Kafeljnikov 6–3, 6–2, 6–2
1998. Španija Àlex Corretja Španija Carlos Moyá 3–6, 3–6, 7–5, 6–3, 7–5
1999. Sjedinjene Američke Države Pete Sampras (5/5) Sjedinjene Američke Države Andre Agassi 6–1, 7–5, 6–4
↓ Tennis Masters Cup ↓
Lisabon 2000. Brazil Gustavo Kuerten Sjedinjene Američke Države Andre Agassi 6–4, 6–4, 6–4
Sydney 2001. Australija Lleyton Hewitt (1/2) Francuska Sébastien Grosjean 6–3, 6–3, 6–4
Šangaj 2002. Australija Lleyton Hewitt (2/2) Španija Juan Carlos Ferrero 7–5, 7–5, 2–6, 2–6, 6–4
Houston 2003. Švicarska Roger Federer (1/6) Sjedinjene Američke Države Andre Agassi 6–3, 6–0, 6–4
2004. Švicarska Roger Federer (2/6) Australija Lleyton Hewitt 6–3, 6–2
Šangaj 2005. Argentina David Nalbandian Švicarska Roger Federer 6–74, 6–711, 6–2, 6–1, 7–63
2006. Švicarska Roger Federer (3/6) Sjedinjene Američke Države James Blake 6–0, 6–3, 6–4
2007. Švicarska Roger Federer (4/6) Španija David Ferrer 6–2, 6–3, 6–2
2008. Srbija Novak Đoković (1/5) Rusija Nikolaj Davidenko 6–1, 7–5
↓ ATP World Tour Finals ↓
London 2009. Rusija Nikolaj Davidenko Argentina Juan Martín del Potro 6–3, 6–4
2010. Švicarska Roger Federer (5/6) Španija Rafael Nadal 6–3, 3–6, 6–1
2011. Švicarska Roger Federer (6/6) Francuska Jo-Wilfried Tsonga 6–3, 6–76, 6–3
2012. Srbija Novak Đoković (2/5) Švicarska Roger Federer 7–66, 7–5
2013. Srbija Novak Đoković (3/5) Španija Rafael Nadal 6–3, 6–4
2014. Srbija Novak Đoković (4/5) Švicarska Roger Federer bez borbe
2015. Srbija Novak Đoković (5/5) Švicarska Roger Federer 6–3, 6–4
2016. Ujedinjeno Kraljevstvo Andy Murray Srbija Novak Đoković 6–3, 6–4
↓ ATP Finals ↓
London 2017. Bugarska Grigor Dimitrov Belgija David Goffin 7–5, 4–6, 6–3
2018. Njemačka Aleksandar Zverev Srbija Novak Đoković 6–4, 6–3
2019. Grčka Stefanos Tsitsipas Austrija Dominic Thiem 6–76, 6–2, 7–64
2020. Rusija Danil Medvedev Austrija Dominic Thiem 4–6, 7–62, 6–4
2021. Njemačka Aleksandar Zverev (2/2) Rusija Danil Medvedev 6–4, 6–4
2022. Srbija Novak Đoković (6/6) Norveška Casper Ruud 7–5, 6–3
2023. Srbija Novak Đoković (7/7) Italija Jannik Sinner 6–3, 6–3

Parovi[uredi | uredi izvor]

Grad Godina Pobjednici Finalisti Rezultat
↓ Masters Grand Prix ↓
Tokio 1970. Sjedinjene Američke Države Stan Smith
Sjedinjene Američke Države Arthur Ashe
Grupni sistem
1971.

1974.
Nije održan
Stockholm 1975. Španija Juan Gisbert
Španija Manuel Orantes
Grupni sistem
Houston 1976. Sjedinjene Američke Države Fred McNair
Sjedinjene Američke Države Sherwood Stewart
Sjedinjene Američke Države Brian Gottfried
Meksiko Raúl Ramírez
6–4, 5–7, 5–7, 6–4, 6–4
New York City 1977. Južnoafrička Republika Bob Hewitt
Južnoafrička Republika Frew McMillan
Sjedinjene Američke Države Bob Lutz
Sjedinjene Američke Države Stan Smith
7–5, 7–6, 6–3
1978. Sjedinjene Američke Države Peter Fleming (1/7)
Sjedinjene Američke Države John McEnroe (1/7)
Poljska Wojtek Fibak
Nizozemska Tom Okker
6–4, 6–2, 6–4
1979. Sjedinjene Američke Države Peter Fleming (2/7)
Sjedinjene Američke Države John McEnroe (2/7)
Poljska Wojtek Fibak
Nizozemska Tom Okker
6–3, 7–6, 6–1
1980. Sjedinjene Američke Države Peter Fleming (3/7)
Sjedinjene Američke Države John McEnroe (3/7)
Australija Peter McNamara
Australija Paul McNamee
6–4, 6–3
1981. Sjedinjene Američke Države Peter Fleming (4/7)
Sjedinjene Američke Države John McEnroe (4/7)
Južnoafrička Republika Kevin Curren
Sjedinjene Američke Države Steve Denton
6–3, 6–3
1982. Sjedinjene Američke Države Peter Fleming (5/7)
Sjedinjene Američke Države John McEnroe (5/7)
Sjedinjene Američke Države Sherwood Stewart
Sjedinjene Američke Države Ferdi Taygan
7–5, 6–3
1983. Sjedinjene Američke Države Peter Fleming (6/7)
Sjedinjene Američke Države John McEnroe (6/7)
Čehoslovačka Pavel Složil
Čehoslovačka Tomáš Šmíd
6–2, 6–2
1984. Sjedinjene Američke Države Peter Fleming (7/7)
Sjedinjene Američke Države John McEnroe (7/7)
Australija Mark Edmondson
Sjedinjene Američke Države Sherwood Stewart
6–3, 6–1
1985. Švedska Stefan Edberg (1/2)
Švedska Anders Järryd (1/3)
Švedska Joakim Nyström
Švedska Mats Wilander
6–1, 7–65
London 1986. Švedska Stefan Edberg (2/2)
Švedska Anders Järryd (2/3)
Francuska Guy Forget
Francuska Yannick Noah
6–3, 7–62, 6–3
1987. Čehoslovačka Miloslav Mečíř
Čehoslovačka Tomáš Šmíd
Sjedinjene Američke Države Ken Flach
Sjedinjene Američke Države Robert Seguso
6–4, 7–5, 6–75, 6–3
1988. Sjedinjene Američke Države Rick Leach (1/3)
Sjedinjene Američke Države Jim Pugh
Španija Sergio Casal
Španija Emilio Sánchez
6–4, 6–3, 2–6, 6–0
1989. Sjedinjene Američke Države Jim Grabb
Sjedinjene Američke Države Patrick McEnroe
Australija John Fitzgerald
Švedska Anders Järryd
7–5, 7–64, 5–7, 6–3
↓ ATP Tour svjetsko prvenstvo ↓
Gold Coast 1990. Francuska Guy Forget
Švicarska Jakob Hlasek
Španija Sergio Casal
Španija Emilio Sánchez
6–4, 7–65, 5–7, 6–4
Johannesburg 1991. Australija John Fitzgerald
Švedska Anders Järryd (3/3)
Sjedinjene Američke Države Ken Flach
Sjedinjene Američke Države Robert Seguso
6–4, 6–4, 2–6, 6–4
1992. Australija Todd Woodbridge (1/2)
Australija Mark Woodforde (1/2)
Australija John Fitzgerald
Švedska Anders Järryd
6–2, 7–64, 5–7, 3–6, 6–3
1993. Nizozemska Jacco Eltingh (1/2)
Nizozemska Paul Haarhuis (1/2)
Australija Todd Woodbridge
Australija Mark Woodforde
7–64, 7–65, 6–4
Jakarta 1994. Švedska Jan Apell
Švedska Jonas Björkman (1/2)
Australija Todd Woodbridge
Australija Mark Woodforde
6–4, 4–6, 4–6, 7–65, 7–66
Eindhoven 1995. Kanada Grant Connell
Sjedinjene Američke Države Patrick Galbraith
Nizozemska Jacco Eltingh
Nizozemska Paul Haarhuis
7–66, 7–66, 3–6, 7–62
Hartford 1996. Australija Todd Woodbridge (2/2)
Australija Mark Woodforde (2/2)
Kanada Sébastien Lareau
Sjedinjene Američke Države Alex O'Brien
6–4, 5–7, 6–2, 7–63
1997. Sjedinjene Američke Države Rick Leach (2/3)
Sjedinjene Američke Države Jonathan Stark
Indija Mahesh Bhupathi
Indija Leander Paes
6–3, 6–4, 7–63
1998. Nizozemska Jacco Eltingh (2/2)
Nizozemska Paul Haarhuis (2/2)
Bahami Mark Knowles
Kanada Daniel Nestor
6–4, 6–2, 7–5
1999. Kanada Sébastien Lareau
Sjedinjene Američke Države Alex O'Brien
Indija Mahesh Bhupathi
Indija Leander Paes
6–3, 6–2, 6–2
Bangalore 2000. Sjedinjene Američke Države Donald Johnson
Južnoafrička Republika Piet Norval
Indija Mahesh Bhupathi
Indija Leander Paes
7–68, 6–3, 6–4
ATP World Doubles Challenge Cup[12]
Bangalore 2001
(održan
2002)
Južnoafrička Republika Ellis Ferreira
Sjedinjene Američke Države Rick Leach (3/3)
Češka Petr Pála
Češka Pavel Vízner
6–76, 7–62, 6–4, 6–4
↓ Tennis Masters Cup ↓
2002. Nije održan
Houston 2003. Sjedinjene Američke Države Bob Bryan (1/4)
Sjedinjene Američke Države Mike Bryan (1/4)
Francuska Michaël Llodra
Francuska Fabrice Santoro
6–76, 6–3, 3–6, 7–63, 6–4
2004. Sjedinjene Američke Države Bob Bryan (2/4)
Sjedinjene Američke Države Mike Bryan (2/4)
Zimbabve Wayne Black
Zimbabve Kevin Ullyett
4–6, 7–5, 6–4, 6–2
Šangaj 2005. Francuska Michaël Llodra
Francuska Fabrice Santoro
Indija Leander Paes
Srbija i Crna Gora Nenad Zimonjić
6–76, 6–3, 7–64
2006. Švedska Jonas Björkman (2/2)
Bjelorusija Maks Mirni (1/2)
Bahami Mark Knowles
Kanada Daniel Nestor
6–2, 6–4
2007. Bahami Mark Knowles
Kanada Daniel Nestor (1/4)
Švedska Simon Aspelin
Austrija Julian Knowle
6–2, 6–3
2008. Kanada Daniel Nestor (2/4)
Srbija Nenad Zimonjić (1/2)
Sjedinjene Američke Države Bob Bryan
Sjedinjene Američke Države Mike Bryan
7–63, 6–2
↓ ATP World Tour Finals ↓
London 2009. Sjedinjene Američke Države Bob Bryan (3/4)
Sjedinjene Američke Države Mike Bryan (3/4)
Bjelorusija Maks Mirni
Izrael Andy Ram
7–65, 6–3
2010. Kanada Daniel Nestor (3/4)
Srbija Nenad Zimonjić (2/2)
Indija Mahesh Bhupathi
Bjelorusija Maks Mirni
7–66, 6–4
2011. Bjelorusija Maks Mirni (2/2)
Kanada Daniel Nestor (4/4)
Poljska Mariusz Fyrstenberg
Poljska Marcin Matkowski
7–5, 6–3
2012. Španija Marcel Granollers
Španija Marc López
Indija Mahesh Bhupathi
Indija Rohan Bopanna
7–5, 3–6, [10–3]
2013. Španija David Marrero
Španija Fernando Verdasco
Sjedinjene Američke Države Bob Bryan
Sjedinjene Američke Države Mike Bryan
7–5, 6–73, [10–7]
2014. Sjedinjene Američke Države Bob Bryan (4/4)
Sjedinjene Američke Države Mike Bryan (4/4)
Hrvatska Ivan Dodig
Brazil Marcelo Melo
6–75, 6–2, [10–7]
2015. Nizozemska Jean-Julien Rojer
Rumunija Horia Tecău
Indija Rohan Bopanna
Rumunija Florin Mergea
6–4, 6–3
2016. Finska Henri Kontinen (1/2)
Australija John Peers (1/2)
Južnoafrička Republika Raven Klaasen
Sjedinjene Američke Države Rajeev Ram
2–6, 6–1, [10–8]
↓ ATP Finals ↓
London 2017. Finska Henri Kontinen (2/2)
Australija John Peers (2/2)
Poljska Łukasz Kubot
Brazil Marcelo Melo
6–4, 6–2
2018. Sjedinjene Američke Države Mike Bryan
Sjedinjene Američke Države Jack Sock (5/5)
Francuska Pierre-Hugues Herbert
Francuska Nicolas Mahut
5–7, 6–1, [13–11]
2019. Francuska Pierre-Hugues Herbert
Francuska Nicolas Mahut
Južnoafrička Republika Raven Klaasen
Novi Zeland Michael Venus
6–3, 6–4
2020. Nizozemska Wesley Koolhof
Hrvatska Nikola Mektić
Austrija Jürgen Melzer
Francuska Édouard Roger-Vasselin
6–2, 3–6, [10–5]
2021. Francuska Pierre-Hugues Herbert (2/2)
Francuska Nicolas Mahut (2/2)
Sjedinjene Američke Države Rajeev Ram
Ujedinjeno Kraljevstvo Joe Salisbury
6–4, 7–60
2022. Sjedinjene Američke Države Rajeev Ram (1/2)
Ujedinjeno Kraljevstvo Joe Salisbury (1/2)
Hrvatska Nikola Mektić
Hrvatska Mate Pavić
7–64, 6–4
2023. Sjedinjene Američke Države Rajeev Ram (2/2)
Ujedinjeno Kraljevstvo Joe Salisbury (2/2)
Španija Marcel Granollers
Argentina Horacio Zeballos
6–3, 6–4

Pregled pobjednika i finalista[uredi | uredi izvor]

Pojedinačno[uredi | uredi izvor]

Aktivni igrači napisani su podebljanim slovima.

Titule Igrač Pobjede Finala
7 Srbija Novak Đoković 2008, 2012, 2013, 2014, 2015, 2022, 2023. 2016, 2018.
6 Švicarska Roger Federer 2003, 2004, 2006, 2007, 2010, 2011. 2005, 2012, 2014, 2015.
5 Čehoslovačka Ivan Lendl 1981, 1982, 1985, 1986, 1987. 1980, 1983, 1984, 1988.
Sjedinjene Američke Države Pete Sampras 1991, 1994, 1996, 1997, 1999. 1993.
4 Rumunija Ilie Năstase 1971, 1972, 1973, 1975. 1974.
3 Njemačka Boris Becker 1988, 1992, 1995. 1985, 1986, 1989, 1994, 1996.
Sjedinjene Američke Države John McEnroe 1978, 1983, 1984. 1982.
2 Švedska Björn Borg 1979, 1980. 1975, 1977.
Australija Lleyton Hewitt 2001, 2002. 2004.
Njemačka Aleksandar Zverev 2018, 2021.
1 Sjedinjene Američke Države Andre Agassi 1990. 1999, 2000, 2003.
Sjedinjene Američke Države Stan Smith 1970. 1971, 1972.
Rusija Nikolaj Davidenko 2009. 2008.
Švedska Stefan Edberg 1989. 1990.
Rusija Danil Medvedev 2020. 2021.
Sjedinjene Američke Države Jimmy Connors 1977.
Španija Àlex Corretja 1998.
Brazil Gustavo Kuerten 2000.
Ujedinjeno Kraljevstvo Andy Murray 2016.
Bugarska Grigor Dimitrov 2017.
Argentina David Nalbandian 2005.
Španija Manuel Orantes 1976.
Njemačka Michael Stich 1993.
Argentina Guillermo Vilas 1974.
Grčka Stefanos Tsitsipas 2019.
0 Sjedinjene Američke Države Vitas Gerulaitis 1979, 1981.
Sjedinjene Američke Države Jim Courier 1991, 1992.
Španija Rafael Nadal 2010, 2013.
Austrija Dominic Thiem 2019, 2020.
Australija Rod Laver 1970.
Nizozemska Tom Okker 1973.
Poljska Wojciech Fibak 1976.
Sjedinjene Američke Države Arthur Ashe 1978.
Švedska Mats Wilander 1987.
Sjedinjene Američke Države Michael Chang 1995.
Rusija Jevgenij Kafeljnikov 1997.
Španija Carlos Moyá 1998.
Francuska Sébastien Grosjean 2001.
Španija Juan Carlos Ferrero 2002.
Sjedinjene Američke Države James Blake 2006.
Španija David Ferrer 2007.
Argentina Juan Martín del Potro 2009.
Francuska Jo-Wilfried Tsonga 2011.
Belgija David Goffin 2017.
Norveška Casper Ruud 2022.
Italija Jannik Sinner 2023.

Parovi[uredi | uredi izvor]

Aktivni igrači napisani su podebljanim slovima.

Titule Igrač Pobjede Finala
7 Sjedinjene Američke Države Peter Fleming 1978, 1979, 1980, 1981, 1982, 1983, 1984.
Sjedinjene Američke Države John McEnroe 1978, 1979, 1980, 1981, 1982, 1983, 1984.
5 Sjedinjene Američke Države Mike Bryan 2003, 2004, 2009, 2014, 2018. 2008, 2013.
4 Sjedinjene Američke Države Bob Bryan 2003, 2004, 2009, 2014. 2008, 2013.
Kanada Daniel Nestor 2007, 2008, 2010, 2011. 1998, 2006.
3 Švedska Anders Järryd 1985, 1986, 1991. 1989, 1992.
Sjedinjene Američke Države Rick Leach 1988, 1997, 2001.
2 Australija Todd Woodbridge 1992, 1996. 1993, 1994.
Australija Mark Woodforde 1992, 1996. 1993, 1994.
Bjelorusija Maks Mirni 2006, 2011. 2009, 2010.
Nizozemska Jacco Eltingh 1993, 1998. 1995.
Nizozemska Paul Haarhuis 1993, 1998. 1995.
Srbija Nenad Zimonjić 2008, 2010. 2005.
Francuska Pierre-Hugues Herbert 2019, 2021. 2018.
Francuska Nicolas Mahut 2019, 2021. 2018.
Sjedinjene Američke Države Rajeev Ram 2022, 2023. 2021.
Ujedinjeno Kraljevstvo Joe Salisbury 2022, 2023. 2021.
Švedska Stefan Edberg 1985, 1986.
Švedska Jonas Björkman 1994, 2006.
Finska Henri Kontinen 2016, 2017.
Australija John Peers 2016, 2017.
1 Sjedinjene Američke Države Sherwood Stewart 1976. 1982, 1984.
Australija John Fitzgerald 1991. 1989, 1992.
Bahami Mark Knowles 2007. 1998, 2006.
Sjedinjene Američke Države Stan Smith 1970. 1977.
Čehoslovačka Tomáš Šmíd 1987. 1983.
Francuska Guy Forget 1990. 1986.
Kanada Sébastien Lareau 1999. 1996.
Sjedinjene Američke Države Alex O'Brien 1999. 1996.
Francuska Michaël Llodra 2005. 2003.
Francuska Fabrice Santoro 2005. 2003.
Hrvatska Nikola Mektić 2020. 2022.
Sjedinjene Američke Države Arthur Ashe 1970.
Španija Juan Gisbert 1975.
Španija Manuel Orantes 1975.
Sjedinjene Američke Države Fred McNair 1976.
Južnoafrička Republika Bob Hewitt 1977.
Južnoafrička Republika Frew McMillan 1977.
Čehoslovačka Miloslav Mečíř 1987.
Sjedinjene Američke Države Jim Pugh 1988.
Sjedinjene Američke Države Jim Grabb 1989.
Sjedinjene Američke Države Patrick McEnroe 1989.
Švicarska Jakob Hlasek 1990.
Švedska Jan Apell 1994.
Kanada Grant Connell 1995.
Sjedinjene Američke Države Patrick Galbraith 1995.
Sjedinjene Američke Države Jonathan Stark 1997.
Sjedinjene Američke Države Donald Johnson 2000.
Južnoafrička Republika Piet Norval 2000.
Južnoafrička Republika Ellis Ferreira 2001.
Španija Marcel Granollers 2012.
Španija Marc López 2012.
Španija David Marrero 2013.
Španija Fernando Verdasco 2013.
Nizozemska Jean-Julien Rojer 2015.
Rumunija Horia Tecău 2015.
Sjedinjene Američke Države Jack Sock 2018.
Nizozemska Wesley Koolhof 2020.

Rekordi[uredi | uredi izvor]

Najviše titula:[13]
1. Srbija Novak Đoković: 7 (2008, 2012, 2013, 2014, 2015, 2022, 2023)
2. Švicarska Roger Federer: 6 (2003, 2004, 2006, 2007, 2010, 2011)
3. Čehoslovačka Ivan Lendl: 5 (1981, 1982, 1985, 1986, 1987)
Sjedinjene Američke Države Pete Sampras: 5 (1991, 1994, 1996, 1997, 1999)
5. Rumunija Ilie Năstase: 4 (1971, 1972, 1973, 1975)

Najviše uzastopnih titula:
1. Srbija Novak Đoković: 4 (2012–2015)
2. Rumunija Ilie Năstase: 3 (1971–1973)
Čehoslovačka Ivan Lendl: 3 (1985–1987)

Najviše finala:
1. Švicarska Roger Federer: 10 (2003–2007, 2010–2012, 2014–2015)
2. Čehoslovačka Ivan Lendl: 9 (1980–1988)
2. Srbija Novak Đoković: 9 (2008, 2012–2016, 2018, 2022–2023)
3. Zapadna Njemačka Boris Becker: 8 (1985–1986, 1988–1989, 1992, 1994–1996)
5. Sjedinjene Američke Države Pete Sampras: 6 (1991, 1993–1994, 1996–1997, 1999)

Najviše uzastopnih finala:
1. Čehoslovačka Ivan Lendl: 9 (1980–1988)
2. Srbija Novak Đoković: 5 (2012–2016)
Švicarska Roger Federer: 5 (2003–2007)
Rumunija Ilie Năstase: 5 (1971–1975)
5. Njemačka Boris Becker: 3 (1994–1996)
Sjedinjene Američke Države Stan Smith: 3 (1970–1972)

Igrači koji su osvojili turnir bez poraza:
1. Švicarska Roger Federer (2003, 2004, 2006, 2010, 2011)
Čehoslovačka Ivan Lendl (1981, 1982, 1985, 1986, 1987)
3. Srbija Novak Đoković (2012, 2013, 2014, 2022)
Sjedinjene Američke Države John McEnroe (1978, 1983, 1984)
5. Rumunija Ilie Năstase (1971, 1972)
6. Švedska Björn Borg (1979)
Australija Lleyton Hewitt (2001)
Rusija Danil Medvedev (2020)
Ujedinjeno Kraljevstvo Andy Murray (2016)
Njemačka Michael Stich (1993)
Argentina Guillermo Vilas (1974)

Napomena: U periodu 1982–1985. nije se igralo po grupama.

Najviše nastupa:
1. Švicarska Roger Federer: 17 (2002–2015, 2017–2019)
2. Srbija Novak Đoković: 16 (2007–2016, 2018–2023)
3. Sjedinjene Američke Države Andre Agassi: 13 (1988–1991, 1994, 1996, 1998–2003, 2005)
4. Čehoslovačka Ivan Lendl: 12 (1980–1991)
5. Njemačka Boris Becker: 11 (1985–1992, 1994–1996)
Sjedinjene Američke Države Jimmy Connors: 11 (1972–1973, 1977–1984, 1987)
Sjedinjene Američke Države Pete Sampras: 11 (1990–2000)

Najviše uzastopnih nastupa:
1. Švicarska Roger Federer: 14 (2002–2015)
2. Čehoslovačka Ivan Lendl: 12 (1980–1991)
3. Sjedinjene Američke Države Pete Sampras: 11 (1990–2000)
4. Srbija Novak Đoković: 10 (2007–2016)

Najviše titula u parovima:[13]
1. Sjedinjene Američke Države Peter Fleming – 7
Sjedinjene Američke Države John McEnroe – 7
2. Sjedinjene Američke Države Mike Bryan – 5
3. Sjedinjene Američke Države Bob Bryan – 4
Kanada Daniel Nestor – 4

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ "London Awarded 2009 ATP World Tour Finals". ATPtennis.com. 3. 7. 2007. Arhivirano s originala 9. 7. 2008. Pristupljeno 3. 12. 2015.CS1 održavanje: bot: nepoznat status originalnog URL-a (link)
  2. ^ "ATP World Tour Finals to be showcased in London till 2015". Arhivirano s originala, 13. 11. 2012. Pristupljeno 11. 9. 2012.
  3. ^ "ATP Confirms London as Host City through 2018 as 2015 Season Finale Is Officialy Launched | ATP World Tour | Tennis". ATP World Tour. Pristupljeno 16. 11. 2016.
  4. ^ "ATP World Tour Finals to stay in London till 2020 under new title sponsor". The Guardian. 25. 5. 2017.
  5. ^ "ATP Extends Season-Ending Finale In London Through 2020 With New Title Partner Nitto Denko Corporation". ATP. 25. 5. 2017.
  6. ^ "ATP Finals: Manchester & London on five-city shortlist to host event from 2021". BBC Sport. 14. 12. 2018.
  7. ^ "Turin to Host ATP Finals from 2021 to 2025". ATP. 24. 4. 2019. Pristupljeno 15. 11. 2019.
  8. ^ http://www.sportindustry.biz/news/thomas-lyte-lifts-webb-ellis-cup Arhivirano 17. 11. 2015. na Wayback Machine Thomas Lyte Lifts Webb Ellis Cup
  9. ^ "BBC News – In pictures: Thomas Lyte sporting trophy workshop". BBC. 9. 5. 2018.
  10. ^ O2, The. "Event space capacities, The O2". theo2.co.uk. AEG, 2016. Arhivirano s originala, 20. 12. 2016. Pristupljeno 8. 12. 2016.
  11. ^ "Turin to Host ATP Finals from 2021 to 2025". ATP Tour.
  12. ^ "ATP sets Double Challenge Cup for Jan. 29-Feb. 2 in Bangalore". Associated Press AP. 16. 1. 2002. Arhivirano s originala, 4. 11. 2012. Pristupljeno 3. 11. 2008.
  13. ^ a b "Barcays ATP World Tour Finals – Historical Stats". ATP Tour. Pristupljeno 6. 12. 2014.

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]