Teodora Krajewska
Teodora Krajewska | |
|---|---|
.jpg) | |
| Rođenje | 1854. |
| Smrt | 5. septembar 1935 (80–81 godina) |
| Prebivalište | Sarajevo, Tuzla |
| Nacionalnost | poljska |
| Alma mater | Université de Genève |
| Zanimanje | doktorica, učiteljica |
| Supružnik/ci | Antoni Krajewski (1876–1880) |
Teodora Krajewska rođ. Kosmowska, [fonetski: Teodora Krajevska] (Varšava, 1854. – Varšava, 5. septembra 1935.) bila je poljska doktorica i učiteljica.
U mladosti, Krajevska je radila u školama i pisala romane. Iznenadila je svoju porodicu preselivši se u Švicarsku da studira medicinu 1883. Godine 1892. su je vlasti Austro-Ugarske zaposlile da radi kao službenik javnog zdravstva u Bosni i Hercegovini. Jedna od prvih žena koje su se bavile medicinom u Bosni i Hercegovini i Austro-Ugarskoj, Krajevska je uglavnom liječila bosanske muslimanke, za koje je smatrala da su podložne određenim zdravstvenim problemima. Krajevska je napisala detaljne bilješke o stanju žena i muslimanskim običajima. Ovi spisi, objavljeni 1989. godine, otkrivaju pokroviteljski odnos prema muslimanima koji je bio uobičajen za to doba. Krajewska je ostala u Bosni nakon raspada Austro-Ugarske, ali ju je gubitak vida primorao da se povuče 1922. Godine 1928. vratila se u Varšavu, to je bila odluka koju je požalila. Umrla je u Varšavi.[1]
Porodica i obrazovanje[uredi | uredi izvor]
Teodora Krajevska rođena je u porodici u varšavske inteligencije, koja je tada bila dio ruske Poljske. Njen otac, Ignaci, je radio u školi, dok je njena majka, Severina (rođena Glovčinjska), odgajala njihovih osam ćerki. Nakon što je završila prestižnu žensku gimnaziju u Varšavi, položila je učiteljski ispit i počela da predaje aritmetiku učenicima gimnazije. Napustila je posao 1876. godine, kada se udala za Ignacija Krajevskog, profesora klasične filologije. Par je u svom domu zabavljao razne pripadnike inteligencije. Ovi kontakti su uticali da Krajevska počne da piše romane, pesme i kritike književnosti, kao i da prevodi.[1][2][3]
Prekretnica u životu Krajevske bila je smrt njenog muža 1881. godine. U početku je nastavila svoju nastavničku karijeru, radeći u privatnoj gimnaziji koju su vodile njene tetke, i nastavila da piše romane. Očekivalo se od mladih poljskih udovica u to vrijeme da će se ponovo udati, ali Krajevska je prkosila i društvenim normama i željama svojih roditelja. Napustila je Varšavu 1883. godine, otputovala u Švicarsku i upisala Univerzitet u Ženevi. Krajevska je prvo studirala fiziologiju, postavši prva žena asistentkinja u istoriji univerziteta, a zatim je prešla medicinu. Aktivno je bila uključena u aktivnosti poljske dijaspore u Švicarskoj, služeći kao predsjednica Udruženja poljskih studenata.[1][2][3]
Krajewska je položila završne ispite 1891. godine i naredne godine dobila nagradu za doktorsku disertaciju, ali je otkrila da ne može dobiti nostrifikaciju svoje diplome niti se baviti medicinom u svojoj domovini.Stoga se odazvala na obavijest austrougarskih vlasti, koje su tražile liječnice za rad u Bosni i Hercegovini.[1][2][3]
Medicinska karijera[uredi | uredi izvor]
Teodora Krajevska je 1892. godine imenovana za službenicu javnog zdravstva okruga Tuzla sa činom kapetana. Za obavljanje akušerskih i ginekoloških zahvata pohađala je obuku na klinici u Beču. Žene u to vrijeme nisu mogle studirati niti se baviti medicinom u Austro-Ugarskoj, ali su izuzeci morali biti napravljeni za Bosnu i Hercegovinu, gdje su muslimanke odbijale da ih liječe muški ljekari. Tako Krajevska nije bila samo jedna od prvih liječnica u Bosni i Hercegovini nego i u Austro-Ugarskoj. Ukupno sedam žena je bilo zaposleno za liječenje bosanskih žena; Krajevska je bila jedna od dve Poljakinje. Prije preuzimanja funkcije, Krajevska je morala uzeti austrougarsko državljanstvo. Naslijedila je Anu Bajerovu, Čehinju, koja je dala ostavku ubrzo nakon imenovanja zbog čestih nesuglasica sa svojim vojnim nadređenima. Bajerova nije bila voljna da se brine pretežno o bosanskim muslimankama, dok je Krajevska prihvatila zadatak.[1][2][3]
Dolazak Krajevske u Tuzlu u martu 1893. godine najavio je gradski glasnik. Bila je užasnuta kada je pronašla "ove divne slavenske žene pokrivene velom".Krajevska je brzo naučila srpskohrvatski. Obično je jahala bosanskog brdskog konja tokom svojih posjeta udaljenim planinskim selima, ali je morala putovati pješice kada su zime bile preoštre za konja. Potražnja za uslugama Krajevske bila je tolika da su austrougarske vlasti ubrzo zaposlile Bohuslavu Keckovu, drugu Poljakinju, koja je preuzela dužnost u Mostaru. Govoreći na Međunarodnom kongresu žena u Berlinu 1896. godine, Krajevska je branila kolonijalizam tvrdeći da je ljudima Bosne i Hercegovine potrebna "civilizacija i napredak izvana", nametnuti "odozgo". Imperijalni feminizam koji je zastupala Krajevska odbacili su austrijski ženski pokreti, koji su imali liberalno gledište.[1][2][3]
Krajewska je bila posebno zainteresovana za osteomalaciju. Ona je 1900. godine objavila detaljan članak o tome, tvrdeći, na osnovu samo 50 slučajeva, da je poremećaj endemičan među muslimankama koje žive u planinama Tuzlanskog okruga. Prema Krajevskoj, kršćanske žene nikada nisu bile pogođene. Za navodno endemsku osteomalaciju okrivila je "vlažnu klimu", "nedostatak sunca", siromaštvo, neuhranjenost i "muslimanske običaje" (uglavnom dječji brak, povučenost, pokrivanje velom, pretjeran libido muslimanskih muškaraca, prečeste trudnoće i produženo dojenje).[1][2][3]
Godine 1901. Krajevska je premještena u Sarajevo, sa Jadwigom Olszewskom koja ju je zamijenila u Tuzli. Kao službenik za javno zdravstvo Distrikta Sarajevo, redovno je putovala u gradove Foču, Fojnicu, Goražde, Vareš i Visoko. Pored bavljenja medicinom, Krajevska je predavala higijenu u nekoliko sarajevskih škola. Tamo je upoznala učiteljicu i književnicu, Jagodu Truhelku, sa kojom je razvila blisko prijateljstvo. Također je uspostavila prijateljstva sa domaćim Bosancima, koji su favorizirali Hrvate, ali također uključivali i "progresivne muslimane"; nije volela Srbe zbog njihove percipirane rusofilije. Okosnicu njenih kontakata, međutim, činili su stranci koji su, kao i ona, hrlili u Bosnu i Hercegovinu za vrijeme austrougarske vladavine.[1][2][3]
Penzija[uredi | uredi izvor]
Prvi svjetski rat, potaknut atentatom na nadvojvodu Franca Ferdinanda nekoliko stotina metara dalje od doma Krajevske u Sarajevu 1914. godine, okončao je austrougarsku vlast u Bosni i Hercegovini. Dok se većina Poljaka više klase u Bosni i Hercegovini preselila u novoosnovanu Drugu poljsku Republiku, Krajevska je ostala. Njen vid se pogoršao tokom rata zbog katarakte. Do 1922. morala je da se povuče.[1][2][3]
Nakon godina života sama sa svojom mačkom, Krajevska je odlučila da napusti "zemlju i ljude koje je poznavala i voljela". U Varšavu, sada glavni grad Poljske, vratila se 1927. godine. Otkrila je da se grad neizmjerno promijenio i da se tamo više ne osjeća kao kod kuće. Bila je jedna od najpoznatijih i najcjenjenijih ljudi u Sarajevu, ali samo anonimna starica u Varšavi. Sa svojim sestrama i njihovom djecom koje žive u južnoj Poljskoj i njenim prijateljima u Bosni, Krajevska se osjećala usamljeno i ogorčeno. Već slabašna i gotovo potpuno slijepa, krenula je na naporan put da bi posljednji put vidjela Bosnu prije nego što je umrla u Varšavi 5. septembra 1935. godine.[1][2][3]
Dnevnik[uredi | uredi izvor]
Krajewska je iza sebe ostavila brojne izvještaje i detaljan dnevnik. Nećak Krajevske, Zbigniew Danielak, uredio je njen dnevnik i dao ga objaviti u Poljskoj 1989. Dijelove je na srpsko-hrvatski prevela Marina Trumić, koja je umrla prije nego što je završila.[1][2][3]
Detaljni izvještaji Krajevske o njenim utiscima o muslimanskim običajima odražavaju orijentalističke stereotipe uobičajene u to doba. Ona je insistirala da su muslimani Bosne i Hercegovine manje inteligentni i manje civilizirani od svojih kršćanskih sunarodnika. Sudeći o raznim nacijama i etničkim grupama prema progresivnosti njihovih nacionalnih pokreta, Krajevska je Srbe svrstala u kategoriju "izvanredno inteligentnih", Hrvate kao "prosječne", a bosanske Muslimane kao "suvišan i strani element". Izvještaji njenih kolega u Bosni i Hercegovini, uključujući Bohuslavu Keckovu, bili su u suprotnosti s pisanjem Krajevske i poricali korelaciju između vjerske pripadnosti i inteligencije.[1][2][3]
Djela[uredi | uredi izvor]
- Krajewska, Teodora (1989). Pamiętnik. Kraków: Krajowa Agencja Wydawnicza. ISBN 8303027565.
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ a b c d e f g h i j k l Lis, Tomasz Jacek (2018). "Bosanskohercegovacke Poljakinje: Teodora Krajewska, Zofia Kawecka i Helena Nieć". Zbornik Radova Naučna/Znanstvena konferencija Bosanskohercegovačke naučnice/znanstvenice i njihov istraživački rad: 400–402. ISBN 978-9958-11-148-8. Pristupljeno 14. 5. 2021.
- ^ a b c d e f g h i j k "Teodora Krajewska – prva liječnica u BiH". ARHIV STAV. 30. 4. 2017. Pristupljeno 19. 11. 2021.
- ^ a b c d e f g h i j k Fuchs, Brigitte (2017). "Austria-Hungary's Civilizing Mission in Bosnia and its Positive Effects on Domestic Feminists' Demands 1890–1918". University of Cologne. Pristupljeno 19. 11. 2021.
