The Doors

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigacija, traži
The Doors
The Doors 1968.JPG
Muzički žanr Psihodelični rock, hard rock, blues-rock, acid rock
Mjesto porijekla Los Angeles, California
Aktivni 1965.-1973.
(Djelomično djelovanje: 1978, 2001, 2003, 2008)
Izdavač Elektra, Rhino Records (kompilacije)
Album
The Doors
1967.
Strange Days
1967.
An American Prayer
1978.
Članovi
Jim Morrison
John Densmore
Ray Manzarek
Robby Krieger

The Doors je američka psihodelična rock grupa, osnovana u Los Angelesu 1965. godine. Samo šest godina prošlo je od osnivanja grupe The Doors pa do smrti Jima Morrisona 1971. godine. Za to vrijeme, grupa je objavila šest studijskih albuma i ostavila nezaboravni trag svojim mnogobrojnim i često kontroverznim koncertnim nastupima kojima su učvrstili legendu o Jimu Morrisonu. Njegovi stihovi koje je pjevao u rezonantnom baritonu, ispoljavaju prefinjenost školovanog pjesnika i ulični nivo neposrednosti rock tekstopisca. To je pogotovo uočljivo na njihovim najznačajnijim albumima The Doors i Strange Days, gdje grupa ispoljava zvuk "acid rocka", a ovim albumima dovodi psihodelični rock do njegovih krajnjih granica. Ova muzička grupa spada među najintenzivnije i revolucionarne grupe iz 1960-ih, a njihov utjecaj se osjeća sve do danas. Utjecaj njihove meteorske karijere odjekuje daleko izvan njihove kratke poludecenijske karijere dok su snimali muzičke albume i svirali koncerte. Njihove riječi u pjesmama i muzika najbolje oslikavaju neospornu moć revolucionarnog duha iz 1960-ih. Kult ličnosti i dalje okružuje Jima Morrisona, njihovog burnog pjevača. Grupa The Doors je više nego i jedna druga muzička grupa oslikavala nemirna vremena iz 1960-ih i sukob generacija. [1] Primljeni su u Rokenrol kuċu slavnih (eng. Rock and Roll Hall of Fame) 1993. godine. [2]


Historija[uredi | uredi izvor]

Počeci 1965-1966[uredi | uredi izvor]

Jedan od noċnih klubova u Los Angelesu pod nazivom Whisky a go-go gdje je grupa The Doors imala prve uživo nastupe.

Porijeklo nastanka grupe The Doors vezuje se za ljeto 1965. godine, kada su se upoznali Jim Morrison i Ray Manzarek koji su tada bili studenti na filmskoj školi Kalifornijskog univerziteta (UCLA) u Los Angelesu. Tad su prvi put načeli ideju o osnivanju rock grupe koja bi spojila riječi i muziku na nove provokativne načine. Tokom njihovog slučajnog susreta na jednoj od plaža (Venice Beach) u Los Angelesu, Jim Morrison je otpjevao Manzareku nekoliko svojih pjesama, uključujući i "Moonlight Drive" (koja će se pojaviti na njihovom drugom albumu Strange Days). Oduševljeni Ray Manzarek mu je predložio da odmah osnuju rock grupu. Jim Morrison je veċ tada imao naziv za novu grupu - The Doors. Gitarista Robby Krieger i bubnjar John Densmore, koji su zajedno sa Ray Manzarekom bili u grupi za meditacije, pridružuju im se. Grupa The Doors ċe u ovom sastavu ostati sve do same smrti Jima Morrisona.

Veći dio izvornog muzičkog repertoara grupe The Doors komponovan je tokom serije dugih nastupa u noċnim klubovima Sunset Strip-a poznatog dijela ulice Sunset Boulevard u središtu Los Angelesa. Veći dio 1966. i 1967. godine grupa The Doors su imali redovne nastupe u klubovima London Fog, a zatim i u prestižnijem i popularnijem Whisky a Go Go. Njihovih šest pjesama koje su bile na demo snimku iz 1965. godine bilo je odbijeno od strane skoro svih izdavačkih kuċa. Međutim, zbog njihove rastuće popularnosti kao koncertne izvođačke grupe ponuđen im je ugovor sa izdavačkom kuċom Elektra Records. [1]

1967 - 1969[uredi | uredi izvor]

Omot drugog albuma grupe The Doors, Strange Days objavljenog 1967. godine.

Nakon što su osvojili klupsku muzičku scenu u Los Angelesu, grupa The Doors je objavila njihov istoimeni prvi album 1967. godine sa kojim je postigla uspjeh kod publike i kritike u SAD. Producent je bio Paul Rothchild, koji je producirao sve albume ove grupe koje su objavili u prvobitnoj postavi osim albuma L. A. Woman. Album The Doors je bio jedan od glavnih izdanja 1967. godine, kao i pokretačka snaga pismenog i vizionarskog acid-rocka. [1] Sa svojim muzičkim prvijencem ova grupa je pokazala raznovrsnost utjecaja i veċ uobličeni muzički stil: prepoznatljivi zvuk klavijatura Raya Manzareka, "tečni" stil sviranja električne gitare Robbie Kriegera, i maštovito sviranje bubnjeva Johna Densmora. Upečatljivo dramatičan glas Jima Morrisona dodao je moć izuzetnim kompozicijama poput pulsirajuċe Break on Through (To the Other Side), obrada pjesme Alabama Song (Whiskey Bar) Bertolta Brechta i Kurta Weilla te komercijalno najuspješnija pjesma na albumu Light my Fire koja je te godine dostigla prvo mjesto na listi popularnosti u SAD-a. [3]

Ubrzo je slijedio album Strange Days koji se pojavio kasnije iste godine na kojem je također bilo impresivnog muzičkog materijala. Najznačajnije pjesme na ovom albumu su "When the Music's Over", "Love Me Two Times" sa gitarskim rifovima i tajanstvenim naslovom pjesme. Na posljednjoj pjesmi sa ovog albuma, glas Jima Morrisona je poprimio jezivi prizvuk uz elektronski tretman na Moog sintisajzeru od strane pionira na ovom muzičkom instrumentu Paula Beavera.

Album Strange Days je najbolje obuhvatio dezorijentirajucu auru tih vremena sukoba, ogrezlih u nasilju, političkoj i drogom izazvanj paranoji. Album je bio čudan i po svom omotu na kom je prikazan karneval nakaza nalik predstavi iz sporedne ulice iz filmova Federica Fellinija. [1]

1969 - 1971[uredi | uredi izvor]

1971 - 1973[uredi | uredi izvor]

Muzika[uredi | uredi izvor]

Doorsi na omotu albuma "Waiting for the Sun"

Muzika je mješavina bluesa, rocka i popa sve to umotano u psihodelični dim. Tekstovi su pod uticajem Aldousa Huxleya, Williama Blakea od koga preuzima ideju da: "put prema pretjerivanju vodi do palate mudrosti-The road of excess leads to the palace of wisdom", Friedrich Nietzsche-a, francuskih simbolističkih pjesnika kao što su Charles Baudelaire, Arthur Rimbaud od koga pruzimaju ideju "dugoročnog poremećaja osjetila da bi se prodrlo u nepoznato", a svoja osjetila remete pomoću psihoaktivnih droga i alkohola. Ime "The Doors" predstavljaju vrata koja otvaraju to nepoznato, što preuzimaju od W. Blake-a i Huxley-a koji u svojoj knjizi "Vrata percepcije" testira djelovanje meskalina i zaključuje da droga otvara ventil u mozgu. Taj ventil filtrira podatke koje primamo percepcijom te nas prisiljava da stvarnost promatramo "utilitarno", odnosno promatramo predmete na način na koji su nam evolutivno korisni, dok pod uticajem psihoaktivnih droga ventil se otvara i propušta sve podatke stoga počinjemo percipirati predmete onakve kakvi jesu sami po sebi. Huxley kao uvod u navedenu knjigu koristi sljedeći citat iz pjesme "The Marriage of Heaven and Hell" Williama Blakea:

Ako se vrata percepcije pročiste, sve će pred čovjekom biti kakvo jest, beskrajno.

Sve albume grupe "The Doors" je izdala izdavačka kuća "Electra" koja je osim Doorsa objavljivala radove sastava "MC 5", "The Stooges", "Television"... Za vrijeme Doorsa to je bila mala diskografska kuća, dok je danas "Electra" jedna od najbogatijih.

Nakon Morrisonove smrti[uredi | uredi izvor]

Jim Morrison na omotu albuma "The Best of The Doors"

Pjevač Jim Morrison umire 1971. u Parizu. Nakon njegove smrti bend izdaje još dva albuma "Other voices" i "Full circle". Gitarist Robby Krieger je pokušao napraviti projekt sa Iggy Pop-om, pa se proširila glasina da će Iggy Pop biti novi pjevač Doorsa, međutim izgleda da je Iggy u to vrijeme bio previše navučen na heroin da bi bio sposoban nositi se s ulogom zamjene za Morrisona. Doorsi ponovno izdaju još jedan album s Morrisonom na vokalu, tako što su naknadno nasnimili muziku na njegove stare snimke recitiranja poezije sa zbirke "An American Prayer", te 1978. izlazi istoimeni album.

Danas su Krieger i Manzarek zajedno sa Ian Asbury-em bivšim pjevačem grupe The Cult ponovno počeli svirati pjesme The Doorsa. Kako se bubnjar John Densmor nije slagao s tim da oni nastupaju pod imenom The Doors, sada Manzarek, Krieger i Asbury sviraju pod imenom "Riders on the storm". Osim što se protivio obnavljanju Doorsa John Densmore je žestoki protivnik komercijalizacije rocka u smislu prodavanja pjesmi za reklamne spotove velikih korporacija.

Članovi grupe[uredi | uredi izvor]

Diskografija[uredi | uredi izvor]

Albumi[uredi | uredi izvor]

Datum Naziv Izdavačka kuća US # UK #
Januar 1967 The Doors Elektra Recordings 2 43
Octobar 1967 Strange Days Elektra Recordings 3
Juli 1968 Waiting for the Sun Elektra Recordings 1 16
Juli 1969 The Soft Parade Elektra Recordings 6
Februar 1970 Morrison Hotel Elektra Recordings 4 12
Juli 1970 Absolutely Live Elektra Recordings 8 69
Novembar 1970 13 Elektra Recordings 2
April 1971 L.A. Woman Elektra Recordings 9 26
Octobar 1971 Other Voices Elektra Recordings 31
Januar 1972 Weird Scenes Inside The Gold Mine Elektra Recordings
Juli 1972 Full Circle Elektra Recordings 68
Novembar 1978 An American Prayer Elektra Recordings 54
Mart 1991 The Doors (soundtrack) Elektra Recordings 8 11
Maj 1991 In Concert Elektra Recordings 50 24
Octobar 1997 Box Set Elektra Recordings 65
Februar 2002 Bright Midnight: Live in America Elektra Recordings
Maj 2002 Live in Hollywood Elektra Recordings
August 2003 Legacy: the Absolute Best Elektra Recordings 63
Novembar 2003 The Best of The Doors Elektra Recordings

Singlovi[uredi | uredi izvor]

Datum Naziv Izdavačka kuća US # UK #
Januar 1967 Break on Through (To The Other Side) Elektra Recordings 106
April 1967 Light My Fire Elektra Recordings 1
Septembar 1967 People Are Strange Elektra Recordings 12
Novembar 1967 Love Me Two Times Elektra Recordings 25
Mart 1968 The Unknown Soldier Elektra Recordings 39
Juni 1968 Hello I Love You Elektra Recordings 1 15
Decembar 1968 Touch Me Elektra Recordings 3
Mart 1969 Wishful Sinful Elektra Recordings 44
Maj 1969 Tell All the People Elektra Recordings 57
August 1969 Running Blue Elektra Recordings 64
Mart 1970 You Make Me Real Elektra Recordings 50
1970 Roadhouse Blues Elektra Recordings 50
Mart 1971 Love Her Madly Elektra Recordings 11
Juni 1971 Riders on the Storm Elektra Recordings 14
Novembar 1971 Tightrope Ride Elektra Recordings 71
Januar 1972 Ships with Sails Elektra Recordings
Juli 1972 Get Up and Dance Elektra Recordings
August 1972 The Mosquito Elektra Recordings 85
Novembar 1972 The Piano Bird Elektra Recordings
1983 Gloria Elektra Recordings 18

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]

  • www.thedoors.com - službena stranica
  • The Nation članak John Densmorea u kojem se protivi prodavanju pjesama korporacijama za reklame

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b c d "Biografija grupe The Doors". rockhall.com. Pristupljeno 24. 1. 2016. 
  2. ^ The New Rolling Stone Encyclopedia of Rock and Roll, obnovljeno izdanje Library of Congress 1995. godine, prvo izdanje 1983. godine, ISBN 0-684-81044-1, str. 281-282
  3. ^ The Bilboard Illustrated Encyclopedia of Rock, Billboard Books New York City, prvo izdanje 1998. godine, ISBN 1-8230-7697-0, str. 122