Idi na sadržaj

Timozin

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
NMR struktura goveđeg β9-timozin na bazi 1HJ0.

Timozini su male proteinske molekule kod mnogih životinja. Ime su dobili po timusu u kome su prvobitno otkriveni. Naknadno je utvrđeno da ih je većina prisutna u mnogim drugim tkivima gdje imaju brojna biološka dejstva. Timozini α1 i β4 imaju potencijalno važne uloge u medicini. Klasificirani su kao modifikatori biološkog odgovora.

Otkriće

[uredi | uredi izvor]

Zimozini su otkriveni sredinom 1960-tih, istraživanjem uloge grudne žlijezde u razvoju imunskog sistema kičmenjaka. Pretpostavljalo se da taj organ ima hormonsko dejstvo. Iz timusnog tkiva je izoliran biološki aktivna tvar, poznata kao timozinska frakcija 5, koja je imala sposobnost obnavljanja pojedinih dijelova imunoških funkcija kod životinja bez grudne žlijezde. Utvrđeno je da frakcija 5 sadrži preko 40 malih peptida (sa rasponom molekulskih težina od 1.000 do 15.000 Da).[1] Na bazi ponašanja u električnom polju, klasificirani kao α, β i γ timozini. Iako su nađeni zajedno u frakciji 5, oni su strukturno i genetički različiti. Utvrđeno je da je timozin β1 ubikvitin (skraćen za dva –C-krajnja glicina).[2]

Kad su individualni timozini izolirani iz frakcije 5 i karakterisani, postalo je očigledno da imaju veoma raznovrsna i važna biološka svojstva.[1][2][3]

Doping u sportovima

[uredi | uredi izvor]

Timozin beta-4 navodno koristili neki igrači u raznim australijskim fudbalskim klubovima i pod istragom su Australskog sportskog antidoping tijela zbog kršenja pravila antidopinga.[4][5]

Timozin kao lijek za opadanje kose

[uredi | uredi izvor]

Proces rasta dlake počiva na mnogim ćelijskim i molekulskim mehanizmima koji su zajednički u angiogenezi i zacjeljivanju rana. Dok su proučavali uticaj timozina beta-4 (Tβ4) na zarastanje rana, Philp i sur. slučajno su otkrili da kosa brže raste oko ivica rana. Vremenom su pokazali da Tβ4 izaziva brzi rast dlaka na leđnoj koži zdravih miševa.[6]

Također pogledajte

[uredi | uredi izvor]

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. ^ a b Goldstein AL (2007). "History of the discovery of the thymosins". Ann. N. Y. Acad. Sci. 1112: 1–13. doi:10.1196/annals.1415.045. PMID 17600284.
  2. ^ a b Hannappel E (2007). "beta-Thymosins". Ann. N. Y. Acad. Sci. 1112: 21–37. doi:10.1196/annals.1415.018. PMID 17468232.
  3. ^ Garaci E (2007). "Thymosin alpha1: a historical overview". Ann. N. Y. Acad. Sci. 1112: 14–20. doi:10.1196/annals.1415.039. PMID 17567941.
  4. ^ Ho, EN; Kwok, WH; Lau, MY; Wong, AS; Wan, TS; Lam, KK; Schiff, PJ; Stewart, BD (23. 11. 2012). "Doping control analysis of TB-500, a synthetic version of an active region of thymosin β₄, in equine urine and plasma by liquid chromatography-mass spectrometry". Journal of Chromatography A. 1265: 57–69. doi:10.1016/j.chroma.2012.09.043. PMID 23084823.
  5. ^ https://theconversation.edu.au/cronulla-sharks-and-thymosin-beta-4-is-it-doping-12694 (Feb/Mar 2013)
  6. ^ "Triggering Hair Growth at a Cellular Level" (jezik: engleski). 16. 4. 2017. Arhivirano s originala, 22. 4. 2017. Pristupljeno 21. 4. 2017.
Izvori

Vanjski linkovi

[uredi | uredi izvor]