Timozin α1

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Timozin alfa 1
2l9i thymosin alpha-1.png
Trodimenzijska struktura timozina α-1
Identifikatori
Simbol PTMA
Entrez 5757
OMIM 188390
PDB PDBe RCSB (RCSB RCSB PDB RCSB PDBe RCSB PDBj)
RefSeq
NP_002814&rn=1 NP_001092755
NP_002814
UniProt P06454
Ostali podaci
Lokus Chr. 2 q2q37.1
Ideogram human chromosome 2.svg
Kod čovjeka, genski lokus PTMA je na dugom (q) kraku hromosoma 2; pozicija: 2q37.1.

Timozin α1 je peptidni fragment koji je izveden od protimozina alfa, proteina kojeg kod čovjeka kodira gen PTMA.[1]

To je bio prvi od peptida iz frakcije timozina 5 koji je u potpunosti sekvenciran i sintetiziran. Za razliku od β-timozina, s kojim genetički i hemijski nije povezan, timozin α1 nastaje kao fragment od 28 aminokiselina, iz dužeg prethodnika, sa 113 aminokiselina, protimozina α.[2]

Funkcija[uredi | uredi izvor]

Vjeruje se da je timozin α1 glavna komponenta timozinske frakcije 5, koja je odgovorna za aktivnost tog pripravka u obnavljanju imunske funkcije kod životinja kojima nedostaje timusna žlijezda. Utvrđeno je da pojačava ćelijski posredovanu imunost, kod ljudi kao i kod pokusnih životinja.[3]

Terapijska primjena[uredi | uredi izvor]

Od 2009., timozin α1 odobren je u 35 nerazvijenih zemalja ili zemalja u razvoju za liječenje hepatitisa B i C, a koristi se i za pojačavanje imunskog odgovora u liječenju drugih bolesti.[4][5]

Kliničke studije[uredi | uredi izvor]

Klinička ispitivanja sugeriraju da bi mogao biti koristan u liječenju [[cistična fibroza| cistične fibroze, septičkog šoka, akutnog respiratornog distres sindroma, peritonitisa, akutne infekcije citomegalovirusom, TBC, teškog akutnog respiratornog sindroma i plućne infekcije kod kritično bolesnih pacijenata[5] i hroničnog hepatitisa B.[6]

Proučavan je za moguću upotrebu u liječenju karcinoma (npr. emoterapijom).[7]

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Manrow RE, Leone A, Krug MS, Eschenfeldt WH, Berger SL (Jul 1992). "The human prothymosin alpha gene family contains several processed pseudogenes lacking deleterious lesions" (PDF). Genomics. 13 (2): 319–31. doi:10.1016/0888-7543(92)90248-Q. PMID 1612591.
  2. ^ Garaci E (September 2007). "Thymosin alpha1: a historical overview". Ann. N. Y. Acad. Sci. 1112: 14–20. doi:10.1196/annals.1415.039. PMID 17567941.
  3. ^ Wara DW, Goldstein AL, Doyle NE, Ammann AJ (January 1975). "Thymosin activity in patients with cellular immunodeficiency". N. Engl. J. Med. 292 (2): 70–4. doi:10.1056/NEJM197501092920204. PMID 1078552.
  4. ^ Garaci E, Favalli C, Pica F, et al. (September 2007). "Thymosin alpha 1: from bench to bedside". Ann. N. Y. Acad. Sci. 1112: 225–34. doi:10.1196/annals.1415.044. PMID 17600290.
  5. ^ a b Goldstein AL, Goldstein AL (May 2009). "From lab to bedside: emerging clinical applications of thymosin alpha 1". Expert Opin Biol Ther. 9 (5): 593–608. doi:10.1517/14712590902911412. PMID 19392576.
  6. ^ Wu X, Jia J, You H (2015). "Thymosin alpha-1 treatment in chronic hepatitis B". Expert Opinion on Biological Therapy. 15: 129–132. doi:10.1517/14712598.2015.1007948.
  7. ^ Garaci E, Pica F, Rasi G, Favalli C (2000). "Thymosin alpha 1 in the treatment of cancer: from basic research to clinical application". Int J Immunopharmacol. 22: 1067–76. PMID 11137613.

Dopunska literatura[uredi | uredi izvor]

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]