Idi na sadržaj

Tioglikolatni bujon

Nepregledano
S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Aerobne i anaerobne bakterije mogu se identificirati uzgojem u epruvetama s tioglikolatnim bujonom:
1: Obligatni aerobi trebaju kisik jer ne mogu anaerobno fermentirati ili disati. Okupljaju se na vrhu epruvete gdje je koncentracija kisika najveća.
2: Obligatni anaerobi su otrovani kisikom, pa se okupljaju na dnu epruvete gdje je koncentracija kisika najniža.
3: Fakultativni anaerobi mogu rasti sa ili bez kisika jer mogu aerobno ili anaerobno metabolizirati energiju. Uglavnom se okupljaju na vrhu jer aerobno disanje generira više ATP-a nego fermentacija ili anaerobno disanje.
4: Mikroaerofili trebaju kisik jer ne mogu anaerobno fermentirati ili disati. Međutim, truju ih visoke koncentracije kisika. Okupljaju se u gornjem dijelu epruvete, ali ne i na samom vrhu.
5: Aerotolerantni organizmi ne zahtijevaju kisik jer energiju metaboliziraju anaerobno. Za razliku od obligatnih anaeroba, oni se ne truju kisikom. Mogu se naći ravnomjerno raspoređeni po cijeloj epruveti.

Tioglikolatni bijon je višenamjenski, obogaćujući, diferencijalni medij koji se prvenstveno koristi za određivanje potreba mikroorganizama za kisikom. Natrij-tioglikolat u mediju troši kisik i omogućava rast obligatnih anaeroba.[1] Ovo, u kombinaciji s difuzijom kisika s vrha bukona/juhe, proizvodi niz koncentracija kisika u mediju duž njegove dubine. Koncentracija kisika na određenom nivou označena je redoks-osjetljivom bojom kao što je resazurin koja postaje ružičasta u prisustvu kisika.

Tioglikolatna bujonska podloga preporučuje se za izolaciju strogih anaeroba u slučaju sumnje na anaerobnu infekciju.[2]

Ovo omogućava diferencijaciju obligatnih aeroba i obligativni anaeroba, fakultativnih anaeroba, mikroaerofila i aerotolerantni organizmi. Naprimjer, obligatno anaerobne vrste roda Clostridium će se vidjeti kako rastu samo na dnu epruvete. Tioglikolatni bujon koristi se također za regrutiranje makrofaga u peritoneumsku šupljinu miševa kada se ubrizga intraperitoneumski.[3] Regrutuje brojne makrofage, ali ih ne aktivira.[3]

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. Cain, Donna. "Fluid Thioglycollate [sic] Broth". Collin College. Arhivirano s originala, 24. 7. 2010.
  2. Cheesbrough, Monica (2006). District Laboratory Practice in Tropical Countries, Part 2. Cambridge University Press. str. 126. ISBN 0-521-67631-2. Pristupljeno 14. 9. 2009.
  3. 1 2 Leijh PC; van Zwet TL; ter Kuile MN; van Furth R (novembar 1984). "Effect of thioglycolate on phagocytic and microbicidal activities of peritoneal macrophages". Infection and Immunity. 46 (2): 448–452. doi:10.1128/iai.46.2.448-452.1984. PMC 261553. PMID 6500699.

Šablon:Mediji za rast