Tjelesni integritet
Tjelesni integritet je nepovredivost fizičkog tijela i naglašava važnost lične autonomije, samovlasništva i samoopredjeljenja ljudskih bića nad vlastitim tijelima . U oblasti ljudskih prava, povreda tjelesnog integriteta drugog smatra se neetičkim kršenjem, nametljivim i možda kriminalnim.[1][2][3][4][5][6]
Ženska prava
[uredi | uredi izvor]Šablon:Feminizam Iako se tjelesni integritet (prema pristupu sposobnosti) pruža svakom ljudskom biću, žene su češće pogođene kršenjima nasilja zasnovanog na spolu. To uključuje seksualni napad, neželjenu trudnoću, zlostavljanje u porodici i ograničen pristup kontracepciji. Ovi principi su obrađeni na radnoj konferenciji CCL-a o ženskim pravima kao ljudskim pravima. Konferencija je definirala tjelesni integritet kao pravo koje zaslužuju sve žene: "tjelesni integritet ujedinjuje žene i da nijedna žena ne može reći da se to ne odnosi na njih".[7]
Prema definiciji učesnika konferencije, sljedeća su prava na tjelesni integritet koja bi ženama trebala biti zagarantovana:
- Sloboda kretanja
- Sigurnost osobe
- Reproduktivna i seksualna prava
- Žensko zdravlje
- Razbijanje ženskog izolacija
- Obrazovanje
- Umrežavanje [7]
Dječija prava
[uredi | uredi izvor]Debata o pravima djece na tjelesni integritet porasla je posljednjih godina.[8] nakon veoma publiciranog suđenja Jerryju Sanduskyju,[9] roditelji se sve više ohrabruju da promoviraju osjećaj tjelesnog integriteta svog djeteta kao metod smanjenja ranjivosti djece da budu žrtve seksualnog nasilja, trgovine ljudima i dječije prostitucije.[10]
Metodi povećanja osjećaja tjelesne autonomije kod djece uključuju:
Medicina
[uredi | uredi izvor]Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima kaže sljedeće: "Niko ne smije biti podvrgnut mučenju ili okrutnom, nečovječnom ili ponižavajućem postupanju ili kažnjavanju. Posebno, niko ne smije biti podvrgnut bez njegovog slobodnog pristanka medicinskim ili naučnim eksperimentima".[11]
Genitalni integritet
[uredi | uredi izvor]Aktivisti koji se protive modifikaciji genitalija i sakaćenju ponekad se nazivaju inaktivisti[12] (portmanto "neoštećeni" i "aktivista") ili "aktivista genitalnog integriteta", koji nastoje da brane prava muške, ženske i interspolne djece i beba da zadrže svoje spolne organe netaknutima,[13][14][15][16][17] podići svijest o prisilnom sakaćenju genitalija i zabraniti sakaćenje genitalija i prisilno ili prisilno obrezivanje djece na međunarodnom nivou.[15][16] Osnovane su različite organizacije posebno za svrhe,[12][13][14][15][16] druge organizacije su izrazile podršku pokretu. Neki intaktivisti sebe smatraju LGBT društvenim pokretom i učestvuju u LGBT paradama ponosa od 2006.[18] U Sjevernoj Americi, pokret za genitalni integritet prvenstveno se fokusira na neterapeutsko obrezivanje muške novorođenčadi i djece i u manjoj, ali još uvijek preovlađujućoj mjeri, interspolnu hirurgiju. Intaktivisti takođe promovišu tjelesni integritet[12][17][19][20] i imaju tendenciju da imaju malo ili nimalo problema sa informiranim pristankom odraslim osobama koje se podvrgavaju operaciji, jer je njihova glavna briga da osiguraju djecu od genitalnog sakaćenja.[13][15][16][14]
Također pogledajte
[uredi | uredi izvor]- Pokreti za prava na abortus
- Autonomija
- Pristup sposobnosti
- Dječija prava
- Građanske slobode
- Kognitivna sloboda
- Liberalizacija droga
- Sloboda izbora
- Ljudska prava
- LGBT prava
- Moje tijelo, moj izbor
- Morfološka sloboda
- Lične granice
- Pravo na smrt
- Sigurnost osobe
- Samoodbrana
- Seksualno i reproduktivno zdravlje i prava
- Reproduktivna prava
- Pravo na seksualnost
- Samoopredjeljenje
- Sopstveno vlasništvo
- Transrodna prava
- Nasilje nad muškarcima
- Nasilje nad ženama
Reference
[uredi | uredi izvor]- ↑ Miller, Ruth Austin (2007). The Limits of Bodily Integrity: Abortion, Adultery, and Rape Legislation in Comparative Perspective. Ashgate Publishing. ISBN 9780754683391. Pristupljeno 6. 4. 2021.
- ↑ Communication Technology And Social Change Carolyn A. Lin, David J. Atkin – 2007
- ↑ Civil Liberties and Human Rights Helen Fenwick, Kevin Kerrigan – 2011
- ↑ Xenotransplantation: Ethical, Legal, Economic, Social, Cultural Brigitte E.s. Jansen, Jürgen W. Simon, Ruth Chadwick, Hermann Nys, Ursula Weisenfeld – 2008
- ↑ Personal Autonomy, the Private Sphere and Criminal Law Peter Alldridge, Chrisje H. Brants - 2001, retrieved 29 May 2012
- ↑ Privacy law in Australia Carolyn Doyle, Mirko Bagaric – 2005
- 1 2 "Bodily Integrity and Security of Person". whr1998.tripod.com. Pristupljeno 20. 2. 2020.
- ↑ Alderson, Patricia. Researching Children's Rights to Integrity in Children's Childhoods: Observed And Experienced. The Falmer Press, 1994.
- ↑ "Overheard on CNN.com: Are you a 'huggy' person? Would you make a child hug?" (jezik: engleski). Arhivirano s originala, 7. 6. 2021. Pristupljeno 20. 2. 2020.
- ↑ Hetter, Katia (20. 6. 2012). "I don't own my child's body". CNN. Pristupljeno 20. 2. 2020.
- ↑ "International Covenant on Civil and Political Rights". 5. 7. 2008. Arhivirano s originala, 5. 7. 2008. Pristupljeno 20. 2. 2020.
- 1 2 3 Nunn, Gary (20. 7. 2019). "Foreskin reclaimers: the 'intactivists' fighting infant male circumcision". The Guardian. London. Pristupljeno 4. 1. 2020.
- 1 2 3 Bollinger, Dan (30. 8. 2006). "About Who We Are". International Coalition for Genital Integrity. Arhivirano s originala, 6. 12. 2006. Pristupljeno 4. 1. 2020.
- 1 2 3 "About NOCIRC". NOCIRC. 2018. Pristupljeno 4. 1. 2020.
- 1 2 3 4 "Genital Autonomy and Children's rights". Genital Autonomy America. San Anselmo, California. 2018. Arhivirano s originala, 15. 7. 2019. Pristupljeno 4. 1. 2020.
- 1 2 3 4 "About Us". Intact America. Tarrytown, New York. 2018. Arhivirano s originala, 23. 11. 2018. Pristupljeno 4. 1. 2020.
- 1 2 Geisheker, John; Hill, George (februar 2016). "Male Infant Circumcision: A Brief Overview of The Issues" (PDF). Doctors Opposing Circumcision. Seattle. Pristupljeno 4. 1. 2020.
- ↑ Chapin, Georganne (7. 7. 2016). "5 Reasons Why LBGTQ Supporters 'Get' Intactivism". Huffington Post. Pristupljeno 4. 1. 2020.
- ↑ Boyle, Gregory J.; Svoboda, J. Steven; Price, Christopher P.; Turner, J. Neville (2000). "Circumcision of Healthy Boys: Criminal Assault?". Journal of Law and Medicine. 7: 301–310. Pristupljeno 4. 1. 2020.
- ↑ Denniston, George C.; et al., ured. (2006). Bodily Integrity and the Politics of Circumcision: Culture, Controversy, and Change. New York: Springer-Verlag. ISBN 978-1-4020-4915-6.