Idi na sadržaj

Tomislav Nikolić

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Tomislav Nikolić
Predsjednik Srbije
Vrijeme na dužnosti
31. maj 201231. maj 2017.
PrethodnikSlavica Đukić Dejanović (privremeno)
NasljednikAleksandar Vučić
Lični podaci
Rođenje (1952-02-15) 15. februar 1952 (72 godine)
Kragujevac, FNRJ
Politička strankaNezavisan
SupružnikDragica Ninković
Djeca2
Potpis

Tomislav Nikolić srbijanski je političar i nekadašnji predsjednik Srbije, izabran na predsjedničkim izborima 2012, te bivši zamjenik predsjednika Srpske radikalne stranke i jedan od osnivača Srpske napredne stranke.

Biografija

[uredi | uredi izvor]

U rodnom Kragujevcu završio je Tehničku školu, građevinski smjer. Godine 1971. napustio je studije na Pravnom fakultetu i započeo radnu karijeru u GP "Žegrap", a jedno vrijeme bio je šef izgradnje na pruzi Beograd-Bar. Nakon toga radio je u Majdanpeku, Priboju, Prijepolju, Trebinju, Beogradu i drugim mjestima, sve do 1978, kada se vratio u Kragujevac, u firmu "22. decembar", gdje je vodio investicije i održavanje.

Nikolić sa američkom državnom sekretarkom SAD-a Hillary Clinton u Palati Srbije u Beogradu, 30. oktobar 2012.

Nikolić se partijski prvi put angažira u Narodnoj radikalnoj stranci u Kragujevcu. Na njegovu inicijativu došlo je do ujedinjenja te stranke i mjesnih odbora Srpskog četničkog pokreta Vojislava Šešelja i stvaranja nove stranke 23. februara 1991, pod nazivom Srpska radikalna stranka (SRS). Za predsjednika SRS-a izabran je Šešelj, a Nikolić za potpredsjednika. Kasnije je 3 puta biran za zamjenika predsjednika stranke. Godine 1992. izabran je za poslanika u Skupštini Srbije i jedini je poslanik koji je biran u svaki saziv parlamenta od tada. U vrijeme vladavine Socijalističke partije Srbije (SPS), zbog političkog djelovanja, 1995. godine osuđen je na tromjesečnu zatvorsku kaznu koju je izdržavao u Gnjilanama. Šešelj mu je 13. maja 1993. dodijelio titulu četničkog vojvode[1].

Kada su 24. marta 1998. radikali prvi put ušli u republičku vladu, izabran je za potpredsjednika. Na tu dužnost podnio je ostavku nakon što je u Skupštini Srbije prihvaćena odluka o dolasku stranih trupa na Kosovo. Ulaskom radikala u rekonstruiranu saveznu vladu 12. augusta 1999. ponovo je izabran za potpredsjednika i na toj je funkciji ostao do pada bivšeg režima u oktobru 2000.

Bio je kandidat SRS-a na izborima za predsjednika Savezne Republike Jugoslavije 24. septembra 2000, kad je osvojio 3. mjesto sa 280.013 (5,88%) glasova birača, iza Vojislava Koštunice i Slobodana Miloševića. Na neuspjelim izborima za predsjednika Srbije, održanim 16. novembra 2003, kao kandidat SRS-a osvojio je najviše, 1.166.896 glasova.

27. juna 2004, u 2. krugu predsjedničkih izbora, izgubio je od predsjednika Demokratske stranke Borisa Tadića.

Nikolić sa ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom u Moskvi, 10. mart 2016.

8. maja 2007. izabran je za predsjednika Narodne skupštine Republike Srbije. Na tu dužnost podnio je ostavku 13. maja iste godine, kada su Demokratska stranka i Demokratska stranka Srbije Vojislava Koštunice postigle sporazum o formiranju nove vlade Srbije. 20. januara 2008. u 1. krugu izbora za predsjednika Srbije, osvojio je 40% glasova. U 2. krugu, 3. februara, izgubio je od aktualnog predsjednika Srbije, Borisa Tadića, razlikom od oko 2% od ukupnog broja glasova. 6. septembra 2008. podnio je ostavku na dužnost šefa zastupničke skupine radikala u srbijanskoj skupštini te na dužnost zamjenika predsjednika stranke.[2]

Na predsjedničkim izborima u Srbiji 2012. Nikolić je pobijedio dotadašnjeg predsjednika Srbije Borisa Tadića. Predsjedničku dužnost preuzeo je 31. maja. Istog datuma 2017. godine na predsjedničkoj funkciji naslijedio ga je Aleksandar Vučić.

Objavio je 12 knjiga. Oženjen je Dragicom i ima sinove Radomira i Branislava.

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. ^ "Vojvoda". Arhivirano s originala, 25. 1. 2008. Pristupljeno 12. 9. 2007.
  2. ^ http://www.sarajevo-x.com/clanak/080906042

Vanjski linkovi

[uredi | uredi izvor]