Tondo "Pitti"

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Tondo "Pitti", mramorna skulptura Michelangela Buonarrotija

Tondo "Pitti" je mramorna reljefna tondo skulptura Madone i Djeteta koju je uradio italijanski renesansni umjetnik Michelangelo Buonarroti. Napravljena je između 1503 - 4 godine i sada se nalazi u Nacionalnom muzeju Bargello u Firenci.

Historija[uredi | uredi izvor]

Nakon četvorogodišnjeg boravka u Rimu, Michelangelo se u proljeće 1501. godine vratio u Firencu na zahtjev svog oca zbog novčanih teškoća koje su pogodile porodicu. Još jedan važan razlog njegovog povratka u rodni grad je i narudžba firentinskih vlasti da uradi jedno od najvažnijih umjetničkih djela u svojoj slavnoj karijeri, skulpturu Davida. Međutim, bilo je nekoliko drugih umjetničkih djela koje je uradio u to vrijeme, među kojima je i Tondo "Pitti", koje se također naziva "Pitti" Madona. Skulpturu Tondo "Pitti" naručio je Bartolommeo Pitti, a nastala je otprilike u isto vrijeme kada i Tondo "Taddei" i Tondo "Doni". Njegov sin Miniato, monah u Monte Olivetu, poklonio ga je Luigiju Guicciardiniju (1487–1551). Benedetto Varchi vidio je rad 1564. godine u kući svog rođaka Piera.

1823. godine firentinske vlasti kupile su ovu tondo skulpturu za 200 škuda iz prodavnice trgovca Fedelea Acciaia. Bila je smještena u Galleria degli Uffizi, a 1873. godine premještena je u Nacionalni muzej Bargello, gdje se i danas čuva.[1]

Opis i stil[uredi | uredi izvor]

Skulptura Tondo "Pitti" je dimenzija 85 x 82 cm, a tondo je naziv koji se koristi za opisivanje skulpture koja je urađena na kružnom disku. Najčešće se može uočiti kod umjetničkih djela u doba renesanse, a brojne Michelangelove kolege i savremenici također su uradili svoje verzije tondo skulptura.[2] Slično kao i Tondo Taddei, Tondo "Pitti" bila je skulptura namijenjena "domu", a ne velikoj građskoj publici, kao u slučaju skulptura David ili Pietà u Bazilici svetog Petra. Mnogi smatraju da je ova skulptura nedovršena, ali valjanost ovog argumenta više se osporava nego s Tondom Taddeijem. Sugerira se da je Michelangelo napustio rad na ovom umjetničkom djelu, koje je naizgled nedovršeno jednostavno zato što mu se tako svidjelo i što im neobrađeni detalji daju sugestivnu snagu koja bi se mogla izgubiti u uglačanijoj verziji. U grupi Tondo Pitti (koju je naručio Bartolomeo Pitti), bilo koji formalni okvir se zanemaruje, a kontura u ovoj skulpturi je ovalna. Madona i dijete su jednostavnije i jasnije oblikovani nego u Tondu Taddei. Lijevom rukom ona grli novorođenče Isusa koji se čitavom težinom naslanja na nju, privijajući mu glavu savijenom rukom naslonjenom na otvorenu knjigu (koja simbolizira mudrost), koja joj leži u krilu.

Madona je smještena na niski kameni blok, ispunjavajući čitavu kompoziciju. Međutim, zbog blago ovalne konture i zbog toga što joj glava malo izlazi van okrugle ivice tonda, čini se da nije stiješnjena. Ovdje su njezine osobine oštrije definirane nego kod onih iz Michelangelovih ranijih Madona. Puni pramenovi kose uokviruju njezino uglasto lice s dubokim jamicama i istaknutijom bradom. Ona nosi neobičan ukrasni pokrivač za glavu (prvi u nizu koji je kasnije koristio Michelangelo) što pojačava izraz budnosti na njenom licu. Kao i u Tondu "Pitti", približavajući lik svetog Ivana također igra podređenu ulogu i nije završen. Čini se da je privukao Madoninu pažnju dok se ona osvrće preko ramena.[1]

Ikonografski motiv za interpretaciju djela odnosi se na temu koja je vrlo popularna u firentinskoj umjetničkoj tradiciji - o ranoj obuci djeteta Isusa u razumijevanju Svetih spisa. Ali u Michelangelovoj verziji mirnoću domaće scene narušavaju brojni predznaci: Madonino zamišijeno i napeto lice, čiji dar drevnog znanja čini se da simbolizira heruvin smješten na prednjoj strani njene frizure; djetetova fizička iscrpljenost, prepuštena pospanosti koja iščekuje njegovu smrt; dio ogrtača njegove majke, koji kao dio leži između njegove ruke i obraza, te između njegova trupa i Madonine ruke, sugerira suptilnu i milosrdnu zaštitu sudarija (maramice za brisanje lica). Kompozitni odjevni predmeti koje je nosila Madona, a sastoje se od ogrtača s tijesno nabranim naborima i široko obrubljenim gornjim dijelom odjeće, te bujni pramenovi kose koji prelaze preko čela ukazuju na sličnosti s mnogo više kompletnijom Bogorodicom od Brugesa, dok joj puno lice s pravilnim crtama liči na Crkvu svetog Grgura Velikog u gradu Sijeni.[3]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b "Tondo "Pitti"". artedivine.com. Pristupljeno 21. 2. 2021. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)
  2. ^ "Tondo "Pitti"". michelangelo.net. Pristupljeno 21. 2. 2021. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)
  3. ^ "Michelangelo: Pitti Tondo". michelangelo.org. Pristupljeno 21. 2. 2021. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)