Idi na sadržaj

Tonzilitis

Nepregledano
S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Tonzilitis
Skup velikih tonzila u stražnjem dijelu grla prekriven žutim eksudatom
Slučaj streptokoknog faringitisa s tipskim tonzilskim eksudatom kod 16-godišnjaka s pozitivnim nalazom kulture
SpecijalnostZarazna bolest, Infektologija
SimptomiBol u grlu, groznica, povećanje tonzila, problemi s gutanjem, veliki limfni čvorovi oko vrata
KomplikacijePeritonzilarni apsces
Uobičajeno pojavljivanjeNakon infekcija
Trajanje~ 1 sedmica
UzrociVirusna infekcija, bakterijska infekcija[1][2]
Dijagnostička metodaNa osnovu simptoma, brisa grla, brzog testa na streptokoke
Diferencijalna dijagnozaUpala grla
LijekParacetamol (acetaminofen), ibuprofen, penicilin[1]
Frekvencija7,5% (u bilo koja 3 mjeseca)

Tonzilitis je upala krajnika u gornjem dijelu grla. Može biti akutna ili hronična.[3][4][5] Akutni tonzilitis obično ima brz početak.[6]

Znaci i simptomi

[uredi | uredi izvor]
Ilustracija koja poređuje normalnu anatomiju krajnika i tonzilitisa

Osobe s tonzilitisom obično imaju bol u grlu, odinofagija, malaksanost i groznicu.[7] Njihovi krajnici – a često i stražnji dio grla – izgledaju crveni i otečeni, a ponekad ispuštaju bijeli iscjedak.[8][9] Neki također imaju osjetljiv otok vratnih limfnih čvorova.[8][10]

Mnoge virusne infekcije koje uzrokuju tonzilitis također će uzrokovati kašalj, curenje iz nosa, promukao glas ili stvaranje mjehurića u ustima ili grlu.[11] Infektivna mononukleoza može uzrokovati oticanje krajnika crvenim petehijama ili bijelim iscjetkom koji se može proširiti na jezik.[12] Ovo može biti praćeno groznicom, bolom u grlu, oticanjem cervikalnih limfnih čvorova i povećanjem jetre i slezene. Bakterijske infekcije koje uzrokuju tonzilitis također mogu uzrokovati karakterističan "skarlatiniformni" osip, povraćanje i mrlje ili iscjedak na tonzilama.

Tonziloliti se javljaju kod čak 10% populacije, često zbog epizoda tonzilitisa.

Uzroci

[uredi | uredi izvor]
Bakterije ili virusi mogu uzrokovati tonzilitis.

Virusne infekcije uzrokuju 40 do 60% slučajeva tonzilitisa.[7] Mnogi virusi mogu uzrokovati upalu tonzila (i ostatka grla), uključujući adenovirus, rinovirus, koronavirus, virus influence, virus parainfluence, koksaki virus, virus ospica, Epstein-Barr virus, citomegalovirus, respiratorni sincicijski virus i herpes simplex virus.[11] Tonzilitis također može biti dio HIV/Akutna infekcija, početne reakcije na HIV infekciju.[11] Procjenjuje se da je 1% do 10% slučajeva uzrokovano Epstein-Barr virusom.[8] Tonzilitis može nastati i zbog infekcije bakterijama, pretežno β-hemolitičkim streptokokima grupe A (GABHS), koje uzrokuju streptokoknu upalu grla.[7][10] Bakterijska infekcija tonzila obično slijedi nakon početne virusne infekcije.[8] Kada se tonzilitis ponovi nakon antibiotskog liječenja streptokoka, obično je uzrokovan istim bakterijama kao i prvi put, što ukazuje na to da antibiotski tretman nije bio u potpunosti učinkovit.[10][13] Manje uobičajeni bakterijski uzroci uključuju: Streptococcus pneumoniae, Mycoplasma pneumoniae, Chlamydia pneumoniae, Bordetella pertussis, Fusobacterium difterija, Treponema pallidum i Neisseria gonorrhoeae.[14][15]

Anaerobne bakterije su povezane s tonzilitisom, a ozbiljna klinička i naučna zapažanja podržavaju moguću ulogu u akutnom upalnom procesu.[16]

Ponekad je tonzilitis uzrokovan infekcijom spirohetama i treponemom, što se naziva Vincentova angina ili Plaut-Vincentova angina.[17]

Unutar krajnika, bijela krvna zrnca imunskog sistema uništavaju viruse ili bakterije proizvodnjom upalnih citokina poput fosfolipaze A2]],[18] što također dovodi do groznice.[19][20] Infekcija može biti prisutna i u grlu i okolnim područjima, uzrokujući upalu ljudskog ždrijela.[10][21]

Dijagnoza

[uredi | uredi izvor]

Ne postoji jasna razlika između upale grla koja je specifično tonzilitis i upale grla uzrokovane upalom krajnika i obližnjih tkiva.[[10][22] Akutna upala grla može se dijagnosticirati kao tonzilitis, faringitis ili tonzilofaringitis (također nazvan faringotonzilitis), ovisno o kliničkim nalazima.[10]

Bris grla

U ustanovama primarne zdravstvene zaštite, Centorovi kriteriji se koriste za određivanje vjerovatnoće infekcije beta-hemolitičkim streptokokom grupe A (GABHS) kod akutnog tonzilitisa i potrebe za antibioticima za liječenje tonzilitisa.[8][10] Međutim, Centorovi kriteriji imaju svoje slabosti u postavljanju precizne dijagnoze za odrasle. Centorovi kriteriji su također neefikasni u dijagnosticiranju tonzilitisa kod djece i ustanova sekundarne zdravstvene zaštite (bolnica).[8] Modificirana verzija Centorovih kriterija, koja je modificirala originalne Centorove kriterije 1998. godine, često se koristi kao pomoć u dijagnozi. Originalni Centorovi kriteriji imali su četiri glavna kriterija, ali modificirani Centorovi kriteriji imaju pet. Pet glavnih kriterija modificiranog Centorovog skora su:

  1. Prisustvo tonzilarnog eksudata
  2. Bolni limfni čvorovi na vratu
  3. Anamneza groznice
  4. Starost između pet i petnaest godina
  5. Odsustvo kašlja

Mogućnost GABHS infekcije raste s višim rezultatom. Vjerovatnoća dobijanja GABHS-a je 2 do 23% za rezultat 1, a 25 do 85% za rezultat 4.[8] Dijagnoza GABHS tonzilitisa može se potvrditi kulturom uzoraka dobijenih brisom grla i njihovim nasađivanjem na medij krvni agar. Ovaj mali postotak lažno negativnih rezultata dio je karakteristika korištenih testova, ali je također moguć ako je osoba primila antibiotike prije testiranja. Identifikacija zahtijeva 24 do 48 sati kulturom. Dostupni su brzi skrining testovi (10-60 minuta) koji imaju osjetljivost od 85-90%. Kod 40% osoba bez ikakvih simptoma, kultura grla može biti pozitivna. Stoga se kultura grla ne koristi rutinski u kliničkoj praksi za detekciju GABHS-a.[8]

Centor i McIsaac rezultati su podjednako neefikasni u identifikaciji pacijenata kojima su potrebni antibiotici, a koji se javljaju sa faringitisom u bolnice. Previše zaista pozitivnih slučajeva se propusti, a previše lažno pozitivnih se liječi, što dovodi do prekomjernog propisivanja antibiotika.[23]

Bakterijska kultura se može provesti ako je brzi streptokokni test negativan.[24] Povećanje titra streptokoknih antitijela protiv streptolizina O (ASO) nakon akutne infekcije može pružiti retrospektivni dokaz GABHS infekcije i smatra se konačnim dokazom GABHS infekcije, ali ne nužno i tonzila.[25] Serologija na Epstein-Barrov virus može se testirati kod osoba koje možda imaju infektivnu mononukleozu s tipičnim brojem limfocita u kompletnoj krvnoj slici.[8] Pretrage krvi su potrebne samo za osobe koje su hospitalizirane i kojima su potrebni intravenski antibiotici.

Nazoendoskopija se može koristiti kod osoba s jakim bolovima u vratu i nemogućnošću gutanja tekućine kako bi se isključio maskirani epiglotitis i supraglotitis. Rutinska nazoendoskopija se ne preporučuje djeci.[8]

Liječenje

[uredi | uredi izvor]

Tretmani za smanjenje nelagode uzrokovane tonzilitisom uključuju:[10][15][21]

Ne postoje antivirusni medicinski tretmani za tonzilitis uzrokovan virusom.[26]

Antibiotici

[uredi | uredi izvor]

Ako je tonzilitis uzrokovan streptococcus group A, tada su antibiotici korisni, pri čemu su penicilin ili amoksicilin primarni izbor.[8][10] Cefalosporini i makrolidi smatraju se dobrim alternativama penicilinu u okruženju akutne njege.[10][26]

Lijekovi protiv bolova

[uredi | uredi izvor]

Paracetamol i nesteroidni protuupalni lijekovi (NSAID) mogu se koristiti za liječenje bolova u grlu kod djece i odraslih.[8][10] Kodein se izbjegava kod djece mlađe od 12 godina za liječenje bolova u grlu ili nakon tonzilektomije.[27][28] NSAID lijekovi (kao što je ibuprofen) i opioidi (kao što su kodein i tramadol) su podjednako efikasni u ublažavanju boli, međutim, s ovim lijekovima protiv bolova treba poduzeti mjere opreza. NSAID lijekovi mogu uzrokovati čir na želucu i oštećenje bubrega. Opioidi mogu uzrokovati respiratornu depresiju kod osjetljivih osoba.[8] Anestetik vodica za ispiranje usta se također može koristiti za simptomsko ublažavanje.[8]

Kortikosteroidi

[uredi | uredi izvor]

Kortikosteroidi smanjuju bol kod tonzilitisa i poboljšavaju simptome u roku od 24 do 48 sati. Preporučuju se oralni kortikosteroidi, osim ako osoba nije u stanju gutati lijekove. Oralni kortikosteroidi se preporučuju osim ako osoba nije u stanju gutati lijekove.[8]

Hirurgija

[uredi | uredi izvor]

Kada se tonzilitis često ponavlja, često se proizvoljno definira kao najmanje pet epizoda tonzilitisa u godini,[29] ili kada nepčani krajnici toliko oteknu da je gutanje otežano i bolno, može se izvršiti tonzilektomija kako bi se krajnici hirurški uklonili. Randomizirano kontrolirano ispitivanje tonzilektomije u odnosu na medicinski tretman (antibiotici i lijekovi protiv bolova) kod odraslih s čestim tonzilitisom pokazalo je da je tonzilektomija bila učinkovitija i isplativija. Rezultirala je manjim brojem dana s upalom grla.[30][31] ili kada nepčani krajnici toliko oteknu da je gutanje otežano i bolno, može se izvršiti tonzilektomija kako bi se krajnici hirurški uklonili. Randomizirano kontrolirano ispitivanje tonzilektomije u odnosu na medicinski tretman (antibiotici i lijekovi protiv bolova) kod odraslih s čestim tonzilitisom pokazalo je da je tonzilektomija bila učinkovitija i isplativija. Rezultirala je manjim brojem dana s upalom grla. Djeca imaju samo skromnu korist od tonzilektomije kod ponovljenih slučajeva tonzilitisa.[32]

Prognoza

[uredi | uredi izvor]

Od pojave penicilina 1940-ih, glavna preokupacija u liječenju streptokoknog tonzilitisa bila je prevencija reumatske groznice i njenih glavnih efekata na nervni sistem i srce.

Komplikacije rijetko mogu uključivati dehidraciju i zatajenje bubrega zbog otežanog gutanja, blokirane disajne puteve zbog upale i faringitis zbog širenja infekcije.

Apsces se može razviti lateralno od tonzile tokom infekcije, obično nekoliko dana nakon početka tonzilitisa. Ovo se naziva peritonzilarni apsces (ili angina).

Rijetko, infekcija se može proširiti izvan tonzila, što rezultira upalom i infekcijom unutrašnje jugularne vene, što dovodi do širenja infektivnog tromboflebitisa (Lemierreov sindrom).

Kod streptokokne upale grla, bolesti poput poststreptokoknog glomerulonefritisa mogu se pojaviti. Ove komplikacije su izuzetno rijetke u razvijenim zemljama, ali ostaju značajan problem u siromašnijim zemljama.[33][34]

Epidemiologija

[uredi | uredi izvor]

Upala krajnika (tonzilitis) se javlja širom svijeta, bez rasnih ili etničkih razlika.[35] Većina djece ima upalu krajnika barem jednom tokom djetinjstva,[36] iako se rijetko javlja prije druge godine.[35] Najčešće se javlja između četvrte i pete godine; bakterijske infekcije se obično javljaju u kasnijoj dobi.[35]

Društvo i kultura

[uredi | uredi izvor]

Upala krajnika opisana je u starogrčkom Hipokratovom korpusu.[37] Recidivna upala krajnika može ometati vokalnu funkciju i sposobnost izvođenja među ljudima koji profesionalno koriste svoj glas.[38][39]

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. 1 2 Windfuhr JP, Toepfner N, Steffen G, Waldfahrer F, Berner R (april 2016). "Clinical practice guideline: tonsillitis I. Diagnostics and nonsurgical management". Eur Arch Otorhinolaryngol (Practice guideline). 273 (4): 973–87. doi:10.1007/s00405-015-3872-6. PMC 7087627. PMID 26755048.
  2. ↑ Lang 2009, p. 2083.
  3. ↑ "ICD-11 for Mortality and Morbidity Statistics Acute tonsillitis". icd.who.int. Pristupljeno 21. 12. 2022.
  4. ↑ "ICD-11 for Mortality and Morbidity Chronic disorders of tonsils or adenoids Statistics". icd.who.int. Pristupljeno 21. 12. 2022.
  5. ↑ "Acute Tonsillitis". NCIthesaurus. Pristupljeno 3. 11. 2020.
  6. ↑ "Tonsillitis". Arhivirano s originala, 25. 3. 2016. Pristupljeno 4. 8. 2016.
  7. 1 2 3 De M, Anari S (oktobar 2018). "Infections and foreign bodies in ENT". Surgery (Oxf) (Review). 36 (10): 555–556. doi:10.1016/j.mpsur.2018.08.008. PMC 7172438. PMID 32336859.
  8. 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 Bird JH, Biggs TC, King EV (decembar 2014). "Controversies in the management of acute tonsillitis: an evidence-based review". Clin Otolaryngol (Review). 39 (6): 368–74. doi:10.1111/coa.12299. PMC 7162355. PMID 25418818.
  9. ↑ Stelter K (2014). "Tonsillitis and sore throat in children". GMS Curr Top Otorhinolaryngol Head Neck Surg (Review). 13: 3. doi:10.3205/cto000110. PMC 4273168. PMID 25587367.
  10. 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 "Pharyngitis-Tonsillitis in Children and Adults" (PDF). Institut national d'excellence en santé et en services sociaux (INESSS) (jezik: engleski). mart 2016. Pristupljeno 22. 11. 2020.
  11. 1 2 3 Bochner RE, Gangar M, Belamarich PF (februar 2017). "A Clinical Approach to Tonsillitis, Tonsillar Hypertrophy, and Peritonsillar and Retropharyngeal Abscesses". Pediatr Rev (Review). 38 (2): 82. doi:10.1542/pir.2016-0072. PMID 28148705. S2CID 31192934.
  12. ↑ Fugl A, Andersen CL (maj 2019). "Epstein-Barr virus and its association with disease - a review of relevance to general practice". BMC Fam Pract (Review). 20 (1): 62. doi:10.1186/s12875-019-0954-3. PMC 6518816. PMID 31088382.
  13. ↑ Gollan B, Grabe G, Michaux C, Helaine S (septembar 2019). "Bacterial Persisters and Infection: Past, Present, and Progressing". Annu Rev Microbiol (Review). 73: 359–385. doi:10.1146/annurev-micro-020518-115650. PMID 31500532. S2CID 202405991.
  14. ↑ MerckManual|08|090|i||Tonsillopharyngitis}}
  15. 1 2 Wetmore 2007, pp. 756–57.
  16. ↑ Brook I (januar 2005). "The role of anaerobic bacteria in tonsillitis". Int J Pediatr Otorhinolaryngol (Review). 69 (1): 9–19. doi:10.1016/j.ijporl.2004.08.007. PMID 15627441.
  17. ↑ Van Cauwenberge P (1976). "[Significance of the fusospirillum complex (Plaut-Vincent angina)]". Acta Otorhinolaryngol Belg (jezik: nizozemski). 30 (3): 334–45. PMID 1015288. — fusospirillum complex (Plaut-Vincent angina) Van Cauwenberge studied the tonsils of 126 patients using direct microscope observation. The results showed that Vincent's angina causes 40% of acute tonsillitis, and Spirochaeta causes 27% of chronic tonsillitis.
  18. ↑ Ezzeddini R, Darabi M, Ghasemi B, Jabbari Moghaddam Y, Jabbari Y, Abdollahi S, et al. (2012). "Circulating phospholipase-A2 activity in obstructive sleep apnea and recurrent tonsillitis". Int J Pediatr Otorhinolaryngol. 76 (4): 471–4. doi:10.1016/j.ijporl.2011.12.026. PMID 22297210.
  19. ↑ van Kempen MJ, Rijkers GT, Van Cauwenberge PB (maj 2000). "The immune response in adenoids and tonsils". Int. Arch. Allergy Immunol. (Review). 122 (1): 8–19. doi:10.1159/000024354. PMID 10859465. S2CID 33290556.
  20. ↑ Perry M, Whyte A (septembar 1998). "Immunology of the tonsils". Immunology Today (Review). 19 (9): 414–21. doi:10.1016/S0167-5699(98)01307-3. PMID 9745205.
  21. 1 2 MedlinePlus Encyclopedia: Tonsillitis
  22. ↑ "Tonsillitis - Symptoms, diagnosis and treatment". BMJ Best Practice. 22. 8. 2019. Pristupljeno 4. 11. 2020.
  23. ↑ Kanagasabai, Atchchuthan; Evans, Callum; Jones, Hayley E.; Hay, Alastair D.; Dawson, Sarah; Savović, Jelena; Elwenspoek, Martha M.C. (april 2024). "Systematic review and meta-analysis of the accuracy of McIsaac and Centor score in patients presenting to secondary care with pharyngitis". Clinical Microbiology and Infection (jezik: English). 30 (4): 445–452. doi:10.1016/j.cmi.2023.12.025. ISSN 1198-743X. Arhivirano s originala, 13. 1. 2024. Pristupljeno 12. 8. 2025.CS1 održavanje: nepoznati jezik (link)
  24. ↑ Leung AK, Newman R, Kumar A, Davies HD (2006). "Rapid antigen detection testing in diagnosing group A beta-hemolytic streptococcal pharyngitis". Expert Rev Mol Diagn (Review). 6 (5): 761–6. doi:10.1586/14737159.6.5.761. PMID 17009909. S2CID 35041911.
  25. ↑ Sen ES, Ramanan AV (decembar 2014). "How to use antistreptolysin O titre". Archives of Disease in Childhood: Education and Practice Edition (Review). 99 (6): 231–8. doi:10.1136/archdischild-2013-304884. PMID 24482289. S2CID 37309363.
  26. 1 2 "Tonsillitis". medlineplus.gov. Pristupljeno 3. 12. 2020.
  27. ↑ "Safety review update of codeine use in children; new Boxed Warning and Contraindication on use after tonsillectomy or adenoidectomy: Safety announcement" (Press release). US Food and Drug Administration. 2013. Arhivirano s originala, 14. 12. 2019. Pristupljeno 9. 11. 2020.
  28. ↑ Jenco M (29. 10. 2020). "Do not use codeine, tramadol in children: FDA". AAP News.
  29. ↑ Georgalas CC, Tolley NS, Narula PA (juli 2014). "Tonsillitis". BMJ Clin Evid (Review). 2014. PMC 4106232. PMID 25051184.
  30. ↑ Wilson, Janet A; O'Hara, James; Fouweather, Tony; Homer, Tara; Stocken, Deborah D; Vale, Luke; Haighton, Catherine; Rousseau, Nikki; Wilson, Rebecca; McSweeney, Lorraine; Wilkes, Scott; Morrison, Jill; MacKenzie, Kenneth; Ah-See, Kim; Carrie, Sean (17. 6. 2023). "Conservative management versus tonsillectomy in adults with recurrent acute tonsillitis in the UK (NATTINA): a multicentre, open-label, randomised controlled trial". The Lancet. 401 (10393): 2051–2059. doi:10.1016/S0140-6736(23)00519-6. hdl:10023/27774. ISSN 0140-6736. PMID 37209706 Provjerite vrijednost parametra |pmid= (pomoć). S2CID 258745995 Provjerite vrijednost parametra |s2cid= (pomoć).
  31. ↑ "Removing tonsils is effective and cost-effective for adults with frequent tonsillitis". NIHR Evidence. 5. 9. 2023. doi:10.3310/nihrevidence_59646. S2CID 261565310 Provjerite vrijednost parametra |s2cid= (pomoć).
  32. ↑ Burton MJ, Glasziou PP, Chong LY, Venekamp RP (novembar 2014). "Tonsillectomy or adenotonsillectomy versus non-surgical treatment for chronic/recurrent acute tonsillitis". Cochrane Database Syst Rev (Review). 2014 (11): CD001802. doi:10.1002/14651858.CD001802.pub3. PMC 7075105. PMID 25407135.
  33. ↑ Ohlsson A, Clark K (septembar 2004). "Antibiotics for sore throat to prevent rheumatic fever: yes or no? How the Cochrane Library can help". CMAJ. 171 (7): 721–3. doi:10.1503/cmaj.1041275. PMC 517851. PMID 15451830.
  34. ↑ Danchin, MH; Curtis, N; Nolan, TM; Carapetis, JR (2002). "Treatment of sore throat in light of the Cochrane verdict: is the jury still out?". Medical Journal of Australia. 177 (9): 512–5. doi:10.5694/j.1326-5377.2002.tb04925.x. PMID 12405896. S2CID 1957427. Arhivirano s originala, 24. 7. 2008. — Medical Journal of Australia commentary on Cochrane analysis
  35. 1 2 3 Sommers 2015, str. 1078.
  36. ↑ Sommers 2015, p. 1077.
  37. ↑ Dean-Jones 2013
  38. ↑ Sataloff & Hawkshaw 2019.
  39. ↑ Stadelman-Cohen 2019, pp. 30–52.

Literatura

[uredi | uredi izvor]

Vanjski linkovi

[uredi | uredi izvor]
Preuzeto iz "https://bs.wikipedia.org/w/index.php?title=Tonzilitis&oldid=3769663"