Torlački dijalekt
Torlački dijalekti poznati i kao torlački govori ili torlačko narječje predstavljaju skupinu južnoslavenskih dijalekata staroštokavske grupe. Govornici ovih dijalekata posebice žive u Srbiji, Sjevernoj Makedoniji, Bugarskoj i Kosovu. Torlački dijalekti se nalaze na UNESCO listi ugroženih jezika.[1]
Granice dijalekta se protežu na istoku od Zaječara, blizu granice sa Bugarskom (tačnije linija Belogradčik–Berkovica–Godeč–Slivnica–Pernik–Radomir–Bosilegrad i okolica Ćustendila), do linije Kriva Palanka–Kratovo–Sveti Nikola–Skopska Crna gora i Tetovo, na sjeveroistoku Valčedrm i okolica, a zapadna – od granice sa Albanijom, preko Dečana i Vučitrna do Stalaća.
Srpski lingvisti torlačke govore nazivaju prizrensko-timočki dijalekti i smatraju ih dijelom srpskog jezika. Ipak, naglašavaju njihovu specifičnost i da im pripada poсеbno mjesto u okviru štokavskoga narječja.[2]
Bugarski lingvisti torlačke ili prijelazne govore, kako ih još nazivaju, smatraju dijelom zapadnih bugarskih govora.[3]
Makedonski lingvisti torlačke govore na prostoru Sjeverne Makedonije nazivaju sjevernim govorima makedonskog jezika. To je pojas od Šar planine, Donjeg Pologa, Skopske Crne gore u sjeverozapadnom dijelu i sjeveroistočkom dijelu Žegligovo, Slavište, krivopalanačka, kratovska okolica, Zletovo, Ovče polje i Kotorlak.[4]
Govori Bošnjaka u općinama Prizren i Dragaš na Kosovu spadaju u torlačke govore.
Pojedini lingvisti govore Karaševaka Hrvata u Rumuniji smatraju dijelom torlačkih govora.[5]
Reference
[uredi | uredi izvor]- ^ Moseley, Christopher (2010). Atlas of the World’s Languages in Danger. UNESCO. str. 24.
- ^ Ивић, Павле (1985). Дијалектологија српскохрватског језика – увод у штокавско наречје. Нови Сад. str. 110.
- ^ Стойков, Стойко (2002). Българска диалектология. София. str. 163.
- ^ Видоески, Бжидар (1999). Дијалектите на Македонскиот Јазик - том 2. Скопје. str. 159.
- ^ Радан, Михај Н. (2015). Фонетика и фонологија карашевских говора дана. Нови Сад. str. 67.