Tračka grobnica u Kazanlaku

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Tračka grobnica u Kazanlaku
Svjetska baština
Kazanlak-tomb 9.jpg
Lokacija Bugarska
Kriteriji, iii, iv
Referenca44
Uvrštenje1986. (10. sjednica)
Površina0,015 ha
Tampon-zona7,09 ha
KoordinateN45 40 0.012 E14 0 0

Tračka grobnica u Kazanlaku je jedinstveno estetsko i umjetničko djelo iz helenističkog perioda, nastalog krajem 4. vijeka p. n. e, na teritoriji današnje Bugarske. Predstavlja remek djelo tračkog stvaralačkog duha. Smještena je u blizini Kazanlaka.[1]

Grobnica je dio velike tračanske nekropole u Dolini tračanskih vladara u blizini drevnog Seutopolisa, glavnog grada tračanskog kralja Seutesa III, u području gdje je pronađeno više od 1.000 grobova tračanskih vladara i tračanske aristokratije.

Tračani[uredi | uredi izvor]

Tračani i Iliri činili su blisku granu sastavljenu od oko 200 plemena tračko-ilirske grane Indoevropljana, nastanjenih na Balkanskom popuostrvu, negdje od 2000. p. n. e. pa do 1. milenija.

Njihova historija je skoro identična:

  • Bili su susjedi sa granicom na rijeci Južnoj Moravi. Plemena sa granice historičari nazivaju ilirsko-tračanska (Dardanci, Tribali, Medi).
  • Nisu ostavili pisane tragove o svom postojanju, pa im je jezik nepoznat.
  • Zajednički neprijatelj bili su im Antički Makedonci, a njihov sukob sa Aleksandrom Makedonskim pred njegova osvajanja u Aziji, predstavljao je početak njihovog nestajanja.[2]
  • Potpali su pod vlast Rimljana u razmaku od oko 70 god. (Iliri 33. god. p. n. e, Tračani 46).
  • Nekoliko vijekova bili su podvrgnuti procesu romanizacije. Najpoznatiji pripadnik Tračana je Spartak, rimski rob, simbol snage i vještine tračanskog ratnika.
  • Njihove teritorije, početkom srednjeg vijeka nastanili su Južni Slaveni.
Trački kralj i kraljica

Zatvoreni dio ima uski hodnik i okruglu grobnu komoru, oboje ukrašeno muralima koji predstavljaju tračke pogrebne rituale i kulturu. Prikazan je tračanski bračni par na pogrebnoj gozbi. To su nježni prizori posljednjeg stiska ruku i odlaska u vječnost. Pored scena para, ima i sjajnih fresaka sa konjima, kočijama i skupinom koja se oprašta od para.

Ove slike su najbolje očuvana bugarska umjetnička remek-djela iz helenističkog perioda. Ovaj spomenik je jedini takve vrste bilo gdje u svijetu. Izuzetno dobro očuvane freske i izvorno stanje građevine otkrivaju izuzetnu evoluciju i visok nivo kulture i likovne umjetnosti u helenističkoj Trakiji.

Grobnica je osigurana pod stalnim zaštitnim objektom, a ekskluzivna zidna dekoracija je u potpunosti očuvana i originalna (nije retuširane niti dodatno popunjavan), korištenjem tehnika koje nisu narušavale autentičnost. Klima uređaj je postavljen kako bi se osigurala konstantna temperatura. Pristup posjetiocima omogućen je pristupom kopiji grobne arhitekture i njenoj fresko dekoraciju, izloženim u obližnjem muzeju.

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Mesihović, Salmedin (2014). Historija Autarijata (PDF). Filozofski fakultet Sarajevo. Arhivirano s originala (PDF), 21. 3. 2016. Pristupljeno 18. 12. 2018.

Reference[uredi | uredi izvor]