Transgeneza

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Jump to navigation Jump to search

Transgeneza je proces unošenja stranih gena – zvanih transgeni – u živi organizam, tako da on ispoljava nova svojstva i prenosi ih na potomstvo. Transgeneza može biti olakšana liposomima, enzimaima, plazmid nim i virusnim vektor ima, pronukleusnim ubrizgavanjem, fuzijom protoplasta i balističkimubrizgavanjem DNK. Može se desiti i u prirodnim procesima.[1][2][3][4][5]

Transgeni organizmi su sposobni da ispoljavaju funkciju stranog gena zato što je genetički kod sličan za sve organizme. To znači da će kod određene sekvence DNK za iste proteine jednak u svim organizmima. Zbog sličnosti u nizu proteina, naučnici mogu sjeći DNK na ovim zajedničkim proteinskim tačkama i dodati drugi gen. Primjer za to su "super miševi" iz 1980-ih. Ovi miševi su bili u stanju proizvesti ljudski protein tPA za liječenje krvnih ugrušaka.

Upotreba bakterijskih plazmida[uredi | uredi izvor]

Najčešći pravac transgenih istraživanja vrši se na bakterijama i virusima koji su u stanju da repliciraju stranu DNK. Plazmidna DNK se siječe pomoću restrikcijskih enzima, dok se DNK također kopira sa istim restrikcijskim enzimom, proizvodeći komplementarne ljepljive krajeve. Ovo omogućava stranoj DNK da hibridizaciju s plazmidnom DNK i biva zalijepljen pomoću DNK ligaznog enzima, stvarajući genetički kod koji se normalno ne nalazi u prirodi. Izmijenjena DNK se umeće u plazmid za replikaciju.

Tehnologija transfera gena[uredi | uredi izvor]

Mikroinjektiranje DNK[uredi | uredi izvor]

Željeni genski konstrukt se ubrizgava u pronukleus reprodukcijskih ćelija, pomoću staklene igle promjera oko 0,5 i 5 mikrometara. Manipulirane ćelije u kulturama in vitro se razviju do određene embrionske faze, a potom se prebacuju u ženskog primatelja. Mikroinektiranje DNK nema visoke stope uspjeha (oko 2% svih ubrizgavanja), čak i ako je nova DNK ugrađen u genom, ako nije prihvaćena u klicinoj liniji (reproduktivnih ćelija) nove osobine se neće pojaviti u njihovih potomaka. Ako se DNK ubrizgava u više lokacija, rastu i šanse za ekspresiju.

Genski transfer putem retrovirusa[uredi | uredi izvor]

Retrovirus je virus koji nosi svoj genetički materijal u obliku RNK, a ne DNK. Retrovirusi se koriste kao vektori za prijenos genetičkog materijala u ćelije domaćina. Rezultat je himera, organizam koji se sastoji od tkiva ili dijelova različitih genetičkih okvira. Himere su ukrštane u srodstvu u čak 20 generacija do rađanja homozigotnog genetičkog potomstva.

Integracija pomoću restrikcijskih enzima[uredi | uredi izvor]

Integracija posredovom restrikcijskih enzima (REMI) je tehnika za integraciju DNK (lineariziranih plazmida) u genomskim mjestima koja su generirana istim restrikcijskim enzimima koji se koriste za DNK linearizaciju. Integracija plazmida javlja se na odgovarajućim lokacijama u genomu, često regeneracijom mjesta prepoznavanja od strane istog restrikcijskog enzima koji se koriste za lineariraciju plazmida.

Transgeneza matičnih ćelija[uredi | uredi izvor]

Transgeneza multipotentnih matičnih ćelija[uredi | uredi izvor]

Nultipotentne matične ćelije mogu se diferencirati samo u ograničenom broju terapijski upotrebljivih tipova, iako su njihova sigurnost i relativni nedostatak složenosti u velikoj većini dovweli do sadašnjih personalizovanih ćelijskih terapija, uključujući multipotentne matične ćelije (obično mezenhimske matične ćelije iz masnog tkiva).[6]

Transgeneza pluripotentnih matičnih ćelija[uredi | uredi izvor]

Transgeni vektori mogu biti nasumično usmjereni na određenu genomsku lokaciju. Naučnici su obavili istraživanje, tehnološki razvoj pruža alate koji su potrebni da omoguće sigurnu i efikasnu transgenezu pluripotentnih matičnih ćelija (PSC).[7][8][9][10][11][12][13][14]

Transgeneza totipotentnih matičnih ćelija[uredi | uredi izvor]

Manipulirani genski konstrukt može se umetnuti u totipotentne matične ćelije, koje se mogu razviti u bilo koje specijalizirane ćelije. Ćelije koje sadrže željenu sekvencu DNK se uključuju u embrion domaćina, što je rezultira u pojavi himerne životinje. Za razliku od druga dva načina za ubrizgavanje, koji zahtijevaju testiranje transgenih potomaka uživo, transfer embrionskih ćelija može biti testiran u fazi ćelije.

Primjena[uredi | uredi izvor]

Farmerstvo[uredi | uredi izvor]

Glavni članak: Farmerstvo (genetika)

Farmerstvo, kovanica za "farma" i "farmaceutsko", odnosi se na upotrebu genetičkog inženjerstva za ugradnju gena, koda se farmaceutski proizvodi dobijaju u domaćina životinjama ili biljakama koje inače ne ispoljavaju poželjne gene. Farmerstvo je steklo primjenu u biotehnologiji od razvoja transgenih "super miševa" u 1982. "Super miševi" su genetički promijenjeni za proizvodnju ljudskog lijeka, tPA (aktivator tkivnog plazminogena za liječenje krvnih ugrušaka ), 1987. godine. Od tada, farmerstvo "super miševa" imalo je dug put. Pomoću interferencije RNK, naučnici su proizveli kravu čije mlijeko sadrži povećane količine kazeina, proteina koji se koristi kako bi sir i druga hrana, bili gotovo bez beta-laktoglobulina, proteinske komponente u mliječnoj sirutki koja izaziva alergije.

Primjeri farmerstva:[15]

Medicinske implikacije[uredi | uredi izvor]

Transgeneza se može koristiti za neutralizaciju gena koji bi inače spriječiti ksenotransplataciju. Naprimjer, protein koji se nalazi u svinja može izazvati daeljudi odbace svoje transplantirani organe. Ovaj protein se može zamijeniti sličnim iz ljudskog genoma za sprečavanje odbacivanja.[16]

Etička pitanja[uredi | uredi izvor]

Transgeneza je otvorila određena etička pitanja. Primjeri uključuju prava životinja koje su intelektualno poboljšane, pravne posljedice i moguće zdravstvene rizike.[17]

Dijagram[uredi | uredi izvor]

Dijagram poređenja genetičkih promjena koje se postižu konvencijskim uzgojem biljaka, transgenezom i cisgenezom

Napomena: Novi genotipovi koji su kreirani tehnologijom transgeneze također zahtijevaju više unazadnih ukrštanja. Osim toga, povratna ukrštanja ne čine većinu vremena koje je potrebno za stvaranje, testiranje na terenu i puštanje u promet / komercijalizaciju nove sorte.

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Kapur Pojskić L. (2014). Uvod u genetičko inženjerstvo i biotehnologiju, 2. izdanje. Institut za genetičko inženjerstvo i biotehnologiju (INGEB), Sarajevo. ISBN 978-9958-9344-8-3. 
  2. ^ Bajrović K, Jevrić-Čaušević A., Hadžiselimović R., Eds. (2005). Uvod u genetičko inženjerstvo i biotehnologiju. Institut za genetičko inženjerstvo i biotehnologiju (INGEB) Sarajevo. ISBN 9958-9344-1-8. 
  3. ^ Alberts B. et al. (2002). Molecular Biology of the Cell, 4th Ed. Garland Science. ISBN 0-8153-4072-9. 
  4. ^ a b Hadžiselimović R., Pojskić N. (2005). Uvod u humanu imunogenetiku. Institut za genetičko inženjerstvo i biotehnologiju (INGEB), Sarajevo. ISBN 9958-9344-3-4. 
  5. ^ Shaikh-Lesko, Rina (2015-09-17). "Parasite's Genes Persist in Host Genomes". The Scientist. Pristupljeno 2016-07-13. 
  6. ^ clinicaltrials.org
  7. ^ Capecchi MR (2005). "Gene targeting in mice: functional analysis of the mammalian genome for the twenty-first century". Nat. Rev. Genet. 6 (6): 507–12. PMID 15931173. doi:10.1038/nrg1619. 
  8. ^ Cong L, Ran FA, Cox D, etal (2013). "Multiplex genome engineering using CRISPR/Cas systems". Science 339 (6121): 819–23. PMC 3795411. PMID 23287718. doi:10.1126/science.1231143. 
  9. ^ DiCarlo JE, Norville JE, Mali P, Rios X, Aach J, Church GM (2013). "Genome engineering in Saccharomyces cerevisiae using CRISPR-Cas systems". Nucleic Acids Res. 41 (7): 4336–43. PMC 3627607. PMID 23460208. doi:10.1093/nar/gkt135. 
  10. ^ Friedland AE, Tzur YB, Esvelt KM, Colaiácovo MP, Church GM, Calarco JA (2013). "Heritable genome editing in C. elegans via a CRISPR-Cas9 system". Nat. Methods 10 (8): 741–3. PMC 3822328. PMID 23817069. doi:10.1038/nmeth.2532. 
  11. ^ Hwang WY, Fu Y, Reyon D, etal (2013). "Efficient genome editing in zebrafish using a CRISPR-Cas system". Nat. Biotechnol. 31 (3): 227–9. PMC 3686313. PMID 23360964. doi:10.1038/nbt.2501. 
  12. ^ Nguyen HN, Reijo Pera RA (2008). "Metaphase spreads and spectral karyotyping of human embryonic stem cells". CSH Protoc: pdb.prot5047. PMID 21356916. 
  13. ^ Mali P, Yang L, Esvelt KM, etal (2013). "RNA-guided human genome engineering via Cas9". Science 339 (6121): 823–6. PMC 3712628. PMID 23287722. doi:10.1126/science.1232033. 
  14. ^ Xue H, Wu J, Li S, Rao MS, Liu Y (2014). "Genetic Modification in Human Pluripotent Stem Cells by Homologous Recombination and CRISPR/Cas9 System". Methods Mol. Biol. PMID 24615461. doi:10.1007/7651_2014_73. 
  15. ^ Buy M (1997). "Transgenic Animals". CCAC Resource Supplement. Canadian Council on Animal Care (CCAC). 
  16. ^ "Actionbioscience | Transgenic Animals: Their Benefits To Human Welfare". actionbioscience.org. Pristupljeno November 29, 2014. 
  17. ^ "Actionbioscience | Ethical Issues in Genetic Engineering and Transgenics". actionbioscience.org. Pristupljeno November 29, 2014. 

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]