Transplantacija srca
Transplantacija srca je velika operacija kojom se od osobe (primaoca) uklanja ozbiljno oboljelo srce i zamjenjuje normalnim srcem druge osobe (donora).[1] Izvodi se kada, uprkos drugim tretmanima, srce ne uspijeva efikasno pumpati krv, kao što je slučaj sa završnom fazom srčanog zatajenja ili teškom koronarnom arterijskom bolešću.[1] To je generalno opcija za mlade osobe s teškim ireverzibilnim zatajenjem srca koje imaju očekivano trajanje života kraće od 6 mjeseci.[2]
Nešto više od polovine primalaca ima neishemijsku kardiomiopatiju, trećina ima koronarnu bolest srca, a ostatak čine bolesti srčanih zalistaka, kongenitalne srčane mane i ponovne transplantacije.[1] Kada se izvodi zbog srčane insuficijencije, primaoci uglavnom imaju ozbiljno ograničenje fizičke aktivnosti, dok su na optimalnom liječenju, te su podvrgnuti drugim odgovarajućim procedurama kao što je terapija srčane resinkronizacije i imaju implantabilni kardioverter-defibrilator.[1] Postoje sistemi bodovanja koji vode do odgovarajućeg nivoa primaoca.[3] Generalno, donori imaju smrt moždanog stabla (donori sa srčanim kucanjem); iako nekoliko centara ima programe koji koriste donore nakon smrti utvrđene cirkulatornim putem (donori bez srčanog kucanja).[1]
Nije sigurno izvršiti transplantaciju srca ako postoji visok plućni vaskularni otpor ili aktivni rak.[2] Drugi razlozi za neizvođenje operacije uključuju aktivnu infekciju, teško zatajenje bubrega ili jetre, nedavnu plućnu emboliju, tešku bolest pluća ili dijabetes s komplikacijama.[1] Prisustvo neke druge ozbiljne bolesti sa lošim ishodom, nedavni moždani udar, zloupotreba droga i alkohola ili gojaznost takođe mogu povećati rizike.[2] U nekim centrima operacija se izvodi samo kod osoba mlađih od 60 godina.[2] Komplikacije uključuju odbacivanje i vaskulopatiju alografta.[2] Potreba za imunosupresijom može povećati rizik od infekcije, posebno u prvoj godini nakon operacije.[1] Drugi problemi koji se mogu pojaviti uključuju visok krvni pritisak, visok holesterol i rak, posebno rak kože.[2] Bolji rezultati se postižu ako se donorsko srce presađuje u roku od 4 sata od uzimanja i ako je primalac mlađi.[1]
Većina se izvodi kao jedna transplantacija srca, ali se može kombinovati sa transplantacijom pluća, jetre ili bubrega.[1] Donor se u potpunosti heparinizira prije nego što se srce izvadi i stavi u hladnu fiziološku otopinu u izoliranu kutiju za transport organa.[1] Češća metoda je bi-kavalna, vrsta ortotopskog postupka gdje se donorsko srce postavlja na isto mjesto kao i prethodno srce osobe.[1][4] To uključuje spajanje lijeve pretkomore donora s atrijalnom manžetom primaoca, a zatim modeliranje plućne arterije i aorte, prije otpuštanja unakrsne stezaljke kako bi se dovršili preostali spojevi.[1] Heterotopska ("piggy-back") procedura se može izvesti kako bi se pomogla funkcija lijeve komore, a uključuje ostavljanje prethodnog srca na mjestu dok se donorsko srce spaja s njegove desne strane.[4] Transplantacija srca može poboljšati kvalitet i trajanje života, posebno kod mlađih primalaca.[2][5] Kako je srce donora izgubilo nervnu opskrbu, neke od njegovih funkcija su drugačije.[2] Kuca brže i gubi normalne varijacije krvnog pritiska tokom dana.[2]
Od 2020. godine, više od 120.000 transplantacija srca je izvršeno od prve transplantacije srca 1967. godine, koju je izveo južnoafrički kardiohirurg Christiaan Barnard.[1] Više od 5.000 transplantacija srca se izvrši svake godine širom svijeta.[6] Više od polovine se izvodi u SAD-u.[7] Očekivano preživljavanje nakon operacije nakon jedne godine je veće od 90%, a nakon pet godina je 75%.[2] Kod transplantacija izvršenih između 1992. i 2001. godine, najveći rizik od smrti je u prvoj godini nakon zahvata, a prosječno preživljavanje je 11 godina.[1] Ako se kasnije ponovi transplantacija srca, rizik od smrti je veći.[1] Globalno, doniranje organa je ograničilo broj izvršenih postupaka.[1]
Reference
[uredi | uredi izvor]- 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 Page, Aravinda; Abu-Omar, Abu (2020). "70. Heart transplantation". u Raja, Shahzad G. (ured.). Cardiac Surgery: A Complete Guide (jezik: engleski). Switzerland: Springer. str. 639–644. ISBN 978-3-030-24176-6. Arhivirano s originala, 13. 11. 2023. Pristupljeno 12. 11. 2023.
- 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 Bunce, Nicholas H.; Ray, Robin; Patel, Hitesh (2020). "30. Cardiology". u Feather, Adam; Randall, David; Waterhouse, Mona (ured.). Kumar and Clark's Clinical Medicine (jezik: engleski) (10th izd.). Elsevier. str. 1076. ISBN 978-0-7020-7870-5. Arhivirano s originala, 15. 2. 2022. Pristupljeno 15. 2. 2022.
- ↑ Mantha, Aditya; Lee, Ramon O.; Wolfson, Aaron M. (1. 2. 2022). "Patient selection for heart transplant: balancing risk". Current Opinion in Organ Transplantation. 27 (1): 36–44. doi:10.1097/MOT.0000000000000943. ISSN 1531-7013. PMID 34939963 Provjerite vrijednost parametra
|pmid=(pomoć). Arhivirano s originala, 14. 2. 2022. Pristupljeno 14. 2. 2022. - 1 2 Arora, Sonali; Attawar, Sandeep (3. 10. 2021). "Current Status of Cardiac Transplantation in the 21st Century". Indian Journal of Clinical Cardiology: 263246362110452. doi:10.1177/26324636211045223. ISSN 2632-4636. Arhivirano s originala, 16. 2. 2022. Pristupljeno 16. 2. 2022.
- ↑ Burch M.; Aurora P. (2004). "Current status of paediatric heart, lung, and heart-lung transplantation". Archives of Disease in Childhood. 89 (4): 386–89. doi:10.1136/adc.2002.017186. PMC 1719883. PMID 15033856.
- ↑ Sai Kiran Bhagra; Stephen Pettit; Jayan Parameshwar (2019), "Cardiac transplantation: indications, eligibility and current outcomes", Heart, British Medical Journal, str. 252–260, arhivirano s originala, 11. 1. 2022, pristupljeno 25. 1. 2022 CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)
- ↑ "The total artificial heart". Journal of Thoracic Disease. 7 (12): 2172–80. 2015. doi:10.3978/j.issn.2072-1439.2015.10.70. PMC 4703693. PMID 26793338. Nepoznati parametar
|displayauthors=zanemaren (prijedlog zamjene:|display-authors=) (pomoć)