Idi na sadržaj

Trijaža

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Pregled i trijaža povrijeđenih osoba na mjestu događaja
Trijažni punkt uspostavljen izvan Pentagona 11. septembra 2001.

U medicini, trijaža predstavlja postupak kojim pružaoci zdravstvene zaštite, poput zdravstvenih radnika i osoba osposobljenih za pružanje prve pomoći, određuju redoslijed prioriteta za zbrinjavanje povrijeđenih osoba,[1] odnosno raspoređuju ograničene medicinske resurse kako bi oni bili dostupni onima koji od njih mogu imati najviše koristi.[2] Trijaža se primjenjuje u situacijama kada je broj povrijeđenih veći od broja raspoloživih zdravstvenih radnika (što se naziva incident s velikim brojem žrtava) ili kada nema dovoljno medicinskih sredstava za liječenje svih povrijeđenih.[3]

Metode trijaže razlikuju se među ustanovama, regijama i državama, ali se svaka od njih zasniva na istim univerzalnim principima.[4] U većini protokola trijaže prednost imaju osobe s najtežim povredama koje imaju najveće šanse za preživljavanje, dok se osobe s neizlječivim (terminalnim) povredama svrstavaju u posljednju grupu prioriteta (osim u slučaju obrnute trijaže).[5] Protokoli trijaže međusobno se znatno razlikuju te mogu biti zasnovani na unaprijed utvrđenim, mjerljivim kriterijima, poput sistema bodovanja traume, ili na stručnoj medicinskoj procjeni zdravstvenog radnika.[6] Trijaža nije potpuno precizan postupak i može biti prilično subjektivna, naročito kada se zasniva na općem utisku umjesto na standardizovanom bodovanju.[7][8] Razlog tome je što je pri donošenju odluka potrebno istovremeno uskladiti više, ponekad i međusobno suprotstavljenih ciljeva, uključujući vjerovatnoću preživljavanja, efikasnost liječenja, preostali životni vijek pacijenta te etička načela i religijska uvjerenja.

Etimologija

[uredi | uredi izvor]

Termin trijaža potječe iz francuskog jezika, od riječi triage, koja označava radnju odabiranja ili razvrstavanja,[9] a koja je izvedena je od starofrancuskog glagola trier, koji znači odvojiti, sortirati, razvrstati, prosijati ili odabrati. Glagol trier vuče korijene iz kasnolatinskog izraza tritare, što znači drobiti ili mljeti.[10]

Iako je sam koncept postojao mnogo ranije, najmanje još u vrijeme vladavine Maksimilijana I,[11] izraz trier počeo se koristiti za opisivanje postupka trijaže tek početkom 19. vijeka.[12] U tom periodu Dominique-Jean Larrey, glavni hirurg Napoleonove Carske garde, postavio osnove onoga što će se razviti u savremenu trijažu,[1] princip prema kojem se "ranjenici zbrinjavaju u skladu s utvrđenom težinom njihovih povreda i hitnošću medicinske pomoći, bez obzira na njihov vojni čin ili nacionalnost".[13]

Koncepti u trijaži

[uredi | uredi izvor]

Jednostavna trijaža

[uredi | uredi izvor]

Jednostavna trijaža najčešće se primjenjuje na mjestu nesreće ili tokom incidenta s velikim brojem žrtava (MCI), s ciljem razvrstavanja pacijenata u nekoliko grupa: one kojima je za preživljavanje neophodna hitna medicinska pomoć i transport u ustanovu sekundarne ili tercijarne zdravstvene zaštite, one kojima za preživljavanje nije potrebna hitna medicinska pomoć, na nepovrijeđene, te na preminule ili one kod kojih je smrt neizbježna u kratkom roku.[14]

U Sjedinjenim Američkim Državama najčešće se primjenjuju modeli trijaže START i SALT, u Kanadi CTAS, a u Australiji ATS.[15][16]

Procjena obično započinje pozivom svim osobama koje mogu hodati da se udalje u označeni prostor, čime im se dodjeljuje najniži prioritet, nakon čega se pristupa pregledu ostalih pacijenata.[15] Nakon početne procjene koju provodi zdravstveni radnik, zasnovane na ABCDE pristupu,[4][17] pacijenti se označavaju dostupnim podacima, što uključuje "ime i prezime, spol, povrede, provedene medicinske intervencije, identifikaciju pružaoca pomoći, trijažni skor i jasno vidljivu opću kategoriju trijaže".

pacijenti se označavaju dostupnim identifikacijskim i medicinskim podacima, uključujući ime i prezime, spol, povrede, provedene medicinske intervencije, identifikacijske oznake zdravstvenog radnika, rezultat trijaže te jasno vidljivo označenu kategoriju trijaže.[18]

ABCDE procjena

[uredi | uredi izvor]

ABCDE procjena (čije su druge varijante ABC,[19] ABCD,[20] ABCDEF[21] i brojne druge, uključujući verzije prilagođene jezicima koji nisu engleski) predstavlja strukturirani algoritam za brzu procjenu stanja pacijenta. Dizajniran je za sistematski pregled vitalnih funkcija prema stepenu njihove važnosti za preživljavanje organizma.[17]

Primjer ABCDE procjene[17]
Slovo Naziv Opis
A Disajni put (Airway) Provjera prohodnosti disajnog puta i postojanja opstrukcije
B Disanje (Breathing) Provjera da li pacijent diše i da li je disanje uredno
C Cirkulacija (Circulation) Procjena srčane frekvencije i vremena kapilarnog punjenja
D Neurološki status (Disability) Procjena stanja svijesti, budnosti i odgovora na bolne podražaje
E Skidanje odjeće i pregled (Exposure) Pregled pacijenta radi utvrđivanja povreda, krvarenja, tjelesne temperature i drugih promjena na koži

Trijažna oznaka

[uredi | uredi izvor]
Mnogi protokoli trijaže koriste trijažne oznake standardizovanih oblika
Svjetlosne oznake za hitnu trijažu (E/T), posebno korisne noću ili u nepovoljnim uslovima

Trijažna oznaka je unaprijed pripremljena oznaka koja se postavlja na svakog pacijenta i služi za:

  • identifikacije pacijenta;
  • evidentiranja rezultata početne procjene;
  • označavanja prioriteta za pružanje medicinske pomoći i transport s mjesta događaja;
  • praćenja pacijenta tokom postupka trijaže;
  • označavanja dodatnih rizika, poput kontaminacije.

Trijažne oznake mogu imati različite oblike. U pojedinim državama koriste se nacionalno standardizovane trijažne oznake,[22] dok se u drugima primjenjuju komercijalno dostupni modeli čiji se izgled i sadržaj razlikuju.[23] Neke međunarodne organizacije također koriste standardizovane trijažne oznake, kao što je slučaj s NATO-om.[24]

Među najčešće korištenim komercijalnim sistemima nalaze se METTAG,[25] SMARTTAG,[26] E/T LIGHT[27] i CRUCIFORM.[28] Napredniji modeli označavanja sadrže posebne indikatore koji pokazuju da li je pacijent kontaminiran opasnim materijama, kao i perforirane odvojive trake koje olakšavaju praćenje kretanja pacijenata tokom cijelog procesa.[29]

Napredna trijaža

[uredi | uredi izvor]

Naprednu trijažu provode zdravstveni radnici s višim stepenom stručne osposobljenosti, poput ljekara, medicinskih sestara i tehničara te paramedika. Na osnovu detaljnije kliničke procjene oni donose odluke o daljnjem liječenju, pri čemu se mogu koristiti i naprednim dijagnostičkim metodama, kao što je kompjuterizirana tomografija (CT).[30] Napredna trijaža može predstavljati i oblik sekundarne trijaže, kada se procjena pacijenta obavlja na drugoj lokaciji, poput bolnice,[31] ili nakon dolaska kvalifikovanijeg medicinskog osoblja na mjesto nesreće.

Obrnuta trijaža

[uredi | uredi izvor]

Pod pojmom obrnute trijaže podrazumijevaju se tri osnovna koncepta. Prvi se odnosi na ubrzani otpust stabilnih pacijenata iz bolnice kako bi se oslobodili kapaciteti za prihvat velikog broja nastradalih u slučaju incidenta s velikim brojem žrtava.[32]

Drugi koncept obrnute trijaže primjenjuje se kod specifičnih stanja, kao što su povrede izazvane udarom groma, kada se osobama koje na prvi pogled izgledaju kao da ne pokazuju znakove života može dati prednost u liječenju u odnosu na druge pacijente, jer postoji velika vjerovatnoća uspješne reanimacije.[5]

Treće koncept odnosi se na davanje prednosti liječenju lakše povrijeđenih osoba kako bi se one što prije osposobile za povratak svojim dužnostima. Ovaj pristup vuče korijene iz vojne medicine, gdje vraćanje boraca na ratište može presudno utjecati na ishod borbe, a time i na ukupnu stopu preživljavanja jedinice.[32]

Podtrijaža i nadtrijaža

[uredi | uredi izvor]

Podtrijaža (nedovoljna trijaža) predstavlja potcjenjivanje ozbiljnosti bolesti ili povrede. Primjer ovakve procjene bio bi razvrstavanje pacijenta prioriteta 1 (hitni slučajevi) u prioritet 2 (odgođeno zbrinjavanje) ili prioritet 3 (minimalno zbrinjavanje). Stopa podtrijaže razlikuje se u zavisnosti od mjesta na kojem se provodi trijaža. Pregled trijažne prakse u službama hitne pomoći iz 2014. pokazao je da se u bolnicama u Sjedinjenim Američkim Državama podtrijaža javlja u 34% slučajeva,[7] dok su analize vanbolničke trijaže utvrdile znatno nižu stopu od 14%.[33]

Nadtrijaža (pretjerana trijaža) označava precjenjivanje ozbiljnosti bolesti ili povrede. Primjer bi bio kada se pacijent prioriteta 3 (minimalno zbrinjavanje) svrsta u prioritet 2 (odgođeno zbrinjavanje) ili prioritet 1 (hitni slučajevi). U cilju sprječavanja podtrijaže i njenih fatalnih posljedica, u praksi se toleriše stopa nadtrijaže čak i do 50%. Pojedine studije ukazuju na to da je pojava nadtrijaže rjeđa kada postupak provode bolnički medicinski timovi nego kada to čine paramedici ili tehničari hitne pomoći na terenu.[8]

Telefonska trijaža

[uredi | uredi izvor]

U telefonskoj trijaži zdravstveni radnici, poput kvalifikovani zdravstveni radnici (najčešće medicinske sestre i tehničari) procjenjuju simptome i i uzimaju anamnezu pacijenta te na osnovu tih informacija daju preporuku o daljnjem postupanju putem telefona.[34] Analiza dostupne naučne literature pokazala je da ovakve službe pružaju tačne i sigurne informacije u oko 90% slučajeva.[35]

Palijativna njega

[uredi | uredi izvor]

U uslovima trijaže, paliativna njega dobija širu primjenu jer određena zdravstvena stanja – koja bi u redovnim okolnostima bila izlječiva – postaju fatalna zbog same prirode incidenta s velikim brojem žrtava i nedostatka resursa.[36] Za ove pacijente, kao i za one kod kojih je procjenjeno da im se ne može pomoći, palijativna njega predstavlja razliku između bolne i relativno mirne smrti.[37]

Tokom pandemije bolesti COVID-19 značaj palijativne njege u postupku trijaže postao je posebno izražen, jer su pojedine države, uslijed nedostatka medicinske opreme i respiratora, bile primorane ograničiti ili uskratiti liječenje određenim grupama pacijenata.[37][38]

Evakuacija

[uredi | uredi izvor]

Konačni cilj rada na terenu jeste evakuacija svih povrijeđenih,[39] kako bi se mjesto nesreće u potpunosti ispraznilo, po potrebi istražilo i na kraju proglasilo sigurnim. Pri organizaciji evakuacije potrebno je voditi računa i o tome da se ne preopterete raspoloživi zdravstveni kapaciteti u lokalnoj zajednici,[40] što u izuzetnim okolnostima može podrazumijevati i evakuaciju pojedinih pacijenata u druge države.

Alternativne zdravstvene ustanove

[uredi | uredi izvor]

Alternativni stacionari (improvizovane bolnice) su objekti namijenjeni zbrinjavanju većeg broja pacijenata ili prostori koji se mogu privremeno prilagoditi toj namjeni. To mogu biti škole, sportske dvorane, stadioni ili veliki kampovi koji se, prema potrebi, organizuju za prihvat, zbrinjavanje i privremeni smještaj velikog broja povrijeđenih ili drugim vanrednim situacijama.[41] Ovakve improvizovane ustanove obično se uspostavljaju u saradnji s lokalnim bolnicama, koje ih koriste kao strategiju za proširenje vlastitih kapaciteta u kriznim situacijama. Iako bolnice ostaju poželjno mjesto zbrinjavanja svih pacijenata, tokom incidenata s velikim brojem žrtava ovakvi objekti mogu se koristiti za prihvat pacijenata s lakšim povredama ili manje hitnim zdravstvenim stanjima, čime se sprječava preopterećenje bolničkih kapaciteta.

Historija trijaže prije savremenog doba

[uredi | uredi izvor]
Stranica Edwin Smithovog papirusa

Edwin Smithov papirus

[uredi | uredi izvor]

Opći koncept trijaže prvi put je opisan u egipatskom dokumentu iz 17. vijeka p. n. e., poznatom kao Edwin Smithov papirus.[42] Papirus je otkriven 1862. u blizini današnjeg Luksora u Egiptu,[43] a sadrži opise pregleda i liječenja brojnih medicinskih stanja pri čemu povrede razvrstava u tri kategorije:

  1. "Zdravstveno stanje koje mogu izliječiti."[42]
  2. "Zdravstveno stanje s kojim se namjeravam boriti."[42]
  3. "Zdravstveno stanje koje se ne može izliječiti."[42]

Sveto Rimsko Carstvo

[uredi | uredi izvor]

Tokom vladavine cara Maksimilijana I, u ratnim okolnostima uvedeno je pravilo prema kojem su vojnici imali prednost u bolničkom liječenju u odnosu na ostale pacijente, pri čemu su najteže povrijeđeni vojnici prvi dobijali medicinsku pomoć.[11]

Savremena historija trijaže

[uredi | uredi izvor]
Nacrt Larreyevih letećih ambulantnih kola

Napoleonova trijaža

[uredi | uredi izvor]

Savremeni koncept trijaže razvijen je zahvaljujući radu vojnih hirurga Dominiquea-Jeana Larreya i Pierrea-Françoisa Percyja za vrijeme vladavine Napoleona. Larrey je posebno zaslužan za uvođenje koncepta "leteće hitne pomoći", pri čemu izraz "leteće" označava prijevozno sredstvo, a ne letjelicu.[1]

Prvi svjetski rat

[uredi | uredi izvor]

Godine 1914. belgijski hirurg Antoine Depage razvio je peterostepeni protokol trijaže Ordre de Triage, kojim su utvrđene smjernice za određivanje prioriteta liječenja i organizovani protokol evakuacije povrijeđenih.[44][45] Francuski i belgijski ljekari počeli su primjenjivati ove principe pri zbrinjavanju ranjenika u poljskim prihvatilištima za ranjenike iza linije fronta.[45][46]

Osobe zadužene za izvlačenje ranjenika s ratišta i njihovo naknadno zbrinjavanje razvrstavale su žrtve u tri osnovne kategorije:[3][47]

  • one za koje se očekivalo da će preživjeti bez obzira na vrstu i obim pružene pomoći;
  • one za koje se nije očekivalo da će preživjeti bez obzira na to kakva im se pomoć pruži;
  • one kod kojih bi hitna medicinska intervencija mogla direktno i presudno utjecati na preživljavanje i pozitivan ishod liječenja.

Na osnovu ovih smjernica, medicinsko osoblje je provodilo dalji redoslijed zbrinjavanja (Ordre de Triage):

Prvi nivo trijaže

[uredi | uredi izvor]
Organizacija prihvatilište za ranjenike u okviru drugog nivoa trijaže

U prvom nivou trijaže ranjenici su evakuisani do prihvatilišta za ranjenike tokom noći, kada je mrak pružao najveću zaštitu od djelovanja snaga Njemačkog Carstva.[45][48]

Drugi nivo trijaže

[uredi | uredi izvor]

Po dolasku u prihvatilište za ranjenike, rane su previjane,[48] a ranjenici kojima je bio potreban hitan hirurški zahvat odmah su prevoženi do mjesta za prihvat sanitetskih vozila radi daljnjeg transporta. Oni čije je stanje dopuštalo odgađanje operativnog zahvata evakuisani su sanitetskim vozilima tokom noći.[45]

Treći nivo trijaže

[uredi | uredi izvor]

Sanitetska vozila, kojima su upravljali vozači obučeni u okviru organizacija YMCA i Američkog Crvenog krsta, prevozila su ranjenike u mobilne hirurške centre, poznate kao postes avancés des hôpitaux du front (isturena odjeljenja bolnica na liniji fronta).[45][48]

Četvrti nivo trijaže

[uredi | uredi izvor]

U pokretnim hirurškim bolnicama prvenstveno su liječeni najteže ranjeni, posebno oni za koje se procjenjivalo da neće preživjeti transport do stalne, bolje opremljene bolnice. Ranjenici za koje se smatralo da mogu podnijeti put upućivani su u udaljenije, bolnice koje su se uglavnom nalazile uz obalu.[45][48]

Peti nivo trijaže

[uredi | uredi izvor]

Po dolasku u stalnu bolnicu ranjenicima je pružano potpuno i odgovarajuće liječenje svih zadobijenih povreda.[45][48]

Drugi svjetski rat

[uredi | uredi izvor]

Do početka Drugog svjetskog rata američke i britanske oružane snage usvojile su i dodatno razvile protokol trijaže, što su učinile i druge svjetske sile.[49][50] Šira primjena aviona omogućila je brzu evakuaciju povrijeđenih u bolnice izvan ratne zone, što je postalo sastavni dio trijažnog procesa.[49][50] Iako je osnovna praksa ostala ista kao u Prvom svjetskom ratu - početna evakuacija do prihvatilišta za ranjenike, zatim premještanje na više nivoe zdravstvene zaštite i na kraju prijem u stalnu bolnicu - na svakom nivou počela se pružati naprednija medicinska njega. Istovremeno je napušten dotadašnji pristup prema kojem se pružala isključivo najnužnija medicinska pomoć.[51]

Iako je gotovo sigurno da je trijaža provođena i neposredno nakon atomskih bombardovanja Hirošime i Nagasakija, haos izazvan razmjerama razaranja onemogućio je vođenje pouzdane dokumentacije. Zbog toga ne postoje vjerodostojni zapisi o provođenju trijaže tokom prvih pet dana nakon napada, dok su kasniji izvori od ograničene historijske vrijednosti.[52]

Razvoj trijaže u Jugoslaviji

[uredi | uredi izvor]

Na prostoru bivše Jugoslavije prva organizovana primjena trijaže povrijeđenih i ranjeničke (trijažne) karte započela je tokom Drugog svjetskog rata u okviru Narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije.[53] Krajem 1944. formirana je posebna grupa stručnjaka sa zadatkom da izradi prijedlog i organizuje primjenu jedinstvene vojnomedicinske doktrine za trijažu, zbrinjavanje i medicinsku evakuaciju sve većeg broja ranjenika tokom završnih operacija za oslobođenje Jugoslavije. U tu svrhu na tačkama glavnih evakuacijskih pravaca uspostavljene su sanitetske prijemno-otpremne stanice (SANPROST), u kojima su obavljani prijem, prikupljanje i trijaža ranjenika. Istovremeno su organi SOVŠ-a koordinisali angažovanje sanitetskih vozova i sanitetskih autokolona, raspoređivanje pokretnih poljskih bolnica i uspostavljanje novih evakuacijskih centara, čime je omogućena efikasnije provođenje planiranog protokola trijaže i medicinske evakuacije prema stepenu hitnosti.[54]

Katastrofa u Texas Cityju (1947)

[uredi | uredi izvor]
Uništena tvornica gume nakon katastrofe u Texas Cityju

Katastrofa u Texas Cityju dogodila se 1947. kada je eksplodira teretni brod SS Grandcamp u Texas Cityju u saveznoj državi Teksas, pri čemu je poginulo oko 600 ljudi, a nekoliko hiljada je povrijeđeno.[55] U eksploziji su poginuli svi pripadnici gradske vatrogasne službe, nakon čega je uslijedila opsežna improvizovana trijaža velikog broja povrijeđenih.[56]

Apoteke, ambulante i privatne kuće privremeno su pretvorene u punktove za trijažu. Budući da grad nije imao bolnicu, povrijeđeni su evakuirani u zdravstvene ustanove u okolnim područjima, uključujući Galveston i Houston.[56] Najmanje jedan ljekar pri donošenju odluka o liječenju koristio je iskustva stečena tokom Drugog svjetskog rata.[57]

Korejski rat

[uredi | uredi izvor]

Tokom Korejskog rata uveden je višestepeni protokol trijaže, u kojem su pacijenti razvrstavani u unaprijed definisane kategorije.[58] Kategorije hitno, odgođeno, minimalno i na samrti i danas čine osnovu većine savremenih protokola trijaže.[58]

Ovaj period obilježio je i napredak u medicinskom razumijevanju stanja poput šoka, što je omogućilo raniju primjenu efikasnih intervencija tokom samog trijažnog postupka, a to je značajno poboljšalo ishode liječenja.[59]

Istovremeno su uvedene pokretne vojne hirurške bolnice (MASH), a za medicinsku evakuaciju počeli su se koristiti helikopteri. Međutim, u tom periodu helikopteri su služili isključivo za transport ranjenika, dok se medicinska pomoć nije pružala tokom leta.[24] Ovi pomaci smanjili su stopu smrtnosti među ranjenim vojnicima i do 30% i značajno promijenili način zbrinjavanja povrijeđenih na ratištu.[59]

Vijetnamski rat

[uredi | uredi izvor]

Specifični uslovi Vijetnamskog rata potakli su dalji razvoj koncepata uspostavljenih tokom Korejskog rata. Napredak u primjeni helikoptera omogućio je uvođenje prvih medicinskih timova za zračni transport, koji su tokom leta mogli provoditi nadoknadu tečnosti i druge hitne medicinske intervencije.[59] Zahvaljujući tome, prosječno vrijeme od ranjavanja do pružanja konačnog odgovarajućeg liječenja skraćeno je na manje od dva sata.[24]

Ovaj razvoj imao je utjecaj i na civilno zdravstvo, pa su se sredinom 1960-ih pojavljuju prve civilne helikopterske medicinske službe.[59] Nakon toga je uslijedila i brza integracija trijažnih postupaka u rad bolničkih hitnih prijema i službi urgentne medicine.[24]

Bombaški napad na Svjetski trgovinski centar (1993)

[uredi | uredi izvor]

Godine 1993. izveden je bombaški napad na sjeverni toranj Svjetskog trgovinskog centra, s ciljem sličnim onome koji su napadači nastojali ostvariti tokom napada 11. septembra 2001.[60]

Iako su potraga, spašavanje i trijaža neposredno nakon eksplozije provedeni prema tadašnjim uobičajenim procedurama, napad je predstavljao jedan od prvih velikih napada na teritoriji Sjedinjenih Američkih Država. Spoznaja da Sjedinjene Američke Države više nisu pošteđene takvih prijetnji, zajedno s bombaškim napadom u Oklahoma Cityju 1995. i napadima 11. septembra 2001, dovela je do dugoročnih promjena u organizaciji trijaže. Novi pristup stavlja veći naglasak na operativnu sigurnost spasilačkih timova i procjenu rizika od sekundarnih napada usmjerenih na zdravstvene radnike i druge pripadnike službi za hitno djelovanje.[61]

Napad sarinom u Matsumotu (1994)

[uredi | uredi izvor]

U junu 1994. službe za urgentnu medicinu počele su primati dojave o većem broju osoba sa simptomima izloženosti otrovnom plinu u jednom naselju grada Matsumoto. Zbog nedostatka odgovarajuće lične zaštitne opreme evakuirano je više od 253 stanovnika, dok je 50 osoba hospitalizovano.[62]

Na mjesto događaja upućeno je 20 vozila, a u neposrednoj blizini uspostavljen je mobilni operativni centar koji se vjerovatno nalazio unutar kontaminirane zone. Budući da prisustvo sarina nije bilo prepoznato, trijaža je provedena prema tadašnjim standardnim postupcima. Kao posljedica toga, osam zdravstvenih radnika zadobilo je blaže trovanje sarinom, dok je nepoznat broj ostalih pripadnika interventnih službi imao opću slabost.[63]

U to vrijeme nisu postojali protokoli dekontaminacije niti zaštitne maske namijenjene za intervencije u slučajevima hemijske kontaminacije. Kao odgovor na ovaj događaj, Japanske snage za samoodbranu osnovale su tim za dekontaminaciju, koji je imao važnu ulogu u odgovoru na napad sarinom u tokijskom metrou samo sedam mjeseci kasnije.[63]

Savremena trijaža

[uredi | uredi izvor]

Razvojem medicinske tehnologije razvijali su se i savremeni pristupi trijaži, koji se sve više zasnivaju na naučno zasnovanim modelima. Razvrstavanje pacijenata često se vrši na osnovu trijažnih bodova (skala) izvedenih iz specifičnih fizioloških parametara za procjenu težine stanja. Neki modeli, poput START trijaže, zasnovani su na definisanim protokolima. Kako bi se povećali sigurnost pacijenata i kvalitet zdravstvene zaštite, razvijeni su različiti sistemi za podršku odlučivanju koji pomažu zdravstvenim radnicima u standardizaciji i djelimičnoj automatizaciji postupka trijaže. Takvi sistemi, kao što su eCTAS i NHS 111, primjenjuju se u bolnicama i na terenu.[64]

Najnoviji razvoj metoda mašinskog učenja otvara mogućnost kreiranja optimalnih trijažnih protokola na osnovu analize podataka. U budućnosti bi takvi modeli mogli dopuniti ili unaprijediti protokole koje su razvili stručnjaci.[65]

Posebni protokoli i metode trijaže

[uredi | uredi izvor]
Vitalni znakovi koji određuju trijažne kategorije označene bojama. RR: respiratorna frekvencija; SpO2: periferna zasićenost krvi kisikom (pulsna oksimetrija); HR: srčana frekvencija; GCS: rezultat na Glasgowskoj skali kome; Tp: tjelesna temperatura. Abnormalni vitalni znakovi snažni su prediktori prijema u jedinicu intenzivne njege i bolničke smrtnosti kod odraslih pacijenata trijažiranih u službama urgentne medicine.

Osnovna svrha trijaže jeste razvrstavanje pacijenata prema težini njihovog zdravstvenog stanja kako bi se donijele odgovarajuće odluke o liječenju i spasio što veći broj ljudi.[66] Iako postoji veliki broj protokola, oznaka bojama, kodova i kategorija, svi postupci trijaže zasnivaju se na istim osnovnim principima.[4][67]

U svim protokolima najprije se procjenjuju povrede pacijenta,[4][68] nakon čega se pacijent razvrstava u odgovarajuću kategoriju prema težini povreda.[4] Iako se broj kategorija razlikuje između pojedinih protokola, svi oni imaju najmanje tri zajedničke kategorije: teško povrijeđeni, lakše povrijeđeni i umrli. Pojedini protokoli uključuju i metode bodovanja, kao što su revidiranog trauma skora,[6] skora težine povrede i skora težine traume i povrede (TRISS), pri čemu se ovaj posljednji pokazao najefikasnijim u predviđanju konačnog ishoda liječenja.

Protokoli trijaže prema metodologiji

[uredi | uredi izvor]

Model S.T.A.R.T.

[uredi | uredi izvor]

S.T.A.R.T. (engleski: Simple Triage and Rapid Treatment, bosanski: jednostavna trijaža i brzo liječenje) predstavlja jednostavan protokol trijaže koji mogu primjenjivati i osobe s osnovnom obukom, kao i pripadnici službi urgentne medicine u vanrednim situacijama.[68] Razvijen je 1983. u bolnici Hoag u Newport Beachu u Kaliforniji za potrebe službi urgentne medicine.[69]

Prema ovom protokolu, povrijeđeni se razvrstavaju u četiri grupe:[69]

  • Pacijenti na samrti – oni kojima se više ne može pomoći.
  • Povrijeđeni kojima je potreban hitan transport kako bi preživjeli.
  • Povrijeđeni čiji se transport može odložiti.
  • Pacijenti s lakšim povredama kojima medicinska pomoć nije hitno potrebna.

Protokol također određuje prioritete za evakuaciju i transport:[69]

  • Preminuli – ostavljaju se na mjestu gdje su pronađeni. U ovu grupu spadaju osobe koje ne dišu ni nakon pokušaja uspostavljanja prohodnosti disajnog puta.
  • Hitni ili Prioritet 1 (crvena oznaka) – zahtijevaju hitan transport u zdravstvenu ustanovu jer im je potrebno napredno medicinsko zbrinjavanje odmah ili u roku od jednog sata. Riječ je o životno ugroženim osobama koje bez neposredne medicinske pomoći vjerovatno neće preživjeti.
  • Odgođeni ili Prioritet 2 (žuta oznaka) – njihov transport može se odgoditi dok se ne evakuiraju svi pacijenti iz grupe hitnih slučajeva. Njihovo stanje je stabilno, ali zahtijeva medicinsko zbrinjavanje.
  • Lakše povrijeđeni ili Prioritet 3 (zelena oznaka) – evakuiraju se tek nakon što budu zbrinuti svi pacijenti iz kategorija hitnih i odloženih. Obično im nije potrebna napredna medicinska njega tokom narednih nekoliko sati. Njihovo stanje treba periodično ponovno procjenjivati (ponovna trijaža) kako bi se uočilo eventualno pogoršanje. Ovi pacijenti uglavnom mogu hodati i često zahtijevaju samo osnovno zbrinjavanje, poput zavoja i antiseptika.

JumpSTART trijaža

[uredi | uredi izvor]

JumpSTART je pedijatrijski protokol trijaže za incidente s velikim brojem žrtava (MCI) i predstavlja prilagođenu verziju modela S.T.A.R.T. Oba protokola služe za razvrstavanje pacijenata u trijažne kategorije tokom incidenata s velikim brojem žrtava, ali je JumpSTART razvijen posebno za trijažu djece u uslovima katastrofa. Iako je namijenjen djeci od dojenačke dobi do osme godine života, koristi se kod svih pacijenata za koje se procijeni da su djeca, dok se osobe koje izgledaju kao adolescenti ili mladi odrasli razvrstavaju prema modelu S.T.A.R.T.[70]

Indeks hitnosti stanja

[uredi | uredi izvor]

Indeks hitnosti stanja (engleski: Emergency Severity Index, ESI) predstavlja petostepeni algoritam za trijažu u službama urgentne medicine. Razvili su ga 1998. ljekari urgentne medicine Richard Wurez i David Eitel, u saradnji s medicinskim sestrama urgentne medicine Nicki Gilboy, Taulom Tanabe i Debbie Travers.[71]

ESI se zasniva na procjeni težine zdravstvenog stanja pacijenta u okviru akutne zdravstvene zaštite, kao i na procjeni broja zdravstvenih resursa koji će vjerovatno biti potrebni za njegovo zbrinjavanje. Ovaj algoritam najčešće primjenjuju paramedici i medicinske sestre u bolničkim službama urgentne medicine.[72]

Manchesterski protokol trijaže

[uredi | uredi izvor]

Manchesterski protokol trijaže (engleski: Manchester Triage System, MTS) jeste protokol trijaže u službama urgentne medicine razvijen tokom 1990-ih u Ujedinjenom Kraljevstvu. Pacijenti se pri prvom kontaktu s medicinskim osobljem razvrstavaju u jednu od pet prioritetnih kategorija. MTS se zasniva na tzv. diskriminatorima, odnosno kliničkim indikatorima koji služe za potvrdu ili isključivanje određenih simptoma i kliničkih stanja. U okviru ovog algoritma odlučivanja koristi se 52 standardizovane kartice s najčešćim razlozima dolaska pacijenta u hitnu pomoć.[73]

Manchesterski protokol trijaže (MTS)[73]
Nivoi Prvi kontakt s ljekarom
Prioritet 1 Crveno Odmah
Prioritet 2 Narandžasto do 10 minuta
Prioritet 3 Žuto do 60 minuta
Prioritet 4 Zeleno do 120 minuta
Prioritet 5 Plavo do 240 minuta

Protokoli trijaže po državama

[uredi | uredi izvor]

Australija i Novi Zeland

[uredi | uredi izvor]

U bolničkim ustanovama u Australiji i Novom Zelandu primjenjuje se Australijska skala trijaže (engleski: Australasian Triage Scale, ATS), ranije poznata kao Nacionalna skala trijaže (engleski: National Triage Scale).[74][75][76] Ova skala primjenjuje se od 1994.[77] Sastoji se od pet nivoa prioriteta, pri čemu nivo 1 označava pacijente kojima je potrebna neposredna reanimacija, dok nivo 5 obuhvata pacijente čije stanje nije hitno.[74]

Australijska skala trijaže (ATS)
Nivo Kategorija Maksimalno vrijeme do pregleda ljekara Karakteristike stanja
1 Reanimacija Odmah (0 minuta) Neposredno životno ugrožavajuće stanje
2 Hitno 10 minuta Neposredno prijeteće po život ili stanje koje zahtijeva hitnu medicinsku intervenciju; izrazito jak bol
3 Urgentno 30 minuta Potencijalno životno ugrožavajuće stanje ili stanje koje zahtijeva pravovremenu medicinsku intervenciju
4 Poluhitno 60 minuta Potencijalno ozbiljno stanje ili stanje koje zahtijeva složeniju procjenu i liječenje
5 Nije hitno 120 minuta Manje hitna stanja

S obzirom da ne postoji jedinstveni nacionalni standard za cijelo područje, u vanbolničkim uslovima i na terenu, koriste se različiti standardizovani protokoli trijaže.[78]

Francuska

[uredi | uredi izvor]

U Francuskoj se u vanbolničkim uslovima, u slučaju katastrofa i drugih nesreća s velikim brojem stradalih, primjenjuje višestepeni protokol trijaže koji obuhvata sljedeće kategorije:

  • Preminuli (décédé) ili bez izgleda za preživljavanje (urgence dépassée).[79]
  • Izuzetno hitno stanje (extrême urgence) – zahtijeva medicinsko zbrinjavanje u roku od 30 minuta.[80]
  • Apsolutno hitno stanje (urgence absolue)[81] – zahtijeva medicinsko zbrinjavanje u roku od jednog sata.[80]
  • Relativno hitno stanje (urgence relative)[81] – zahtijeva medicinsko zbrinjavanje, ali ne odmah.[80]
  • Lakše povrijeđeni (blessé léger).[79]
  • Uključene osobe (impliqué) – osobe koje su bile uključene u događaj, ali nisu povrijeđene.[79]

Trijažu provodi ljekar zadužen za razvrstavanje povrijeđenih.[82][83]

Hong Kong

[uredi | uredi izvor]

U Hong Kongu trijažu na odjelima hitne medicinske pomoći provode iskusne medicinske sestre, a pacijenti se razvrstavaju u pet kategorija: kritično, hitno, urgentno, poluhitno i nije hitno.[84] U slučaju incidenata s velikim brojem žrtava primjenjuje se protokol START trijaže.[85]

Japan

[uredi | uredi izvor]

U Japanu protokol trijaže prvenstveno primjenjuju zdravstveni radnici. Kategorije trijaže i njima odgovarajuće boje su:

Japanski protokol trijaže
Boja Kategorija Klinički status i značenje
Kategorija I Pacijenti sa životno ugrožavajućim stanjima kod kojih postoji realna mogućnost preživljavanja uz hitno liječenje.
Kategorija II Pacijenti s povredama koje nisu neposredno životno ugrožavajuće, ali zahtijevaju hitno zbrinjavanje.
Kategorija III Pacijenti s lakšim povredama kojima nije potreban transport sanitetski transport.
Kategorija 0 Preminuli ili pacijenti čije su povrede nespojive sa životom.

Kanada

[uredi | uredi izvor]

U Kanadi je 1995. uvedena CAEP skala trijaže i hitnosti (engleski: CAEP Triage and Acuity Scale) Udruženja ljekara hitne pomoći Kanade, zasnovana na pojednostavljenoj verziji australijske Nacionalne skale trijaže.[86] Ova skala je obuhvatala tri kategorije: kritične, hitne i nehitne slučajeve.[87]

Godine 1999. zamijenjena je Kanadskom skalom trijaže i hitnosti (engleski: Canadian Triage and Acuity Scale, CTAS), koja se danas primjenjuje u cijeloj zemlji za razvrstavanje pacijenata pri prijemu u hitne službe.[88][89] CTAS razvrstava pacijente na osnovu vrste povrede ili bolesti, kao i fizioloških indikatora, te ih rangira prema stepenu hitnosti od 1 do 5, pri čemu prvi nivo označava najveći stepen hitnosti.[90]

Ovaj protokol se ne koristi za trijažu u incidentima s velikim brojem žrtava. U takvim situacijama u Kanadi se najčešće primjenjuju protokol START i trijažne oznake METTAG.[91]

Kanadska skala trijaže i hitnosti (CTAS)
Nivo Kategorija Maksimalno vrijeme čekanja na pregled
1 Reanimacija 0 minuta
2 Hitni slučaj 15 minuta
3 Hitno 30 minuta
4 Manje hitno 60 minuta
5 Nije hitno 120 minuta

Njemačka

[uredi | uredi izvor]

Njemački protokol trijaže zasniva se na četiri kategorije označene bojama.[92]

Njemački protokol trijaže[92]
Boja Kategorija Značenje Postupak Primjeri
Kategorija T1 Akutno, po život opasno stanje Hitna medicinska pomoć i najviši prioritet zbrinjavanja Arterijske povrede, unutrašnja krvarenja, velike amputacije
Kategorija T2 Teška povreda koja zahtijeva hitno zbrinjavanje Brzi transport i medicinski tretman Manje amputacije, duboke rane, prelomi i iščašenja zglobova
Kategorija T3 Lakša povreda ili bez povrede Ljekarski pregled, procjena i otpuštanje u najkraćem mogućem roku Manje posjekotine, ugnuća, ogrebotine
Preminuli Već preminula osoba ili osoba bez izgleda za preživljavanje Nema ili ima vrlo nizak prioritet. Identifikacija, osiguranje tijela i evakuacija kada je to moguće Smrt ili povrede nespojive sa životom

Pored navedenog protokola, u Njemačkoj i drugim zemljama njemačkog govornog područja uveden je i Manchesterski protokol trijaže (engleski: Manchester Triage System, MTS). U Njemačkoj je uveden 2004, u Austriji 2009, a u njemačkom govornom području Švicarske 2011. (vidjeti i Manchesterski protokol trijaže na njemačkoj Wikipediji).

Portugal

[uredi | uredi izvor]

U Portugalu se primjenjuje Manchesterski protokol trijaže (portugalski: Sistema de Triagem de Manchester).[93]

Portugalski protokol trijaže
Boja Nivo Kategorija Pacijenta treba pregledati u roku od
1 Hitno stanje 0 minuta; zahtijeva neposredan tretman
2 Visok stepen hitnosti 10 minuta; zahtijeva gotovo trenutan tretman
3 Hitno 60 minuta; zahtijeva brzu intervenciju, ali pacijent može sačekati
4 Manje hitno 120 minuta; pacijent može sačekati ili biti upućen u druge zdravstvene službe
5 Nije hitno 240 minuta; pacijent može sačekati ili biti upućen u druge zdravstvene službe

Singapur

[uredi | uredi izvor]

Sve javne bolnice u Singapuru koriste Skalu kategorija hitnosti pacijenata (engleski: Patient Acuity Category Scale, PACS) za trijažu pacijenata na odjelima hitne pomoći. PACS je dijagnostički pristup zasnovan na simptomima koji razvrstava pacijente na osnovu njihovih pri prijemu i objektivnih indikatora, kao što su parametri i Glasgowskoj skali kome. Ovo omogućava brzo prepoznavanje životno ugroženih pacijenata i njihovo blagovremeno zbrinjavanje. PACS razvrstava pacijente u četiri osnovne kategorije: P1, P2, P3 i P4.[94]

Skala kategorija hitnosti pacijenata (PACS)[94]
Kategorija (nivo prioriteta) Naziv kategorije Opis i klinički status Primjeri
P1 Kritično stanje – potrebna reanimacija Stanje kardiovaskularnog kolapsa ili neposredna opasnost od kolapsa; zahtijeva hitnu medicinsku intervenciju. Višestruke teške povrede (politrauma), povrede glave s gubitkom svijesti, otežano disanje (dispneja), besvjesno stanje bilo kojeg uzroka.
P2 Teška hitna stanja Pacijenti koji ne mogu hodati i pokazuju znakove ozbiljnog zdravstvenog stanja; na inicijalnom pregledu djeluju stabilno i nisu u neposrednoj neposrednoj životnoj opasnosti, ali zahtijevaju vrlo brzo zbrinjavanje. Bol u prsima, prijelomi ekstremiteta, iščašenja zglobova, povreda kičmene moždine, povreda trupa uz stabilne vitalne parametre.
P3 Manje hitno stanje Pacijenti koji mogu hodati, imaju blage do umjerene simptome i zahtijevaju pravovremeno zbrinjavanje. Sva ugnuća i istegnuća, blaži kontinuirani bol u trbuhu, višednevna povišena tjelesna temperatura praćena kašljem, ubodi insekata ili ujedi životinja (bez teškog općeg stanja), površinske povrede s manjim krvarenjem ili bez krvarenja, lakše povrede glave (pacijent svjestan, bez povraćanja), strano tijelo u uhu, nosu ili grlu, infekcije urinarnog trakta, glavobolja.
P4 Nije hitno Starije povrede ili hronična stanja koja traju duži vremenski period. Hronični bol u donjem dijelu leđa, povišen holesterol, akne.

U slučaju incidenta s velikim brojem žrtava u Singapuru se primjenjuje START protokol trijaže.[95][96]

Sjedinjene Američke Države

[uredi | uredi izvor]

U Sjedinjenim Američkim Državama u upotrebi je veliki broj različitih protokola trijaže i ne postoji jedinstveni nacionalni standard.[97] Među lokalnim, regionalnim, saveznim i međudržavnim protokolima najšire je rasprostranjen START protokol trijaže.[15]

Oružane snage Sjedinjenih Američkih Država
[uredi | uredi izvor]

Oružane snage Sjedinjenih Američkih Država primjenjuju četverostepeni protokol trijaže.<[24] U borbenim uslovima zdravstveno osoblje određuje redoslijed zbrinjavanja povrijeđenih prema hitnosti njihovog stanja, pruža medicinsku pomoć onima kojima se ona može sigurno pružiti na mjestu događaja te organizuje evakuaciju povrijeđenih kojima je to potrebno u ustanove višeg nivoa zdravstvene zaštite, kao što su istureni hirurški tim ili borbena bolnica za podršku.[98]

Kategorije trijaže (s odgovarajućim oznakama u boji), prema redoslijedu prioriteta, su:[24][99]

Kategorije trijaže Oružanih snaga SAD-a[24]
Boja Kategorija Opis Stanja i indikacije
Neodložno Povrede opasne po život Problemi s disajnim putevima ili disanjem, obilno krvarenje
Odloženo Potencijalno životno ugrožavajuće povrede Šok, prijelomi i iščašenja, povrede trbuha, kičme, grudnog koša ili glave, nekomplikovane teške opekotine
Minimalno Povrede koje ne ugrožavaju život Posjekotine, modrice, oguljotine, prijelomi manjih kostiju, lakše opekotine, uganuća/iščašenja, promrzline
Očekujuće Povrede nespojive sa životom Srčani zastoj, masivna trauma glave ili mozga, opekotine drugog ili trećeg stepena na više od 70% površine tijela

Španija

[uredi | uredi izvor]

U Španiji se u bolničkim uslovima najčešće primjenjuju dva protokola trijaže:

  • Strukturirani protokol trijaže (španski: Sistema Estructurado de Triaje, SET), koji predstavlja prilagođenu verziju Andorskog protokola trijaže (katalonski: Model Andorrà de Triatge, MAT). Ovaj protokol koristi 650 razloga za dolazak na pregled raspoređenih u 32 kategorije simptoma. Na osnovu ovih parametara, u kombinaciji s podacima o pacijentu i osnovnim dijagnostičkim nalazima, pacijenti se razvrstavaju u jedan od pet nivoa hitnosti.
  • Manchesterski protokol trijaže (engleski: Manchester Triage System, MTS), zasnovan na istoimenom sistemu razvijenom u Ujedinjenom Kraljevstvu.[100] Pomoću dijagrama odlučivanja s pitanjima zatvorenog tipa (da/ne), pacijenti se svrstavaju u pet kategorija prema nivou hitnosti.

U vanbolničkim uslovima i slučajevima incidenata s velikim brojem žrtava koristi se Vanbolnički protokol napredne trijaže (španski: Modelo Extrahospitalario de Triaje Avanzado, META).[101][102] META je sedmostepeni sistem koji pacijente razvrstava u kategorije: crvena 1, crvena 2, crvena 3, žuta 1, žuta 2, zelena i preminuli.[102] Metodologija ovog protokola usklađena je s protokolom ABCDE.

Vanbolnički protokol napredne trijaže
Modelo Extrahospitalario de Triaje Avanzado (META)[102]
Boja Kategorija Značenje
Crvena 1 Opstrukcija ili ugroženost disajnih puteva
Crvena 2 Prestanak disanja (apneja) ili patološki obrasci disanja
Crvena 3 Asistolija, aritmije ili obilno krvarenje
Žuta 1 Povrede koje zahtijevaju hitno zbrinjavanje
Žuta 2 Povrede čije se zbrinjavanje može odgoditi
Zelena Lakše povrijeđeni ili nepovrijeđeni pacijenti
Preminuli Smrtni ishod

Ujedinjeno Kraljevstvo

[uredi | uredi izvor]

U aprilu 2023. Nacionalna zdravstvena služba (NHS) i službe hitne medicinske pomoći u Ujedinjenom Kraljevstvu uvele su dva nova alata za trijažu u slučaju velikih incidenata, koji su zamijenili dotadašnji sistem NASMeD Triage Sieve.[103][104] Novi alati razvijeni su nakon stručne revizije koju je predvodio NHS, a njihovo uvođenje dodatno je ubrzano nakon što je Istražna komisija o napadu u Manchester Areni preporučila njihovo usvajanje kao mjeru čije je provođenje trebalo pratiti od strane NHS-a i Nacionalna jedinica za pripravnost službi hitne pomoći.[103][105]

Protokol desetosekundne trijaže
[uredi | uredi izvor]

Protokol desetosekundne trijaže (engleski: Ten Second Triage Tool, TST) uveden je kako bi sve hitne službe, uključujući policiju i vatrogasne službe, mogle brzo procijeniti i odrediti prioritete zbrinjavanja kod incidenata s velikim brojem žrtava radi pružanja mjera za spašavanje života.[104] Ovaj alat omogućava vrlo brzu procjenu jer ne zahtijeva mjerenje fizioloških vitalnih znakova, već se zasniva na onome što spasilac može uočiti vizuelnim pregledom.[104][106]

Protokol desetosekundne trijaže (TST)
Boja Kategorija Opis i mjere zbrinjavanja
P1 Pacijenti s obilnim krvarenjem ili opstrukcijom disajnih puteva kojima je potrebna neposredna intervencija za spašavanje života (npr. primjena podveska ili otvaranje disajnih puteva).
P2 Pacijenti koji ne mogu samostalno hodati, ali nemaju neposredno životno ugrožavajuća krvarenja niti opstrukciju disajnih puteva.
P3 Pacijenti koji mogu samostalno hodati i imaju lakše povrede.
Preminuli Pacijenti koji ne dišu nakon pokušaja otvaranja disajnih puteva.
NHS-ov protokol trijaže u incidentima s velikim brojem žrtava
[uredi | uredi izvor]

NHS-ov protokol trijaže u incidentima s velikim brojem žrtava (engleski: NHS Major Incident Triage Tool, MITT) služi kao napredniji trijažni algoritam namijenjen medicinskim timovima hitne pomoći za razvrstavanje povrijeđenih.[104] Razvijen je na osnovu Modifikovanog fiziološkog trijažnog protokola (engleski: Modified Physiological Triage Tool), a može se primjenjivati i kod odraslih i kod djece. Za razliku od TST-a, uključuje procjenu fizioloških vitalnih parametara.[104][107]

Boja Kategorija Opis i klinički status
P1 Životno ugrožavajuće povrede
P2 Pacijent bez svijesti, ali diše
P3 Povrede koje ne ugrožavaju život
Preminuli Bez znakova života ili povrede nespojive sa životom

Ograničenja postojećih praksi

[uredi | uredi izvor]

U stručnoj literaturi ističe se da pojedini danas korišteni protokoli trijaže za incidente s velikim brojem žrtava imaju određena metodološka ograničenja. Neki autori smatraju da START protokol trijaže i njemu slični trijažni protokoli koji koriste kategorizaciju prema bojama za određivanje prioriteta pružaju slabu procjenu težine povreda, ne omogućavaju uvijek dovoljno preciznu procjenu težine povreda pri čemu spasiocima prepuštaju da subjektivno rješavaju redoslijed zbrinjavanja i raspodjelu resursa unutar samih kategorija.[108] Među najčešće navedenim ograničenjima su:

  • Postojeći protokoli nalažu da se prvi zbrinjavaju najteži pacijenti (kategorija "Neodložno"), iako oni često imaju najmanje šanse da prežive. Time se troše dragocjeni resursi na slučajeve s malim izgledima, umjesto da se spase oni koji imaju veće šanse.[108][109]
  • Koriste se nepouzdani testovi na terenu (poput brzine punjenja kapilara krvlju).[109] Osim toga, podjela u nekoliko širokih kategorija u bojama ne prikazuje stvarnu težinu povreda niti vjerovatnoću preživljavanja pacijenta.
  • Unutar iste grupe (npr. među "crvenim" ili "žutim" pacijentima), spasioci sami i po vlastitome nahođenju odlučuju koga će prije zbrinuti. Takva procjena nije ujednačena i često nije optimalna.[108]
  • Isti postupak se primjenjuje bilo da ima 3, 30 ili 3.000 povrijeđenih. Protokol uopće ne uzima u obzir koliko spasioca i opreme je stvarno na raspolaganju na terenu.[108][109]
  • Protokoli ne prave razliku između mladih i starijih pacijenata, niti uzimaju u obzir je li povreda nastala udarcem ili npr. ranjavanjem vatrenim oružjem, što znatno utječe na preživljavanje.
  • Zbog nepreciznih procedura, pacijenti se često pogrešno razvrstavaju, što dovodi do nadtrijaže – odnosno dodjeljivanja visokog prioriteta onima kojima to zapravo nije potrebno, čime se bespotrebno opterećuju bolnice.

Iako se u zdravstvo ulažu velika sredstva, nikada nisu urađene analize isplativosti i efikasnosti. Ti skriveni troškovi obuhvataju:

  • Od 11. septembra 2001. utrošena su velika sredstva na razvoj vještina spasioca za primjenu trijažnih protokola.[109]
  • Nedostatak ujednačenog i pouzdanog sistema usporava zajednički rad različitih službi na terenu.[109]
  • Zbog nadtrijaže, bolnice i službe hitne pomoći se preopterećuju, čime se stvaraju visoki operativni troškovi i potreba za dodatnim ulaganjima novca poreskih obveznika.
  • Primjenom novih i naučno potvrđenih trijažnih protokola, spasilo bi se više ljudskih života i smanjili ukupni troškovi sistema.[110].

Etički aspekti

[uredi | uredi izvor]

Budući da se u protokolima trijaže liječenje pojedinih pacijenata namjerno odgađa ili uskraćuje, trijaža sa sobom nosi značajne etičke dileme koje usložnjavaju proces donošenja odluka. Osobe koje provode trijažu moraju sagledavati postupak u cjelini kako bi se osigurala zaštita principa odanosti, istinitosti, pravednosti, autonomije i dobročinstva.[111]

Etičke implikacije variraju u zavisnosti od okruženja i primijenjenog protokola trijaže. Službama hitne medicine preporučuje se da unaprijed razviju strategije kako bi ublažili emocionalno opterećenje zdravstvenih radnika odgovornih za provođenje trijaže.[112] Istovremeno je neophodno održavati odgovarajuće standarde zdravstvene zaštite kako bi se očuvala sigurnost pacijenata i zdravstvenih radnika.

Među etičarima postoji konsenzus da bi trijaža u praksi trebala dati prednost osobama koje imaju najveće izglede za preživljavanje te se zasnivati na jasno definisanim kriterijima koji uzimaju u obzir i kratkoročnu i dugoročnu vjerovatnoću preživljavanja.[113]

Utilitaristički pristup i kritike

[uredi | uredi izvor]

Prema utilitarističkom pristupu, cilj trijaže jeste ostvariti najveću moguću korist spašavanjem što većeg broja osoba. Takav pristup podrazumijeva da će pojedini pacijenti vjerovatno pretrpjeti štetu ili izgubiti život kako bi se povećale šanse za preživljavanje većeg broja drugih osoba. Zdravstveni radnici koji provode trijažu stoga raspoređuju ograničene resurse uzimajući u obzir potrebe pojedinca, ali i potrebe populacije u cjelini. Neki etičari ističu da princip "spasavanja što većeg broja osoba" nije sasvim pravedan. On često zanemaruje lošije uslove života u kojima žive siromašne i marginalizovane grupe, zbog čega one u startu imaju manje šanse za oporavak. Zato je ovaj pristup u praksi koristan, ali nije dovoljan da bi medicinske pomoći bila u potpunosti pravedna.[114]

Posebne grupe pacijenata

[uredi | uredi izvor]

U stručnoj literaturi vodi se rasprava o načinu zbrinjavanja vrlo važnih osoba (VIP) i poznatih osoba u službama hitne pomoći. Općenito se smatra da je pružanje posebnog tretmana ili odstupanje od uobičajenih medicinskih protokola iz etičkih razloga neprihvatljivo jer se time ugrožava zbrinjavanje drugih pacijenata. Međutim, pojedini autori smatraju da takav pristup može biti moralno opravdan sve dok njihovo zbrinjavanje ne narušava potrebe drugih pacijenata te ako se pri tome vodi računa o pravičnosti, kvaliteti zdravstvene zaštite, zaštiti privatnosti i drugim etičkim aspektima.[115]

Predloženi okviri za ratna i krizna područja

[uredi | uredi izvor]

Brojni logistički problemi otežavaju provođenje trijaže i pružanje zdravstvene zaštite u područjima zahvaćenim oružanim sukobima. Humanitarne organizacije kao glavne prepreke navode prekide u lancima snabdijevanja hranom i medicinskim materijalom, nedostatak odgovarajućih zdravstvenih ustanova te postojanje politika koje ograničavaju pružanje zdravstvene zaštite pojedinim zajednicama ili grupama stanovništva.[116] Takve okolnosti ugrožavaju primjenu bioetičkog načela dobročinstva, odnosno obaveze djelovanja u najboljem interesu i za dobrobit drugih.[116]

Izazovi razvoja protokola trijaže u ratnim uslovima

[uredi | uredi izvor]

Radi rješavanja etičkih pitanja povezanih s provođenjem trijaže u ratnim i humanitarnim krizama predloženi su novi modeli i protokoli klasifikacije pacijenata koji nastoje bolje zaštititi ljudska prava. Pojedini autori smatraju da bi takvi modeli trebali davati prednost informisanom pristanku te se zasnivati isključivo na utvrđenim medicinskim kriterijima, kako bi se poštovala ljudska prava predviđena ženevskom konvencijom iz 1864. i Univerzalnom deklaracijom o ljudskim pravima.[117] Međutim, međunarodna tijela do danas nisu usvojila nijedan sveobuhvatan trijažni model te vrste.

Veterinarska trijaža

[uredi | uredi izvor]

Načela trijaže primjenjuju se i u veterinarskoj medicini. Veterinarka Jessica Fragola istaknula je 2022. da su etički izazovi veterinarske trijaže postali izraženiji zbog nedostatka stručnog osoblja nakon pandemije bolesti COVID-19, uz istovremeni rast potražnje za veterinarskim uslugama i povećanu upotrebu osiguranja kućnih ljubimaca.[118]

Također pogledajte

[uredi | uredi izvor]

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. 1 2 3 Robertson-Steel, Iain (2006). "Evolution of triage systems" (PDF). Emergency Medicine Journal (jezik: engleski). BMJ Publishing Group. 23 (2): 154–155. doi:10.1136/emj.2005.030270. PMID 16439754. Pristupljeno 17. 7. 2026.
  2. ↑ Muensterer, OJ; Gianicolo, EA; Paul, NW (2021). "Rationing and triage of scarce, lifesaving therapy in the context of the COVID-19 pandemic: a cross-sectional, social media-driven, scenario-based online query of societal attitudes". IJS Global Health (jezik: engleski). Wolters Kluwer. doi:10.1097/GH9.0000000000000047. ISSN 2576-3342. S2CID 220847218. Pristupljeno 17. 7. 2026.
  3. 1 2 Iserson, Kenneth V.; Moskop, John C. (2007). "Triage in medicine, part I: Concept, history, and types". Annals of Emergency Medicine (jezik: engleski). Elsevier. doi:10.1016/j.annemergmed.2006.05.019. PMID 17141139. Pristupljeno 17. 7. 2026.
  4. 1 2 3 4 5 World Health Organization (2008). Triage and emergency assessment (jezik: engleski). Geneva: World Health Organization. ISBN 978-92-4-154765-9. Pristupljeno 17. 7. 2026.
  5. 1 2 van Ruler, Rick; Eikendal, Ties; Kooij, Fabian O.; Tan, Edward C. T. H. (2022). "A shocking injury: A clinical review of lightning injuries highlighting pitfalls and a treatment protocol". Injury (jezik: engleski). Elsevier. Pristupljeno 17. 7. 2026.
  6. 1 2 Petridou, E.T.; Antonopoulos, C.N.; Alexe, D.M. (2008). "Injuries, Epidemiology of". u Heggenhougen H.K. (ured.). International Encyclopedia of Public Health (jezik: engleski). Oxford: Academic Press. str. 609–625. doi:10.1016/b978-012373960-5.00186-6. ISBN 978-0-12-373960-5. Pristupljeno 17. 7. 2026.
  7. 1 2 Xiang, Huiyun; Wheeler, Krista Kurz; Groner, Jonathan Ira; Shi, Junxin; Haley, Kathryn Jo (2014). "Undertriage of major trauma patients in the US emergency departments". The American Journal of Emergency Medicine (jezik: engleski). Elsevier. str. 997–1004. doi:10.1016/j.ajem.2014.05.038. Pristupljeno 17. 7. 2026.
  8. 1 2 Turégano-Fuentes, F; Pérez-Díaz, D; Sanz-Sánchez, M; Ortiz Alonso, J (2008). "Overall Asessment of the Response to Terrorist Bombings in Trains, Madrid, 11 March 2004". European Journal of Trauma and Emergency Surgery (jezik: engleski). Springer. str. 433–441. doi:10.1007/s00068-008-8805-2. PMID 26815987. S2CID 13657747. Pristupljeno 17. 7. 2026.
  9. ↑ Oxford English Dictionary (2020). "Triage". Oxford English Dictionary (jezik: engleski). Oxford University Press. Pristupljeno 17. 7. 2026.
  10. ↑ Merriam-Webster (2026). "Triage". Merriam-Webster.com Dictionary (jezik: engleski). Merriam-Webster. Pristupljeno 17. 7. 2026.
  11. 1 2 Cueni, Claude (2020). "Triage in Zeiten der Corona-Pandemie – Claude Cueni". Blick (jezik: njemački). Ringier. Pristupljeno 17. 7. 2026.
  12. ↑ Nakao, H.; Ukai, I.; Kotani, J. (2017). "A review of the history of the origin of triage from a disaster medicine perspective". Acute Medicine & Surgery (jezik: engleski). Wiley. str. 379–384. doi:10.1002/ams2.293. PMC 5649292. PMID 29123897. Pristupljeno 17. 7. 2026.
  13. ↑ Skandalakis, Panagiotis N.; Lainas, Panagiotis; Zoras, Odyseas; Skandalakis, John E.; Mirilas, Petros (2006). ""To afford the wounded speedy assistance": Dominique Jean Larrey and Napoleon". World Journal of Surgery (jezik: engleski). Springer. str. 1392–9. doi:10.1007/s00268-005-0436-8. PMID 16850154. Pristupljeno 17. 7. 2026.
  14. ↑ Hanfling, D.; Lang, C.R. (2015). "Aircraft Crash Preparedness and Response". u Ciottone, Gregory R.; Biddinger, Paul D; Darling, Robert G.; Fares, Saleh; Keim, Mark E; Molloy, Michael S; Suner, Selim (ured.). Ciottone's Disaster Medicine E-Book (jezik: engleski) (2. izd.). Philadelphia: Elsevier. ISBN 978-0-323-35846-0. Pristupljeno 17. 7. 2026.
  15. 1 2 3 Yancey, Charles C.; O'Rourke, Maria C. (2023). Emergency Department Triage (jezik: engleski). Treasure Island (FL): StatPearls Publishing. PMID 32491515. Pristupljeno 17. 7. 2026.
  16. ↑ Chemical Hazards Emergency Medical Management (2026). "SALT Mass Casualty Triage Algorithm". CHEMM (jezik: engleski). U.S. Department of Health and Human Services. Pristupljeno 17. 7. 2026.
  17. 1 2 3 Thim, Troels; Krarup, Niels Henrik Vinther; Grove, Erik Lerkevang; Rohde, Claus Valter; Løfgren, Bo (2012). "Initial assessment and treatment with the Airway, Breathing, Circulation, Disability, Exposure (ABCDE) approach". International Journal of General Medicine (jezik: engleski). Dove Medical Press. str. 117–121. doi:10.2147/IJGM.S28478. PMC 3273374. PMID 22319249. Pristupljeno 17. 7. 2026.
  18. ↑ Foley, E.; Reisner, A.T. (2015). "Triage". u Ciottone, Gregory R.; Biddinger, Paul D; Darling, Robert G.; Fares, Saleh; Keim, Mark E; Molloy, Michael S; Suner, Selim (ured.). Ciottone's Disaster Medicine E-Book (jezik: engleski) (2. izd.). Philadelphia: Elsevier. ISBN 978-0-323-35846-0. Pristupljeno 17. 7. 2026.
  19. ↑ American Red Cross (15. 7. 2024). "Why has the American Red Cross (ARC) retained the A-B-C (Airway – Breathing – Circulation) mnemonic and does the ARC use the mnemonic C-A-B (Circulation – Airway – Breathing)?". Red Cross Training Services (jezik: engleski). The American National Red Cross. Pristupljeno 17. 7. 2026.
  20. ↑ Livingston, E.H.; Passaro, E.P. (1991). "Resuscitation. Revival should be the first priority". Postgraduate Medicine (jezik: engleski). 89 (1): 117–120, 122. doi:10.1080/00325481.1991.11700789. PMID 1985304. Pristupljeno 17. 7. 2026.
  21. ↑ Association of Ambulance Chief Executives (2013). UK ambulance services clinical practice guidelines 2013 : pocket book (jezik: engleski). Bridgwater: Class Professional Publishing. ISBN 978-1-85959-365-3. Pristupljeno 17. 7. 2026.
  22. ↑ Idoguchi, K.; Mizobata, Y. (2006). "Usefulness of Our Proposed Format of Triage Tag". Journal of Japanese Association for Acute Medicine (jezik: japanski). 17 (5): 183–191. doi:10.3893/jjaam.17.183. Pristupljeno 17. 7. 2026.
  23. ↑ Nocera, A.; Garner, A. (1999). "Australian disaster triage: a colour maze in the Tower of Babel" (PDF). The Australian and New Zealand Journal of Surgery (jezik: engleski). 69 (8): 598–602. doi:10.1046/j.1440-1622.1999.01643.x. PMID 10472919. Arhivirano s originala (PDF), 14. 3. 2011. Pristupljeno 17. 7. 2026.
  24. 1 2 3 4 5 6 7 United States Marine Corps (2026). "FMSO 107 CONDUCT TRIAGE" (PDF). Field Medical Training Battalion-East (jezik: engleski). U.S. Marine Corps, Camp Lejeune. Pristupljeno 17. 7. 2026.[mrtav link]
  25. ↑ METTAG. "About METTAG Products". METTAG (jezik: engleski). Pristupljeno 17. 7. 2026.
  26. ↑ TSG Associates. "SmartTag - Triage & Incident Management". TSG Associates (jezik: engleski). Pristupljeno 17. 7. 2026.
  27. ↑ Beidel, E. (2010). "Military Medics, First Responders Guided By Simple Light". National Defense (jezik: engleski). Arlington, VA: National Defense Industrial Association. Arhivirano s originala, 31. 1. 2011. Pristupljeno 17. 7. 2026.
  28. ↑ Rajapakse, R.; Bartholomew, R. (2002). Tolley's handbook of disaster and emergency management : principles and practice (jezik: engleski). Croydon: Tolley. ISBN 978-0-406-95709-2. Pristupljeno 17. 7. 2026.
  29. ↑ Administration for Strategic Preparedness and Response (2017). "Mass Casualty START Triage and the SMART Tag System" (PDF) (jezik: engleski). U.S. Department of Health and Human Services. Pristupljeno 17. 7. 2026.
  30. ↑ Jannat, Forouzandeh; Ardalan, Ali; Masoumi, Gholamreza; Vahid Dastjerdi, Marzieh; Alipour, Sadaf (2014). "Simple and Advanced Triage in Occurrence of Natural Disasters and Examine the Role of Volunteers". International Journal of Current Life Sciences (jezik: engleski). 4 (5): 2169–2171. ISSN 2249-1465. Pristupljeno 17. 7. 2026.
  31. ↑ Herndon, David N., ured. (2012). Total burn care (jezik: engleski) (4. izd.). Edinburgh: Saunders Elsevier. ISBN 978-1-4377-2786-9. Pristupljeno 17. 7. 2026.
  32. 1 2 Pollaris, Gwen; Sabbe, Marc (2016). "Reverse triage: more than just another method". European Journal of Emergency Medicine (jezik: engleski). 23 (4): 240–247. doi:10.1097/MEJ.0000000000000339. PMID 26479736. S2CID 23551247. Pristupljeno 17. 7. 2026.
  33. ↑ Lokerman, Robin D.; Waalwijk, Job F.; van der Sluijs, Rogier; Houwert, Roderick M.; Leenen, Luke P. H.; van Heijl, Mark (2022). "Evaluating pre-hospital triage and decision-making in patients who died within 30 days post-trauma: A multi-site, multi-center, cohort study" (PDF). Injury (jezik: engleski). 53 (5): 1699–1706. doi:10.1016/j.injury.2022.02.047. Pristupljeno 17. 7. 2026.
  34. ↑ Wheeler, Sheila Q; Greenberg, Mary E; Mahlmeister, Laura; Wolfe, Nicole (2015). "Safety of clinical and non-clinical decision makers in telephone triage: a narrative review". Journal of Telemedicine and Telecare (jezik: engleski). 21 (6): 305–322. doi:10.1177/1357633x15571650. PMID 25761468. S2CID 23049229. Pristupljeno 17. 7. 2026.
  35. ↑ Huibers, L; Smits, M; Renaud, V; Giesen, P; Wensing, M (2011). "Safety of telephone triage in out-of-hours care: a systematic review". Scandinavian Journal of Primary Health Care (jezik: engleski). 29 (4): 198–209. doi:10.3109/02813432.2011.629150. PMC 3308461. PMID 22126218. Pristupljeno 17. 7. 2026.
  36. ↑ Matzo, Marianne; Wilkinson, Anne; Lynn, Joan; Galamaga, Rosalind; Phillips, Sally (2009). "Palliative care considerations in mass casualty events with scarce resources". Biosecurity and Bioterrorism: Biodefense Strategy, Practice, and Science (jezik: engleski). 7 (2): 199–210. doi:10.1089/bsp.2009.0017. PMID 19635004. Pristupljeno 17. 7. 2026.
  37. 1 2 Arya, Amit; Buchman, Sandy; Gagnon, Bruno; Downar, James (2020). "Pandemic palliative care: beyond ventilators and saving lives". CMAJ (jezik: engleski). 192 (15): E400–E404. doi:10.1503/cmaj.200465. PMC 7162443. PMID 32234725. Pristupljeno 17. 7. 2026.
  38. ↑ Misek, Ryan (2022). "The Injustice of Categorical Exclusions during Triage". The National Catholic Bioethics Quarterly (jezik: engleski). 22 (3): 495–507. doi:10.5840/ncbq202222345. ISSN 1532-5490. Pristupljeno 17. 7. 2026.
  39. ↑ Tai, Xie; Xiao-Rong, Liu; Guo-Liang, Chen; Liang, Qi; Zhi-Yin, Xu; Xu-Dong, Liu (2014). "Progress of military casualty triage technology" (PDF). Military Medical Research (jezik: engleski). 1 (12): 1–5. doi:10.1186/2054-9369-1-12. Pristupljeno 17. 7. 2026.
  40. ↑ Pinkert, Moshe; Lehavi, Ofer; Benin Goren, Odeda; Raiter, Yaron; Shamis, Ari; Priel, Zvi; Schwartz, Dagan; Goldberg, Avishay; Levi, Yehezkel; Bar-Dayan, Yaron (august 2008). "Primary Triage, Evacuation Priorities, and Rapid Primary Distribution between Adjacent Hospitals—Lessons Learned from a Suicide Bomber Attack in Downtown Tel-Aviv". Prehospital and Disaster Medicine (jezik: engleski). 23 (4): 337–341. doi:10.1017/S1049023X00005975. PMID 18935948. S2CID 10929982. Pristupljeno 17. 7. 2026.
  41. ↑ Public Health Agency of Canada. "Chapter 8 - Clinical and Public Health Systems Issues Arising from the Outbreak of Sars in Toronto" (PDF) (jezik: engleski). Government of Canada. Pristupljeno 17. 7. 2026.
  42. 1 2 3 4 van Middendorp, Joost J.; Sanchez, Gonzalo M.; Burridge, Alwyn L. (2010). "The Edwin Smith papyrus: a clinical reappraisal of the oldest known document on spinal injuries" (PDF). European Spine Journal (jezik: engleski). 19 (11): 1815–1823. doi:10.1007/s00586-010-1523-6. PMC 2989268. PMID 20697750. Pristupljeno 17. 7. 2026.
  43. ↑ Stiefel, Marc; Shaner, Arlene; Schaefer, Steven D. (2006). "The Edwin Smith Papyrus: The Birth of Analytical Thinking in Medicine and Otolaryngology". The Laryngoscope (jezik: engleski). 116 (2): 182–188. doi:10.1097/01.mlg.0000191461.08542.a3. PMID 16467701. S2CID 35256503. Pristupljeno 17. 7. 2026.
  44. ↑ Hodge, Nathan. "World War I Centenary: Triage". The Wall Street Journal (jezik: engleski). Pristupljeno 17. 7. 2026.
  45. 1 2 3 4 5 6 7 Pollock, Richard A (2008). "Triage and management of the injured in world war I: the diuturnity of antoine de page and a belgian colleague". Craniomaxillofacial Trauma & Reconstruction. 1 (1): 63–70. doi:10.1055/s-0028-1098965. PMC 3052731. PMID 22110790. Pristupljeno 17. 7. 2026.
  46. ↑ Thompson, George. "Battlefield Medicine: Triage-Field Hospital Section". Kansas University Medical Center (jezik: engleski). Pristupljeno 17. 7. 2026.
  47. ↑ Chipman, M.; Hackley, B.E.; Spencer, T.S. (1980). Triage of mass casualties: concepts for coping with mixed battlefield injuries (jezik: engleski). Bethesda: Military Medicine, 145(2). str. 99–100. Pristupljeno 17. 7. 2026.
  48. 1 2 3 4 5 Lewis, Carolyn Herbst (2013). "Triage and Trauma Medicine in United States Military History". Health & Medicine in American History (jezik: engleski). Grinnell College. Pristupljeno 17. 7. 2026.
  49. 1 2 Science Museum (2019). "Medicine in the war zone". Science Museum (jezik: engleski). Science Museum Group. Pristupljeno 17. 7. 2026.
  50. 1 2 Katoch, R.; Rajagopalan, S. (2010). Warfare Injuries: History, Triage, Transport and Field Hospital Setup in the Armed Forces (jezik: engleski). Medical Journal, Armed Forces India, 66(4). str. 304–308. Pristupljeno 17. 7. 2026.
  51. ↑ Baker, Michael S. (2007). Creating Order from Chaos: Part I: Triage, Initial Care, and Tactical Considerations in Mass Casualty and Disaster Response (jezik: engleski). Military Medicine, 172(3). str. 232–236. Pristupljeno 17. 7. 2026.
  52. ↑ Leaning, Jennifer (1986). "Burn and Blast Casualties: Triage in Nuclear War". u Solomon, F.; Marston, R.Q. (ured.). The Medical Implications of Nuclear War (jezik: engleski). Washington (DC): National Academies Press (US). Pristupljeno 17. 7. 2026.
  53. ↑ Nikoliš, Gojko (1962). "Iskustva iz evakuacije ranjenika iz Užica 1941" (PDF). Vojnosanitetski pregled (jezik: srpskohrvatski). 19 (11): 751–756. Pristupljeno 17. 7. 2026.
  54. ↑ Cvetković, Žarko. "I. Evakacija i lečenje ranjenika i bolesnika u NOR-u" (PDF). Zbornik radova (jezik: srpski). Pristupljeno 17. 7. 2026.
  55. ↑ Barnes, M. (2020). "Texas history: A witness to one of America's worst human-made disasters". Austin American-Statesman (jezik: engleski). Gannett. Pristupljeno 17. 7. 2026.
  56. 1 2 Mann Wall, Barbra (2015). "Disasters, Nursing, and Community Responses: A Historical Perspective" (PDF). Nursing History Review (jezik: engleski). 23 (1): 11–27. doi:10.1891/1062-8061.23.11. ISSN 1062-8061. PMID 25272474. Pristupljeno 17. 7. 2026.
  57. ↑ Barnes, M. (2020). "Texas history: Readers relive the horrors of the 1947 Texas City Disaster". Austin American-Statesman (jezik: engleski). Gannett. Pristupljeno 17. 7. 2026.
  58. 1 2 Nocera, Antony; Garner, Alan (1999). "An Australian Mass Casualty Incident Triage System for the Future Based Upon Triage Mistakes of the Past: The Homebush Triage Standard". ANZ Journal of Surgery (jezik: engleski). 69 (8): 603–608. doi:10.1046/j.1440-1622.1999.01644.x. ISSN 1445-1433. PMID 10472920. Pristupljeno 17. 7. 2026.
  59. 1 2 3 4 Mitchell, Glenn W. (2008). "A Brief History of Triage". Disaster Medicine and Public Health Preparedness (jezik: engleski). 2 (S1): S4–S7. doi:10.1097/DMP.0b013e3181844d43. ISSN 1935-7893. PMID 18769265. Pristupljeno 17. 7. 2026.
  60. ↑ "February 26, 1993 Commemoration". 9/11 Memorial & Museum (jezik: engleski). National September 11 Memorial & Museum. 1993. Pristupljeno 17. 7. 2026.
  61. ↑ Eckstein, Marc (1999). "The Medical Response to Modern Terrorism: Why the \"Rules of Engagement\" Have Changed". Annals of Emergency Medicine (jezik: engleski). 34 (2): 219–221. doi:10.1016/S0196-0644(99)70232-5. PMID 10424924. Pristupljeno 17. 7. 2026.
  62. ↑ Kulling, Per E. J.; Lorin, Henry (1999). "KAMEDO — A Swedish Disaster Medicine Study Organization". Prehospital and Disaster Medicine (jezik: engleski). 14 (1): 25–33. doi:10.1017/S1049023X0002851X. ISSN 1049-023X. PMID 10537595. Pristupljeno 17. 7. 2026.
  63. 1 2 Okudera, Hiroshi; Morita, Hiroshi; Iwashita, Tomomi; Shibata, Tatsuhiko; Otagiri, Tetsutaro; Kobayashi, Shigeaki; Yanagisawa, Nobuo (1997). "Unexpected nerve gas exposure in the city of Matsumoto: Report of rescue activity in the first sarin gas terrorism". The American Journal of Emergency Medicine (jezik: engleski). 15 (5): 527–528. doi:10.1016/S0735-6757(97)90201-1. PMID 9270397. Pristupljeno 17. 7. 2026.
  64. ↑ "Digital tools and virtual care in emergency services". Hospital News (jezik: engleski). Hospital News. 2020. Pristupljeno 17. 7. 2026.
  65. ↑ Buchard, Albert; Bouvier, Baptiste; Prando, Giulia; Beard, Rory; Livieratos, Michail; Busbridge, Dan; Thompson, Daniel; Richens, Jonathan; Gourgoulias, Kostis; Zhang, Yuanzhao (2020). "Learning medical triage from clinicians using Deep Q-Learning". arXiv preprint arXiv:2003.12828v2 (jezik: engleski). doi:10.48550/arXiv.2003.12828. Pristupljeno 17. 7. 2026.
  66. ↑ "Leadership During a Pandemic: What your municipality can do" (PDF). Save the Children Resource Centre (pdf) (jezik: engleski). Save the Children US. 2011. Pristupljeno 18. 7. 2026.
  67. ↑ "What is the triage procedure?". Ljekari bez granica (MSF) (jezik: engleski). Médecins Sans Frontières. 2020. Pristupljeno 18. 7. 2026.
  68. 1 2 Hogan, David E.; Burstein, Jonathan L., ured. (2007). Disaster Medicine (jezik: engleski). Philadelphia: Wolters Kluwer Health/Lippincott Williams & Wilkins. ISBN 978-0-7817-6262-5. Pristupljeno 18. 7. 2026.
  69. 1 2 3 "START Adult Triage Algorithm". Chemical Hazards Emergency Medical Management (CHEMM) (jezik: engleski). U.S. Department of Health and Human Services. Pristupljeno 18. 7. 2026.
  70. ↑ "JumpSTART Pediatric Triage Algorithm". Chemical Hazards Emergency Medical Management (CHEMM) (jezik: engleski). United States Department of Health and Human Services. Pristupljeno 18. 7. 2026.[mrtav link]
  71. ↑ Wolf, Lisa; Ceci, Katrina; McCallum, Danielle; Brecher, Deena (2023). Zahn, Chris (ured.). Emergency Severity Index Handbook (PDF) (jezik: engleski) (5. izd.). Emergency Nurses Association. Pristupljeno 18. 7. 2026.
  72. ↑ Visser, Lynn Sayre; Montejano, Anna Sivo (2018). Fast Facts for the Triage Nurse: An Orientation and Care Guide (jezik: engleski) (2. izd.). New York, NY: Springer Publishing Company, LLC. ISBN 978-0-8261-4829-2. Pristupljeno 18. 7. 2026.
  73. 1 2 Ingielewicz, Anna; Rychlik, Piotr; Sieminski, Mariusz (2024). "Drinking from the Holy Grail—Does a Perfect Triage System Exist? And Where to Look for It?". Journal of Personalized Medicine (jezik: engleski). 14 (6): 590. doi:10.3390/jpm14060590. Pristupljeno 18. 7. 2026.
  74. 1 2 Aacharya, Ramesh P.; Gastmans, Chris; Denier, Yvonne (2011). "Emergency department triage: an ethical analysis". BMC Emergency Medicine (jezik: engleski). 11 (1): 16. doi:10.1186/1471-227X-11-16. PMC 3199257. PMID 21982119. Pristupljeno 20. 7. 2026.
  75. ↑ Australasian College for Emergency Medicine (2000). "Policy on the Australasian Triage Scale" (PDF). Australasian College for Emergency Medicine (jezik: engleski). Pristupljeno 20. 7. 2026.
  76. ↑ Australasian College for Emergency Medicine. "Triage". Australasian College for Emergency Medicine (jezik: engleski). Pristupljeno 20. 7. 2026.
  77. ↑ Christ, Michael; Grossmann, Florian; Winter, Daniela; Bingisser, Roland; Platz, Elke (2010). "Modern triage in the emergency department". Deutsches Ärzteblatt International (jezik: engleski). 107 (50): 892–898. doi:10.3238/arztebl.2010.0892. PMC 3021905. PMID 21246025. Pristupljeno 20. 7. 2026.
  78. ↑ Field, Kate; Norton, Ian (2012). "Australian triage tags: a prospective, randomised cross-over trial and evaluation of user preference". Emergency Medicine Australasia (jezik: engleski). 24 (3): 321–328. doi:10.1111/j.1742-6723.2012.01573.x. PMID 22672173. Pristupljeno 20. 7. 2026.
  79. 1 2 3 Franceinfo (2015). "Attentats : que signifient "urgence absolue" ou "pronostic vital engagé"?". Franceinfo (jezik: francuski). Pristupljeno 20. 7. 2026.
  80. 1 2 3 La Nouvelle République (2015). "Extrême, absolue, relative: comment trier les urgences". La Nouvelle République (jezik: francuski). Pristupljeno 20. 7. 2026.
  81. 1 2 Carli, Pierre; Telion, Caroline; Baker, David (2003). "Terrorism in France". Prehospital and Disaster Medicine (jezik: engleski). 18 (2): 92–99. doi:10.1017/S1049023X00000820. PMID 15074489. Pristupljeno 20. 7. 2026.
  82. ↑ Wilson, William C.; Grande, Christopher M.; Hoyt, David B., ured. (2007). Trauma: Resuscitation, Perioperative Management, and Critical Care (jezik: engleski). Boca Raton: CRC Press. doi:10.1201/b16040. ISBN 9780429116384. Pristupljeno 20. 7. 2026.
  83. ↑ Hamada, Sophie Rym; Gauss, Tobias; Duchateau, François-Xavier; Truchot, Jennifer; Harrois, Anatole; Raux, Mathieu; Duranteau, Jacques; Mantz, Jean; Paugam-Burtz, Catherine (2014). "Evaluation of the performance of French physician-staffed emergency medical service in the triage of major trauma patients". Journal of Trauma and Acute Care Surgery (jezik: engleski). 76 (6): 1476–1483. doi:10.1097/TA.0000000000000239. Pristupljeno 20. 7. 2026.
  84. ↑ "Guide to Accident & Emergency (A&E) Service". Hospital Authority. Arhivirano s originala, 8. 9. 2012. Pristupljeno 20. 7. 2026.
  85. ↑ Lau, Tingleung. "Disaster response approach in Hong Kong". Shengming Kexue Yi Qi Zazhi (jezik: engleski). Pristupljeno 20. 7. 2026.
  86. ↑ American College of Emergency Physicians (1999). "A Uniform Triage Scale in Emergency Medicine: Information Paper" (PDF). American College of Emergency Physicians (jezik: engleski). Pristupljeno 20. 7. 2026.
  87. ↑ "The Canadian Triage and Acuity Scale: Education Manual" (PDF). The Canadian Association of Emergency Physicians. 2012. Arhivirano s originala (PDF), 10. 5. 2023. Pristupljeno 10. 5. 2023.
  88. ↑ Canadian Association of Emergency Physicians (2013). "The Canadian Triage and Acuity Scale: Combined Adult/Paediatric Educational Program Participants Manual" (PDF). Canadian Triage and Acuity Scale (jezik: engleski). Pristupljeno 20. 7. 2026.
  89. ↑ "Canadian Triage and Acuity Scale (Canadian Association of Emergency Physicians website)". Arhivirano s originala, 10. 12. 2008. Pristupljeno 20. 7. 2026.
  90. ↑ Alghalyini, Baraa; Shakir, Ismail M.; Wahed, Muaz M.; Babar, Sultan M.; Mohamed, Mohamed S. (2022). "Does SARI Score Predict COVID-19 Positivity? A Retrospective Analysis of Emergency Department Patients in a Tertiary Hospital" (PDF). Journal of Health and Allied Sciences (jezik: engleski). 13 (1): 077–082. doi:10.1055/s-0042-1748806. Pristupljeno 20. 7. 2026.
  91. ↑ "METTAG Triage Tags". Arhivirano s originala, 28. 3. 2019. Pristupljeno 20. 7. 2026.
  92. 1 2 Franke, Axel; Bieler, Dan; Friemert, Benedikt; Hoth, Patrick; Pape, Hans-Christoph; Achatz, Gerhard; et al. (Deployment, Disaster and Tactical Surgery Working Group of the German Trauma Society) (2020). "Terrorist incidents: strategic treatment objectives, tactical diagnostic procedures and the estimated need of blood and clotting products". European Journal of Trauma and Emergency Surgery (jezik: engleski). 46 (4): 695–707. doi:10.1007/s00068-020-01399-w. PMC 7364295. PMID 32676714. Pristupljeno 20. 7. 2026.
  93. ↑ Grupo Português de Triagem. "História do Protocolo da Triagem de Manchester". Grupo Português de Triagem (jezik: portugalski). Pristupljeno 21. 7. 2026.
  94. 1 2 Fong, Ru Ying; Glen, Wee Sern Sim; Jamil, Ahmad Khairil Mohamed; Tam, Wilson Wai San; Kowitlawakul, Yanika (2018). "Comparison of the Emergency Severity Index versus the Patient Acuity Category Scale in an emergency setting". International Emergency Nursing (jezik: engleski). 41: 13–18. doi:10.1016/j.ienj.2018.05.001. PMID 29887281. Pristupljeno 21. 7. 2026.
  95. ↑ Maruhashi, Takaaki; Takeuchi, Ichiro; Hattori, Jun; Kataoka, Yuichi; Asari, Yasushi (2019). "The Tsukui (Japan) Yamayuri-en Facility Stabbing Mass-Casualty Incident". Prehospital and Disaster Medicine (jezik: engleski). 34 (2): 203–208. doi:10.1017/S1049023X19000128. PMID 30957735. Pristupljeno 21. 7. 2026.
  96. ↑ Suzuki, Yoko; Tsujiguchi, Takakiyo; Sakamoto, Mizuki; Ito, Katsuhiro; Tokonami, Shinji; Kashiwakura, Ikuo (2020). "Current Situation of Triage Methods for Exposed Patients in the Acute Phase of a Nuclear Disaster" (PDF). Radiation Environment and Medicine (jezik: engleski). 9 (1): 41–45. doi:10.51083/radiatenvironmed.9.1_41. Pristupljeno 21. 7. 2026.
  97. ↑ Christian, Michael D. (2019). "Triage". Critical Care Clinics (jezik: engleski). 35 (4): 575–589. doi:10.1016/j.ccc.2019.06.009. PMC 7127292. PMID 31445606. Pristupljeno 21. 7. 2026.
  98. ↑ Headquarters, Department of the Army (10. maj 2013). Casualty Care (ATP 4-02.5) (PDF) (jezik: engleski). Washington, DC: Department of the Army. Pristupljeno 21. 7. 2026.
  99. ↑ "US Army Study Guide". Arhivirano s originala, 14. 9. 2008. Pristupljeno 21. 7. 2026.
  100. ↑ Azeredo, Thereza Raquel Machado; Guedes, Helisamara Mota; de Almeida, Ricardo Alexandre Rebelo; Chianca, Tânia Couto Machado; Martins, José Carlos Amado (2015). "Efficacy of the Manchester Triage System: A systematic review". International Emergency Nursing (jezik: engleski). 23 (2): 47–52. doi:10.1016/j.ienj.2014.06.001. PMID 25087059. Pristupljeno 21. 7. 2026.
  101. ↑ Castro Delgado, Rafael; Gan, Rick Kye; Cabrera García, Víctor; Arcos González, Pedro (2022). "Sensitivity and Specificity of Spanish Prehospital Advanced Triage Method (META)". Prehospital and Disaster Medicine (jezik: engleski). 37 (3): 321–326. doi:10.1017/S1049023X22000504. Pristupljeno 21. 7. 2026.
  102. 1 2 3 Arcos González, Pedro; Castro Delgado, Rafael; Cuartas Alvarez, Tatiana; Garijo Gonzalo, Gracia; Martinez Monzon, Carlos; Pelaez Corres, Nieves; Rodriguez Soler, Alberto; Turegano Fuentes, Fernando (2016). "The development and features of the Spanish prehospital advanced triage method (META) for mass casualty incidents". Scandinavian Journal of Trauma, Resuscitation and Emergency Medicine (jezik: engleski). 24 (1): 63. doi:10.1186/s13049-016-0255-y. PMC 4850631. PMID 27130042. Pristupljeno 21. 7. 2026.
  103. 1 2 Vassallo, James; Moran, Chris G.; Cowburn, Philip; Smith, Jason (2022). "New NHS Prehospital Major Incident Triage Tool: from MIMMS to MITT". Emergency Medicine Journal (jezik: engleski). 39 (11): 800–802. doi:10.1136/emermed-2022-212569. Pristupljeno 21. 7. 2026.
  104. 1 2 3 4 5 Moran, Chris; Groves, Stephen (2023). "Major incident triage tools" (jezik: engleski). NHS England. Pristupljeno 21. 7. 2026.
  105. ↑ Saunders, John (novembar 2022). Report of the Public Inquiry into the Attack on Manchester Arena on 22nd May 2017 - Volume 2-II: Emergency Response (PDF) (Report) (jezik: engleski). London: Manchester Arena Inquiry. Pristupljeno 21. 7. 2026.
  106. ↑ NHS England (2025). "Ten Second Triage tool". NHS England (jezik: engleski). Pristupljeno 21. 7. 2026.
  107. ↑ NHS England (2023). "NHS Major Incident Triage Tool (MITT)". NHS England (jezik: engleski). Pristupljeno 21. 7. 2026.
  108. 1 2 3 4 Lindsey, J. (2005). "New triage method considers available resources" (PDF). JEMS: A Journal of Emergency Medical Services (jezik: engleski). 30 (7): 92–94. doi:10.1016/S0197. PMID 16027670. Arhivirano s originala (PDF), 4. 3. 2016. Pristupljeno 21. 7. 2026.
  109. 1 2 3 4 5 Lerner, E. Brooke; Schwartz, Richard B.; Coule, Phillip L.; Weinstein, Eric S.; Cone, David C.; Hunt, Richard C.; Sasser, Scott M.; Liu, J. Marc; Nudell, Nikiah G.; Wedmore, Ian S.; Hammond, Jeffrey; Bulger, Eileen M.; Salomone, Jeffrey P.; Sanddal, Teri L.; Lord, Graydon C.; Markenson, David; O'Connor, Robert E. (2008). "Mass casualty triage: An evaluation of the data and development of a proposed national guideline". Disaster Medicine and Public Health Preparedness (jezik: engleski). 2 (Suppl 1): S25–S34. doi:10.1097/DMP.0b013e318182194e. PMID 18769263. Pristupljeno 21. 7. 2026.
  110. ↑ Appelbaum, Binyamin (2011). "As U.S. Agencies Put More Value on a Life, Businesses Fret". The New York Times (jezik: engleski). Pristupljeno 21. 7. 2026.
  111. ↑ Repine, Thomas B.; Lisagor, Philip; Cohen, David J. (juni 2005). "The Dynamics and Ethics of Triage: Rationing Care in Hard Times" (PDF). Military Medicine (jezik: engleski). 170 (6): 505–509. doi:10.7205/milmed.170.6.505. PMID 16001601. Pristupljeno 21. 7. 2026.
  112. ↑ Hick, John L.; Hanfling, Dan; Cantrill, Stephen V. (2012). "Allocating Scarce Resources in Disasters: Emergency Department Principles". Annals of Emergency Medicine (jezik: engleski). 59 (3): 177–187. doi:10.1016/j.annemergmed.2011.06.012. PMID 21855170. Pristupljeno 21. 7. 2026.
  113. ↑ Joebges, Susanne; Biller-Andorno, Nikola (2020). "Ethics guidelines on COVID-19 triage-an emerging international consensus". Critical Care (jezik: engleski). 24 (1): 201. doi:10.1186/s13054-020-02927-1. PMC 7202791. PMID 32375855. Pristupljeno 21. 7. 2026.
  114. ↑ Okorie, Ndukaku (2019). "Partiality, impartiality and the ethics of triage". Developing World Bioethics (jezik: engleski). 19 (2): 76–85. doi:10.1111/dewb.12201. PMID 29933511. Pristupljeno 21. 7. 2026.
  115. ↑ Geiderman, Joel Martin; Malik, Sanjeev; McCarthy, James J.; Jagoda, Andy (2018). "The care of VIPs in the emergency department: Triage, treatment and ethics". The American Journal of Emergency Medicine (jezik: engleski). 36 (10): 1881–1885. doi:10.1016/j.ajem.2018.07.009. PMID 30238911. Pristupljeno 21. 7. 2026.
  116. 1 2 Broussard, Grant; Rubenstein, Leonard S.; Robinson, Courtland; Maziak, Wasim; Gilbert, Sappho Z.; DeCamp, Matthew (2019). "Challenges to ethical obligations and humanitarian principles in conflict settings: A systematic review". Journal of International Humanitarian Action (jezik: engleski). 4 (1): 15. doi:10.1186/s41018-019-0063-x. ISSN 2364-3404. Pristupljeno 21. 7. 2026.
  117. ↑ Domres, B.; Koch, M.; Manger, A.; Becker, H.D. (2001). "Ethics and triage". Prehospital and Disaster Medicine (jezik: engleski). 16 (1): 53–58. doi:10.1017/s1049023x00025590. PMID 11367943. Pristupljeno 21. 7. 2026.
  118. ↑ Fragola, John (7. februar 2022). "Pets need vets: Be kind to both". Newsday (jezik: engleski). Pristupljeno 21. 7. 2026.

Vanjski linkovi

[uredi | uredi izvor]
Preuzeto iz "https://bs.wikipedia.org/w/index.php?title=Trijaža&oldid=3917355"