Trinaest kolonija

S Wikipedije, slobodne enciklopedije

Trinaest kolonija (engleski: Thirteen Colonies) je naziv za grupu britanskih kolonija na istočnoj obali Sjeverne Amerike, osnovane tokom 17. i 18. vijeka, koje su proglasile nezavisnost od Kraljevine Velike Britanije 1776. godine i formirale Sjedinjene Američke Države. Tih trinaest kolonija su: Delaware, Pennsylvania, New Jersey, Georgia, Connecticut, Massachusetts Bay, Maryland, South Carolina, New Hampshire, Virginia, New York, North Carolina i Rhode Island and Providence Plantations.

Najstarija od ovih kolonija Virginia, osnovana je 1607. godine, a posljednja Georgia 1733. godine.

Kolonije su uživale izvjesnu političku i pravnu autonomiju, koja se oslanjala dijelom na običajno pravo i „osnovne sporazume“ lokalnih dosljednika, a dijelom na „povelje“, tj. ustavotvorne akte o kolonijama, koje je dala engleska kruna. Englesko pravo, kako je 1892. godine pisao Friedrich Engels „u toku vijekova sačuvalo je i presadilo u Ameriku i kolonije najbolji dio one lične slobode, lokalne samouprave i obezbjeđenja od svake intervencije, osim sudske – jednom riječju, one starogermanske slobode koje su na kontinentu, pod vlašću apsolutnih monarhija, potpuno izčezle.

Između kolonija postojale su razlike. Rijeka Potomac dijelila je sve kolonije na dvije grupe: sjevernu i južnu. U južnim kolonijama, koje su starije po postanku, preovladavala je plantažerska privreda sa aristokratiziranim zemljoposjednicima, za koje su radili siromašni bijelci i robovi – crnci. U sjevernim kolonijama (Nova Engleska) preovladavala je farmerska privreda sa snažno razvijenim pomorstvom. Izvršnu vlast u kolonijama vršio je guverner imenovan u Londonu. Pomagalo mu je vijeće čije članove je sam imenovao. Vlast je organizovana po ugledu na Englesku. Postojalo je izborno predstavničko tijelo koje je imalo zakonodavnu i sudsku nadležnost, a po engleskom modelu organizovana je i lokalna samouprava. Kolonisti su sa sobom donijeli i englesko pravo.

Britanska restriktiva ekonomska politika izazivala je veliko nezadovoljstvo buržoazije u kolonijama. Kolonijama je bilo zabranjeno emitovanje novca, ograničena je industrijska proizvodnja, određeni proizvodi mogli su se izvoziti u Englesku, na uvoz američkih proizvoda bile su velike carine a iz Evrope se roba mogla uvoziti samo na britanskim brodovima.

Posebno nezadovoljstvo izazvao je Zakon o pečatima (Stamp Act) iz 1765. godine prema kome je uvedeno novo poresko opterećenje za kolonije. Kongres 10 kolonija[potreban citat] je odbio plaćanje ovog poreza. Usvojena je Deklaracija o pravima Amerikanaca kojom se odbacuju svi direktni porezi i proglašava bojkot britanske robe. Zakon o pečatima je britanski parlament ukinuo 1766. godine

U kolonije je 1767. godine uveden porez na industrijske proizvode. Da bi stvorila presedan za naplatu poreza, Engleska je 1773. godine ukinula visoke carine na čaj koji se uvozio u američke kolonije, ali je uvela relativno nizak porez na taj artikal.

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]