Idi na sadržaj

Tromboksan

Nepregledano
S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Tromboksan A2
Tromboksan B2

Trombohsan jest član porodice lipida poznatih kao eikosanoidi. Dva glavna tromboksana su tromboksan A2 i tromboksan B2. Karakteristično obilježje tromboksana je 6-člani prsten koji sadrži eter. Tromboksan je dobio ime po svojoj ulozi u stvaranju krvnog ugruška (tromboza).

Proizvodnja

[uredi | uredi izvor]
Enzimi i supstrati povezani sa sintezom tromboboksana i prostaciklina.
Sinteza eikozanoida.

Tromboxan-A sintaza, enzim koji se nalazi u trombocitima, pretvara derivat arahidonske kiseline prostaglandin H2 u tromboksan. Osobe sa astmom imaju tendenciju povećane proizvodnje tromboksana, a analozi tromboksana djeluju kao bronhokonstriktori kod pacijenata sa astmom.[1]

Mechanism

[uredi | uredi izvor]

Tromboksan djeluje vezivanjem za bilo koji od receptora tromboksana, G-protein sprednutih receptora spregnutih s G-proteinom Gq.[2]

Funkcije

[uredi | uredi izvor]

Tromboxan je vazokonstriktor i snažno hipertenzivno sredstvo, te olakšava agregaciju trombocita.

U homeostatskoj ravnoteži je u cirkulatornom sistemu sa prostaciklinom, srodnim spojem. Mehanizam lučenja tromboksana iz trombocita još uvijek nije jasan. Oni djeluju u stvaranju krvnih ugrušaka i smanjuju protok krvi do mjesta ugruška. Ako poklopac osjetljive ploče erodira ili pukne, kao kod infarkta miokarda, trombociti se lijepe za oštećenu sluznicu krvnog suda i jedni za druge u roku od nekoliko sekundi i formiraju čep. Ovi "ljepljivi trombociti" luče nekoliko hemikalija, uključujući tromboksan A2, koje stimulišu vazokonstrikciju, smanjujući protok krvi na tom mjestu.

Uloga A2 u agregaciji trombocita

[uredi | uredi izvor]

Tromboxan A2 (TXA2), koji proizvode aktivirani trombociti, ima protrombotska svojstva, stimulirajući aktivaciju novih trombocita, kao i povećavajući agregaciju trombocita. Agregacija trombocita postiže se posredovanjem ekspresije glikoproteinskog kompleksa GP IIb/IIIa u ćelijskoj membrani trombocita. Cirkulirajući fibrinogen veže ove receptore na susjednim trombocitima, dodatno jačajući ugrušak.

Patologija

[uredi | uredi izvor]

Vjeruje se da vazokonstrikcija uzrokovana tromboksanima ima ulogu u Prinzmetalovoj angini. Omega-3 masne kiseline metaboliziraju, kako bi proizvele više nivoe TxA3, koji je relativno manje potentan od TxA2 i PGI3; Stoga postoji pomak ravnoteže prema inhibiciji vazokonstrikcije i agregacije trombocita. Vjeruje se da ovaj pomak u ravnoteži smanjuje učestalost infarkta miokarda (srčanog udara) i moždanog udara. Vazokonstrikcija i, možda, različiti proinflamatorni efekti koje TxA vrši na mikrocirkulaciju tkiva, vjerovatni su razlog zašto je TxA patogen kod različitih bolesti, kao što su ishemijsko-reperfuzijska povreda,[3] upalni procesi jetre,[4] akutna hepatotoksičnost [5] itd. TxB2, stabilni produkt razgradnje TxA2, ima ulogu u akutnoj hepatotoksičnosti izazvanoj acetaminofenom.[6][7]

Inhibitori tromboksana

[uredi | uredi izvor]

Inhibitori tromboksana se široko klasificiraju kao oni koji inhibiraju sintezu tromboksana ili oni koji inhibiraju njegov ciljni učinak. Inhibitori sinteze tromboksana, pak, mogu se klasificirati prema tome koji korak u sintezi inhibiraju:

  • Široko korišteni lijek aspirin djeluje inhibirajući sposobnost COX enzima da sintetizira prekursore tromboksana unutar trombocita. Dugotrajna upotreba aspirina u niskim dozama nepovratno blokira stvaranje tromboksana A2 u trombocitima, proizvodeći inhibitorni učinak na agregaciju trombocita. Ovo antikoagulantno svojstvo čini aspirin korisnim za smanjenje učestalosti srčanog udara.[8] 40 mg aspirina dnevno može inhibirati veliki dio maksimalnog oslobađanja tromboksana A2 izazvanog akutno, pri čemu je sinteza prostaglandina I2 malo pogođena; međutim, potrebne su veće doze aspirina za postizanje daljnje inhibicije.[9]
  • Inhibitori tromboksan-sintaze inhibiraju konačni enzim (tromboksan-sintazu) u sintezi tromboksana. Ifetroban je snažan i selektivan antagonist tromboksanskih receptora.[10] Dipiridamol također antagonizira ovaj receptor, ali ima i razne druge mehanizme antitrombocitnog djelovanja.
  • Visoka doza naproksena može izazvati gotovo potpunu supresiju trombocitnog tromboksana tokom cijelog intervala doziranja i čini se da ne povećava rizik od kardiovaskularnih bolesti (KVB), dok drugi režimi liječenja visokim dozama NSAID-a (nesteroidnih protuupalnih lijekova) imaju samo prolazne učinke na trombocit COX-1 i utvrđeno je da su povezani "s malim, ali definitivnim vaskularnim rizikom".[11]

Inhibitori ciljnih efekata tromboksana su antagonisti tromboksanskih receptora, uključujući terutroban. Pikotamid djeluje i kao inhibitor tromboksan sintaze i kao antagonist tromboksanskih receptora.[12] Ridogrel je još jedan primjer.[13]

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. ↑ Chung, Kian Fan; Barnes, Peter J. (2009). "Mediator Antagonists". Asthma and COPD: 655–662. doi:10.1016/B978-0-12-374001-4.00052-3. ISBN 9780123740014. Pristupljeno 20. 1. 2023.
  2. ↑ Abe, T.; Takeuchi, K.; Takahashi, N.; Tsutsumi, E.; Taniyama, Y.; Abe, K. (1995). "Rat kidney thromboxane receptor: Molecular cloning, signal transduction, and intrarenal expression localization". The Journal of Clinical Investigation. 96 (2): 657–664. doi:10.1172/JCI118108. PMC 185246. PMID 7635958.
  3. ↑ Ito Y (2003). "Effects of selective cyclooxygenase inhibitors on ischemia/reperfusion-induced hepatic microcirculatory dysfunction in mice". Eur Surg Res. 35 (5): 408–16. doi:10.1159/000072174. PMID 12928598. S2CID 40932766.
  4. ↑ Katagiri H (2004). "Role of thromboxane derived from COX-1 and -2 in hepatic microcirculatory dysfunction during endotoxemia in mice". Hepatology. 39 (1): 139–150. doi:10.1002/hep.20000. PMID 14752832. S2CID 27252438.
  5. ↑ Yokoyama Y (2005). "Role of thromboxane in producing hepatic injury during a hepatic stress disorder". Arch. Surg. 140 (8): 801–7. doi:10.1001/archsurg.140.8.801. PMID 16103291.
  6. ↑ Cavar I (2011). "Anti-thromboxane B2 antibodies protect against acetaminophen-induced liver injury in mice". Journal of Xenobiotics. 1 (1): 38–44. doi:10.4081/xeno.2011.e8.
  7. ↑ Cavar I (2010). "The role of prostaglandin E2 in acute acetaminophen hepatotoxicity in mice". Histol Histopathol. 25 (7): 819–830. PMID 20503171.
  8. ↑ American Heart Association: Aspirin in Heart Attack and Stroke Prevention "The American Heart Association recommends aspirin use for patients who've had a myocardial infarction (heart attack), unstable angina, ischemic stroke (caused by blood clot) or transient ischemic attacks (TIAs or "little strokes"), if not contraindicated. This recommendation is based on sound evidence from clinical trials showing that aspirin helps prevent the recurrence of such events as heart attack, hospitalization for recurrent angina, second strokes, etc. (secondary prevention). Studies show aspirin also helps prevent these events from occurring in people at high risk (primary prevention)."
  9. ↑ Tohgi, H; S Konno; K Tamura; B Kimura; K Kawano (1992). "Effects of low-to-high doses of aspirin on platelet aggregability and metabolites of thromboxane A2 and prostacyclin". Stroke. 23 (10): 1400–1403. doi:10.1161/01.STR.23.10.1400. PMID 1412574. S2CID 14177039.
  10. ↑ Dockens, RC; Santone, KS; Mitroka, JG; Morrison, RA; Jemal, M; Greene, DS; Barbhaiya, RH (Aug 2000). "Disposition of radiolabeled ifetroban in rats, dogs, monkeys, and humans". Drug Metabolism and Disposition. 28 (8): 973–80. doi:10.1016/S0090-9556(24)15172-0. PMID 10901709.
  11. ↑ Coxib and traditional NSAID Trialists' (CNT) Collaboration (30. 5. 2013). "Vascular and upper gastrointestinal effects of non-steroidal anti-inflammatory drugs: meta-analyses of individual participant data from randomised trials". Lancet. 382 (9894): 769–79. doi:10.1016/S0140-6736(13)60900-9. PMC 3778977. PMID 23726390.
  12. ↑ Ratti, S; Quarato, P; Casagrande, C; Fumagalli, R; Corsini, A (1998). "Picotamide, an antithromboxane agent, inhibits the migration and proliferation of arterial myocytes". European Journal of Pharmacology. 355 (1): 77–83. doi:10.1016/S0014-2999(98)00467-1. PMID 9754941.
  13. ↑ Di Perri, T.; Notari, M.; Assogna, G. (oktobar 1991). "[Ridogrel, a new platelet antiaggregant molecule with a double mechanism of action. A pharmacological and clinical profile]". Recenti Progressi in Medicina. 82 (10): 533–540. ISSN 0034-1193. PMID 1759039.

Vanjski linkovi

[uredi | uredi izvor]

Šablon:Eikosanoidi Šablon:Prostanoidergici