Tropske i suptropske suhe širokolisne šume

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Biomi
Suhozemni biomi
Tundra
Tajge/borealne šume
Širokolisne i mješovite šume umjerenih predjela
Četinarske šume umjerenih predjela
Tropske i suptropske vlažne širokolisne šume
Tropske i suptropske suhe širokolisne šume
Tropske i suptropske četinarske šume
Tropske i suptropske travne i žbunaste vegetacije
Travne i žbunaste vegetacije umjerenih predjela
Planinske travne i žbunaste vegetacije
Pustinje i vegetacija sušnih oblasti
Sredozemna vegetacija
Plavljena travna vegetacija
Mangrove
Vodeni biomi
Kontinentalni prag
Obalska zona (litoral) i zona mlata
Riparijska zona
Jezera
Koralni greben
Šume algi
Ledeni pokrivač
Hidrotermalni izvori
Hladni izvori
Zona dna (bentos)
Pelagijska zona (pelagijal)
Neritska zona (sublitoral)
Drugi biomi
Endolitska zona
Opseg rasprostranjenja suhih šumskih područja.

Tropske i suptropske suhe širokolistne šume su staništa vrsta definirana u Svjetskog fonda za prirodu, a nalaze se na tropskim i suptropskim geografskim širinama.[1] Iako se ove šume javljaju u klimatskim područjima s toplom limom tokom cijele godine, pa mogu dobiti nekoliko stotina centimetara kiše godišnje, one imaju duge sušne sezone koje traju nekoliko mjeseci i razlikuju se zavisno od geografskog položaja. Ove sezonske suše imaju veliki uticaj na sva živa bića u šumi.

U većini ovih šuma prevladavaju listopadne stablašice, a za vrijeme suše dolazi razdoblje bez listova, koje se razlikuje ovisno od vrste do vrste. Budući da drveće gubi vlagu preko lišća, odbacivanje lišća omogućava drveću poput tikovine i planinske ebanovine da čuvaju vodu tokom sušnih razdoblja. Novoosvijetljena stabla otvaraju sloj nadstrešnica, omogućujući sunčevoj svjetlosti da stigne do površine zemlje i olakša rast gustog pizemnog rastinja. Drveće na vlažnim pozicijama i ona koja imaju pristup podzemnoj vodi obično su zimzeleni. Neplodna nalazišta također imaju tendenciju da podrže zimzelena stabla. Tri tropske suhe šumske ekoregije koje su široko su rasprostranjene, karakteriziraju zimzelene stablašice: suhe zimzelene šume Istočne Dekanije, suhe zimzelene šume Šri Lanke i suhe zimzelene šume jugoistočne Indokine.[1]

Iako su biološki manje raznolike od prašuma, tropske suhe šume dom su mnogih divljih životinja, uključujući majmune, jelene, velike mačke, papagaje, razne glodare i prizemno naseljene ptice. Biomasa sisara imaju tendenciju da bude veći u suhim, nego u kišnim šumama, posebno u azijskim i afričkim suhim šumama. Mnoge od ovih vrsta pokazuju izvanredne prilagodbe teškoj klimi.[1] Ovaj biom je naizmenično poznat kao biom tropska šuma ili biom tropska i suptropska listopadna šuma.

Geografska varijacija[uredi | uredi izvor]

Suhe šume u državi Trinidad i Tobago ispoljava listopadnu prirodu vegetacije u sušnoj sezoni

Suhe šume postoje u suhljim područjima sjeverno i južno od pojasa tropske prašume, južno ili sjeverno od suptropskih pustinja, uglavnom u dva pojasa: jedan između 10° i 20° sjeverne geografske širine, a ostale između 10° i 20° južne širine. Najraznolikije suhe šume na svijetu javljaju se u južnom Meksiku i u nizijama Bolivije.[2] Suhe šume Pacifičke obale sjeverozapada Južne Amerike podržavaju bogatstvo jedinstvenih vrsta zbog njihove suhe klime. Šume na području duž istočne obale Južne Afrike su raznolike i podržavaju mnoge endemske vrste. Suhe šume središnjeg dijela Indije i Indokine karakteristične su po raznovrsnim velikim kičmenjacima njihove faune. Madagaskarske suhe listopadne šume i novokaledonske suhe šume su također vrlo prepoznatljive (izraženo engemizmom i na višim taksonomskim razinama.[1] Za vrijeme sušnih sezona, drveće koristi podzemnu vodu.

Obrasci i zahtjevi bioraznolikosti[uredi | uredi izvor]

Subtropska poluzimzelena sezonska šuma u Nacionalnom parku Doi Inthanon, sjeverni Tajland, na kraju sušne sezone.

Vrste imaju širi raspon od vrsta iz vlažne šume, mada u nekim regijama mnoge vrste imaju vrlo ograničen zavičaj; većina vrsta u suhim šumama ograničena je, posebno u biljkama; bioraznolikost i alfa raznolikost je visoka, ali obično niža od susjednih vlažnih šuma.[1]

Djelotvorno očuvanje suhih listopadnih šuma zahtijeva očuvanje velikih i kontinuiranih površina šume. Potrebna su velika prirodna područja za održavanje većih predatora i ostalih kičmenjaka i zaštita osjetljivih vrsta u odnosu na lovni pritisak. Postojanost priobalne šume i izvora vode kritična je za mnoge suhe šumske vrste. Potrebni su veliki slojevi netaknute šume kako bi se vrste mogle oporaviti od povremenih velikih događaja, poput šumskih požara.[1]

Suhe šume su vrlo osjetljive na pretjerano požarenje i krčenje šuma; prekomjerna ispaša i egzotične vrste takođe mogu brzo izmeniti prirodne zajednice; obnova je moguća, ali i izazovna, posebno ako je propadanje bilo intenzivno i trajno.[1]

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b c d e f g World Wide Fund for Nature. "Tropical and Subtropical Dry Broadleaf Forest Ecoregions". Arhivirano s originala, 25. 4. 2012. Pristupljeno 25. 9. 2012.
  2. ^ Gentry, A (1993). "Diversity and floristic composition of Neotropical dry forests". u Mooney, H; Bullock, S; Medina, E (ured.). Tropical deciduous forest ecosystems. Cambridge, UK: Cambridge University Press. str. 146–194.

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]