Idi na sadržaj

Trovanje cijanidom

Nepregledano
S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Trovanje cijanidom
SimptomiRani: glavobolja, vrtoglavica, ubrzan rad srca, nedostatak daha , povraćanje[1]
Potom: napadi, spori rad srca, ,niski krvni pritisak, gubitak svjesti , srčani zastoj[1]
Dijagnostička metodaOvisno o simptomima , visok laktat u krvi [1]

Trovanje cijanidom je trovanje izazvano izloženosču brojnim oblicima cijanida.[2] Rani simptomi uključuju glavobolju, vrtoglavicu, ubrzan rad srca, kratak dah i povraćanje.[1] Nakon toga mogu uslijediti napadi, usporen rad srca, nizak krvni pritisak, gubitak svijesti i srčani zastoj.[1] Pojava simptoma je obično u roku od nekoliko minuta.[1][3] Ako osoba preživi, mogu postojati dugoročni neurološki problemi.[1]

Toksični spojevi koji sadrže cijanid uključuju plinoviti vodikov cijanid i brojne cijanidne soli.[1] Trovanje je relativno često nakon udisanja dima od požara u kući.[1] Drugi potencijalni putevi izloženosti uključuju radna mjesta koja se bave poliranjem metala, određene insekticide, lijek nitroprusid i određene sjemenke poput jabuka i kajsija.[3][4][5] Tečni oblici cijanida mogu se apsorbirati kroz kožu.[6] Cijanidni ioni ometaju ćelijsko disanje, što rezultira time da tjelesna tkiva ne mogu koristiti kisik.[1]

Dijagnoza je često teška.[1] Može se posumnjati kod osobe nakon požara u kući koja ima smanjen nivo svijesti, nizak krvni pritisak ili visok nivo laktata u krvi.[1] Nivo cijanida u krvi se može izmjeriti, ali je potrebno vrijeme.[1] Nivoi od 0,5–1 mg/L su blage, 1–2 mg/L su umjerene, 2–3 mg/L su teški i veći od 3 mg/L uglavnom rezultiraju smrću.[1]

Ako se sumnja na izloženost, osobu treba udaljiti od izvora izloženosti i dekontaminirati.[3] Liječenje uključuje potpornu njegu i davanje osobi 100% kisika.[1][3] Hidroksokobalamin (vitamin B12a ) se čini korisnim kao antidot i uglavnom je prva linija liječenja.[1][7] Može se dati i natrijum tiosulfat.[1] Historijski gledano, cijanid je korišten za masovna samoubistva, a nacistička Njemačka za genocid.[3]

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 Anseeuw, K; Delvau, N; Burillo-Putze, G; De Iaco, F; Geldner, G; Holmström, P; Lambert, Y; Sabbe, M (februar 2013). "Cyanide poisoning by fire smoke inhalation: a European expert consensus". European Journal of Emergency Medicine. 20 (1): 2–9. doi:10.1097/mej.0b013e328357170b. PMID 22828651.
  2. Dorland's Illustrated Medical Dictionary (jezik: engleski) (32 izd.). Elsevier Health Sciences. 2011. str. 1481. ISBN 978-1455709854. Arhivirano s originala, 8. 9. 2017.
  3. 1 2 3 4 5 Hamel, J (februar 2011). "A review of acute cyanide poisoning with a treatment update". Critical Care Nurse. 31 (1): 72–81, quiz 82. doi:10.4037/ccn2011799. PMID 21285466.
  4. Hevesi, Dennis (26. 3. 1993). "Imported Bitter Apricot Pits Recalled as Cyanide Hazard". The New York Times. Arhivirano s originala, 18. 8. 2017. Pristupljeno 2. 6. 2017.
  5. "Sodium Nitroprusside". The American Society of Health-System Pharmacists. Arhivirano s originala, 21. 12. 2016. Pristupljeno 8. 12. 2016.
  6. "Hydrogen Cyanide – Emergency Department/Hospital Management". CHEMM. 14. 1. 2015. Arhivirano s originala, 14. 11. 2016. Pristupljeno 26. 10. 2016.
  7. Thompson, JP; Marrs, TC (decembar 2012). "Hydroxocobalamin in cyanide poisoning". Clinical Toxicology. 50 (10): 875–85. doi:10.3109/15563650.2012.742197. PMID 23163594.