Tumulus i nekropola sa stećcima Mramorje, Kaoštice

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu

Koordinate: 43°41′58″N 19°11′48″E / 43.69944°N 19.19667°E / 43.69944; 19.19667 Tumulus i nekropola sa stećcima Mramorje, Kaoštice, selo Raonići, općina Višegrad, proglašeni su za nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine. [1] Nacionalni spomenik čini prahistorijski tumulus i nekropola sa 12 stećaka.

Lokacija[uredi | uredi izvor]

Naselje Kaoštice se nalazi na desnoj strani Drine u blizini Međeđe, od općine Višegrad udaljeno je 12 km vazdušne linije u pravcu jugozapada. Raonići su zaseok iznad Kaoštica.

Historija[uredi | uredi izvor]

Područje sela Kaoštica ušlo je 1373. godine u sklop srednjovjekovne bosanske države, kada su oblasni gospodar Lazar Hrebeljanović (oko 1370. do 1389) i bosanski ban, kasnije kralj Tvrtko I Kotromanić (1353-1391) u borbama pobijedili Nikolu Altomanovića i podijelili njegovu zemlju. Sjeverna oblast do samog ušća Lima u Drinu sa utvrđenim gradovima Dobrunom, Rudnikom i Užicem pripala je knezu Lazaru, a ban Tvrtko pripojio je bosanskoj državi srednji dio tog područja, te Podrinje i Polimlje, sve do iza Prijepolja.

Nakon smrti kralja Tvrtka I vlast u gornjem Podrinju i donjem Polimlju su preuzela dva oblasna gospodara: knez Pavle Radenović Pavlović († 1415. godine), osnivač vlastelinske porodice Pavlovića i veliki vojvoda Sandalj Hranić († 1435.godine), član porodice Kosača.

Pavlovići su držali uski pojas s desne strane Drine od ušća Lima sa Višegradom i Dobrunom. Tim područjem vladaju poslije smrti Pavla Radenovića njegovi sinovi Petar Pavlović († 1420. godine) i Radoslav Pavlović († 1441. godine), konačno Radoslavljev sin vojvoda Ivaniš († 1450.godine).

Poslije Ivaniša tim područjem vladaju njegova braća vojvoda Petar i knez Nikola Pavlović do 1463. godine. U području Drine i ušća Lima u Drinu, Pavlovići su držali s lijeve strane Drine grad Brodar, dok se na desnoj strani Drine u njihovom posjedu nalazila planina Bujak, na samoj granici rudske i višegradske općine. Tu je 29. septembra 1447. godine Ivaniš Pavlović izdao povelju, kojom potvrđuje Dubrovčanima trgovačke povlastice, a završava riječima: »na planini na Bujaku prema našem gradu Brodaru«.

U području planine Bujaka, a u blizini sela Mramor, Ivaniš i njegova braća imali su svoj dvor i upravo je tu pisana spomenuta povelja.

Porodica Kosača, odnosno herceg Stjepan Kosača držao je u svom posjedu čitavu lijevu stranu Lima od Komorana, južno od Prijepolja pa do samog ušća Lima u Drinu, a na desnoj strani te rijeke grad Miloševac i vjerovatno ugao između lijeve obale Uvca i Lima. A. Bejtić navodi da se posjed Kosača širio na desnoj strani Lima i nizvodno od ušća Uvca. U prilog tome navodi naziv toponima Sandaljeva kosa u sastavu sela Bijelo Brdo, što govori da su Pavlovići u svom posjedu na desnoj obali Drine držali samo uski pojas, koji je u istočnom pravcu vodio između Dobruna i Bijelog Brda. Posjed Pavlovića na desnoj strani Drine bio je identičan onom koji je imao knez Lazar 1373. godine, kao sjeverni dio Altomanovića zemlje. 

Nakon zauzimanja bosanskog kraljevstva od strane Osmanskog carstva, u blizini Međeđe, iznad ušća Lima na lijevoj strani Drine, na prostoru istoimenog srednjovjekovnog grada formirana je nahija Brodar.

U povelji vojvode Ivaniša Pavlovića izdatoj Dubrovčanima 29. septembra 1442. godine knez Juraj, sin Radosava Vladimirića, potpisao se u svojstvu svjedoka umjesto svoga brata kneza Radoja, što se izričito naglašava riječima;  » ... i ne namiri tui knez' Radoje Radosava Vladimirića na negovo sije misto zakle se brat' negov knez' Jurai.«

Pored srednjovjekovnih isprava u kojima se spominju članovi porodice Vladimirić-Radosalić, ćirilski natpis urezan na stećku nekropole Čaplja, također u Kaošticama, govori da je ispod nadgrobnika sahranjen Juraj brat Radojev. Natpis u transliteraciji gsi; + A se leži Juraj (kon'=kod) Radoja, svoga gospodičića, a u transkripciji glasi: + A se leži Juraj (kon'=kod) Radoja, svoga gospodičića. Pisar Radoja naziva gospodičićem (vlastelinom), poput pisara iz Dubrovnika, dok uz Jurja nema titule.

Iz navedenog se vidi da su braća knezovi Radoje i Juraj bili sinovi Radosava Vladimirića, poslanici vojvode Ivaniša Pavlovića. Knez Radosav Vladimirić je stalno služio na dvoru knezova Pavlovića. Knez se u tom svojstvu spominje 31. XII 1427. godine, a njegov sin Jurko (Juraj) Vladimirić 25. X 1432. godine. U potvrdi vojvode Petra i brata mu kneza Nikole Pavlovića Dubrovčanima, od 15. VI 1454. godine, pojavljuje se kao svjedok knez Juraj Radosalić. Pod prezimenom Radosalić Marko Vego podrazumijeva Vladimiriće. Iz navedenih pisanih dokumenata i natpisa Jurja Vladimirić-Radosalića iz Kaoštica, može se zaključiti da je knez Radoje Vladimirić- Radosalić umro iza 29. IX 1442. godine, a knez Juraj Vladimirić- Radosalić, iza 15. VII 1454. godine. Na takav zaključak upućuje i sadržaj natpisa na stećku sa lokaliteta Čaplja u Kaošticama. Sve navedeno upućuje na činjenicu da je porodica Vladimirić- Radosalić bila porijeklom iz Kaoštica (Koštice) kod Međeđe.

Na osnovi podatka u literaturi, uočava se činjenica da područje Kaoštica u srednjem vijeku, nije ulazilo u sastav zemlje Pavlovića, ali istovremeno na osnovi spomenutih srednjvojekovnih isprava, doznaje se da su članovi porodice Vladimirić- Radosalić knezovi nižeg reda na dvoru Pavlovića. Sadržaj natpisa sa nadgrobnika pod kojim je sahranjen Juraj, na lokalitetu Čaplja u Kaošticama, upućuje na činjenicu da su knez Radosav Vladimirić i njegovi sinovi Radoje i Juraj porijeklom iz Kaoštica (Koštice) kod Međeđe.

Postavlja se pitanje da li je granica zemlje Pavlovića i prije ušća rijeke Lim u Drinu prelazila na desnu obalu Drine i obuhvatala područje sela Kaoštice, odnosno kakav status su uživali članovi porodice Vladimirić-Radosalić na dvoru Pavlovića, ako se zna činjenica da područje kojim su upravljali nije bilo u sklopu zemlje Pavlovića.        

Opis[uredi | uredi izvor]

Prahistorijske grobne gomile (tumulusi) u Bosni i Hercegovini su poznati pod različitim nazivima (gomila, kamena gomila, gromila, grobna gomila, umka, humka, unjka, zaspa). Spadaju među najbrojnije prahistorijske objekte s osnovnom koncentracijom u južnoj Bosni, Podrinju i Hercegovini, a sporadično se pojavljuju i u centralnoj i sjevernoj Bosni. Tumulusi predstavljaju nasute objekte po pravilu kružne osnove (ponekad i eliptične), prvobitno najvjerovatnije kupastog oblika, a sačuvani su najčešće u obliku više ili niže kalote. Podizani su od zemlje kombinacijom zemlje i kamena, a u tipično kraškim krajevima od kamena (osim onih u poljima). Izuzimajući tumuluse u fortifikacionoj funkciji (tzv. limitni tumuli u okviru gradinskog fortifikacionog sistema) kao i one u funkciji kultnih objekata – zaspa, najveći dio tumulusa su sepulkralni objekti s jednom ili više sahrana koje opet mogu biti funkcionalno povezane (sahrane iz iste hronološke faze u porodičnom ili rodovskom tumulusu) ili pak iz različitih faza istog perioda. Nerijetko se susreću i sahrane iz različitih epoha (npr. naknadne sahrane iz rimskog doba ili čitave srednjovjekovne nekropole na prahistorijskim tumulusima). 

U nauci je utvrđeno da grobne gomile na prostoru Bosne i Hercegovine pripadaju prahistorijskim Ilirima, pa se stoga i nazivaju ilirskim tumulima.

Spomenici na lokalitetu Mramorje u Raonićima, nalaze se na manjem brežuljku pokraj puta, koji je bio aktivan i prije srednjeg vijeka, na što ukazuje postojanje tumulusa na ovom lokalitetu. Put je preko Strgačine povezivao područje donjeg Polimlja, sa zemljom Pavlovića, a u upotrebi je bio i u vrijeme austrougarske uprave u Bosni i Hercegovini. Prahistorijski tumulus i nekropola sa stećcima nalazi se pokraj spomenutog puta, na 869 m nv, geografske širine N 43° 41.583' i geografske dužine E  19° 11.838' ili N 4839420.253 E 6596927.200 EPE:1,8 SBAS.

U sjevernom dijelu lokaliteta, na najvišoj tački, nalazi se tumulus promjera od oko 3,5 m. U određenim dijelovima vidljivi su u krug postavljeni kamenčići od 10-30cm. Kamenje je iste vrste u cijelom obimu tumulusa. Stećci su poredani u nizu od sjevera ka jugu, a orijentirani su u pravcu zapad – istok. Pripadaju vrsti položenih kamenih monolita razvrstanih u tri forme; ploča, sanduk i sljemenjak. Njihovo umjetničko oblikovanje očituje se u formi i ukrasu. Na ovoj nekropoli postignut je visoki nivo estetske vrijednosti forme: pojedini stećci imaju relativno velike dimenzije. Osnovni umjetnički kvalitet stećaka predstavljaju ukrasi izvedeni u visokom reljefu i udubljivanju. Od ukupno 12 spomenika (4 ploče, 2 sanduka i 6 sljemenjaka), ukrašena su tri: sljemenjak br. 3, ploča br. 4. i sanduk br. 10. Njihovi ukrasni motivi su: cik-cak linija, bordura od povijene loze, dvostruka spirala, vodenica, polumjesec, jabuka, figuralna predstava konjanika koji kopljem ubija velikog zmaja koji je napao prestrašenu žensku osobu, motiv zmaja u krugu, djedovski štap i simbol za koji je moguće pretpostaviti da se radi o nekoj vrsti simetrično postavljenih spirala sa ručkama. Stećci su fino obrađeni, dijelom utonuli u zemlju i prevrnuti.

Stanje spomenika[uredi | uredi izvor]

Prahistorijska grobna gomila (tumulus) je kružnog oblika, rađena kombinacijom kamena i zemlje. Nalazi se u sjevernom dijelu lokaliteta, na najvišoj tački, sa promjerom oko 3,5 m. U određenim dijelovima vidljivi su u krug postavljeni kamenčići od 10-30cm. Kamenje je iste vrste u cijelom obimu tumulusa. Sa istočne strane prolazi lokalni makadamski put. U dijelovima koji su niži i bliži zemlji gomila je obrasla travom, dok se oko nje nalazi nisko rastinje i veće drveće. Osim kamena koji je postavljan u kružnom toku, na vrhu se ne primjećuju bilo koji drugi ostaci grobnice.

Stećak br. 1 – sljemenjak sa postoljem, bez ukrasa, fino obrađen, utonuo sa zapadne čeone strane, obrastao mahovinom i lišajevima, orijentiran u pravcu zapad – istok; dimenzije stećka su: 127x40x40 cm; dimenzije postolja su: 60x50x14 cm.

Stećak br. 2 – sljemenjak bez ukrasa, fino obrađen, utonuo i nagnut na bočnu sjevernu stranu, orijentiran u pravcu zapad – istok; dimenzije stećka su: 104x44x35 cm.

Stećak br. 3 – sljemenjak, ukrašen, obrastao mahovinom i lišajevima, orijentiran u pravcu zapad – istok; dimenzije stećka su: 172x52x44 cm.

Na zapadnoj čeonoj strani nalazi se motiv dvostruke spirale rađene tehnikom udubljivanja. Ispod krovne plohe, dužinom južne bočne strane, pruža se dvostruka cik-cak spirala, također rađena tehnikom udubljivanja. Na istočnoj čeonoj strani nalazi se motiv za koji se može pretpostaviti da se radi o nekoj vrsti simetrično postavljenih spirala sa ručkama.

Stećak br. 4 – ploča sa postoljem i sa ukrasom, obrasla mahovinom, lišajevima i niskim rastinjem, orijentirana u pravcu zapad – istok; dimenzije stećka su: 180x57x30 cm.

Na gornjoj površini, na zapadnoj strani nalazi se motiv vodenice, rađen tehnikom udubljivanja.

Stećak br. 5 – ploča, većim dijelom utonula, obrasla mahovinom i lišajevima, orijentirana u pravcu zapad – istok; dimenzije stećka su: 150x43x4 cm.

Stećak br. 6 – sljemenjak sa postoljem, bez ukrasa, obrastao mahovinom i lišajevima, orijentiran u pravcu zapad – istok; dimenzije stećka su: 140x38x44 cm; dimenzije postolja su: 165x55x8cm.

Stećak br. 7 – sljemenjak sa postoljem, bez ukrasa, obrastao mahovinom, lišajevima i rastinjem, orijentiran u pravcu zapad – istok; dimenzije stećka su: 175x54x53 cm; dimenzije postolja su: 194x65x2 cm.

Stećak br. 8 – ploča bez ukrasa, utonula sa sjeverne strane, obrasla mahovinom i lišajevima, orijentirana u pravcu zapad – istok; dimenzije stećka su: 175x68x6 cm.

Stećak br. 9 – sljemenjak sa postoljem, bez ukrasa, obrastao mahovinom, lišajevima i rastinjem, skliznuo niz odron i oboren na jugoistočnu bočnu stranu, zbog čega nije in situ, orijentiran u pravcu jugozapad – sjeveroistok; dimenzije stećka su: 161x39x81 cm; dimenzije postolja su: 200x60x30 cm.

Stećak br. 10 – sanduk bez postolja, ukrašen, fino obrađen, obrastao mahovinom i lišajevima, prevrnut na južnu bočnu stranu, orijentiran u pravcu zapad – istok; dimenzije stećka su: 187x70x80 cm.

Na istočnoj čeonoj strani nalazi se motiv zmaja u krugu, na zapadnoj čeonoj strani motiv polumjeseca, čiji su kraci okrenuti prema donjem dijelu stećka, a u sredini se nalazi jabuka. Iznad polumjeseca nalazi se obična bordurano tordirano uže. Na sjevernoj bočnoj strani nalazi se figuralna predstava. Konjanik svojim kopljem ubija velikog zmaja koji je napao žensku osobu. Na gornjoj površini stećka nalazi se motiv djedovskog štapa.

Stećak br. 11 – sanduk bez postolja i ukrasa, obrastao mahovinom, lišajevima i rastinjem, oštećen sa istočne čeone strane, orijentiran u pravcu zapad – istok; dimenzije stećka su: 155x104x54 cm.

Stećak br. 12 – ploča bez postolja i ukrasa, utonula, orijentiran u pravcu sjever – jug; dimenzije stećka su: 162x64x18 cm.

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Šefik Bešlagić, Sarajevo: “Veselin Masleša“, 1982. STEĆCI – KULTURA I UMJETNOST
  • Šefik Bešlagić, Sarajevo: Veselin Masleša, 1971. STEĆCI, KATALOŠKO-TOPOGRAFSKI PREGLED
  • ODLUKA Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, broj 05.2-2.3-77/11-42 od 23. 11. 2011. godine (¨Službeni glasnik BiH¨ broj 17/12)

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ "Tumulus i nekropola stećaka Mramorje". Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika. Pristupljeno 9. 2. 2017.[mrtav link]