Turbe šejha Bistrigije

S Wikipedije, slobodne enciklopedije

Turbe šejha Bistrigije nalazi se uz Carevu džamiju, Sarajevo, Bosna i Hercegovina, sa kojom je proglašeno za nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine. Odluku je donijela Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika na sjednici održanoj od 7. do 10. novembra 2006. godine u sastavu: Zeynep Ahunbay, Amra Hadžimuhamedović, Dubravko Lovrenović, Ljiljana Ševo (predsjedavajuća) i Tina Wik.[1]

Šejh Ibrahim-efendija Bistrigija rodio se u Sarajevu i nakon školovanja u rodnom mjestu i Istambulu postavljen je za sarajevskog muftiju. Zatim je stupio u halvetijski derviški red, pridvorivši se šejhu Muslihudinu Užičaninu i od njega uzeo idžazet (diplomu) na iršad. Kao takav on je u Sarajevu uz Mehmed-begovu džamiju u Bistriku podigao jedan hanikah. Bistrigija je uživao veliki ugled i bio smatran vidovitim čovjekom. O njegovoj vidovitosti su sačuvane u Sarajevu neke legende. O popularnosti šejha Bisrtigije govori i veliki broj sačuvanjih hronograma, koje su mu poslije smrti sastavili njegovi učenici i poštovaoci.[2]

Opis[uredi | uredi izvor]

U haremu Careve džamije, pored Munaramunare, smješteno je turbe sarajevskog muftije šejha Ibrahim-efendije Bistrigije. Sačuvani su samo zidovi od poluobrađenog kamena, visine 1,50 m i debljine 0,50 m, a koji ograđuju prostor od 6,60 x 3,80 m. Turbe nema krova, završeci zidova su natkriveni ćeramidom. U unutrašnjosti nalaze se, osim Bistrigijina nadgrobnog spomenika sa natpisom na njegovom uzglavnom nišanu, još dva groba označena nišanima. Na jednom od njih piše da tu počiva šejh Muhamed, sin Jakubov, umro 1856. godine, dok na drugom nema natpisa.

Desno od ulaza u turbe postoji kamena ploča čiji tekst pokazuje da je u turbetu sahranjen Bistrigija i da je umro 1069 (1658/59) godine. U natpisu na nišanu Bistrigije nije označena godina njegove smrti.

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Ahmed Mehmedović, Gazi Husrev-beg i njegove zadužbine, Sarajevo 2005.
  • Behija Zlatar, Zlatni period Sarajeva: Prilozi historiji Sarajeva, Institut za istoriju, 1997
  • Alija Bejtić, Ulice i trgovi starog Sarajeva, Sarajevo 1973.
  • Mehmed Mujezinović, "Kulturno naslijeđe", Sarajevo –Publishing, 3. izdanje, str. 61 – 65, 1998. -Islamska epigrafika Bosne i Hercegovine, knjiga 3
  • Mehmed Mujezinović, Islamska epigrafika Bosne i Hercegovine, knjiga I – Sarajevo, Sarajevo, 1988.
  • Vesna Mušeta-Aščerić i Amira Arnautović, Smjernice za sanaciju Careve džamije, Stanje objekta, Propozicije za izradu projekta sanacije i restauracije Careve džamije u Sarajevu, Gradski zavod za zaštitu i korišćenje kulturno-istorijskog i prirodnog nasljeđa, Sarajevo, 1994.
  • Evlija Čelebija , Putopis - Odlomci o jugoslovenskim zemljama, Sarajevo, 1996.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ "Turbe šejha Bistrigije". Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika BiH. Pristupljeno 9. 2. 2017.[mrtav link]
  2. ^ "Mehmed Mujezinović, Islamska epigrafika Bosne i Hercegovine". "Kulturno naslijeđe", Sarajevo –Publishing, 3. izdanje 1998. Pristupljeno 9. 2. 2018.[mrtav link]

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]