Fortica (Otočac)
| Tvrđava Fortica u Otočcu | |
|---|---|
| Otočac, Hrvatska | |
 | |
| Vrsta građevine | utvrda |
| Tip | brdska tvrđava |
| Građevni materijal | tesani kamen |
| Položaj | Otočac, Ličko-senjska županija, Hrvatska |
| Osnivanje | 1619 - oko 1630. |
| Vlasnici | Vojna uprava Hrvatske vojne krajine |
| Stanje sačuvanosti | ruševina |
Tvrđava Fortica je fortifikovana građevina na brdu sjeverno od grada Otočca u Ličko-senjskoj županiji, Hrvatska. Nalazi se na strateškoj lokaciji sa koje se pruža pogled na dio Gacke doline. Nekad je bila vojno-odbrambeno uporište na liniji odbrane od Osmanlija, a danas je ruševina, koja se u posljednje vrijeme djelimično obnavlja.
Tvrđava je sagrađena od manjih kamenih komada, vjerovatno zato što za veće klesane blokove nije bilo ni vremena ni novca. U malom dvorištu između kula nalazila se cisterna za vodu, a spremišta za hranu, barut, municiju i drugu opremu bila su uglavnom u kulama. Ulazna vrata u tvrđavu bila su smještena visoko iznad zemlje, pa se u unutrašnjost moglo da uđe samo ljestvama. Kasnije je sagrađen trijem sa stepenicama. Građevina je imala kapacitet za pedesetak branilaca.
U tlocrtu je Fortica sastavljena od tri, nekad dvospratne, okrugle kule na njenim krajevima, koje su povezane kratkim spojnim zidinama debljine oko 1,8-2,0 metra. Postoji njena sličnost sa tvrđavom u Sisku, koja je sagrađena nešto ranije (oko 1550), a bila je većih dimenzija. Najveća kula Fortice je istočna, dok su druge dvije, sjeverozapadna i jugozapadna, u prečniku nešto manje. Sve tri kule bile su prekrivene kružnim stožastim krovovima.
Sagrađena na temeljima srednjovjekovne fortifikacije koja se pominje 1449. godine kod razdiobe frankopanskih posjeda među sinovima hrvatskog bana Nikole IV Frankopana, kada je pripala Žigmundu (Žikmundu) Frankopanu, tvrđava je imala namjenu da sa sjeverne strane štiti grad Otočac, koji se nalazio nekoliko stotina metara južnije na riječnom ostrvcetu okruženom rukavcima Gacke, od napada Osmanlija. Gradnja Fortice započela je 1619. godine, a završila oko 1630. Gradila ju je Vojna krajiška uprava Hrvatske vojne krajine, a za njenog prvog komandanta postavljen je bio Andrija Kolaković.
Fortica je sprečavala osmanlijsko zauzimanje Otočca i njihove prodore iz Bosanskog pašaluka prema Hrvatskom primorju, posebno prema gradu Senju, te na sjever prema Brinju. Osmanlije su prodrli najdalje do Prozora, gdje je jedno vrijeme bila granica, ali ne i dalje. Smanjivanjem osmanlijske opasnosti krajem 17. vijeka i njihovim izbacivanjem iz Like, ova tvrđava izgubila je svoje originalno značenje i namjenu pa je služila za stanovanje, među ostalima, oficira i podoficira Otočke pukovnije.
Gubivši značaj, Fortica biva u sve zapuštenijem stanju. Ipak, renovirana je 1804. godine, a na slikama iz 1861. godine vidi se da je još čitava. U to je vrijeme služila kao barutana i u njoj je stanovao kapetan. U drugoj polovini 19. vijeka tvrđava je napuštena, a kamenje iz njenih zidina lokalno je stanovništvo počelo da uzima za gradnju svojih kuća. Na kraju su preostali samo ostaci zidina zarasli u šikaru.
Galerija[uredi | uredi izvor]
|
|
.JPG)
|