Tvrtkove potvrdnice Vlatku Vukoslaviću

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu

Tvrtkove potvrdnice Vlatku Vukoslaviću nastale su odmah nakon smrti bana Stjepana II Kotromanića.

Prva potvrdnica[uredi | uredi izvor]

Brat preminulog bana, Vladislav, zajedno sa svojom ženom Jelenom i sinovima Tvrtkom i Vukom, pozvao je dvanaest svjedoka, članove sabora ili državnog vijeća, da zajednički riješe molbu kneza Vlatka Vukoslavića, Hrvatinovog unuka, da mu se potvrde povlastice koje je uživao još njegov otac Vukoslav. Dražeslav, dijak gospodina bana Tvrtka, a prvo dijak velikoslavnega bana Stjepana sastavlja potvrdnicu knezu Vlatku. Pošto je napisao invokaciju, nastavlja:

Az rab boži i svetoga Grgura a zovom gospodin knez Vladislav, i gospoja knegina Jelena i gospodin ban Tvrtko i negov brat knez Vlk dali su veru svoju gospodsku i prisegli su dumanadesete dobreh Bošnan i potvr- uju mu svoim listom, kako da nete porei knezu Vlatku Vukoslaviu onoga lista koega e pisal gospodin ban Stepan knezu Vlkoslavu u onzi list kako da ga nete porei ni knezu Vlatku, ni negovu detetevu, nego li da mu e one zakon; na to mu su veru dali i prisegli dumanadesete Bošnan: vojvoda Pura s braom, Ivahn Ivanovi, Vladislav Obradovi, Vlihna Tepi, Boleslav Dukoevi, Vlai Dobrovoevi, Vlkc Hrvatini, Budislav avlovi, Branko Pribini, Jurša Radoevi. A se se svrši na Suhoj na Prozrace, kda gredeše gospodin ban Tvrtko i prvo u Hlmsku zemlu.

Dok kod ovih svjedoka "dobrih Bošnjana" pisar nije naveo iz kojeg su kraja Bosne, u nastavku zakletve upisuje imena dvojice svjedoka koji su iz Donjih krajeva: Ninoslav Novakovi i Stane Gapilovi. Zatim Dražeslav zapisuje imena dvojice pristava: jedan je "ot dvora" - Bogdan Belhani, a drugi "ot vladanija" - Stepoe Hrvatini. Obojica su također s braćom. Ovo pokazuje da u tadašnjoj Bosni postoje dva sudska političika tijela: dvor i vladanje (kraljevstvo ili rusag, orsag sabor) koji jednako odlučuju u važnim pravnim poslovima. Zatim slijedi vrlo zanimljiva sankcija, prijetnja onima koji bi to porekli i to svim mogućim svecima i božjim ugodnicima kao što je to uobičajeno u Dražeslavovim "listovima". Na kraju pojavljuje se i Juda Iskariot koji je predao sina božjeg na raspetje za tridesetih srebrneh penezi.

Druga potvrdnica[uredi | uredi izvor]

Vlatku, nije bila dovoljna ova prva potvrdnica jer u njoj nije bilo navedeno koji su Vlatkovi posjedi i sela u djedini Hrvatinića. To je po svoj prilici bio razlog zašto je Dražeslav ponovno sjeo i napisao opširniji list istog sadržaja. U ispravi su poimenično nabrojana Vlatkova imanja, a među njima najvažnije – ključka tvrđava. Na kraju ovog drugog lista duhoviti Stjepanov dijak dodaje ove riječi:

I kda sie pisah tda mi da gospodin Tvrtko ispred sebe velik pehar vina popiti u dobru volu.

Možda je Tvrtko, morao mititi Dražeslava, tada bez sumnje starca (osobito prema Tvrtku koji je još dječak) da napiše novi list i ovaj je zaista to učinio.

Treća potvrdnica[uredi | uredi izvor]

Međutim 1354. se izmijenila situacija na bosanskom vladarskom dvoru. Umro je Tvrtkov otac Vladislav i Vlatko Vukoslavić se pribojao da mu neće vrijediti stare zakletve i zbog toga je zatražio novu "vjeru".

I ovaj put dijak Dražeslav piše ispravu, u slobodnom načinu izražavanja.

V ovo vreme kda prie gospoja bana mati s Ugr i svoim sinom s knezom s Vlkom, I kda bi stank na Mileh vse zemle Bosne i Dolnih krai i Zagori i Hlmske zemle«!82 Dakle, nakon povratka kneginje Jelene, na saboru na Mileh »prisegla e bana mati i ne sin gospodin ban Tvrtko, dumanadesete dobrih Bošnan« Vlatku Vukoslaviu (zapisana su njihova imena). Oni su prisegli »na moeh i na evanelih dokole su sie gospoda i dokole e knez Vlatko i negovo dete, za nih gospodstva da ne Vlatko u nih poruenih, ni talenik, ni uznik ni negovo dete. I u emu e ban Stepan odumrl kneza Vlatka, da mu se onozi ne otnime ništare ni ot sie gospode ni ot nih vlastelina. I da za tozi ne ima pecali ni edn brat Vlatkov, ni bratued«. Neka je knez Vlatko u svemu tako »tvrd« kako je bio za bana Stepana. Starijim osiguranjima dodana su i nova: »I vola koja bi kleveta a ili obada uzlezla na kneza, na Vlatka, a ili bi u koju neveru zašl knez Vlatko, da mu nesu volni uiniti niednoga hudoga dokole ga ne ogledala Bosna i Dolni krai i Zagorie i Hlmska zemla. I ako bi dopal knez Vlatko koe krivine a ili nevere da mu nesu volni svrei vere dokole knez Vlatko ne bude doma u svoe hiže, u Kluu [1]

Vlatkova izdaja[uredi | uredi izvor]

Već 1363. godine Vlatko napušta Tvrtka i prelazi na stranu ugarskog kralja Ludovika I.

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Nada Klaić, Zagreb : Eminex, 1994. -Srednjovjekovna Bosna
  • Vjekoslav Klaić, Poviest Bosne
  • Vladimir Ćorović, Beograd, novembar 2001 - Istorija srpskog naroda
  • Sima Ćirković, Beograd 1964 -Istorija srednjovjekovne bosanske države

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ "Klaić". Arhivirano s originala, 18. 9. 2017. Pristupljeno 24. 2. 2017.