Finale UEFA Lige prvaka 2010.

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Finale UEFA Lige prvaka 2010.
DogađajUEFA Liga prvaka 2009/2010.
FC Bayern München FC Inter Milano
Njemačka Italija
0 2
Datum22. maj 2010.
Stadion"Santiago Bernabéu", Madrid
UEFA Igrač utakmiceDiego Milito
Navijački Igrač utakmiceWesley Sneijder
SudijaEngleska Howard Webb [1]
Gledalaca73.170 [2]
Vremenske prilikevedro, 25 °C [3]
← 2009.
2011. →

Finale UEFA Lige prvaka 2010. je nogometna utakmica odigrana na stadionu Santiago Bernabéu u Madridu, domu Reala iz Madrida[4] u subotu, 22. maja 2010. godine, na kojoj je odlučen pobjednik Lige Prvaka za sezonu 2009/10. To je ujedno bilo i prvo finale ovog takmičenja koje se igralo u subotu.[5], do tada je praksa bila da se finala igraju srijedom kada su na rasporedu bile i sve ostale utakmice.

Utakmicu je pobjedio Internazionale sa 2-0, čime su kompletirali triplu krunu, uspjeh koji nikada prije nije postigao nijedan tim iz Italije. Sudija na utakmici je bio Howard Webb iz Engleske.[1]

Ovom pobjedom nad Bayernom iz Minhena, Inter je osvojio svoju treću titulu evropskog prvaka, nakon dvije uzastopne titule 1964. i 1965. Također, Interu je ovo bilo prvo pojavljivanje u finalu nakon 1972. godine. Bayern je osvajao ovo takmičenje u skorijem periodu, tačnije 2001. godine. Finale 2010. je također i prvo finale u kojem nije zaigrao niti jedan Engleski tim nakon 2004. godine. Stadion Santiago Bernabéu je pored ovog finala bio domaćin i 1957., 1969. i 1980.

Kao pobjednik, Inter je kasnije i igrao UEFA Super Kup 2010. protiv Atletica iz Madrida, kao i Svjetsko prvenstvo za klubove.

Pozadina[uredi | uredi izvor]

Prije finala 2010. godine, Bayern i Inter su se sreli četiri puta u euro takmičenjima. U tim mečevima Bayern je ubilježio dvije, a Inter jednu pobjedu. Prvi susret između ovih velikana se desio u trećem kolu Kupa UEFA 1988/89 gdje je Inter pobjedio sa 2-0 na Olimpijskom stadionu u Minhenu, ali je Bayern uzvratio gostujućom pobjedom od 1-3 na San Siru dvije sedmice kasnije. U sezoni 2006/07 UEFA Lige Prvaka susreli su se već u grupnoj fazi, na San Siru je Bayern bio bolji rezultatom 0-2, dok je uzvrat završen remijem 1-1.

Oba tima su ušla u ovo finale tražeći prvu triplu krunu u historiji, što nije uspjelo nijednom timu iz njihovih zemalja. Inter je bio blizu 1965., kada su osvojili Serie A i Ligu Prvaka, ali im je falio trofej Coppa Italia koji je tada uzeo Juventus. Oba tima su titulu 2010. osigurali u zadnjem kolu, a kupove su osvojili pobjedivši Werder[6] , odnosno Romu[7] .

Nakon što su u finale ušli sa ta dva trofeja, bilo je poznato da će nakon Barcelone godinu ranije, i ove godine ekipa koja pobjedi u finalu obezbjediti triplu krunu.

Menadžeri obje ekipe su osvajali Ligu Prvaka i ranije, Louis Van Gaal, trener Bayerna je osvojio takmičenje s Ajaxom 1995., dok je Jose Mourinho bio trener ekipe Porta koja je pobjedila u finalu 2004. godine. Također, bila je činjenica da će pobjednik u ovom duelu biti tek treći menadžer koji je osvojio Ligu Prvaka sa dva različita kluba nakon Ernsta Happela i Ottmara Hitzfelda.

Santiago Bernabeu je izabran kao stadion domaćin u martu 2008. godine. Stadion je dočekao finaliste tri puta do tada, 1957., 1969. i 1980. godine.

Put do finala[uredi | uredi izvor]

Glavni članak: UEFA Liga prvaka 2009/2010.
Njemačka Bayern Round Italija Internazionale
Nisu učestvovali Kvalifikacije Nisu učestvovali
Protivnik Rezultat Grupna faza Protivnik Rezultat
Izrael Maccabi Haifa 3–0 (G) 1. kolo Španija Barcelona 0–0 (D)
Italija Juventus 0–0 (D) 2. kolo Rusija Rubin Kazan 1–1 (G)
Francuska Bordeaux 1–2 (G) 3. kolo Ukrajina Dynamo Kyiv 2–2 (D)
Francuska Bordeaux 0–2 (D) 4. kolo Ukrajina Dynamo Kyiv 2–1 (G)
Izrael Maccabi Haifa 1–0 (D) 5. kolo Španija Barcelona 0–2 (G)
Italija Juventus 4–1 (G) 6. kolo Rusija Rubin Kazan 2–0 (D)
Grupa A - drugoplasirani
Tim Ut P N P GZ GP GR B
Francuska Bordeaux 6 5 1 0 9 2 +7 16
Njemačka Bayern Minhen 6 3 1 2 9 5 +4 10
Italija Juventus 6 2 2 2 4 7 −3 8
Izrael Maccabi Haifa 6 0 0 6 0 8 −8 0
Konačni poredak Grupa F - drugoplasirani
Tim Ut P N P GZ GP GR B
Španija Barcelona 6 3 2 1 7 3 +4 11
Italija Internazionale 6 2 3 1 7 6 +1 9
Rusija Rubin Kazan 6 1 3 2 4 7 −3 6
Ukrajina Dynamo Kyiv 6 1 2 3 7 9 −2 5
Protivnik Rez. 1. meč 2. meč Nokaut faza Protivnik Rez. 1. meč 2. meč
Italija Fiorentina 4–4 (g) 2–1 (H) 2–3 (A) Osmina finala Engleska Chelsea 3–1 2–1 (H) 1–0 (A)
Engleska Manchester United 4–4 (a) 2–1 (H) 2–3 (A) Četvrtfinale Rusija CSKA Moscow 2–0 1–0 (H) 1–0 (A)
Francuska Lyon 4–0 1–0 (H) 3–0 (A) Polufinale Španija Barcelona 3–2 3–1 (H) 0–1 (A)

Utakmica[uredi | uredi izvor]

Koreografija navijača Intera

Izbor igrača[uredi | uredi izvor]

Tim Intera koji je započeo utakmicu nije uključivao nijednog Italijana u startnoj postavi, dok je Bayern počeo utakmicu sa pet Njemačkih igrača, a svi su bili uključeni u širi spisak Njemačke reprezentacije za Svjetsko prvenstvo 2010. Franck Ribery nije imao pravo nastupa za Bayern zbog suspenzije, dok za Inter nije igrao standardni vezni igrač Thiago Motta.

Rezime[uredi | uredi izvor]

Inter je pobjedio sa 2-0, Mourinho je postavio strategiju koja nije uključivala posjed lopte, nego igru na kontra-napade što se isplatilo dva puta kada su upravo iz kontra-napada postigli golove preko dvostrukog strijelca Diega Milita, prvo u 35., a zatim u 70. minuti meča. Asistencije su ubilježili Wesley Sneijder i Samuel Eto'o.

Milito je zamijenjen netom prije kraja meča što je dovelo do delirija među navijačima Intera koji su mu aplaudirali i time iskazali zahvalnost. Nakon meča Milito je rekao kako mu je pobjeda donijela "nevjerovatnu sreću" i ustvrdio da je njegova ekipa zasluženo pobjedila. Kapiten Bayerna Mark Van Bommel je rekao da je Inter bio ubojitiji i da su zato odnijeli pobjedu. Jose Mourinho je nakon meča otkrio da će napustiti Inter kako bi pokušao osvojiti Ligu Prvaka sa trećim timom. Na kraju je potpisao za Real Madrid.

Detalji[uredi | uredi izvor]

Bayern Minhen Njemačka0–2Italija Internazionale
Izvještaj Milito Postignut nakon 35 minuta 35', 70'
Gledalaca: 73,170[2]
Boje ekipe
Boje ekipe
Boje ekipe
Boje ekipe
Boje ekipe
Bayern
Boje ekipe
Boje ekipe
Boje ekipe
Boje ekipe
Boje ekipe
Internazionale
GK 22 Njemačka Hans-Jörg Butt
RB 21 Njemačka Philipp Lahm
CB 5 Belgija Daniel Van Buyten
CB 6 Argentina Martín Demichelis Žuti karton nakon 26 minuta 26'
LB 28 Njemačka Holger Badstuber
CM 17 Nizozemska Mark van Bommel (kapiten) Žuti karton nakon 78 minuta 78'
CM 31 Njemačka Bastian Schweinsteiger
RW 10 Nizozemska Arjen Robben
AM 25 Njemačka Thomas Müller
LW 8 Turska Hamit Altıntop Izašao iz igre u 63. minuti 63'
CF 11 Hrvatska Ivica Olić Izašao iz igre u 74. minuti 74'
Izmjene:
GK 1 Njemačka Michael Rensing
DF 13 Njemačka Andreas Görlitz
DF 26 Njemačka Diego Contento
MF 23 Hrvatska Danijel Pranjić
MF 44 Ukrajina Anatoliy Tymoshchuk
FW 18 Njemačka Miroslav Klose Ušao u igru u 63. minuti 63'
FW 33 Njemačka Mario Gómez Ušao u igru u 74. minuti 74'
Menadžer:
Nizozemska Louis van Gaal
GK 12 Brazil Júlio César
RB 13 Brazil Maicon
CB 6 Brazil Lúcio
CB 25 Argentina Walter Samuel
LB 26 Rumunija Cristian Chivu Žuti karton nakon 30 minuta 30' Izašao iz igre u 68. minuti 68'
CM 4 Argentina Javier Zanetti (kapiten)
CM 19 Argentina Esteban Cambiasso
AM 10 Nizozemska Wesley Sneijder
RF 9 Kamerun Samuel Eto'o
CF 22 Argentina Diego Milito Izašao iz igre u 90+2. minuti 90+2'
LF 27 Makedonija Goran Pandev Izašao iz igre u 79. minuti 79'
Izmjene:
GK 1 Italija Francesco Toldo
DF 2 Kolumbija Iván Córdoba
DF 23 Italija Marco Materazzi Ušao u igru u 90+2. minuti 90+2'
MF 5 Srbija Dejan Stanković Ušao u igru u 68. minuti 68'
MF 11 Gana Sulley Muntari Ušao u igru u 79. minuti 79'
MF 17 Kenija McDonald Mariga
FW 45 Italija Mario Balotelli
Menadžer:
Portugal José Mourinho

UEFA Igrač utakmice:
Argentina Diego Milito (Internazionale)
Igrač utakmice po izboru navijača:
Nizozemska Wesley Sneijder (Internazionale)

Pomoćni suci:
Mike Mullarkey (Engleska)[1]
Darren Cann (Engleska)[1]
Četvrti sudija:
Martin Atkinson (Engleska)[1]
Rezervni sudija:
Peter Kirkup (Engleska)[1]

Statistika[uredi | uredi izvor]

Prvo poluvrijeme[8]
Bayern Inter
Golovi 0 1
Šutevi 10 7
Šut na gol 1 4
Posjed lopte 67% 33%
Korneri 2 0
Prekršaji 8 6
Ofsajdi 0 0
Žuti kartoni 1 1
Crveni kartoni 0 0

Drugo poluvrijeme[8]
Bayern Inter
Golovi 0 1
Šutevi 11 4
Šut na gol 5 3
Posjed lopte 69% 31%
Korneri 4 2
Prekršaji 8 7
Ofsajdi 0 0
Žuti kartoni 1 0
Crveni kartoni 0 0

Sveukupno[8]
Bayern Inter
Golovi 0 2
Šutevi 21 11
Šut na gol 6 7
Posjed lopte 68% 32%
Korneri 6 2
Prekršaji 16 13
Ofsajdi 0 0
Žuti kartoni 2 1
Crveni kartoni 0 0

Prijenos[uredi | uredi izvor]

Po prvi put u historiji, tv-prenos finala Lige Prvaka je prenošen na nacionalnoj mreži u Sjedinjenim Američkim Državama.

Ceremonija otvaranja[uredi | uredi izvor]

Više od 100 osoba je bilo uključeno u ceremoniju otvaranja ovog meča. UEFA Champions Festival je trajao u Madridu 7 dana prije utakmice, počevši 15. maja 2010. Festival se održavao u madridskom Parque del Retiro.

Obuhvatao je više događaja u kojima su navijači mogli učestvovati, od igre na male golove, do upoznavanja poznatih igrača Europskog nogometa. Također, navijači su se mogli upoznati i sa historijom Lige prvaka. Na dan finala odigran je i egzibicioni meč između Španskih veterana i veterana iz cijele Europe.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b c d e f g "Webb gets Madrid assignment". UEFA.com. Union of European Football Associations. 20. 5. 2010. Arhivirano s originala, 23. 5. 2010. Pristupljeno 20. 5. 2010.
  2. ^ a b Radnedge, Keir (juni 2010). Hamilton, Gavin (ured.). "Inter end long wait". World Soccer. London: IPC Media. 50 (10): 48–51.
  3. ^ "Line-ups" (PDF). UEFA.com. Union of European Football Associations. 22. 5. 2010. Arhivirano s originala (PDF), 10. 11. 2013. Pristupljeno 28. 5. 2010.
  4. ^ "Madrid and Hamburg awarded 2010 finals". UEFA.com. Union of European Football Associations. 28. 3. 2008. Arhivirano s originala, 23. 3. 2010. Pristupljeno 9. 3. 2010.
  5. ^ "Champions League final switched". BBC Sport. British Broadcasting Corporation. 30. 11. 2007. Pristupljeno 24. 5. 2008.
  6. ^ "Bayern storm to domestic double triumph". fcbayern.de. FC Bayern. 15. 5. 2010. Pristupljeno 16. 5. 2010.
  7. ^ "Inter-Roma: 1-0, la Tim Cup ai nerazzurri" [Inter-Roma: 1-0, the Tim Cup to the Nerazzuri]. inter.it. F.C. Internazionale Milano. 5. 5. 2010. Arhivirano s originala, 10. 10. 2012. Pristupljeno 10. 5. 2010.
  8. ^ a b c "Team statistics: Full time" (PDF). UEFA.com. Union of European Football Associations. 22. 5. 2010. Pristupljeno 28. 5. 2010.[mrtav link]

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]

Preuzeto iz "https://bs.wikipedia.org/w/index.php?title=Finale_UEFA_Lige_prvaka_2010.&oldid=3534370"