Idi na sadržaj

Finale UEFA Lige prvaka 2010.

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Finale UEFA Lige prvaka 2010.
DogađajUEFA Liga prvaka 2009/2010.
Datum22. maj 2010.
Stadion"Santiago Bernabéu", Madrid
UEFA Igrač utakmiceDiego Milito
Navijački Igrač utakmiceWesley Sneijder
SudijaEngleska Howard Webb [1]
Gledalaca73.170 [2]
Vremenske prilikevedro, 25 °C [3]
 2009.
2011. 

Finale UEFA Lige prvaka 2010. je nogometna utakmica odigrana na stadionu Santiago Bernabéu u Madridu, domu Reala iz Madrida[4] u subotu, 22. maja 2010. godine, na kojoj je odlučen pobjednik Lige Prvaka za sezonu 2009/10. To je ujedno bilo i prvo finale ovog takmičenja koje se igralo u subotu.[5], do tada je praksa bila da se finala igraju srijedom kada su na rasporedu bile i sve ostale utakmice.

Utakmicu je pobjedio Internazionale sa 2-0, čime su kompletirali triplu krunu, uspjeh koji nikada prije nije postigao nijedan tim iz Italije. Sudija na utakmici je bio Howard Webb iz Engleske.[1]

Ovom pobjedom nad Bayernom iz Minhena, Inter je osvojio svoju treću titulu evropskog prvaka, nakon dvije uzastopne titule 1964. i 1965. Također, Interu je ovo bilo prvo pojavljivanje u finalu nakon 1972. godine. Bayern je osvajao ovo takmičenje u skorijem periodu, tačnije 2001. godine. Finale 2010. je također i prvo finale u kojem nije zaigrao niti jedan Engleski tim nakon 2004. godine. Stadion Santiago Bernabéu je pored ovog finala bio domaćin i 1957., 1969. i 1980.

Kao pobjednik, Inter je kasnije i igrao UEFA Super Kup 2010. protiv Atletica iz Madrida, kao i Svjetsko prvenstvo za klubove.

Pozadina

[uredi | uredi izvor]

Prije finala 2010. godine, Bayern i Inter su se sreli četiri puta u euro takmičenjima. U tim mečevima Bayern je ubilježio dvije, a Inter jednu pobjedu. Prvi susret između ovih velikana se desio u trećem kolu Kupa UEFA 1988/89 gdje je Inter pobjedio sa 2-0 na Olimpijskom stadionu u Minhenu, ali je Bayern uzvratio gostujućom pobjedom od 1-3 na San Siru dvije sedmice kasnije. U sezoni 2006/07 UEFA Lige Prvaka susreli su se već u grupnoj fazi, na San Siru je Bayern bio bolji rezultatom 0-2, dok je uzvrat završen remijem 1-1.

Oba tima su ušla u ovo finale tražeći prvu triplu krunu u historiji, što nije uspjelo nijednom timu iz njihovih zemalja. Inter je bio blizu 1965., kada su osvojili Serie A i Ligu Prvaka, ali im je falio trofej Coppa Italia koji je tada uzeo Juventus. Oba tima su titulu 2010. osigurali u zadnjem kolu, a kupove su osvojili pobjedivši Werder[6] , odnosno Romu[7] .

Nakon što su u finale ušli sa ta dva trofeja, bilo je poznato da će nakon Barcelone godinu ranije, i ove godine ekipa koja pobjedi u finalu obezbjediti triplu krunu.

Menadžeri obje ekipe su osvajali Ligu Prvaka i ranije, Louis Van Gaal, trener Bayerna je osvojio takmičenje s Ajaxom 1995., dok je Jose Mourinho bio trener ekipe Porta koja je pobjedila u finalu 2004. godine. Također, bila je činjenica da će pobjednik u ovom duelu biti tek treći menadžer koji je osvojio Ligu Prvaka sa dva različita kluba nakon Ernsta Happela i Ottmara Hitzfelda.

Santiago Bernabeu je izabran kao stadion domaćin u martu 2008. godine. Stadion je dočekao finaliste tri puta do tada, 1957., 1969. i 1980. godine.

Put do finala

[uredi | uredi izvor]
Njemačka Bayern Round Italija Internazionale
Nisu učestvovali Kvalifikacije Nisu učestvovali
Protivnik Rezultat Grupna faza Protivnik Rezultat
Izrael Maccabi Haifa 3–0 (G) 1. kolo Španija Barcelona 0–0 (D)
Italija Juventus 0–0 (D) 2. kolo Rusija Rubin Kazan 1–1 (G)
Francuska Bordeaux 1–2 (G) 3. kolo Ukrajina Dynamo Kyiv 2–2 (D)
Francuska Bordeaux 0–2 (D) 4. kolo Ukrajina Dynamo Kyiv 2–1 (G)
Izrael Maccabi Haifa 1–0 (D) 5. kolo Španija Barcelona 0–2 (G)
Italija Juventus 4–1 (G) 6. kolo Rusija Rubin Kazan 2–0 (D)
Grupa A - drugoplasirani
Tim Ut P N P GZ GP GR B
Francuska Bordeaux 651092+716
Njemačka Bayern Minhen 631295+410
Italija Juventus 62224738
Izrael Maccabi Haifa 60060880
Konačni poredak Grupa F - drugoplasirani
Tim Ut P N P GZ GP GR B
Španija Barcelona 632173+411
Italija Internazionale 623176+19
Rusija Rubin Kazan 61324736
Ukrajina Dynamo Kyiv 61237925
Protivnik Rez. 1. meč 2. meč Nokaut faza Protivnik Rez. 1. meč 2. meč
Italija Fiorentina 4–4 (g) 2–1 (H) 2–3 (A) Osmina finala Engleska Chelsea 3–1 2–1 (H) 1–0 (A)
Engleska Manchester United 4–4 (a) 2–1 (H) 2–3 (A) Četvrtfinale Rusija CSKA Moscow 2–0 1–0 (H) 1–0 (A)
Francuska Lyon 4–0 1–0 (H) 3–0 (A) Polufinale Španija Barcelona 3–2 3–1 (H) 0–1 (A)

Utakmica

[uredi | uredi izvor]
Koreografija navijača Intera

Izbor igrača

[uredi | uredi izvor]

Tim Intera koji je započeo utakmicu nije uključivao nijednog Italijana u startnoj postavi, dok je Bayern počeo utakmicu sa pet Njemačkih igrača, a svi su bili uključeni u širi spisak Njemačke reprezentacije za Svjetsko prvenstvo 2010. Franck Ribery nije imao pravo nastupa za Bayern zbog suspenzije, dok za Inter nije igrao standardni vezni igrač Thiago Motta.

Rezime

[uredi | uredi izvor]

Inter je pobjedio sa 2-0, Mourinho je postavio strategiju koja nije uključivala posjed lopte, nego igru na kontra-napade što se isplatilo dva puta kada su upravo iz kontra-napada postigli golove preko dvostrukog strijelca Diega Milita, prvo u 35., a zatim u 70. minuti meča. Asistencije su ubilježili Wesley Sneijder i Samuel Eto'o.

Milito je zamijenjen netom prije kraja meča što je dovelo do delirija među navijačima Intera koji su mu aplaudirali i time iskazali zahvalnost. Nakon meča Milito je rekao kako mu je pobjeda donijela "nevjerovatnu sreću" i ustvrdio da je njegova ekipa zasluženo pobjedila. Kapiten Bayerna Mark Van Bommel je rekao da je Inter bio ubojitiji i da su zato odnijeli pobjedu. Jose Mourinho je nakon meča otkrio da će napustiti Inter kako bi pokušao osvojiti Ligu Prvaka sa trećim timom. Na kraju je potpisao za Real Madrid.

Detalji

[uredi | uredi izvor]
Bayern Minhen Njemačka0–2Italija Internazionale
Izvještaj Milito Postignut nakon 35 minuta 35', 70'
Bayern
Internazionale
GK22Njemačka Hans-Jörg Butt
RB21Njemačka Philipp Lahm
CB5Belgija Daniel Van Buyten
CB6Argentina Martín DemichelisŽuti karton nakon 26 minuta 26'
LB28Njemačka Holger Badstuber
CM17Nizozemska Mark van Bommel (kapiten)Žuti karton nakon 78 minuta 78'
CM31Njemačka Bastian Schweinsteiger
RW10Nizozemska Arjen Robben
AM25Njemačka Thomas Müller
LW8Turska Hamit AltıntopIzašao iz igre u 63. minuti 63'
CF11Hrvatska Ivica OlićIzašao iz igre u 74. minuti 74'
Izmjene:
GK1Njemačka Michael Rensing
DF13Njemačka Andreas Görlitz
DF26Njemačka Diego Contento
MF23Hrvatska Danijel Pranjić
MF44Ukrajina Anatoliy Tymoshchuk
FW18Njemačka Miroslav KloseUšao u igru u 63. minuti 63'
FW33Njemačka Mario GómezUšao u igru u 74. minuti 74'
Menadžer:
Nizozemska Louis van Gaal
GK12Brazil Júlio César
RB13Brazil Maicon
CB6Brazil Lúcio
CB25Argentina Walter Samuel
LB26Rumunija Cristian ChivuŽuti karton nakon 30 minuta 30'Izašao iz igre u 68. minuti 68'
CM4Argentina Javier Zanetti (kapiten)
CM19Argentina Esteban Cambiasso
AM10Nizozemska Wesley Sneijder
RF9Kamerun Samuel Eto'o
CF22Argentina Diego MilitoIzašao iz igre u 90+2. minuti 90+2'
LF27Makedonija Goran PandevIzašao iz igre u 79. minuti 79'
Izmjene:
GK1Italija Francesco Toldo
DF2Kolumbija Iván Córdoba
DF23Italija Marco MaterazziUšao u igru u 90+2. minuti 90+2'
MF5Srbija Dejan StankovićUšao u igru u 68. minuti 68'
MF11Gana Sulley MuntariUšao u igru u 79. minuti 79'
MF17Kenija McDonald Mariga
FW45Italija Mario Balotelli
Menadžer:
Portugal José Mourinho

UEFA Igrač utakmice:
Argentina Diego Milito (Internazionale)
Igrač utakmice po izboru navijača:
Nizozemska Wesley Sneijder (Internazionale)

Pomoćni suci:
Mike Mullarkey (Engleska)[1]
Darren Cann (Engleska)[1]
Četvrti sudija:
Martin Atkinson (Engleska)[1]
Rezervni sudija:
Peter Kirkup (Engleska)[1]

Statistika

[uredi | uredi izvor]
Prvo poluvrijeme[8]
Bayern Inter
Golovi01
Šutevi107
Šut na gol14
Posjed lopte67%33%
Korneri20
Prekršaji86
Ofsajdi00
Žuti kartoni11
Crveni kartoni00
Drugo poluvrijeme[8]
Bayern Inter
Golovi01
Šutevi114
Šut na gol53
Posjed lopte69%31%
Korneri42
Prekršaji87
Ofsajdi00
Žuti kartoni10
Crveni kartoni00
Sveukupno[8]
Bayern Inter
Golovi02
Šutevi2111
Šut na gol67
Posjed lopte68%32%
Korneri62
Prekršaji1613
Ofsajdi00
Žuti kartoni21
Crveni kartoni00

Prijenos

[uredi | uredi izvor]

Po prvi put u historiji, tv-prenos finala Lige Prvaka je prenošen na nacionalnoj mreži u Sjedinjenim Američkim Državama.

Ceremonija otvaranja

[uredi | uredi izvor]

Više od 100 osoba je bilo uključeno u ceremoniju otvaranja ovog meča. UEFA Champions Festival je trajao u Madridu 7 dana prije utakmice, počevši 15. maja 2010. Festival se održavao u madridskom Parque del Retiro.

Obuhvatao je više događaja u kojima su navijači mogli učestvovati, od igre na male golove, do upoznavanja poznatih igrača Europskog nogometa. Također, navijači su se mogli upoznati i sa historijom Lige prvaka. Na dan finala odigran je i egzibicioni meč između Španskih veterana i veterana iz cijele Europe.

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. 1 2 3 4 5 6 7 "Webb gets Madrid assignment". UEFA.com. Union of European Football Associations. 20. 5. 2010. Arhivirano s originala, 23. 5. 2010. Pristupljeno 20. 5. 2010.
  2. 1 2 Radnedge, Keir (juni 2010). Hamilton, Gavin (ured.). "Inter end long wait". World Soccer. London: IPC Media. 50 (10): 48–51.
  3. "Line-ups" (PDF). UEFA.com. Union of European Football Associations. 22. 5. 2010. Arhivirano s originala (PDF), 10. 11. 2013. Pristupljeno 28. 5. 2010.
  4. "Madrid and Hamburg awarded 2010 finals". UEFA.com. Union of European Football Associations. 28. 3. 2008. Arhivirano s originala, 23. 3. 2010. Pristupljeno 9. 3. 2010.
  5. "Champions League final switched". BBC Sport. British Broadcasting Corporation. 30. 11. 2007. Pristupljeno 24. 5. 2008.
  6. "Bayern storm to domestic double triumph". fcbayern.de. FC Bayern. 15. 5. 2010. Pristupljeno 16. 5. 2010.
  7. "Inter-Roma: 1-0, la Tim Cup ai nerazzurri" [Inter-Roma: 1-0, the Tim Cup to the Nerazzuri]. inter.it. F.C. Internazionale Milano. 5. 5. 2010. Arhivirano s originala, 10. 10. 2012. Pristupljeno 10. 5. 2010.
  8. 1 2 3 "Team statistics: Full time" (PDF). UEFA.com. Union of European Football Associations. 22. 5. 2010. Pristupljeno 28. 5. 2010.[mrtav link]

Vanjski linkovi

[uredi | uredi izvor]