ULK4

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
ULK4
Identifikatori
AliasiULK4
Vanjski ID-jeviOMIM: 617010 MGI: 1921622 HomoloGene: 41205 GeneCards: ULK4
Lokacija gena (čovjek)
Hromosom 3 (čovjek)
Hrom.Hromosom 3 (čovjek)[1]
Hromosom 3 (čovjek)
Genomska lokacija za ULK4
Genomska lokacija za ULK4
Bend3p22.1Početak41,246,599 bp[1]
Kraj41,962,130 bp[1]
Lokacija gena (miš)
Hromosom 9 (miš)
Hrom.Hromosom 9 (miš)[2]
Hromosom 9 (miš)
Genomska lokacija za ULK4
Genomska lokacija za ULK4
Bend9|9 F4Početak120,784,417 bp[2]
Kraj121,106,263 bp[2]
Ortolozi
VrsteČovjekMiš
Entrez
Ensembl
UniProt
RefSeq (mRNK)

NM_017886
NM_001322500
NM_001322501

NM_177589

RefSeq (bjelančevina)

NP_001309429
NP_001309430
NP_060356

NP_808257

Lokacija (UCSC)Chr 3: 41.25 – 41.96 MbChr 9: 120.78 – 121.11 Mb
PubMed pretraga[3][4]
Wikipodaci
Pogledaj/uredi – čovjekPogledaj/uredi – miš

UNC51-kinazoliki protein 4 jest protein /enzim koji je kod ljudi kodiran genom ULK4 sa hromosoma 3.[5]

U jednoj studiji iz 2021., polazi se od konstatacije da je glioblastom je najmaligniji tumor mozga među odraslima. Uprkos multimodalnom liječenju, ostaje neizlječiv, uglavnom zbog svoje ekstenzivne heterogenosti i infiltracije u moždanom parenhimu. Nedavni dokazi ukazuju na disregulaciju ekspresije proteina promijelocitne leukemije (PML) u primarnim uzorcima glioblastoma. PML je na različite načine uključen u biologiju raka. U mozgu, PML učestvuje u fiziološkoj migraciji neuralnih progenitornih ćelija, za koje se pretpostavlja da služe kao ćelije porekla glioblastoma. Uloga PML-a u progresiji glioblastoma je nedavno privukla pažnju zbog njegovih kontroverznih efekata na ukupnu evoluciju glioblastoma. U svom radu proučavali su ulogu PML-a u patofiziološkim promjenama glioblastoma, koristeći U87MG ćelijsku liniju. Genetički su modificirali ćelije da uslovno prekomerno eksprimiraju PMLizoformu IV i fokusirali se na njegovu dvostruku ulogu u rastu tumora i invazivnom kapacitetu. Nadalje, ciljali su na medijator djelovanja PML-a, izmjenjivač Zeste-homologa 2 (EZH2), preko inhibitornog lijeka DZNeP. Predstavili su kombinovani in vitro-in silico pristup, koji koristi 2D i 3D kulture i računske algoritme koji predviđaju rak, kako bi se razlikovali i interpretirali uočeni biološki rezultati. Ukupni nalazi pokazuju da PML reguliše rast i invaziju putem različitih ćelijskih mehanizama.

Konkretno, prekomjerna ekspresija PML-a potiskuje ćelijsku proliferaciju, dok održava invazivni kapacitet ćelija glioblastoma U87MG i, nakon inhibicije PML-EZH2 puta, invazija se drastično eliminira. In silico simulacije sugeriraju da osnovni mehanizam fiziologije glioblastoma vođenog PML-om regulira invaziju, diferencijalnom modulacijom adhezivnog i difuznog kapaciteta ćelija od ćelije do ćelije. Dalje razjašnjavanje uloge PML-a u biologiji glioblastoma moglo bi postaviti PML kao potencijalni molekulski biomarker progresije tumora i njegovog posredovanog puta kao terapeutsku metu, s ciljem inhibicije rasta ćelija i potencijalno klonske evolucije u pogledu njihovog proliferativnog i/ili invazivnog fenotipa unutar heterogene tumorske mase.[6]

Aminokiselinska sekvenca[uredi | uredi izvor]

Dužina polipeptidnog lanca je 1.275 aminokiselina, a molekulska težina 142.442 Da.[5]

1020304050
MENFILYEEIGRGSKTVVYKGRRKGTINFVAILCTDKCKRPEITNWVRLT
REIKHKNIVTFHEWYETSNHLWLVVELCTGGSLKTVIAQDENLPEDVVRE
FGIDLISGLHHLHKLGILFCDISPRKILLEGPGTLKFSNFCLAKVEGENL
EEFFALVAAEEGGGDNGENVLKKSMKSRVKGSPVYTAPEVVRGADFSISS
DLWSLGCLLYEMFSGKPPFFSESISELTEKILCEDPLPPIPKDSSRPKAS
SDFINLLDGLLQRDPQKRLTWTRLLQHSFWKKAFAGADQESSVEDLSLSR
NTMECSGPQDSKELLQNSQSRQAKGHKSGQPLGHSFRLENPTEFRPKSTL
EGQLNESMFLLSSRPTPRTSTAVEVSPGEDMTHCSPQKTSPLTKITSGHL
SQQDLESQMRELIYTDSDLVVTPIIDNPKIMKQPPVKFDAKILHLPTYSV
DKLLFLKDQDWNDFLQQVCSQIDSTEKSMGASRAKLNLLCYLCVVAGHQE
VATRLLHSPLFQLLIQHLRIAPNWDIRAKVAHVIGLLASHTAELQENTPV
VEAIVLLTELIRENFRNSKLKQCLLPTLGELIYLVATQEEKKKNPRECWA
VPLAAYTVLMRCLREGEERVVNHMAAKIIENVCTTFSAQSQGFITGEIGP
ILWYLFRHSTADSLRITAVSALCRITRHSPTAFQNVIEKVGLNSVINSLA
SAICKVQQYMLTLFAAMLSCGIHLQRLIQEKGFVSTIIRLLDSPSTCIRA
KAFLVLLYILIYNREMLLLSCQARLVMYIERDSRKTTPGKEQQSGNEYLS
KCLDLLICHIVQELPRILGDILNSLANVSGRKHPSTVQVKQLKLCLPLMP
VVLHLVTSQVFRPQVVTEEFLFSYGTILSHIKSVDSGETNIDGAIGLTAS
EEFIKITLSAFEAIIQYPILLKDYRSTVVDYILPPLVSLVQSQNVEWRLF
SLRLLSETTSLLVNQEFGDGKEKASVDSDSNLLALIRDVLLPQYEHILLE
PDPVPAYALKLLVAMTEHNPTFTRLVEESKLIPLIFEVTLEHQESILGNT
MQSVIALLSNLVACKDSNMELLYEQGLVSHICNLLTETATLCLDVDNKNN
NEMAAPLLFSLLDILHSMLTYTSGIVRLALQAQKSGSGEDPQAAEDLLLL
NRPLTDLISLLIPLLPNEDPEIFDVSSKCLSILVQLYGGENPDSLSPENV
EIFAHLLTSKEDPKEQKLLLRILRRMITSNEKHLESLKNAGSLLRALERL
APGSGSFADSAVAPLALEILQAVGH

Funkcija[uredi | uredi izvor]

Ovaj gen kodira protein koji se koristi za funkciju transferaza, kinaza i serin/treonin proteín kinaza. Ima mjesto vezanja sa adenozin-trifosfatnim nukleotidima.

Fenotipovi za ULK4 gen[uredi | uredi izvor]

MGI mutantni fenotipovi za ULK4
zaključeno iz dva alela
Genomska iRNK ljudski fenotipovi za ULK4

Uočeno je i povećano kašnjenje mitoze (prometafaza ili problemi s poravnanjem metafaze, MAP), mnogo mikronukleusa (grozdovi), dinamička jedra (šuplja, presavijena ili mala nepravilna), smanjena vitalnost (ćelijska smrt).

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b c GRCh38: Ensembl release 89: ENSG00000168038 - Ensembl, maj 2017
  2. ^ a b c GRCm38: Ensembl release 89: ENSMUSG00000040936 - Ensembl, maj 2017
  3. ^ "Human PubMed Reference:". National Center for Biotechnology Information, U.S. National Library of Medicine.
  4. ^ "Mouse PubMed Reference:". National Center for Biotechnology Information, U.S. National Library of Medicine.
  5. ^ a b "UniProt, Q96C45" (jezik: engleski). Pristupljeno 18. 9. 2017.
  6. ^ Maria Tampakaki, Mariam-Eleni Oraiopoulou, Eleftheria Tzamali, Giorgos Tzedakis, Takis Makatounakis, Giannis Zacharakis, Joseph Papamatheakis, Vangelis Sakkalis (2021): PML Differentially Regulates Growth and Invasion in Brain Cancer. Int J Mol Sci, 22(12):6289; pmid: 34208139; pmcid: pmc8230868; doi: 10.3390/ijms22126289