Ulrich Seidl

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Urlich Seidl na Odessa International Film Festivalu

Ulrich Maria Seidl (rođen 24. novembra 1952. u Beču)[1] austrijski je filmski režiser, pisac i producent. 2005. bio je član žirija na 27. Moskovskom međunarodnom filmskom festivalu.[2] Za film Models dobio je nagradu publike na Sarajevo Film Festivalu.

Između ostalih nagrada, osvojio je Veliku nagradu žirija u Veneciji 2001. godine.

Njegov film Paradise: Love iz 2012. godine takmičio se za Zlatnu palmu na Filmskom festivalu u Cannesu 2012.[3][4] Nastavak Paradise: Faith osvojio je specijalnu nagradu žirija na 69. Međunarodnom filmskom festivalu u Veneciji.[5] Završni dio trilogije, Paradise: Hope, premijerno je prikazan u konkurenciji na 63. Berlinskom međunarodnom filmskom festivalu.[6][7]

Seidl je trebao prisustvovati Jerusalemskom filmskom festivalu 2014, ali je otkazao posjetu zbog političkih tenzija u regionu.[8]

Biografija[uredi | uredi izvor]

Seidl je odrastao u rimokatoličkoj porodici. Iako je u jednom trenutku poželio da postane sveštenik, studirao je novinarstvo i dramu na Univerzitetu u Beču.[9] Potom je studirao filmsko snimanje na Bečkoj filmskoj akademiji gdje je producirao svoj prvi kratki film One-Forty . Dvije godine kasnije producirao je svoj prvi cjelovečernji film, The Ball.

Oženjen je Veronikom Franz, austrijskom filmskom rediteljkom poznatom po svojim psihološkim horor filmovima Laku noć, mama (2014) i The Lodge (2019), koje je zajedno režirala i napisala sa njihovim nećakom Severinom Fialom.

Stil[uredi | uredi izvor]

Ulrich sebe ne smatra redateljem dokumentarnih filmova, ali kroz nekoliko njegovih filmova često se prožimaju fikcija i fakcija.[10] Kroz njegove filmove najčešće se provlači snažna kritika savremenog austrijskog društva i kapitalizma.

Filmografija[uredi | uredi izvor]

  • 1980 Einsvierzig (kratki film)
  • 1982 'Der Ball (kratki film)
  • 1990 Good News: Von Kolporteuren, toten Hunden und anderen Wienern
  • 1992 Mit Verlust ist zu rechnen
  • 1994 Die letzten Männer (TV)
  • 1995 Tierische Liebe
  • 1996 Bilder einer Ausstellung (TV)
  • 1997 Der Busenfreund (TV)
  • 1998 Spass ohne Grenzen (TV)
  • 1999 Models
  • 2001 Hundstage
  • 2002 Zur Lage
  • 2003 Jesus, Du weisst
  • 2004 Vater unser
  • 2006 Brüder, laßt uns lustig sein (kratki film)
  • 2007 Import/Export
  • 2012 Paradies
    • Paradies: Liebe
    • Paradies: Glaube
    • Paradies: Hoffnung
  • 2014 Im Keller
  • 2016 Safari
  • 2022 Rimini

Nagrade[uredi | uredi izvor]

  • IDF Amsterdam Special Jury Prize – 1993 Loss Is to Be Expected
  • Nagrada publike Sarajevo Film Festivala – 1999 Models
  • Gijón Grand Prix Asturias – 2001 Dog Days
  • Venice Silver Lion – 2001 Dog Days
  • Karlovy Vary Best Feature Documentary – 2003 Jesus, You Know

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Hans-Michael Bock and Tim Bergfelder. The Concise Cinegraph: An Encyclopedia of German Cinema. Berghahn Books. str. 440. ISBN 978-0-85745-565-9.
  2. ^ "27th Moscow International Film Festival (2005)". MIFF. Arhivirano s originala, 3. 4. 2013. Pristupljeno 9. 4. 2013.
  3. ^ "2012 Official Selection". Cannes. Pristupljeno 19. 4. 2012.
  4. ^ "Cannes Film Festival 2012 line-up announced". timeout. Arhivirano s originala, 20. 12. 2012. Pristupljeno 19. 4. 2012.
  5. ^ "Official Awards of the 69th Venice Film Festival". labiennale. Arhivirano s originala, 12. 9. 2012. Pristupljeno 9. 9. 2012.
  6. ^ "First Films for the Competition and Berlinale Special". berlinale. Arhivirano s originala, 17. 3. 2013. Pristupljeno 2. 1. 2013.
  7. ^ Simon Mraz (Austrian Cultural Forum Moscow). Program Austrian Cultural Season in Russia 2013/14. AustrianCulturalForum Moscow. str. 310. GGKEY:XE8SU7JWWQU.
  8. ^ Mitchell, Wendy. "Seidl and other filmmakers cancel Jerusalem trips". Screen Daily. Pristupljeno 29. 7. 2014.
  9. ^ Hans-Michael Bock and Tim Bergfelder. The Concise Cinegraph: An Encyclopedia of German Cinema. Berghahn Books. str. 440. ISBN 978-0-85745-565-9.Hans-Michael Bock and Tim Bergfelder. The Concise Cinegraph: An Encyclopedia of German Cinema. Berghahn Books. p. 440. ISBN 978-0-85745-565-9.
  10. ^ Robert von Dassanowsky; Oliver C. Speck (15. 4. 2011). New Austrian Film. Berghahn Books. str. 189. ISBN 978-0-85745-232-0.

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]