Uschi Disl

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Jump to navigation Jump to search
Uschi Disl
Uschi Disl 2006 (cropped).jpg
Puno ime Uschi Disl
Država Njemačka
Rođenje (1970-11-15) 15. novembar 1970 (48 god)
Bad Tölz
Karijera
Klub SC Moosham
Olimpijske igre
Nastup 5 (1992, 1994, 1998, 2002, 2006)
Medalje 9 (od toga 2 zlatne)
Svjetska prvenstva
Nastup 15 (1991, 1992,1993, 1994, 1995, 1996, 1997, 1998, 1999, 2000, 2001, 2002, 2003, 2004, 2005)
Medalje 18 (od toga 8 zlatnih)
Svjetski kup
Prvi nastup 1988/89
Pobjede 30[a] 20 u štafeti[b]
Plasman 2. (1995/96, 1996/97, 1997/98)
Pojedinačno: 1. (1996/97, 1998/99)
Sprint: 1. (1996/97)
Potjera: 2. (1997/98)
Masovni start: 2. (1998/99, 2003/04)
Pobjede u disciplinama 12 - sprint
9 - pojedinačno
7 - potjera
2 - masovni start
Status neaktivna
Ažurirano: 26. 1. 2019.

Ursula (Uschi) Disl, rođena 15. novembra 1970. u Bad Tölzu, tada u Zapadnoj Njemačkoj, je bivša zapadnonjemačka i njemačka biatlonka. Disl je jedna od najuspješnijih njemačkih biatlonki, dvostruka je osvajačica zlatne olimpijske medalje i osmostruka svjetska prvakinja. Po broju osvojenih zlatnih medalja na Svjetskim prvenstvima je na četvrtom mjestu iza Magdalene Neuner, Jelene Golovine i Petre Behle, dok je prva sa ukupno osvojenih 19 medalja.

Biografija[uredi | uredi izvor]

U sezoni 1986/87. Uschi Disl je sa skijaškog trčanja prešla na biatlon. Tri godine kasnije je u finskom Sodankylä na Juniorskom prvenstvu svijeta 1990. osvojila zlatnu medalju u timskom takmičenju.

Olimpijske igre[uredi | uredi izvor]

Olimpijske igre Poj. Spr. Pot. Šta. Mas.
Francuska 1992. Albertville (Biatlon) 24 11 - 2 -
Norveška 1994. Lillehammer (Biatlon) 3 13 - 2 -
Japan 1998. Nagano (Biatlon) 3 2 - 1 -
Sjedinjene Američke Države 2002. Salt Lake City (Biatlon) 12 2 9 1 -
Italija 2006. Torino (Biatlon) 12 34 10 - 3

Uschi Disl je pet puta nastupila na Zimskim olimpijskim igrama: ZOI 1992, ZOI 1994, ZOI 1998, ZOI 2002 i ZOI 2006. Na prvom nastupu osvojila je srebrnu medalju u štafeti sa Petrom Behle i Antje Harvey sa zaostatkom od 23 sekunde za francuskom štafetom.[1][2] U drugom nastupu dvije godine kasnije, ponovo je osvojila srebrnu medalju u štafeti sa Petrom Behle, Simone Greiner-Petter-Memm i Antje Harvey zaostavši gotovo četiri minute iza ruske štafete.[3][4] Tek na trećem nastupu u štafeti 1998. sa Petrom Behle, Martinom Zellner i Katrin Apel osvojila je prvu zlatnu medalju, sa dva promašaja više nego ruska štafeta u sastavu Olga Melnik, Galina Kukleva, Albina Ahatova i Olga Romasko, ali sa 12 sekundi prednosti.[5][6] Uspjeh je ponovila u štafeti 2002. u američkom Salt Lake Cityju, zajedno sa Katrin Apel, Andreom Henkel i Kati Wilhelm, kada su ubjedljivo pobjedile norvešku štafetu.[7] U pojedinačnim utrkama osvojila je dvije srebrne i tri bronzane medalje. U sprintu 1998. sa zaostatkom od samo 0,7 sekundi iza Ruskinje Galine Kukleve, te u sprintu 2002. zaostavši sa jednim promašajem iza Kati Wilhelm 15,6 sekundi. Bronzane medalje osvojila je u pojedinačnim utrkama 1994. i 1998, te u utrci u disciplini masovni start 2006, koja je te godine prvi put bila na programu olimpijskih igara u italijanskom Torinu.[8] Po broju osvojenih medalja sa devet (2 zlatne, četiri srebrne i tri bronzane) najuspješnija je biatlonka svih vremena, a po broju osvojenih zlatnih medalja je četvrta.

Svjetski kup[uredi | uredi izvor]

Plasman u Svjetskom kupu
1988/89 1990/91 1991/92 1992/93 1993/94 1994/95 1995/96 1996/97 1997/98 1998/99 1999/00 2000/01 2001/02 2002/03 2003/04 2004/05 2005/06
- 4 5 16 4 3 2 2 2 3 8 6 3 7 4 5 5

Prvi nastup u takmičenjima Svjetskog kupa u biatlonu Disl je imala u sezoni SK 1988/89 u njemačkom Ruhpoldingu 26. januara 1989. kada je u utrci na 15 km osvojila 26-o mjesto. Sličan rezultat ostvarila je dva dana kasnije osvojivši 29-o mjesto u utrci na 7,5 km. Ukupno je nastupala 17 godina u Svjetskom kupu, a aktivno se prestala baviti u sezoni SK 2005/06. Pobijedila je ukupno 30 puta u pojedinačnim utrkama, a 20 puta je pobijedila u utrkama štafeta. Prvu pobjedu zabilježila je u francuskom Albertvillu 15. decembra 1990. pobijedivši u utrci sprinta, a dan kasnije sa Kerstin Moring i Antje Harvey pobijedila je u štafeti. Te je sezone u ukupnom plasmanu sa 174 boda osvojila četvrto mjesto, sa samo četiri boda manja nego Norvežanka Anne Elvebakk. Najbolje rezultate ostvarila je plasmanom na drugo mjesto u ukupnom plasmanu u sezonama SK 1995/96, sa četiri pobjede, SK 1996/97, sa tri pobjede i samo bodom manje nego pobjednica Magdalena Forsberg, te SK 1997/98, sa tri pobjede. U sezoni SK 1998/99, sa četiri pobjede osvojila je treće mjesto. Najuspješnija sezona sa najviše pobjeda bila joj je SK 2004/05 sa ukupno pet pobjeda u pojedinačnim utrkama.

Svjetska prvenstva[uredi | uredi izvor]

Svjetsko prvenstvo Poj. Spr. Pot. Mas. Šta. MŠ. Eki.
Finska 1991. Lahti 8 5 - - 3 - 4
Rusija 1992. Novosibirsk - - - - - - 1
Bugarska 1993. Borovec 8 34 - - 4 - 8
Kanada 1994. Canmore - - - - 4 - -
Italija 1995. Antholz 2 2 - - 1 - 2
Njemačka 1996. Ruhpolding 27 35 - - 1 - 1
Slovačka 1997. Osrblie 13 13 4 - 1 - -
Slovenija 1998. Pokljuka
Austrija 1998. Hochfilzen
- - 15 - - - -
Finska 1999. Kontiolahti
Norveška 1999. Oslo
9 34 11 7 1 - -
Norveška 2000. Oslo
Finska 2000. Lahti
8 7 2 8 2 - -
Slovenija 2001. Pokljuka 11 2 11 24 2 - -
Norveška 2002. Oslo - - - 5 - - -
Rusija 2003. Hanti-Mansijsk - 34 13 21 3 - -
Njemačka 2004. Oberhof - - - 9 - - -
Austrija 2005. Hochfilzen[c] 34 1 1 10 2 3 -

Disl je nastupila na petnaest Svjetskih prvenstava od SP 1991. do SP 2005, te je sa osam zlatnih, osam srebrnih i tri bronzane medalje, treća najuspješnija njemačka biatlonka po broju osvojenih medalja, a četvrta u svjetskoj konkurenciji. Od osam zlatnih medalja, četiri je osvojila u štafeti: Na SP 1995. sa Petrom Behle, Antje Harvey i Simone Greiner-Petter-Memm, SP 1996., SP 1997. sa Petrom Behle, Katrin Apel i Simone Greiner-Petter-Memm i na SP 1997. sa Simone Greiner-Petter-Memm, Katrin Apel i Martinom Zellner. U timskim utrkama pobijedila je SP 1992. sa Petrom Bauer, Petrom Behle i Ingom Kesper; te na SP 1996. sa Petrom Behle, Simone Greiner-Petter-Memm i Katrin Apel. Na prvom nastupu na SP 1991. u finskom Lahtiju, najbolji joj je plasman bilo 5-o mjesto u utrci sprinta, dok je u štafeti sa Kerstin Moring i Antje Misersky osvojila bronzanu medalju.

Najbolje rezultate ostvarila je na završetku karijere, osvajanjem dvije zlatne, jedne srebrne i jedne bronzane medalje na SP 2015. u austrijskom Hochfilzenu, kada je bila najuspješnija biatlonka, slično kao i na SP 1995. u italijanskom Antholzu (jedna zlatna, tri srebrne) i na SP 1996. u njemačkom Ruhpoldingu sa dvije zlatne medalje.

Prestanak karijere[uredi | uredi izvor]

[icon] Ova sekcija zahtijeva proširenje.

Nagrade[uredi | uredi izvor]

[icon] Ova sekcija zahtijeva proširenje.

Napomene[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Tačan broj pobjeda nije poznat, nedostaju podaci za sezone 1984/85, 1985/86, 1986/87. i 1989/90.
  2. ^ Pobjede u utrkama štafeta Svjetskog kupa u biatlonu, se zvanično ne ubrajaju u statistiku pobjeda.
  3. ^ Utrka u mješovitoj štafeti održana je u ruskom Hanti-Mansijsku 20. marta 2005.

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Biatlon na ZOI 1992. na sports-reference.com (en)
  2. ^ "Albertville 1992 Official Report". Le Comite d'Organisation des Jeux Olympiques Albertville. LA84 Foundation. 1992. Pristupljeno 12. 2. 2013.. 
  3. ^ Biatlon na ZOI 1994. na sports-reference.com (en)
  4. ^ "Lillehammer 1994 Official Report - Volume 4". Lillehammer Olympic Organizing Committee. LA84 Foundation. 1994. Pristupljeno 1. 12. 2016.. 
  5. ^ Biatlon na ZOI 1998. na sports-reference.com (en)
  6. ^ "Nagano 1998 Official Report - Volume 3". Nagano Olympics Organizing Committee. LA84 Foundation. 1998. Pristupljeno 8. 2. 2013.. 
  7. ^ "Salt Lake City 2002 Official Report - Volume 1". Salt Lake Organizing Committee. LA84 Foundation. 2002. Pristupljeno 6. 2. 2013.. 
  8. ^ "Torino 2006 Official Report - Biathlon". Torino Organizing Committee. LA84 Foundation. March 2009. Arhivirano s originala, 2012-06-12. Pristupljeno 21. 9. 2009..