Uschi Disl

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Uschi Disl
Uschi Disl 2006 (cropped).jpg
Puno imeUschi Disl
Država Njemačka
Rođenje (1970-11-15) 15. novembar 1970 (50 godina)
Bad Tölz, Zapadna Njemačka
Karijera
KlubSC Moosham
Olimpijske igre
Nastup5 (1992, 1994, 1998, 2002, 2006)
Medalje9 (2 zlatne)
Svjetska prvenstva
Nastup15 (1991, 1992, 1993, 1994, 1995, 1996, 1997, 1998, 1999, 2000, 2001, 2002, 2003, 2004, 2005)
Medalje18 (8 zlatnih)
Svjetski kup
Prvi nastup1988/89
Pobjede30[a] (20 u štafeti)[b]
Plasman
Pobjede u disciplinama
  • 12 – sprint
  • 9 – pojedinačno
  • 7 – potjera
  • 2 – masovni start
Aktivnost
Statusneaktivna
Ažurirano: 26. 1. 2019.

Ursula (Uschi) Disl, rođena 15. novembra 1970. u Bad Tölzu, tada u Zapadnoj Njemačkoj, je bivša zapadnonjemačka i njemačka biatlonka. Disl je jedna od najuspješnijih njemačkih biatlonki, dvostruka je osvajačica zlatne olimpijske medalje i osmostruka svjetska prvakinja. Po broju osvojenih zlatnih medalja na Svjetskim prvenstvima je na četvrtom mjestu iza Magdalene Neuner, Jelene Golovine i Petre Behle, dok je prva sa ukupno osvojenih 19 medalja.

Biografija[uredi | uredi izvor]

U sezoni 1986/87. Uschi Disl je sa skijaškog trčanja prešla na biatlon. Tri godine kasnije je u finskom Sodankylä na Juniorskom prvenstvu svijeta 1990. osvojila zlatnu medalju u timskom takmičenju.

Karijera[uredi | uredi izvor]

Olimpijske igre[uredi | uredi izvor]

Olimpijske igre Poj. Spr. Pot. Šta. Mas.
Francuska Albertville 1992. (Biatlon) 24 11 - 2 -
Norveška Lillehammer 1994. (Biatlon) 3 13 - 2 -
Japan Nagano 1998. (Biatlon) 3 2 - 1 -
Sjedinjene Američke Države Salt Lake City 2002. (Biatlon) 12 2 9 1 -
Italija Torino 2006. (Biatlon) 12 34 10 - 3

Uschi Disl je pet puta nastupila na Zimskim olimpijskim igrama: ZOI 1992, ZOI 1994, ZOI 1998, ZOI 2002 i ZOI 2006. Na prvom nastupu osvojila je srebrnu medalju u štafeti sa Petrom Behle i Antje Harvey sa zaostatkom od 23 sekunde za francuskom štafetom.[1][2] U drugom nastupu dvije godine kasnije, ponovo je osvojila srebrnu medalju u štafeti sa Petrom Behle, Simone Greiner-Petter-Memm i Antje Harvey zaostavši gotovo četiri minute iza ruske štafete.[3][4] Tek na trećem nastupu u štafeti 1998. sa Petrom Behle, Martinom Zellner i Katrin Apel osvojila je prvu zlatnu medalju, sa dva promašaja više nego ruska štafeta u sastavu Olga Melnik, Galina Kukleva, Albina Ahatova i Olga Romasko, ali sa 12 sekundi prednosti.[5][6] Uspjeh je ponovila u štafeti 2002. u američkom Salt Lake Cityju, zajedno sa Katrin Apel, Andreom Henkel i Kati Wilhelm, kada su ubjedljivo pobjedile norvešku štafetu.[7] U pojedinačnim utrkama osvojila je dvije srebrne i tri bronzane medalje. U sprintu 1999. sa zaostatkom od samo 0,7 sekundi iza Ruskinje Galine Kukljeve, te u sprintu 2002. zaostavši sa jednim promašajem iza Kati Wilhelm 15,6 sekundi. Bronzane medalje osvojila je u pojedinačnim utrkama 1994. i 1998, te u utrci u disciplini masovni start 2006, koja je te godine prvi put bila na programu olimpijskih igara u italijanskom Torinu.[8] Po broju osvojenih medalja sa devet (2 zlatne, četiri srebrne i tri bronzane) najuspješnija je biatlonka svih vremena, a po broju osvojenih zlatnih medalja je četvrta.

Svjetska prvenstva[uredi | uredi izvor]

Svjetsko prvenstvo Poj. Spr. Pot. Mas. Šta. MŠ. Eki.
Finska 1991. Lahti 8 5 - - 3 - 4
Rusija 1992. Novosibirsk - - - - - - 1
Bugarska 1993. Borovec 8 34 - - 4 - 8
Kanada 1994. Canmore - - - - 4 - -
Italija 1995. Antholz 2 2 - - 1 - 2
Njemačka 1996. Ruhpolding 27 35 - - 1 - 1
Slovačka 1997. Osrblie 13 13 4 - 1 - -
Slovenija 1998. Pokljuka
Austrija 1998. Hochfilzen
- - 15 - - - -
Finska 1999. Kontiolahti
Norveška 1999. Oslo
9 34 11 7 1 - -
Norveška 2000. Oslo
Finska 2000. Lahti
8 7 2 8 2 - -
Slovenija 2001. Pokljuka 11 2 11 24 2 - -
Norveška 2002. Oslo - - - 5 - - -
Rusija 2003. Hanti-Mansijsk - 34 13 21 3 - -
Njemačka 2004. Oberhof - - - 9 - - -
Austrija 2005. Hochfilzen[c] 34 1 1 10 2 3 -

Disl je nastupila na petnaest Svjetskih prvenstava od SP 1991. do SP 2005, te je sa osam zlatnih, osam srebrnih i tri bronzane medalje, treća najuspješnija njemačka biatlonka po broju osvojenih medalja, a četvrta u svjetskoj konkurenciji. Od osam zlatnih medalja, četiri je osvojila u štafeti: Na SP 1995. sa Petrom Behle, Antje Harvey i Simone Greiner-Petter-Memm, SP 1996., SP 1997. sa Petrom Behle, Katrin Apel i Simone Greiner-Petter-Memm i na SP 1997. sa Simone Greiner-Petter-Memm, Katrin Apel i Martinom Zellner. U timskim utrkama pobijedila je SP 1992. sa Petrom Bauer, Petrom Behle i Ingom Kesper; te na SP 1996. sa Petrom Behle, Simone Greiner-Petter-Memm i Katrin Apel. Na prvom nastupu na SP 1991. u finskom Lahtiju, najbolji joj je plasman bilo 5-o mjesto u utrci sprinta, dok je u štafeti sa Kerstin Moring i Antje Misersky osvojila bronzanu medalju.

Najbolje rezultate ostvarila je na završetku karijere, osvajanjem dvije zlatne, jedne srebrne i jedne bronzane medalje na SP 2015. u austrijskom Hochfilzenu, kada je bila najuspješnija biatlonka, slično kao i na SP 1995. u italijanskom Antholzu (jedna zlatna, tri srebrne) i na SP 1996. u njemačkom Ruhpoldingu sa dvije zlatne medalje.

Svjetski kup[uredi | uredi izvor]

Plasman u Svjetskom kupu
1988/89 1990/91 1991/92 1992/93 1993/94 1994/95 1995/96 1996/97 1997/98 1998/99 1999/00 2000/01 2001/02 2002/03 2003/04 2004/05 2005/06
- 4 5 16 4 3 2 2 2 3 8 6 3 7 4 5 5

Prvi nastup u takmičenjima Svjetskog kupa u biatlonu Disl je imala u sezoni SK 1988/89 u njemačkom Ruhpoldingu 26. januara 1989. kada je u utrci na 15 km osvojila 26-o mjesto. Sličan rezultat ostvarila je dva dana kasnije osvojivši 29-o mjesto u utrci na 7,5 km. Ukupno je nastupala 17 godina u Svjetskom kupu, a aktivno se prestala baviti u sezoni SK 2005/06. Pobijedila je ukupno 30 puta u pojedinačnim utrkama, a 20 puta je pobijedila u utrkama štafeta. Prvu pobjedu zabilježila je u francuskom Albertvillu 15. decembra 1990. pobijedivši u utrci sprinta, a dan kasnije sa Kerstin Moring i Antje Harvey pobijedila je u štafeti. Te je sezone u ukupnom plasmanu sa 174 boda osvojila četvrto mjesto, sa samo četiri boda manja nego Norvežanka Anne Elvebakk. Najbolje rezultate ostvarila je plasmanom na drugo mjesto u ukupnom plasmanu u sezonama SK 1995/96, sa četiri pobjede, SK 1996/97, sa tri pobjede i samo bodom manje nego pobjednica Magdalena Forsberg, te SK 1997/98, sa tri pobjede. U sezoni SK 1998/99, sa četiri pobjede osvojila je treće mjesto. Najuspješnija sezona sa najviše pobjeda bila joj je SK 2004/05 sa ukupno pet pobjeda u pojedinačnim utrkama.

Prestanak karijere[uredi | uredi izvor]

Nagrade[uredi | uredi izvor]

Napomene[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Tačan broj pobjeda nije poznat, nedostaju podaci za sezone 1985/86, 1986/87. i 1989/90.
  2. ^ Pobjede u timskim utrkama i utrkama štafeta Svjetskog kupa u biatlonu, se zvanično ne ubrajaju u statistiku pobjeda.
  3. ^ Utrka u mješovitoj štafeti održana je u ruskom Hanti-Mansijsku 20. marta 2005.

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Biatlon na ZOI 1992. na sports-reference.com Archived 2008-12-10 na Wayback Machine (en)
  2. ^ "Albertville 1992 Official Report" (PDF). Le Comite d'Organisation des Jeux Olympiques Albertville. LA84 Foundation. 1992. Arhivirano s originala (PDF), 26. 2. 2008. Pristupljeno 12. 2. 2013.
  3. ^ Biatlon na ZOI 1994. na sports-reference.com Archived 2008-12-10 na Wayback Machine (en)
  4. ^ "Lillehammer 1994 Official Report - Volume 4" (PDF). Lillehammer Olympic Organizing Committee. LA84 Foundation. 1994. Pristupljeno 1. 12. 2016.
  5. ^ Biatlon na ZOI 1998. na sports-reference.com Archived 2009-03-27 na Wayback Machine (en)
  6. ^ "Nagano 1998 Official Report - Volume 3" (PDF). Nagano Olympics Organizing Committee. LA84 Foundation. 1998. Arhivirano s originala (PDF), 26. 2. 2008. Pristupljeno 8. 2. 2013.
  7. ^ "Salt Lake City 2002 Official Report - Volume 1" (PDF). Salt Lake Organizing Committee. LA84 Foundation. 2002. Arhivirano s originala (PDF), 6. 5. 2010. Pristupljeno 6. 2. 2013.
  8. ^ "Torino 2006 Official Report - Biathlon" (PDF). Torino Organizing Committee. LA84 Foundation. mart 2009. Arhivirano s originala (PDF), 12. 6. 2012. Pristupljeno 21. 9. 2009.