Ustavni sud Ukrajine

Koordinate: 50°26′03″N 30°30′51″E / 50.43417°N 30.51417°E / 50.43417; 30.51417
S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Ustavni sud Ukrajine
Конституційний Суд України
Uspostavljen1992; djeluje od 1996.
DržavaUkrajina
SjedišteUlica Žiljanska 14, Kijev
Koordinate50°26′03″N 30°30′51″E / 50.43417°N 30.51417°E / 50.43417; 30.51417
Način izbora sudijaNominacija predsjednika, parlamenta i Kongresa sudija
OvlastioUstav Ukrajine
Trajanje mandata9; zabranjeno ako ima 65 godina
Broj pozicija18 (nominira predsjednik, parlament i Kongres sudija; po 6)
Veb-sajtccu.gov.ua
Predsjedavajući
TrenutnoOleksandr Tupicki
Početak mandata17. septembar 2019.
Zamjenik predsjedavajućeg
TrenutnoSergij Golovati
Početak mandata17. septembar 2019.

Ustavni sud Ukrajine (ukrajinski: Конституційний Суд України, Konstitutsijnij Sud Ukrajini) jedino je tijelo ustavne nadležnosti u Ukrajini. Ustavni sud Ukrajine tumači Ustav Ukrajine u smislu zakona i drugih pravnih akata.

Sud je uspostavljen 1992. godine, ali svoju aktivnost tek započinje 18. oktobra 1996. Prva presuda suda donesena je 13. maja 1997.

O hitnim pitanjima Ustavni sud donosi odluke u roku od nekoliko sedmica, ali o pitanjima koja se smatraju manje hitnima to može potrajati i mjesecima.[1]

Odluke Ustavnog suda su obavezujuće, konačne i na njih se ne može uložiti žalba.[2]

Misija i autoritet[uredi | uredi izvor]

U 2016. godini pristup Ustavnom sudu je značajno proširen.[3] Od tada svi pojedinci i kompanije za koje postoje osnove da je neka pravomoćna sudska presuda u suprotnosti s Ustavom imaju pravo podnijeti žalbu na sud (prije su samo predsjednik i članovi parlamenta imali pravo žalbe na Ustavni sud).[4] Žalbe se mogu podnijeti tek nakon što se na redovnim ukrajinskim sudovima iscrpe sva ostala pravna sredstva.

Amandmani na Ustav Ukrajine su omogućili da sada pristup Ustavnom sudu Ukrajine imaju svi pojedinci i kompanije za koje postoje osnove da da je neka konačna presuda nižeg suda u suprotnosti s Ustavom. Žalba se može podnijeti tek nakon što se na redovnim ukrajinskim sudovima iscrpe sva ostala pravna sredstva.

Autoritet Ustavnog suda proizilazi iz ukrajinskog Ustava - Poglavlje XII

Sud:

  • po žalbi predsjednika, najmanje 45 članova parlamenta, Vrhovnog suda Ukrajine, ombudsmana ili krimskog parlamenta ocjenjuje ustavnost:
  • službeno tumači Ustav i zakone Ukrajine
  • po žalbi predsjednika ili kabineta daje mišljenja o usklađenosti međunarodnih ugovora s Ustavom
  • po žalbi parlamenta daje mišljenje o poštivanju postupka opoziva predsjednika
  • daje mišljenje o usklađenosti zakona o uvođenju amandmana na Ustav sa Ustavom ograničenjima.

Presude Suda su obavezne za izvršavanje u Ukrajini, konačne su i na njih se ne može uložiti žalba.[2] Zakoni i drugi pravni akti ili njihove posebne odredbe koji se smatraju neustavnim gube pravnu snagu.

Struktura[uredi | uredi izvor]

Sud se sastoji od 18 sudija koje jednakim udjelima imenuju predsjednik, parlament i Kongres sudija.

Sudija mora biti državljanin Ukrajine i mora imati:

  • minimalno 40 godina;
  • visoko pravno obrazovanje i profesionalno iskustvo od najmanje 10 godina;
  • boravak u Ukrajini posljednjih 20 godina;
  • savladan državni jezik (ukrajinski)

Sudije se imenuju na 9 godina bez prava ponovnog imenovanja; štaviše, svaki sudija je dužan da se povuče sa 65 godina ako pređe 9 godina. Predsjednik i parlament moraju popuniti upražnjeno mjesto u roku od mjesec dana, a Kongres sudija ima tri mjeseca da to učini. Ali imenovanje stupa na snagu tek nakon zakletve novog sudije u parlamentu; stoga je ponekad problem postati sudija Ustavnog suda ako mnogi članovi parlamenta to ne žele (na primjer, mogu fizički ometati održavanje sastanka parlamenta, što je uobičajeno u Ukrajini).

Predsjedavajući Suda bira se tajnim glasanjem na jedan trogodišnji mandat od članova Suda.

Kontroverze[uredi | uredi izvor]

Sud je 29. decembra 1999. Ustav protumačio kao bezuvjetno odbacivanje smrtne kazne. Ovo je datum kada je Ukrajina de jure ukinula smrtnu kaznu nakon dugog perioda de facto moratorija.[5]

Tokom 2000-ih zabilježeni su pokušaji mita i ucjena sudija Ustavnog suda kako bi se postigla povoljna presuda.[6][7][8][9]

Sud je 14. novembra 2001. godine zabranio instituciju "propiska" .[10]

Sud je 25. decembra 2003. godine dopustio Leonidu Kučmi da se treći put kandiduje za predsjednika; Kučma je odlučio da se ne kandiduje za ponovne izbore.[11]

Usred ukrajinske političke krize 2007. godine, 30. aprila, uoči presude Ustavnog suda o zakonitosti predsjednikove uredbe o razrješenju ukrajinskog parlamenta, predsjednik Juščenko , uprkos rezoluciji PACE-a od 19. aprila, intervenisao je u operaciji Ustavnog sud tako što je u kratkom postupku otpustio dvojicu sudija Ustavnog suda, Sjuzanu Stanik i Valerija Pšeničnog, zbog optužbi za "izdaju zakletve".[12] Njegov potez je kasnije ukinuo Ustavni sud, a sudije su vraćene sa privremenom zabranom.[13] Viktor Juščenko je 16. maja po drugi put donio još jedan dekret kojim se razrješavaju dvojica sudija Ustavnog suda Sjuzana Stanik i Valerij Pšeničnij.[14] Dana 17. maja, predsjednik Ustavnog suda Ivan Dombrovskij dao je ostavku i zamijenio ga je Valerij Pčeničnij . Ustavni sud Ukrajine je 23. maja djelovao kako bi spriječio neprimjeren utjecaj predsjednika na sudski sistem.[15] Presuda suda donesena je nakon što je Viktor Juščenko optužen da je nepravedno utjecao na sud ilegalnim otpuštanjem dvojice sudija Ustavnog suda Valerija Pšeničnog i Sjuzane Stanik zbog optužbi za "izdaju zakletve". Dana 20. jula, Sjuzana Stanik pobijedila je u žalbi protiv predsjednika na okružnom sudu Ševčenko u Kijevu. Sud je presudio da su predsjednikove akcije nezakonite i vratio je Sjuzani pravo na članstvo u Ustavnom sudu Ukrajine. Prema presudi, predsjednik je dužan otkazati svoju uredbu o razrješenju Sjuzane Stanik.[16] Drugo dvoje sudija koje su također ilegalno otpuštene prethodno su predali otkaze i kao takvi nisu bili predmet sudskog naloga. Nakon predsjednikove intervencije, Ustavni sud još uvijek nije donio odluku o pitanju zakonitosti postupaka predsjednika. Vrhovni upravni sud Ukrajine je 25. marta 2008. godine presudio da je predsjednikova smjena Sjuzane Stanik kao sudije Ustavnog suda bila nezakonita. Položaj Sjuzane je vraćen. Odluka je konačna i na nju se ne može žaliti niko.[17] Sjuzana je 3. aprila 2008. godine otpuštena sa suda po nalogu predsjednika.[18] 28. aprila 2010. predsjednik Viktor Juščenko vratio je Sjuzanu na mjesto sudca Ustavnog suda,[19] ali je sutradan dala ostavku.[20]

Sud je 1. oktobra 2010. godine proglasio neustavnim amandmane na Ustav Ukrajine iz 2004. godine i ukinuo ih.[21] Parlament je 21. februara 2014. usvojio zakon kojim su vraćeni ovi amandmani (ustava) iz decembra 2004. godine.[22]

Dana 27. oktobra 2020. sudska odluka o ukidanju člana 366-1 Krivičnog zakona Ukrajine, koji je predviđao odgovornost za netačno prijavljivanje imovine od strane državnih zvaničnika, gurnula je Ukrajinu u ukrajinsku ustavnu krizu 2020. godine .[23] Ova odluka de facto je poništila veći dio ukrajinskih reformi za borbu protiv korupcije iz 2014. kao neustavnu.[24][25] Dana 29. decembra 2020. predsjednik Volodimir Zelenski suspendirao je predsjednika sudova Oleksandra Tupicki na dva mjeseca u pokušaju da okonča krizu. Kasnije, 26. februara 2021. predsjednik Zelenski potpisao je dekret kojim se predsjedavajući Tupicki suspendirao na još mjesec dana.[26] Dana 27. marta 2021. Zelenski je poništio dekret bivšeg predsjednika Viktora Janukoviča iz maja 2013. godine, kojim je Oleksandra Tupickog imenovao sucem Ustavnog suda Ukrajine.[27] Razlog je bio taj što je navodno njegov mandat "predstavljao prijetnju državnoj nezavisnosti i nacionalnoj sigurnosti Ukrajine, koja krši Ustav Ukrajine, ljudska i građanska prava i slobode".[27]

Članstvo[uredi | uredi izvor]

Spisak sudija[uredi | uredi izvor]

Ustavni sud u Kijevu
  • Kvota predsjednika:
    • Volodimir Kampo (Володимир Михайлович Кампо) od 4. augusta 2006.
    • Dmitro Lilak (Дмитро Дмитрович Лилак) od 4. augusta 2006.
    • Viktor Šiškin (Віктор Іванович Шишкін) od 4. augusta 2006.
    • Jurij Baulin (Юрій Васильович Баулін) od 3. juna 2007.
    • Sergij Vdovičenko (Вдовіченко Сергій Леонідович) od 3. juna 2007.
    • Jurij Nikitin (Юрій Іванович Нікітін) od 3. juna 2007.
  • Parlamentarna kvota:
    • Otpuštena 2014.[28]
  • Kvota Kongresa sudija:
    • Vasil Brintsev (Василь Дмитрович Бринцев) od 4. augusta 2006.
    • Vjačeslav Džun' (В’ячеслав Васильович Джунь) od 4. augusta 2006.
    • Anatolij Didkovski (Анатолій Олександрович Дідківський) od 4. augusta 2006.
    • Ivan Dombrovskij (Іван Петрович Домбровський) od 4. augusta 2006.
    • Jaroslava Mačužak (Ярослава Василівна Мачужак) od 4. augusta 2006.
    • Andrij Strižak (Андрій Андрійович Стрижак) od 4. augusta 2006. (imenovan na sud 2004., ali pod zakletvom tek od 2006.[29])

Predsjedavajući[uredi | uredi izvor]

  • 1992-1995 Leonid Juzkov
  • 1996-1999 Ivan Timčenko
  • 1999-2002 Viktor Skomoroka
  • 2002-2005 Mikola Selivon
  • 2005-2006 Pavlo Jevhrafov (vršilac dužnosti)[30]
  • 2006-2006 Volodimir Ivaščenko (Vršilac dužnosti)[31]
  • 2006-2007 Ivan Dombrovskij
  • 2007-2007 Valerij Pšeničnij (vršilac dužnosti)
  • 2007-2010 Andrij Strižak
  • 2010-2013 Anatolij Holovin
  • 2013-2014 Vjačeslav Ovčarenko
  • 2014-2017 Jurij Baulin
  • 2017-2018 Viktor Krivenko (vršilac dužnosti)
  • 2018-2019 Stanislav Ševčuk
  • 2019. Natalija Šaptala (vršilac dužnosti) [32]
  • 2019. – trenutno Oleksandr Tupicki[33]

Dana 29. decembra 2020. predsjednik Volodimir Zelenski suspendovao je Tupickija na dva mjeseca u pokušaju da okonča ukrajinsku ustavnu krizu 2020.[23]

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Yanukovych to call vote if coalition ruled illegal, Kyiv Post (1 March 2010)
  2. ^ a b Transparency International: Constitutional Court ruling ‘undermines anti-corruption achievements in Ukraine’, Kyiv Post (2 March 2019)
  3. ^ Amendments to the Constitution of Ukraine passed: Ukraine takes a major step towards a European System of Justice, Lexology (9 June 2016)
  4. ^ Ukraine launches new Supreme Court to deepen judicial reform, Xinhuanet (15 December 2017)
  5. ^ "Рішення Конституційного Суду України у справі за конституційним поданням 51 народного депутата України щодо відповідності Конституції України (конституційнос) положень статей 24, 58, 59, 60, 93, 190-1 Кримінального кодексу України в частині, що передбачає смертну кару як вид покарання (справа про смертну кару)". zakon.rada.gov.ua. Pristupljeno 25. 12. 2018.
  6. ^ Tymoshenko: Yanukovych entourage aims at recognizing legitimacy of coalition before president's trip to U.S., Kyiv Post (March 29, 2010)
  7. ^ How Ukraine Became a Market Economy and Democracy Anders Åslund, Peterson Institute for International Economics, 2009, ISBN 978-0-88132-427-3 (str. 219)
  8. ^ Yanukovych allies: Tymoshenko trying to pressure court, Kyiv Post (March 30, 2010)
  9. ^ Yulia Tymoshenko: pressure from the authorities won't force me to change my position Arhivirano 15. 9. 2012. na: Archive.today , Službena stranica Yulia Tymoshenko (April 7, 2010)
  10. ^ "Рішення Конституційного Суду України у справі за конституційним поданням 48 народних депутатів України щодо відповідності Конституції України (конституційності) положення підпункту 1 пункту 4 Положення про паспортну службу органів внутрішніх справ, затвердженого постановою Кабінету Міністрів України (справа щодо прописки)". zakon.rada.gov.ua. Pristupljeno 25. 12. 2018.
  11. ^ "Рішення Конституційного Суду України у справі за конституційними поданнями 53 і 47 народних депутатів України про офіційне тлумачення положення частини треть..." zakon.rada.gov.ua. Pristupljeno 25. 12. 2018.
  12. ^ "Yushchenko dismissed CCU judges". for-ua. Arhivirano s originala, 29. 9. 2007. Pristupljeno 17. 5. 2006.
  13. ^ "Stanik and Pshenychnyy returned to CC". Korrespondent. 17. 5. 2007.
  14. ^ "Stanik and Pshenychnyy again became ex-judges of Constitutional Court". Korrespondent. 16. 5. 2007. Arhivirano s originala, 18. 5. 2007. Pristupljeno 17. 5. 2006.
  15. ^ "Constitutional Court of Ukraine restricts president's influence on courts". Ukrainian National Radio. 23. 5. 2007. Arhivirano s originala, 28. 9. 2007.
  16. ^ "Stanik Back Into the CC". Arhivirano s originala, 30. 9. 2007. Pristupljeno 20. 7. 2006.
  17. ^ "Supreme Court Restores Stanik As Constitutional Court Judge". Ukrainian News agency. 27. 3. 2008. Arhivirano s originala, 9. 5. 2008.
  18. ^ Order of the President of Ukraine № 297/2008 (ukrajinski)
  19. ^ Yanukovych reinstates Stanik as Constitutional Court judge, Kyiv Post (April 28, 2010)
  20. ^ Yanukovych dismisses Stanik as Constitutional Court judge, Kyiv Post (April 29, 2010)
  21. ^ "Archived copy". Arhivirano s originala, 26. 3. 2012. Pristupljeno 11. 3. 2014.CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link)
  22. ^ Ukrainian parliament reinstates 2004 Constitution, Interfax-Ukraine (21 February 2014)
  23. ^ a b Zelensky suspends Constitutional Court chair for two months, UNIAN (29 December 2020)
  24. ^ "Ukraine caught between constitutional crisis and counter-revolution". Atlantic Council. 5. 11. 2020. Pristupljeno 8. 12. 2020.
  25. ^ "Ukraine's constitutional court attacks anti-corruption laws". The Economist. 14. 11. 2020. Pristupljeno 8. 12. 2020.
  26. ^ Zelensky suspended the head of the Constitutional Court for another month, Ukrayinska Pravda (26.02.2021)
  27. ^ a b Zelensky annuls Yanukovych's decree appointing Tupytsky as judge of Constitutional Court, UNIAN (27.02.2021)

    Zelensky cancels decrees on appointment of Tupytsky, Kasminin as Constitutional Court judges, Ukrinform (27.02.2021)

    Decisions on Tupytsky, Kasminin are result of audit of Yanukovych's decrees, these persons can now retire – Zelensky, Interfax-Ukraine (27.02.2021)

    Zelensky revoked Yanukovych's decree appointing Tupytsky a judge of the CCU, Ukrayinska Pravda (27.02.2021)
  28. ^ http://www.kyivpost.com/article/content/ukraine/rada-dismisses-constitutional-court-judges-appointed-from-its-quota-337523.html
  29. ^ Fate of nation in hands of Constitutional Court, Kyiv Post (August 17, 2006)
  30. ^ Passed away Pavlo Borysovych Yevhrafov (ушел из жизни Павел Борисович Евграфов).
  31. ^ [1]
  32. ^ Нова глава очолюватиме Конституційний суд лише до кінця літа. www.unian.ua (jezik: ukrajinski). Pristupljeno 14. 5. 2019.
  33. ^ Ukraine's Constitutional Court elects new chairman, Ukrinform (18 September 2019)

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]

Preuzeto iz "https://bs.wikipedia.org/w/index.php?title=Ustavni_sud_Ukrajine&oldid=3590176"