Utočište za ludake Atina

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Jump to navigation Jump to search
Question book-new.svg Ovaj članak ili neka od njegovih sekcija nije dovoljno potkrijepljena izvorima (literatura, web-stranice ili drugi izvori).
Ako se pravilno ne potkrijepe validnim izvorima, sporne rečenice i navodi mogli bi biti obrisani. Pomozite Wikipediji tako što ćete navesti validne izvore putem referenci te nakon toga možete ukloniti ovaj šablon.
Utočište za ludake Atina
Zvanični naziv: Athens Lunatic Asylum
Država: Sjedinjene Američke Države
Savezna država: Ohio
Okrug: Atina
Otvoreno: 1874.
Zatvoreno: 1993.

Utočište za ludake Atina (en.Athens Lunatic Asylum) je počelo sa radom 1874. u Atini u Ohaju. Posle dvije godine od otvaranja bolnica je preimenovana u Bolnicu za umobolne Atina (en.Athens Hospital for the Insane). Bolnica se kasnije zvala Utočište za umobolne Atina (en.Athens Asylum for the Insane), državna bolnica Atina (Athens State Hospital), Centar jugoistočnog Ohaja za mentalno zdravlje (en.Southeastern Ohio Mental Health Center), Centar za mentalno zdravlje Atina (en.Athens Mental Health Center), Centar za mentalno zdravlje i mentalnu retardaciju Atina (en.Athens Mental Health and Mental Retardation Center), Razvojni centar za mentalno zdravlje Atina (en.Athens Mental Health and Developmental Center) i ponovo Centar za mentalno zdravlje Atina. Pošto je originalna bolnička zgrada zatvorena, Univerzitet Ohaio je dobio imanje i nazvao ga Ridges. Državna bolnice u Atini je nastavila da postoji, ali su pacijenti i osoblje premješteni u novu zgradu koja se u vrijeme tranzicije 1993. zvana Jugoistočna psihijatrijska bolnica (en.Southeast Psychiatric Hospital).

Historija[uredi | uredi izvor]

Originalna bolnica je bila operativna od 1874. do 1993. Iako nije bila samoodrživa institucija bolnica je dugo godina imala stoku, polja i bašte, voćnjak, staklenik, mljekaru, centralno grijanje na paru i čak prodavnicu kola u ranim godinama. Arhitekta originalne zgrade je bio Levi T. Scofield iz Klivlenda. Izgradnja ustanove je počela 1868. i bolnica je otvorena 9. januara 1874.

Dizajn je bio pod uticajem Dr. Thomas Story Kirkbride, ljekara iz 19-og vijeka koji je napisao uticajnu studiju o dizajnu bolnica (Naziv originala:,,On the Construction, Organization and General Arrangements of Hospitals for the Insane"). Kirkbrajdove zgrade su bila prepoznatljive po tlocrtu u obliku krila šišmiša i raskošnoj viktorijanskoj arhitekturi.

Prizemlje bolnice je dizajnirao Herman Haerlin iz Sinsinatija, student Frederick-a Law-a Olmsted-a, pejzažnog arhitekte Central parka u Njujorku. Neke od Haerlinovih pejzažnih projekata je moguće viditi u Cincinnati's Spring Grove Cemetery i u ovalu kampusa državnog univerziteta u Ohaiu u Columbus-u.

Haerlin je takodje bazirao dizajn na Kirkbrajdovim planovima o ekstenzivnom imanju sa parkovima, jezerima i farmom i njegov dizajn je doprinio uspjehu Utočišta.

Puno godina je bolnica u Atini bila najveci poslodavac. Kada je originalna bolnička zgrada zatvorena, imanje je dobio Univerzitet u Ohaiu. Apalačka zdravstvena njega za lijepo ponašanje, kampus u Atini (en.Appalachian Behavioral Healthcare, Athens Campus), kako je Jugoistočna psihijatrijska bolnica preimenovana, je još uvjek psihijatrijska bolnica u Atini. U vidokrugu su obadvije zgrade, stara na brdu južno od rijeke Hocking i nova na sjevernoj obali rijeke.

U historiji bolnice su korišteni i neki, sad diskreditovani, tretmani kao što je lobotomija. Glavni uzrok umobolnosti medju muškim pacijentima, po godisnjem izvještaju za 1876, bila je groznica. U prve tri godine 81 pacijent je imao dijagnosticiranu umobolnost uzrokovanu groznicom.

Kad je bolnica otvorena većina pacijenata su bili veterani iz Američkog građanskog rata koji su patili od PTSP-a.

Djecu kojoj bi danas dijagnosticirali ADD/ADHD su roditelji takodje povjeravali bolnici.

Majke sa velikim porodicama su povjeravale djecu na nekoliko sedmica da bi predahnule.

Moderna historija i sadašnjost[uredi | uredi izvor]

Pocetkom 1990-ih mnoge originalne zgrade su postale nepopravljive i više ih nisu koristile bolnice. Imanje stare bolnice je u vlasništvu Univerziteta u Ohaiu i dio je veće parcele zvane Ridges, na kojoj se danas nalaze rezervat prirode, Muzej umjetnosti Kenedi (en.Kennedy Museum of Art), Ateljei diplomiranih umjetnika Fakulteta umjetnosti (School of Ar), istraživački centar za biotehnologiju, auditorijum i druge univerzitetske institucije.

Univerzitet u Ohaju je obezbijedio dovođenje imanja u originalno stanje kako su ga zamislili Haerlin i ostali. Prirodni rezervat pruža mjesto za život riđim risovima, jelenima, lisicama, jastrebovima, divljim ćurkama i mnogim drugim vrstama divljih životinja.

Centar za kulturu i umjetnost ,,Mljekara jugoistočnog Ohaja" (Dairy Barn Southeastern Ohio Cultural Arts Center), neprofitna umjetnička organizacija, je smještena u renoviranoj mljekari stare bolnice. Nalazi se u vlasništvu Umjetničkog savjeta Ohio-a (Ohio Arts Council).

Članovi atinskog ogranka Nacionalnog udruženja mentalnih bolesnika su radili na renoviranju tri groblja smještena na Ridges-u. Nekoliko organizacija i pojedinaca je renoviralo ribnjak.

Zanimljivosti[uredi | uredi izvor]

  • Tokom 1950-ih Walter Jackson Freeman, dr med. dr sc, poznat kao otac transorbitalne lobotomije, izveo je preko 200 lobotomija na pacijentima. Iako se danas ne koristi za tretman mentalno bolesnih, hirurgija mozga je bila privatljiva u to doba.
  • Višestruka ličnost i osuđeni silovatelj Billy Milligan (poznat po knjizi Daniel-a Keyes-a "The Minds of Billy Milligan") je bio pacijent bolnice 1970-ih i 1980-ih.
  • Jedan od raloga zašto neki vjeruju da je mjesto ukleto je raspadanje tijela 54-godisnje pacijentkinje. Nađena je mrtva u neiskorištenom odjeljenju 1979, posle šest sedmica od nestanka.
  • Slike unutrašnjosti Ridges-a su korištene na interaktivnom CD romu ,,(nazov originala:How To Make Your Movie: An Interactive Film School)", koji je producirala kompanija iz Atine Electronic Vision u saradnji sa rediteljem Rajkom Grlićemin i Filmskim fakultetom univerziteta u Ohaju.
  • Ridges je bio prikazan u seriji kanala Fox Family Channel "Scariest Places on Earth".
  • Britansko društvo za psihička istraživanja je stavilo Atinu na 13. mjesto na top listi prokletih mjesta na svijetu.

Reference[uredi | uredi izvor]

  • Annual Report of the Trustees of Athens Lunatic Asylum to the Governor of the State of Ohio for the Year Ending Nov. 15, 1872. Columbus: Nevins & Myers, State Printers. 1873.
  • Annual Report of the Athens Hospital for the Insane to the Governor of the State of Ohio for the Year 1876. Columbus: Nevins & Myers, State Printers. 1877.
  • Beatty, Elizabeth & Stone, Marjorie. Getting to Know Athens County. Athens, Ohio: The Stone House. 1984.
  • Cordingley, Gary. Stories of Medicine in Athens County, Ohio. Baltimore: Gateway Press, Inc. 2006.
  • El-Hai, Jack. The Lobotomist: a maverick medical genius and his tragic quest to rid the world of mental illness. New Jersey: John Wiley & Sons. 2005.
  • Tomes, Nancy. The Art of Asylum-Keeping: Thomas Story Kirkbride and the origins of American psychiatry. Philadelphia: University of Pennsylvania Press. 1994 paperback reprint of 1984 hardcover.
  • Valenstein, Eliot. Great and Desperate Cures: the rise and decline of psychosurgery and other radical treatments for mental illness. New York: Basic Books, Inc. 1986.
  • Ziff, Katherine. Asylum and Community: connections between the Athens Lunatic Asylum and the village of Athens, 1867-1893. Ph.D. thesis. Ohio University. Athens, Ohio. 2004.