VIPAS39

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
VIPAS39
Identifikatori
AliasiVIPAS39
Vanjski ID-jeviOMIM: 613401 MGI: 2144805 HomoloGene: 41464 GeneCards: VIPAS39
Lokacija gena (čovjek)
Hromosom 14 (čovjek)
Hrom.Hromosom 14 (čovjek)[1]
Hromosom 14 (čovjek)
Genomska lokacija za VIPAS39
Genomska lokacija za VIPAS39
Bend14q24.3Početak77,426,675 bp[1]
Kraj77,457,952 bp[1]
Lokacija gena (miš)
Hromosom 12 (miš)
Hrom.Hromosom 12 (miš)[2]
Hromosom 12 (miš)
Genomska lokacija za VIPAS39
Genomska lokacija za VIPAS39
Bend12|12 D2Početak87,285,642 bp[2]
Kraj87,313,030 bp[2]
Obrazac RNK ekspresije
Više referentnih podataka o ekspresiji
Ontologija gena
Molekularna funkcija GO:0001948, GO:0016582 vezivanje za proteine
GO:0032403 protein-containing complex binding
Ćelijska komponenta HOPS complex
endozom
GO:0016023 citoplazmatska vezikula
early endosome
citoplazma
late endosome
reciklirajući endosom
Golđijev aparat
Biološki proces protein transport
Ćelijska diferencijacija
GO:0000046 autophagosome maturation
GO:0009373 regulation of transcription, DNA-templated
transcription, DNA-templated
Spermatogeneza
endosome to lysosome transport
intracellular protein transport
collagen fibril organization
Posttranslacione modifikacije
peptidyl-lysine hydroxylation
collagen metabolic process
Izvori:Amigo / QuickGO
Ortolozi
VrsteČovjekMiš
Entrez
Ensembl
UniProt
RefSeq (mRNK)

NM_001193314
NM_001193315
NM_001193316
NM_001193317
NM_022067

NM_001142580
NM_001142581
NM_134044

RefSeq (bjelančevina)

NP_001180243
NP_001180244
NP_001180245
NP_001180246
NP_071350

NP_001136052
NP_001136053
NP_598805

Lokacija (UCSC)Chr 14: 77.43 – 77.46 MbChr 12: 87.29 – 87.31 Mb
PubMed pretraga[3][4]
Wikipodaci
Pogledaj/uredi – čovjekPogledaj/uredi – miš

Homolog spermatogenezno-defektnog proteina 39 je protein kojo je kod ljudi kodiran genom VIPAS39. Ovaj protein je uključen je u sortiranje lizosomskih proteina. Mutacije u ovom genu povezane su sa ARCS2 artrogripozom, bubrežnom disfunkcijpm i holestazom-2). Alternativna prerada rezultirala višestrukim varijantama transkripta.[5]

VIPAR uključen je u unutarćelijsko sortiranje i promet lizosomnim proteinima (Zhu et al., 2009). Analizom genomske sekvence, Heilig et al. (2003) locirali su gen VIPAR na hromosomu 14, sekvenca 14q24.3.[6]

Aminokiselinska sekvenca[uredi | uredi izvor]

Dužina polipeptidnog lanca je 493 aminokiseline, a molekulska težina 57.005 Da[7].

1020304050
MNRTKGDEEEYWNSSKFKAFTFDDEDDELSQLKESKRAVNSLRDFVDDDD
DDDLERVSWSGEPVGSISWSIRETAGNSGSTHEGREQLKSRNSFSSYAQL
PKPTSTYSLSSFFRGRTRPGSFQSLSDALSDTPAKSYAPELGRPKGEYRD
YSNDWSPSDTVRRLRKGKVCSLERFRSLQDKLQLLEEAVSMHDGNVITAV
LIFLKRTLSKEILFRELEVRQVALRHLIHFLKEIGDQKLLLDLFRFLDRT
EELALSHYREHLNIQDPDKRKEFLKTCVGLPFSAEDSAHIQDHYTLLERQ
IIIEANDRHLESAGQTEIFRKHPRKASILNMPLVTTLFYSCFYHYTEAEG
TFSSPVNLKKTFKIPDKQYVLTALAARAKLRAWNDVDALFTTKNWLGYTK
KRAPIGFHRVVEILHKNNAPVQILQEYVNLVEDVDTKLNLATKFKCHDVV
IDTYRDLKDRQQLLAYRSKVDKGSAEEEKIDALLSSSQIRWKN
Simboli

Funkcija gena[uredi | uredi izvor]

Kompleksi homotipske fuzije i vakuolnog sortiranja proteina (HOPS) reguliraju pristajanje unutarćelijskih vezikula, interakcijom sa SNARE-ovima . Analizom imunoprecipitacije i Western blot analizom gradijentnih frakcija saharoze u ćelijama HeLa i HEK293, Zhu et al. (2009) pokazali su da je SPE39 bio u interakciji s brojnim endogenim ili kotransfektiranim HOPS komponentama, uključujući VPS33A i VPS33B. Nokautiranje SPE39 u ćelijama HEK293 putem RNK smetnji uticalo je na morfologiju i sortiranje RAB11 i sintaksin – 13 (STX13, ili STX12) – pozitivnih endosoma za recikliranje i RAB7, sintaksina -7 (STX7) i sintaksin-8 (STX8)-pozitivni kasni endosomi. To nije promijenilo Golgijev promet endosoma za sortiranje. Razaranje SPE39 u ćelijama HeLa poremetilo je promet M6PR i isporuku lizosomskog enzima katepsina D, posredovanog M6PR (CTSD), te je odgodilo razgradnju internaliziranog EGFR-a . Zaključili su da VIPAR regulira sortiranje i promet rezidualnih lizosomskih proteina duž puteva sortiranja i recikliranja.[8]

U 2-hibridnom skriningu kvasca za identifikaciju proteina u interakciji sa VPS33B, Cullinane et al. (2010) otkrili su da protein kodiran C14ORF133-pm, koji su odredili kao VIPAR, ima najveći prioritet zasnovan na bioinformatičkim analizama homologije i pretpostavljene funkcije. Studije koimunoprecipitacije u transficiranim ćelijama HEK293 potvrdile su interakciju između prekomjerno eksprimiranog VPS33B i VIPAR-a, uz stvaranje funkcionalnih kompleksa VPS33B-VIPAR na citoplazmatskim organelima koji su stupili u interakciju s RAB11A. Rszaranje vipara kod zebrica rezultiralo je izlučivanjem žuči i oštećenjem E-kadherina (CDH1) sličnim onima kod osoba sa ARC sindromom, uzrokovanim mutacijom u VPS33B ili VIPAR. Mišje ćelije sa unutrašnjim medularnim sabirnim kanalom (MIMCD-3) sa nedostatkom Vipara i Vps33b eksprimirale su membranske proteine abnormalno i imale su strukturne i funkcionalne defekte uskog spoja. Abnormalna ekspresija Ceacam5 nastala je zbog pogrešnog razgradnje ka lizosomskoj degradaciji, ali smanjeni nivoi E-kadherina bili su povezani sa transkripcijskom regulacijom. Zaključili su da kompleks VPS33B-VIPAR ima različite funkcije u putevima koji reguliraju apikalno-bazolateralnu polarnost u jetri i bubrezima.

Molekulska genetika[uredi | uredi izvor]

U tri probanda s artrogripozom, bubrežnom disfunkcijom i kolestazom-2 (ARCS2) mapiran je VIPAR lokus na hromosomu 14, sekvenca q24.3 i u četiri dodatna probanda koji nisu imali mutacije u poznatom genu ARCS1, VPS33B), Cullinane et al. (2010) identificirali su homozigotnost ili složenu heterozigotnost za mutacije u genu VIPAR . Predviđeno je da će sve mutacije eliminirati normalnu proizvodnju proteina, zbog ranog prekidanja poruke i nonsens] posredovanog raspada iRNK ili zbog neuspjeha prevođenja; osim toga, sve mutacije su segregirane s bolestima u porodicama i nisu pronađene u najmanje 200 etnički podudarnih kontrolnih hromosoma.[9]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b c GRCh38: Ensembl release 89: ENSG00000151445 - Ensembl, maj 2017
  2. ^ a b c GRCm38: Ensembl release 89: ENSMUSG00000021038 - Ensembl, maj 2017
  3. ^ "Human PubMed Reference:". National Center for Biotechnology Information, U.S. National Library of Medicine.
  4. ^ "Mouse PubMed Reference:". National Center for Biotechnology Information, U.S. National Library of Medicine.
  5. ^ "Entrez Gene: VIPAS39 VPS33B interacting protein, apical-basolateral polarity regulator, spe-39 homolog".
  6. ^ Heilig, R., Eckenberg, R., Petit, J.-L., Fonknechten, N., Da Silva, C., Cattolico, L., Levy, M., Barbe, V., de Berardinis, V., Ureta-Vidal, A., Pelletier, E., Vico, V, and 87 others. The DNA sequence and analysis of human chromosome 14. Nature 421: 601-607, 2003. PubMed: 12508121
  7. ^ "UniProt, Q9H9C1". Pristupljeno 11. 9. 2017.
  8. ^ Zhu, G., Salazar, G., Zlatic, S. A., Fiza, B., Doucette, M. M., Heilman, C. J., Levey, A. I., Faundez, V., L'Hernault, S. W. SPE-39 family proteins interact with the HOPS complex and function in lysosomal delivery. Molec. Biol. Cell 20: 1223-1240, 2009. PubMed: 19109425
  9. ^ Cullinane, A. R., Straatman-Iwanowska, A., Zaucker, A., Wakabayashi, Y., Bruce, C. K., Luo, G., Rahman, F., Gurakan, F., Utine, E., Ozkan, T. B., Denecke, J., Vukovic, J., and 13 others. Mutations in VIPAR cause an arthrogryposis, renal dysfunction and cholestasis syndrome phenotype with defects in epithelial polarization. Nature Genet. 42: 303-312, 2010. Note: Erratum: Nature Genet. 43: 277 only, 2011. PubMed: 20190753

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]

Dopunska literatura[uredi | uredi izvor]