Idi na sadržaj

Vaginski iscjedak

Nepregledano
S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Fotografija grlića materice (sprijeda) i zidova vaginskog kanala (oko grlića materice) na kojoj je kamera umetnuta u kanal pomoću medicinskog spekuluma. Grlić materice i zidovi kanala su obloženi mješavinom tekućine, ćelija i bakterija koje formiraju vaginski iscjedak kada izlazi kroz vaginski otvor.

Vaginski iscjedak je mješavina tekućine, ćelija i bakterija koje podmazuju i štite vaginu.[1][2] Ovu smjesu neprestano proizvode ćelije vagine i grlića materice, a iz tijela izlazi kroz vaginski otvor. Sastav, kvalitet i količina iscjetka variraju od osobe do osobe i mogu varirati tokom menstrualnog ciklusa i kroz faze seksualnog i reproduktivnog razvoja..[3] Normalan vaginski iscjedak može imati rijetku, vodenastu konzistenciju ili gustu, ljepljivu konzistenciju, a može biti bistar ili bijele boje.[1][2] Normalan iscjedak može biti velike količine, ali obično nema jak miris, niti je obično povezan sa svrbežom ili bolom.[3]

Iako se većina iscjetka smatra fiziološkim (predstavlja normalno funkcioniranje tijela), neke promjene u iscjetku mogu odražavati infekciju ili druge patološke procese.[4][5] Infekcije koje mogu uzrokovati promjene u vaginalnom iscjetku uključuju vaginske gljivične infekcije, bakterijsku vafibozu i spolno prenosive infekcije.[2][6] Karakteristike abnormalnog vaginalnog iscjetka variraju ovisno o uzroku, ali uobičajene karakteristike uključuju promjenu boje, neugodan miris i povezane simptome poput svrbeža, peckanja, bolova u zdjelici ili bolova tokom seksualnog odnosa.<]].[7]

Normalni iscjedak

[uredi | uredi izvor]
Rastezljiv iscjedak oko ovulacije
Gust iscjedak oko menstruacije

Normalan vaginski iscjedak sastoji se od cervikalne sluzi, vaginske tekućine, vaginakih i cervikalnih ćelija koje se otpuštaju, te bakterija.[1]

Većina tekućine u vaginskom iscjetku je sluz koju proizvode žlijezde cerviksa.[1][4] Ostatak se sastoji od transudata iz vaginskih zidova i sekreta iz žlijezda (Skeneova i Bartholinova).[4] Čvrste komponente ili elementi su eksfolirane epitelne ćelije iz vaginskog zida i grlića maternice, kao i neke od bakterija koje nastanjuju vaginu.[1] Ove bakterije koje žive u vagini obično ne uzrokuju bolesti. U stvari, one mogu zaštititi osobu od drugih zaraznih i invazivnih bakterija, proizvodnjom tvari poput mliječne kiseline i vodikovog peroksida koji inhibiraju rast drugih bakterija.[6] The normal composition of bacteria in the vagina (vaginal flora) can vary, but is most obično dominiraju lactobacilli.[1] U prosjeku, postoji približno 108 do 109 bakterija po mililitru vaginalnog iscjetka.[1][4]

Normalni vaginalni iscjedak je bistar, bijel ili prljavobijel.[1] Konzistencija može varirati od mliječne do grudaste, a miris je obično blag do nepostojeći.[1] Većina iscjetka se nakuplja u najdubljem dijelu vagine (stražnji forniks)[3] i izlazi iz tijela tokom dana silom gravitacije.[1][4] Tipična žena reproduktivne dobi proizvodi 1,5 grama (pola do jedne čajne kašičice) vaginalnog iscjetka svaki dan.[1]

Tokom seksualnog uzbuđenja i seksualnog odnosa, količina tekućine u vagini povećava se zbog nakupljanja krvnih sudova koji okružuju vaginu. Ovo nakupljanje krvnih sudova povećava volumen transudata iz vaginalnih zidova.[4] Transudat ima neutralan pH, tako da povećanje njegove proizvodnje može privremeno pomaknuti vaginalni pH u neutralniji.[4] ]]Sperma]] ima bazni pH i može neutralizirati kiselost vagine do osam sati.[4] Sastav i količina vaginskog iscjetka mijenjaju se kako pojedinka prolazi kroz različite faze seksualnog i reproduktivnog razvoja.[4]

Međutim, neke osobe mogu iskusiti promjene u vaginskom iscjetku zbog osnovnih stanja kao što su stres, dijabetes, upalni poremećaji, laktacija, određeni lijekovi ili autoimuske bolesti.[8]

Neonatusni

[uredi | uredi izvor]

Kod novorođenčadi, vaginski iscjedak se ponekad javlja u prvih nekoliko dana nakon rođenja. To je zbog izloženosti estrogenu dok je još u maternici. Vaginski iscjedak novorođenčeta može biti bijel ili proziran sa sluzavom teksturom, ili može biti krvav od normalnog prolaznog odbacivanja endometrija.[9]

Pedijatrija

[uredi | uredi izvor]

Vagina djevojčica prije puberteta je tanja i ima drugačiju mikrobiom.[1][4] Vaginski iscjedak kod djevojčica prije puberteta je minimalan s neutralnim do alkalnim pH u rasponu od 6 do 8.[10]   Sastav bakterijske populacije kod djevojčica u pretpubertetskom periodu dominiraju vrste stafilokoka, pored niza anaeroba, enterokoka, E. coli i laktobacila.[10]

Pubertet

[uredi | uredi izvor]

Tokom puberteta, jajnici počinju proizvoditi hormon estrogen.[3] Čak i prije početka menstruacije (do 12 mjeseci prije menarhe, obično istovremeno s razvojem grudnih pupoljaka[4]) vaginalni iscjedak se povećava u količini i mijenja u sastavu.[10] Estrogen sazrijeva vaginalno tkivo i uzrokuje povećanu proizvodnju glikogena od strane epitelnih ćelija vagine.[1] Ovi viši nivoi glikogena u vaginskom kanalu podržavaju rast laktobacila u odnosu na druge bakterijske vrste.[1][3] Kada laktobacili koriste glikogen kao izvor hrane, oni ga pretvaraju u mliječnu kiselinu.[1][3][4] Stoga je prevlast laktobacila u vaginskom kanalu stvaraju kiseliju sredinu. U stvari, pH vagine i vaginskog iscjetka nakon puberteta kreće se između 3,5 i 4,7.[1]

Menstruaijski ciklus

[uredi | uredi izvor]

Količina i konzistencija vaginskog iscjetka mijenjaju se s menstruacijskim ciklusom.[11] In the days right after menstruation, vaginal discharge is minimal, and its consistency is thick and sticky.[12] Kada se približava ovulacija, rastući nivo estrogena uzrokuje istovremeno povećanje vaginskog iscjetka.[12] Količina iscjetka koja se proizvodi tokom ovulacije je 30 puta veća od one koja se proizvodi neposredno nakon menstruacije.[12] Iscjedak također mijenja boju i konzistenciju tokom ovog perioda, postajući bistar s elastičnom konzistencijom, često upoređivan s bojom i teksturom bjelanca.[12] Nakon ovulacije, nivo progesterona u tijelu se povećava, što uzrokuje smanjenje količine vaginskog iscjetka.[12] Konzistencija iscjetka ponovo postaje gusta i ljepljiva te neprozirne boje.[12] Iscjedak nastavlja da se smanjuje od kraja ovulacije do kraja menstruacije, a zatim nakon menstruacija ponovo počinje da raste.[12]

Trudnoća

[uredi | uredi izvor]

Tokom trudnoća, količina vaginskog iscjetka se povećava kao rezultat povećanog nivoa estrogena i progesterona u tijelu.[2][13] Iscjedak je obično bijele ili blago sivkaste boje i može imati pljesniv miris.[2][13] Normalan iscjedak tokom trudnoće ne sadrži krv niti uzrokuje svrab.[13] pH vrijednost vaginskog iscjetka u trudnoći obično je kiselija od normalne zbog povećane proizvodnje mliječne kiseline.[13] Ova kisela sredina pomaže u zaštiti od mnogih infekcija, iako s druge strane čini žene podložnijim vaginskim gljivičnim infekcijama.[2][13]

Nakon porođaja

[uredi | uredi izvor]

Iscjedak može biti crven i obilan prvih nekoliko dana jer se sastoji od krvi i površinske sluznice koja je oblagala maternicu tokom trudnoće. Ovaj iscjedak obično počinje da se smanjuje i treba da postane vodenastiji i da promijeni boju od ružičasto-smeđe do žućkasto-bijele.[14]

Menopauza

[uredi | uredi izvor]

S padom nivoa estrogena koji dolazi s menopauzom, vagina se vraća u stanje slično kao prije puberteta.[9] Konkretno, vaginsko tkivo se tanji i postaje manje elastično; protok krvi u vaginu se smanjuje; površinske epitelne ćelije sadrže manje glikogena.[9] Sa smanjenim nivoima glikogena, vaginalnski mikrobiom se mijenja i sadrži manje laktobacila, a pH se potom povećava na raspon od 6,0-7,5.[9]  Ukupna količina vaginskog iscjetka smanjuje se u menopauzi. Iako je to normalno, može dovesti do simptoma suhoće[8] i boli tokom penetrativnog seksualnog odnosa.[15] Ovi simptomi se često mogu liječiti vaginskim hidratantnim kremama/lubrikantima ili vagindkim hormonskim kremama.[16]

Nenormalan iscjedak

[uredi | uredi izvor]

Nenormalan iscjedak se može javiti u brojnim stanjima, uključujući infekcije i neravnotežu u vaginskom milroboimu ili pH vrijednosti. Ponekad abnormalni vaginski iscjedak možda nema poznati uzrok. U jednoj studiji koja je proučavala žene koje su se javljale u kliniku sa zabrinutošću zbog vaginskog iscjetka ili neugodnog mirisa u vagini, utvrđeno je da je 34% imalo bakterijsku vaginozu, a 23% vaginsku kandidijazu (gljivičnu infekciju).).[7] Kod 32% pacijenatica utvrđene su spolno prenosive infekcije, uključujući hlamidiju, gonoreja gonoreju, trihomonadu ili genitalni herpes.[7] Dijagnosticiranje uzroka abnormalnog vaginskog iscjetka može biti teško, iako se može koristiti test na kalij-hidroksid ili analiza vaginskog pH. Kada se pojavi abnormalni iscjedak s peckanjem, iritacijom ili svrbežom na vulvi, to se naziva vaginitis.[9]

Važno je potražiti pomoć kada se primijeti abnormalni vaginski iscjedak ili promjene u vaginskom iscjetku. Povezani simptomi s patološkim uzrocima iscjetka uključuju: svrbež vanjskih genitalija, iritaciju ili upalu vanjskih genitalija, zeleni ili pjenasti iscjedak, krvavi iscjedak koji nije povezan s menstruacijom, različite mirise, novu ili pogoršanu bol povezanu s iscjetkom ili bol pri seksu ili mokrenju.[17] Samoliječenje se ne preporučuje i može pogoršati simptome.[18]

Nakon dijagnoze vaginitisa, vrši se pregled spekulumom kako bi se procijenila vagina, vaginski iscjedak i grlić maternice. Ljekar će umetnuti spekulum u vaginu, dok pacijentica leži na leđima kako bi pregledao prisustvo stranih tijela, vaginskih bradavica, upala, kao i osipa/modrica. Uzorak vaginskog iscjetka se zatim uzima pomoću pamučnog štapića i testira na pH vrijednost i pod mikroskopom.[19] Najčešći uzroci patološkog vaginskog iscjetka kod adolescenata i odraslih opisani su u nastavku.

Bakterijska vaginoza

[uredi | uredi izvor]

Bakterijska vaginoza (BV) je infekcija uzrokovana promjenom vaginskog mikrobioma, koji se odnosi na zajednicu organizama koji žive u vagini.[20] To je najčešći uzrok patološkog vaginskog iscjetka kod žena u reproduktivnoj dobi i čini 40-50% slučajeva.[21] Kod bakterijske vaginoze (BV), u vagini dolazi do smanjenja broja bakterija zvanih laktobacili i relativnog povećanja broja anaerobnih bakterija, od kojih je najdominantnija Gardnerella vaginalis.[22] Ova neravnoteža rezultira karakterističnim vaginskim iscjetkom koji osjećaju pacijenti s bakterijskom vaginozom (BV). Iscjedak kod BV ima karakterističan jak miris ribe, što je uzrokovano relativnim povećanjem anaerobnih bakterija.[1] Iscjedak je obično rijedak i siv, ili povremeno zelen.[22] Ponekad ga prati peckanje pri mokrenju. Svrab je rijedak.[23] Tačni razlozi za poremećaj vaginskog mikronioma fkoji dovode do bakterijske vaginoze nisu u potpunosti poznati.[24] Međutim, faktori povezani s bakterijskom vaginozom uključuju upotrebu antibiotika, nezaštićeni seks, ispiranje grla i upotrebu intrauterinog uređaja (IUD).[25] Uloga spola u bakterijskoj vaginozi (BV) nije poznata, a BV se ne smatra spolno prenosivom infekcijom (SPB). Dijagnozu BV postavlja zdravstveni radnik na osnovu izgleda iscjetka, pH vrijednosti iscjetka > 4,5, prisustva ključnih ćelija, prilikom pregleda prikupljenog iscjetka iz spekuluma pod mikroskopom i karakterističnog mirisa ribe kada se iscjedak stavi na pločicu i kombinuje sa kalij-hidroksidom ("whiff test").[22] Zlatni standard za dijagnozu je Gramova metoda bojenja koja pokazuje relativni nedostatak laktobacila i polimikrobni niz Gram-negativnih štapića, Gram varijabilnih štapića i koka. BV se može liječiti oralnim ili intravaginalnim antibioticima, kao što su metronidazol,[26] ili lactobacillus.[27]

Vaginska gljivična infekcija

[uredi | uredi izvor]

Vaginska gljivična infekcija ili vaginska kandidijaza nastaje zbog prekomjernog rasta Candida albicans, ili kvasca, u vagini.[28] Ovo je relativno česta infekcija, pri čemu je preko 75% žena iskusilo barem jednu gljivičnu infekciju u nekom dobu svog života.[29] Faktori rizika za gljivične infekcije uključuju nedavnu upotrebu antibiotika, dijabetes melitus, imunosupresiju, povećane nivoe estrogena i upotrebu određenih kontracepcijskih sredstava, uključujući intrauterusne uloške, dijafragme ili spužve.[28][30] Nije spolno prenosiva infekcija.[30] Vaginski iscjedak nije uvijek prisutan kod gljivičnih infekcija, ali kada se pojavi, obično je bez mirisa, gust, bijel i grudast.[28] Vaginski svrab je najčešći simptom kandidijaze vulvovaginitisa.[28] Žene također mogu osjetiti peckanje, bol, iritaciju, bol tokom mokrenja ili bol tokom seksa.[30] Dijagnoza kandidijaze vulvovaginitisa postavlja se pregledom uzorka uzetog tokom spekuluma pod mikroskopom koji pokazuje hife (kvasac) ili iz kulture.[31] Simptomi opisani gore mogu biti prisutni i kod drugih vaginalnih infekcija, tako da je za potvrdu dijagnoze potrebna mikroskopska dijagnoza ili kultura.[30] Liječenje se provodi intravaginalnim ili oralnim antifungalnim lijekovima.[30]

Trichomonas vaginitis

[uredi | uredi izvor]

Trichomonasni vaginitis je infekcija stečena spolnim putem koja je povezana s vaginskim iscjetkom.[28] Može se prenijeti putem penisa u vaginu, iz vagine u penis ili iz vagine u vaginu.[32] The discharge in Trichomonas is typically yellowish-green in color.[28] Ponekad je pjenast i može imati neugodan miris.[33] Drugi simptomi mogu uključivati vaginsko peckanje ili svrbež, bol pri mokrenju ili bol pri spolnom odnosu.[32] Trihomonas se dijagnosticira pregledom uzorka iscjetka pod mikroskopom koji prikazuje trihomonade kako se kreću na pločici.[28] Međutim, kod žena s trihomonadom organizam se obično otkriva samo u 60–80% slučajeva.[28] Ostali testovi, uključujući kulturu iscjetka ili PCR test, imaju veću vjerovaznoću da će otkriti organizam.[28] Liječenje se provodi jednokratnom dozom oralnih antibiotika, najčešće metronidazola ili tinidazola.[28]

Hlamidija i gonoreja

[uredi | uredi izvor]

Hlamidija i gonoreja također mogu uzrokovati vaginski iscjedak, iako ove infekcije najčešće ne uzrokuju simptome.[33] Vaginski iscjedak kod hlamidije je obično ispunjen gnojem, ali je važno Imajte na umu da u oko 80% slučajeva hlamidija ne uzrokuje nikakav iscjedak.[33] Gonoreja također može uzrokovati gnojni vaginski iscjedak, ali gonoreja je slično asimptomska u do 50% slučajeva.[33] Ako je vaginski iscjedak praćen bolovima u karlici, to ukazuje na karličnu upaknu bolest (PID), stanje u kojem su se bakterije pomaknule uz reproduktivni trakt.[33]

Ostali uzroci

[uredi | uredi izvor]

Strani predmeti mogu uzrokovati hronični vaginski iscjedak neugodnog mirisa.[34] Uobičajeni strani predmeti koji se nalaze kod adolescenata i odraslih su tamponi, toaletni papir i predmeti koji se koriste za seksualno uzbuđenje.[34]

Prije puberteta

[uredi | uredi izvor]

Najčešći razlog zbog kojeg djevojke u pretpubertetskoj dobi odlaze ginekologu je zabrinutost zbog vaginskog iscjetka i mirisa.[35] Uzroci abnormalnog vaginskog iscjetka kod djevojčica u prezpubertetskom periodu razlikuju se od onih kod odraslih i obično su povezani s faktorima načina života, poput iritacije od agresivnih sapuna ili uske odjeće.[35] Vagina djevojčica u pretpubertetskom periodu (zbog nedostatka estrogena) ima tanke stijenke i drugačiju mikrobiotu; osim toga, vulvi kod djevojčica u tom periodu nedostaju stidne dlake. Ove karakteristike čine vaginu sklonijom bakterijskim infekcijama.[35] Bakterije koje su češće odgovorne za vaginski iscjedak kod djevojčica u pretpubertetskom periodu razlikuju se od onih u drugim dobnim grupama i uključuju Bacteroides, Peptostreptococcus i Candida (]]kvasac]]). One mogu nastati kolonizacijom vagine oralnim ili fecesnim bakterijama.[36] Drugi uzrok vaginskog iscjetka kod djevojčica u pretpubertetskom periodu je prisustvo stranog predmeta poput igračke ili komada toaletnog papira.[34] U slučaju stranog tijela, iscjedak je često krvav ili smeđ.[34]

Također pogledajte

[uredi | uredi izvor]

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 Beckmann, R.B. (2014). Obstetrics and Gynecology (7th izd.). Baltimore, MD: Lippincott Williams & Wilkins. str. 260. ISBN 978-1-4511-4431-4.
  2. 1 2 3 4 5 6 "Vaginal discharge color guide: Causes and when to see a doctor". www.medicalnewstoday.com (jezik: engleski). 10. 1. 2020. Pristupljeno 25. 4. 2022.
  3. 1 2 3 4 5 6 Hacker, Neville F. (2016). Hacker & Moore's Essentials of Obstetrics and Gynecology (6th izd.). Philadelphia, PA: Elsevier. str. 276. ISBN 978-1-4557-7558-3.
  4. 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 Lentz, Gretchen M. (2012). Comprehensive Gynecology (6th izd.). Philadelphia, PA: Elsevier. str. 532–533. ISBN 978-0-323-06986-1.
  5. ↑ LeBlond, Richard F. (2015). "Chapter 11". DeGowin's Diagnostic Examination (10th izd.). McGraw-Hill Education. ISBN 978-0-07-181447-8.
  6. 1 2 Rice, Alexandra (2016). "Vaginal Discharge". Obstetrics, Gynaecology & Reproductive Medicine. 26 (11): 317–323. doi:10.1016/j.ogrm.2016.08.002.
  7. 1 2 3 Wathne, Bjarne; Holst, Elisabeth; Hovelius, Birgitta; Mårdh, Per-Anders (1. 1. 1994). "Vaginal discharge - comparison of clinical, laboratory and microbiological findings". Acta Obstetricia et Gynecologica Scandinavica. 73 (10): 802–808. doi:10.3109/00016349409072509. ISSN 0001-6349. PMID 7817733. S2CID 26037589.
  8. 1 2 Mark, J. K. K.; Samsudin, S.; Looi, I.; Yuen, K. H. (3. 5. 2024). "Vaginal dryness: a review of current understanding and management strategies". Climacteric (jezik: engleski). 27 (3): 236–244. doi:10.1080/13697137.2024.2306892. ISSN 1369-7137.
  9. 1 2 3 4 5 Hoffman, Barbara; Schorge, John; Schaffer, Joseph; Halvorson, Lisa; Bradshaw, Karen; Cunningham, F. (12. 4. 2012). Williams Gynecology, Second Edition. McGraw Hill Professional. ISBN 978-0-07-171672-7.
  10. 1 2 3 Adams, Hillard, Paula. Practical pediatric and adolescent gynecology. OCLC 841907353.
  11. ↑ "Age 25 - Entire Cycle | Beautiful Cervix Project". beautifulcervix.com. 6. 12. 2008. Pristupljeno 16. 12. 2016.
  12. 1 2 3 4 5 6 7 Reed, Beverly G.; Carr, Bruce R. (1. 1. 2000). "The Normal Menstrual Cycle and the Control of Ovulation". u De Groot, Leslie J.; Chrousos, George; Dungan, Kathleen; Feingold, Kenneth R.; Grossman, Ashley; Hershman, Jerome M.; Koch, Christian; Korbonits, Márta; McLachlan, Robert (ured.). Endotext. South Dartmouth (MA): MDText.com, Inc. PMID 25905282.
  13. 1 2 3 4 5 Leonard., Lowdermilk, Deitra; E., Perry, Shannon (1. 1. 2006). Maternity nursing. Mosby Elsevier. OCLC 62759362.
  14. ↑ "Postpartum care: After a vaginal delivery". Mayo Clinic (jezik: engleski). Pristupljeno 20. 9. 2021.
  15. ↑ Barber, Hugh R. K. (1. 1. 1988). Perimenopausal and geriatric gynecology. Macmillan. OCLC 17227383.
  16. ↑ I., Sokol, Andrew; R., Sokol, Eric (1. 1. 2007). General gynecology: the requisites in obstetrics and gynecology. Mosby. OCLC 324995697.
  17. ↑ "UpToDate". www.uptodate.com. Pristupljeno 20. 9. 2021.
  18. ↑ "UpToDate". www.uptodate.com. Pristupljeno 13. 9. 2021.
  19. ↑ "UpToDate". www.uptodate.com. Pristupljeno 13. 9. 2021.
  20. ↑ Alan H. DeCherney; et al. (2012). Current diagnosis & treatment: obstetrics & gynecology (11th izd.). Stamford, Conn.: Appleton & Lange. ISBN 978-0-07-163856-2.
  21. ↑ "CDC - Bacterial Vaginosis Statistics". www.cdc.gov. Pristupljeno 16. 12. 2016.
  22. 1 2 3 Keane F, Ison CA, Noble H, Estcourt C (decembar 2006). "Bacterial vaginosis". Sex Transm Infect. 82 (Suppl 4): iv16–8. doi:10.1136/sti.2006.023119. PMC 2563898. PMID 17151045.
  23. ↑ "What are the symptoms of bacterial vaginosis?". www.nichd.nih.gov. 5. 5. 2021.
  24. ↑ "STD Facts - Bacterial Vaginosis". www.cdc.gov. 11. 1. 2019.
  25. ↑ "What causes bacterial vaginosis (BV)?". www.nichd.nih.gov. 5. 5. 2021.
  26. ↑ "UpToDate". www.uptodate.com. Pristupljeno 13. 9. 2021.
  27. ↑ Oduyebo, Oyinlola O.; Anorlu, Rose I.; Ogunsola, Folasade T. (2009). "The effects of antimicrobial treatment on bacterial vaginosis in non-pregnant women | Cochrane". Cochrane Database of Systematic Reviews (3). doi:10.1002/14651858.CD006055.pub2. PMID 19588379.
  28. 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 Usatine R, Smith MA, Mayeaux EJ, Chumley H (23. 4. 2013). Color Atlas of Family Medicine (2nd izd.). New York: McGraw Hill. ISBN 978-0-07-176964-8.
  29. ↑ "Genital / vulvovaginal candidiasis (VVC) | Fungal Diseases | CDC". www.cdc.gov. Pristupljeno 16. 12. 2016.
  30. 1 2 3 4 5 Barry L. Hainer; Maria V. Gibson (april 2011). "Vaginitis: Diagnosis and Treatment". American Family Physician. 83 (7): 807–815.
  31. ↑ "Vulvovaginal Candidiasis - 2015 STD Treatment Guidelines". www.cdc.gov. 11. 1. 2019.
  32. 1 2 "STD Facts - Trichomoniasis". www.cdc.gov. Pristupljeno 4. 12. 2016.
  33. 1 2 3 4 5 Spence, Des; Melville, Catriona (1. 12. 2007). "Vaginal discharge". BMJ: British Medical Journal. 335 (7630): 1147–1151. doi:10.1136/bmj.39378.633287.80. ISSN 0959-8138. PMC 2099568. PMID 18048541.
  34. 1 2 3 4 E., Tintinalli, Judith; Stephan., Stapczynski, J. (1. 1. 2011). Tintinalli's emergency medicine: a comprehensive study guide. McGraw-Hill. OCLC 646388436.
  35. 1 2 3 Herriot., Emans, S. Jean; R., Laufer, Marc (1. 1. 2011). Emans, Laufer, Goldstein's pediatric & adolescent gynecology. Wolters Kluwer Health/Lippincott Williams & Wilkins Health. OCLC 751738201.
  36. ↑ Rome ES (2012). "Vulvovaginitis and Other Common Vulvar Disorders in Children". Pediatric and Adolescent Gynecology. Endocr Dev. Endocrine Development. 22. str. 72–83. doi:10.1159/000326634. ISBN 978-3-8055-9336-6. PMID 22846522.

Vanjski linkovi

[uredi | uredi izvor]

Šablon:Bolesti karlice i genitalija

Preuzeto iz "https://bs.wikipedia.org/w/index.php?title=Vaginski_iscjedak&oldid=3903562"