Vahj
Kur'an |
---|
![]() |
Dio serije članaka o |
islamu |
---|
![]() |
Vahj (arapski: وَحْي, pl.: (arapski: وُحِيّ) jest arapska riječ za objavu. U islamskom vjerovanju objave su Božija riječ koju su njegovi izabrani pojedinci – poznati kao poslanici– glasnici – predali čovječanstvu.[1]
Kur'an
[uredi | uredi izvor]U islamu se Kur'an smatra objavom datom poslaniku Muhammedu. Riječ avha (arapski: أوحى) pojavljuje se u nizu nijansi značenja, od kojih svaka ukazuje na glavnu osnovnu ideju usmjeravanja ili vođenja nekoga ili nečega.
... i odredio šta će se u svakom nebu nalaziti" (Kur'an 41:12).[2]
"Gospodar tvoj je pčelu nadahnuo..." (16:68). "I Mi nadahnusmo Musaovu majku..." (28:7).[2][3]
Islamski učenjaci kažu da postoji jasna razlika između ovih vrsta vahjja i vahjja Poslaniku. Poslanici su bili veoma svjesni otkrivenja i čvrsto su vjerovali da su objave istinite i da dolaze od Boga. Riječ vahj izvedena je iz riječi awha.
U islamskoj tradiciji Kur'an 42:51 služi kao osnova razumijevanja za vahj.
"Nijednom čovjeku nije dato da mu se Allah obraća osim na jednom od tri načina: nadahnućem, ili iza zastora, ili da pošalje izaslanika koji, Njegovom voljom, objavljuje ono što On želi. – On je, zaista, uzvišen i mudar!"[4]
Na osnovu toga islamski učenjaci su opisali tri načina na koja Božija objava može doći do njegovih odabranih pojedinaca, posebno do poslanika.[5][6]
Nadahnuta poruka – ne riječ nego ideja – može ući u srce odabranih pojedinaca bilo u stanju svijesti ili u snu.[7] Drugi način je, kako se kaže, riječ koju osoba s kojom se razgovara, na primjer, čuje iza vela (indirektno). Primjer bi bili Musa i gorući grm.[7] U trećem načinu objava se šalje od Boga preko meleka poput Džibrila i predaje se poslanicima. To je najviši oblik objave, a muslimani vjeruju da je cijeli Kur'an objavljen tako.[5][7]
Svrha
[uredi | uredi izvor]Prema islamskom učenjaku Muhammedu Šafiju Usmaniju, Bog je stvorio tri medija posredstvom kojih ljudi primaju znanje: osjetila, sposobnost razuma i božansku objavu; a treći je koji se bavi liturgijskim i eshatološkim pitanjima, odgovara na pitanja o Božjoj namjeri iza stvaranja čovječanstva i djeluje kao smjernica za čovječanstvo da izabere pravi put.[8] U islamskom vjerovanju, slijed božanske objave došao je do kraja s Muhamedom.[8]
Način spuštanja
[uredi | uredi izvor]Kad je riječ o objavi koju je primio Muhammed, muslimanski izvori spominju različite načine na koje vjeruju da mu je objava došla. Usmani je sažeo pet načina porijekla. Uobičajeni način je bio da bi Muhammed čuo zvuk poput "zvona zvona" nakon čega je pronašao poruku urezanu u njegovo pamćenje. Ponekad bi Džibril dolazio u ljudskom obliku, najčešće Dihjah al-Kalbi. U dva slučaja Džibril se pojavio u svom pravom obliku. Vjeruje se da je jednom, u noći Miradža, Muhammed imao direktan razgovor sa Bogom. U petom modusu, Džibril bi dopustio da objava uđe u Muhammedovo srce.[8]
Također pogledajte
[uredi | uredi izvor]Reference
[uredi | uredi izvor]- ^ Juan E. Campo, ured. (2009). "Waḥy". Encyclopedia of Islam. Facts On File. str. 589. ISBN 978-0-8160-5454-1.
- ^ "Bosanski prijevod - Korkut". Enciklopedija Kur'ana. Pristupljeno 11. 3. 2025.
- ^ Q41:12, 50+ translations, islamawakened.com
- ^ "Prijevod značenja Sura Sura eš-Šura - Bosanski prijevod - Korkut". Enciklopedija Kur'ana. Pristupljeno 11. 3. 2025.
- ^ a b Muhammad Shafi Usmani, Maariful Quran, see commentary on 42:51
- ^ Emly, Antoz. "Top 10 online quran websites". Pristupljeno 13. 8. 2021.
- ^ a b c Ali, Muhammad (1936). The Religion of Islam. Lahore. str. 70. ISBN 9781934271186.
- ^ a b c "Introduction" (PDF). Maariful Quran.
Dodatna literatura
[uredi | uredi izvor]- Tamer, Georges, Revelation, in Muhammad in History, Thought, and Culture: An Encyclopedia of the Prophet of God (2 vols.), Edited by C. Fitzpatrick and A. Walker, Santa Barbara, ABC-CLIO, 2014, Vol. II, pp. 524–527. ISBN 1610691776.
- M. M. Azami (2003). The History of the Qur'anic Text from Revelation to Compilation: A Comparative Study with the Old and New Testaments. UK Islamic Academy. ISBN 978-1872531656.
- 1000 Qudsi Hadiths: An Encyclopedia of Divine Sayings; New York: Arabic Virtual Translation Center; (2012) ISBN 978-1-4700-2994-4