Vaskularne mahovine

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu

Vaskularne mahovine, koje imaju primitivni predački oblik provodnih sudova, priladaju razredu Lycopodiopsida ("klupske ili jastučaste mahovine"), tek odnedavno svrstavaku se u vaskularne biljke. To je jedina grupa vaskularnih biljaka koje se razmnožavaju sporama.

Neke od njih rastu i u Bosni i Hercegovini i okolnom balkankim područjima.

Uklučuju tri porodice sa različitim brojem vrsta iz redova Isoetales, Lycopodiales Selaginellales, od samo jedne do par stotina (Lycopodiaceae).[1][2][3]

U Bosni i Hercegovini, najčešće su vreste rola Selaginella: S. denticulata, S. selaginoides i S. helvetica.

Selaginella sp.
Porodica Rodovi Tipski takson
Lycopodiaceae P.Beauv. Lycopodium
Isoetaceae Dumort. Isoetes Isoetes
Selaginellaceae Willk Selaginella Selaginella
Tracheophyta
Široko shvaćene Lycophyta

Zosterophyta

Današnje Lycophyta i srodne izumre Lycopodiopsida

Euphyllophyta

Paprati (uključujući Equisetales)

Spermatophyta)

Od 2019., dokazana je monofiletka, povezanost među likofitama, kao što je prikazano u donjem kladogramu:

Današnje Lycophyta

Lycopodiales

Isoetales

Selaginellales

Odnos između nekih od izumrlih i postojećih grupa istraživali su Kenrick i Crane 1997. Kada su rodovi koje su koristili dodijeljeni redovima, njihov predloženi odnos je:[4]

†Drepanophycales (†Asteroxylon, †Baragwanathia, †Drepanophycus)

Lycopodiales

†Protolepidodendrales (†Leclercqia, †Minarodendron)

Selaginellales (Selaginella, uključujući subg. Stachygynandrum i subg. Tetragonostachys)

Isoetales (Isoetes)

†Lepidodendrales (†Paralycopodites)

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Awasthi, D.K. (2009). "7.21". Cryptogams (Algae, Bryophyta and Pterldophyta). Meerut, India: Krishna Prakashan Media. Pristupljeno 21. 10. 2019.
  2. ^ Bacon, C.W. & Hinton, D.M. (2007). "Bacterial endophytes: the endophytic niche, its occupants, and its utility". u Gnanamanickam, S.S. (ured.). Plant-Associated Bacteria. Dorcrecht: Springer. str. 155–194.
  3. ^ Baillie, Jonathan; Hilton-Taylor, Craig & Stuart, S.N. (2004). IUCN Red List of Threatened Species 2004: A Global Species Assessment. Gland, Switzerland: IUCN—The World Conservation Union. str. 27. ISBN 978-2-8317-0826-3. Pristupljeno 16. 10. 2019.
  4. ^ Kenrick i Crane 1997a, str. 239.

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]