Idi na sadržaj

Velusna dlakavost

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Velusna dlakavost
Velusne dlake
Poređenje velusne (lijevo) sa terminalnom dlakom čovjeka
Detalji
PorijekloKožni ektoderm
Anatomska terminologija

Velusna ili vunasta dlaka je kratka, tanka, svijetle boje i jedva primjetna dlaka koja se razvija na većini čovjekovog tijela tokom djetinjstva. Izuzeci uključuju usne, stražnji dio uha, dlan šake, potplat stopala, neka vanjska genitalna područja, pupak i tkivo ožiljaka. Gustina dlake – broj folikula dlake na površini kože – razlikuje se od osobe do osobe. Svaki pramen velusne dlake obično je kraći od 2 mm, afolikul nije povezan sa lojnom žlijezdom.[1]

Velusnu dlakavost najlakše je primijetiti na djeci i odraslim ženama, koje uglavnom imaju manje terminalnih dlaka da bi je prikrile. Ova dlakavost nije lanugo. Lanugo dlaka je puno gušća vrsta dlake koja obično raste samo na fetusu.

Velusna dlakavost razlikuje se od one vidljivijeterminalne iliandrogene dlakavosti, koja se razvija samo tokom i nakon puberteta, obično u većoj mjeri na muškarcima nego na ženama.

Latinski jezik koristi riječ vellus da označi "runo" ili "vunu". Velusna dlaka se ponekad u kolokvijalnom nazivu označava I kao breskvasta dlaka, zbog sličnosti sa epidermskim izraslinama na plodu breskve.

Razvoj

[uredi | uredi izvor]

Velusna dlaka zamjenjuje lanugo na ljudskom fetusu u 36. do 40. sedmici gestacije.[2] Ciklus rasta velusne dlake razlikuje se od ciklusa rasta terminalne. U pubertetu, androgeni hormoni uzrokuju da se velik dio dlačica velusa pretvori u terrminalne dlake i stimuliraju rast nove dlake u pazuhu istidne površine. Kod muškaraca se ova promjena na velusnoj dlaci obično javlja na licu i tijelu.

Funkcija

[uredi | uredi izvor]

Velusna dlaka pruža toplotnu izolaciju i hlađenje tijela. Ova izolacija regulira tjelesnu temperaturu: velus funkcionira poput fitilja za znoj. Dok je pora kože otvorena, znoj vlaži pramen velusne dlake. Znoj na vanjskom dijelu niti isparava. Više znoja vlaži vanjski dio niti velusa, a zatim isparava. Ovaj proces se naziva znojenje.

Klinički značaj

[uredi | uredi izvor]

Neobičan rast velusne dlake može biti nuspojava nekih bolesti. Obilje velusa može se razviti zbog povećanja proizvodnje kortizolskog hormona kod osobe sa Cushingovim sindromom. Anorexia nervosa povećava rast velusne dlake. Ovakva dlakavost se se također može naći kod muškaraca sa ćelavosti ili sa hirzutizmom. Hormonske fluktuacije kod trudnica uzrokuju promjenu dlačica na terminalnoj dlaci fetusa. Terminalna dlaka se obično osipa nakon rođenja djeteta po povratku hormona na normalni nivo.[3]

Također pogledajte

[uredi | uredi izvor]

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. ^ Marks, James G; Miller, Jeffery (2006). Lookingbill and Marks' Principles of Dermatology (4th izd.). Elsevier Inc. str. 11. ISBN 1-4160-3185-5.
  2. ^ Heather Brannon. "Vellus Hair - Peach Fuzz & Puberty Hair Growth". About.com. Arhivirano s originala, 16. 3. 2016. Pristupljeno 6. 1. 2021.
  3. ^ Godfrey, Sheila (2001). The Principle and Practice of Electrical Epilation (3rd izd.). Butterworth-Heinemann. ISBN 0-7506-5226-8.
  4. ^ Gündüz, Özge; Aytekin, Asli (1. 1. 2012). "Trichostasis Spinulosa Confirmed by Standard Skin Surface Biopsy". International Journal of Trichology. 4 (4): 273–4. doi:10.4103/0974-7753.111201. PMC 3681110. PMID 23766613.
  5. ^ Lacarrubba, F; Micali, G; Tosti, A (Mar 18, 2013). "Absence Of Vellus Hair In The Hairline: A Videodermatoscopic Feature Of Frontal Fibrosing Alopecia". The British Journal of Dermatology. 169 (2): 473–4. doi:10.1111/bjd.12316. PMID 23496000.
  6. ^ Patel, U; Terushkin, V; Fischer, M; Kamino, H; Patel, R (Dec 15, 2012). "Eruptive vellus hair cysts". Dermatology Online Journal. 18 (12): 7. PMID 23286797.