Idi na sadržaj

Vezuv

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Vezuv
Monte Vesuvio
Vezuv gleda od ruševina Pompeja
Najviša tačka
Visina1281 m
Geografija
Vezuv nalazi se u Italija
Vezuv
Vezuv
Geologija
Starost stijena25,000 godina
Vrsta planineSomma volcano
Vulkanskiluk/pojasCampanian volcanic arc
Posljednja erupcija1944
Penjanje
Najlakša rutapješke
Napulj i Vezuv

Vezuv je stratovulkan u Italiji, smješten u Napuljskom zalivu oko 9 km istočno od Napulja i u neposrednoj blizini obale. Jedan je od nekoliko vulkana koji zajedno kreiraju Kampanijsko vulkansko područje. Vezuv se sastoji od velike vulkanske kupe, djelimično okružene stepenastim okvirom, prouzrokovano kolapsom više strukture.[1]

Vezuv je najpoznati po svojoj erupciji 79. godine, što je dovelo do uništenja Rimskih gradova Pompeja, Herculaneuma i nekoliko drugih. Erupcija je izbacila oblake kamenja, vulkanskog pepela i pare do visine od 22 km, lave i smrvljenog vulkanskog kamena u količini od 1,5 miliona tona po sekundi, otpuštajući nekoliko hiljada puta više termičke energije od bombardiranja Nagasakija i Hirošime.[2] Pretpostavlja se da je od posljedica umrlo preko 15.000 ljudi. Jedino sačuvano svjedočenje je ono Plinija mlađeg u vidu dva pisma historičaru Tacticusu. Vezuv je eruptirao mnogo puta od tada, i jedini je vulkan na evropskom kontinentu koji je je eruptirao u zadnjih stotinu godina. Posljednja erupcija se dogodila 1944. godine i obilježena je eruptivnom i eksplozivnom aktivnošću niske energije. Poginula je 21 osoba, a gradovi San Sebastiano al Vesuvio i Massa di Somma djelimično su uništeni. Od tada je vulkan u stanju mirovanja, a karakterizira ga fumarolna aktivnost unutar kratera i nizak stepen seizmičnosti. Trenutno nema pojava koje bi ukazivale na skoru pojavu eruptivne aktivnosti.[3] Danas se smatara jednim od najopasnijih vulkana jer u njegovoj neposrednoj blizini živi preko tri miliona ljudi.

Geologija

[uredi | uredi izvor]

Vezuv je jedan od niza vulkana koji su nepravilno raspoređeni širom regije Mediterana, od južne Grčke prema srednjoj i južnoj Italiji, pa sve do Sicilije i njenih obližnjih ostrva. Najpoznatiji grčki vulkan, a danas ugašen, jeste ostrvo-ostatak kratera Santorini (ili Thera), čija se erupcija ponekad smatra uzrokom uništenja minojske Krete. Osim Vezuva, najpoznatiji italijanski vulkani, od kojih je većina nedavno aktivno, jesu Etna na Siciliji, te još dva vulkana na Eolskim ostrvima: Vulcano (po kojem su svi drugi vulkani dobili ime) i Stromboli, koji neprekidno eruptira već više od 2.500 godina. Geolozi objašnjavaju ovaj mediteranski niz vulkana pomoću teorije tektonike ploča. Po teoriji, Afrička ploča se polako kreće prema sjeveru, time se sudarajući sa Evropskom pločom i podvlačeći se pod nju. Njen prednji rub tone ispod Evropske ploče i na kraju se topi, stvarajući velike nakupine rastopljene stijene koje se na nazivaju magma. kOne se kasnije uzdižu i ispoljavaju kao vulkani. Ovaj nivo razumijevanja nastanka vulkana zastupljen je tek oko 1970. godine, kada je teorija tektonike ploča postala prihvaćena.[2]

  1. "The Volcano A History of 400.000 Years | Vesuvius National Park". Parco Nazionale del Vesuvio (jezik: engleski). Pristupljeno 2026-04-30.
  2. 1 2 "Mount Vesuvius | Science | Research Starters | EBSCO Research". EBSCO (jezik: engleski). Pristupljeno 2026-04-30.
  3. "What to know - Vesuvius". www.iononrischio.gov.it. Pristupljeno 2026-04-30.