Multipla epifizna displazija

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Multipla skeletna epifizna displazija
(Višestruka epifizna displazija)
Klasifikacija i vanjski resursi
ICD-10Q78.8
ICD-9756.56
OMIM132400 OMIM: 600204 OMIM: 600969 OMIM: 226900 OMIM: 607078 OMIM: 120210
DiseasesDB30716
eMedicinearticle/1259038
MeSHD010009
GeneReviewsMultiple Epiphyseal Dysplasia, Dominant

Fairbankova bolest ili multipla epifizna displazija (MED) je rijedak genetički poremećaj (dominantni oblik: 1/10.000 rođenih) koji pogađa rastuće krajeve kostiju. Duge kosti se obično izdužuju širenjem hrskavice na ploči za rast (epifizna ploča) blizu njihovih krajeva. Kako se širi prema van od ploče za rast, hrskavica mineralizira i očvršćava da postane kost (okoštavanje). U MED-u je ovaj postupak neispravan.

Znaci i simptomi[uredi | uredi izvor]

Djeca s autosomno dominantnim MED-om imaju bol u zglobovima i umor nakon vježbanja. Njihovi rendgenski snimci pokazuju male i nepravilne centre za okoštavanje, najočitije u kukovima i koljenima. Postoje vrlo mali kapitalni femoralni epifizni i hipoplazijskii, loše oblikovani acetabulumski krovovi.[1] Može se razviti nespretan hod. Koljena imaju metafizna proširenja i nepravilnosti, dok su šake sa brahidaktilijom (kratkoprste) i proksimalno metakarpusno zaokružene. Ravna stopala su vrlo česta.[2] kičma je normalan, ali može imati nekoliko nepravilnosti, kao što je skolioza.

Do odrasle dobi, ljudi sa MED niskog su rasta ili su u niskom rasponu normale i imaju kratke udove u odnosu na trup. Često se kretanje ograničava na glavnim zglobovima, posebno na laktovima i kukovima. Međutim, mogu se pojaviti opušteni zglobovi koljena i prstiju. Znakovi osteoartritisa obično počinju u ranoj odrasloj dobi.[3]

Djeca s recesivnim MED osjećaju bolove u zglobovima, posebno kukovima i koljenima, i često imaju deformacije šaka, stopala, koljena ili kičmenih pršljenova i stuba (poput skolioze). Otprilike 50% oboljele djece ima abnormalne nalaze prilikom rođenja (kao što su ravna stopala ili iskrivljene metatarzusne kosti, rascjep nepca, savijeni prsti prema unutrašnjosti. zbog nerazvijenih kostiju i brahidaktilije ili otok uha uzrokovan povredom tokom rođenja). Prije puberteta, visina je u normalnom rasponu. Kao odrasle osobe, ljudi s recesivnim MED-om samo su nešto slabijeg rasta, ali u granicama normale. Bočna radiografija koljena može pokazati višeslojne patele.[3]

Genetika[uredi | uredi izvor]

Višestruka epifizna displazija (MED) obuhvata spektar koštanih poremećaja, od kojih je većina naslijeđena u autosomno dominantnom obliku. Međutim, postoji i autosomno recesivni oblik.[4]

Asocirani geni uključuju COL9A1,[5] COL9A2,[6] COL9A3,[7] COMP,[8] and MATN3.[9]

Tipovi su:

Tip OMIM Gen
EDM1 OMIM: 132400 COMP
EDM2 OMIM: 600204 COL9A2
EDM3 OMIM: 600969 COL9A3
EDM4 OMIM: 226900 DTDST
EDM5 OMIM: 607078 MATN3
EDM6 OMIM: 120210 COL9A1

U dominantnom obliku mutacije u pet gena su uzročnici: COMP (hromosom 19), COL9A1 (hromosom 6), COL9A2 (hromosom 1), COL9A3 (hromosom 20 i MATN3 (hromosom 2). Međutim, u približno 10% –20% analiziranih uzoraka, mutacija se ne može identificirati ni u jednom od pet gore navedenih gena, što upućuje na zaključak da su mutacije drugih, zasad neidentificiranih, gena uključene u patogenezu dominantnog MED.[10]

Gen COMP mutiran je u 70% molekulski potvrđenih MED pacijenata. Mutacije su u egzonima koji kodiraju ponavljanja tipa III (egzoni 8-14) i C-terminalnom domenu (egzoni 15-19).[11] Najčešće mutacije u COL9A1 su u egzonima 8-10, u COL9A2 u egzonima 2-4 i u COL9A3 u egzonima 2-4. Sve ove mutacije pokrivaju 10% pacijenata. Ostalih 20% pogođenih ljudi ima mutacije u genu MATN3, sve pronađene unutar egzona 2. Evropska mreža skeletne displazije preporučils je sljedeći režim testiranja:

  • Nivo 1: COMP (egzoni 10–15) i MATN3 (egzon 2)
  • Nivo 2: COMP (egzoni 8 i 9 i 16–19)
  • Nivo 3: COL9A1 (egzon 8), COL9A2 i COL9A3 (egzon 3)

Svi ti geni su uključeni u proizvodnju vanćelijskog matriksa (ECM). Uloga gena COMP ostaje nejasna. To je nekolageni protein ECM-a.[12] Mutacije u ovom genu mogu izazvati pseudoahondroplaziju (PSACH). Trebao bi imati ulogu u strukturnom integritetu hrskavice, svojom interakcijom s drugim proteinima vanćelijskog matriksa i može biti dio interakcije hondrocita s matriksom, a također je i snažni supresor apoptoze u hondrocitima. Druga uloga je održavanje kontraktilnih vaskularnih glatkih mišićnih ćelija pod fiziološkim ili patološkim podražajima.[13]

Od 2003. godine, Evropska mreža skeletne displazije koristi mrežni sistem za dijagnosticiranje slučajeva, upućenih na mrežu prije analize mutacija za proučavanje onih koje uzrokuju PSACH ili MED.[14]

COL9A1, COL9A2, COL9A3 su geni koji kodiraju kolagen tip IX, komponentu hijalinske hrskavice. Protein MATN3 može imati ulogu u formiranju vanćelijskigh nitastih mreža te u razvoju i homeostazi hrskavice i kostiju.[15]

U recesivnom obliku, gen DTDST, poznat i kao SLC26A2, a mutiran je u gotovo 90% pacijenata, što uzrokuje distrofijsku displaziju. To je sulfatni transporter, transmembranski glikoprotein, koji je umiješan u nekoliko hondrodisplazija. Važan je za sulfaciju proteoglikana i organizaciju matriksa.[16]

Dijagnoza[uredi | uredi izvor]

Dijagnoza se treba temeljiti na kliničkim i radiografskim nalazima i može se procijeniti genetičkom analizom.[17]

Liječenje[uredi | uredi izvor]

Simptomatske osobe bi trebale posjetiti ortopeda, kako bi se procijenila mogućnost liječenja (fizioterapija za jačanje mišića, oprezna upotreba analgetskih lijekova, kao što su nesteroidni protivupalni lijekovi). Iako ne postoji lijek, ponekad se koristi operacija za ublažavanje simptoma.[18] Operacija može biti potrebna za liječenje neusklađenosti kuka (osteotomija karlice ili collum femoris) i, u nekim slučajevima, malformacija (npr. genu varum ili genu valgum).[19] U nekim slučajevima može biti potrebna potpuna zamjena kuka. Međutim, operacija nije uvijek potrebna niti prikladna.[20]

Treba izbjegavati sportove koji uključuju preopterećenje zglobova, dok se preporučuje plivanje ili vožnja biciklom.[21] Biciklizam se mora izbjegavati kod ljudi koji imaju labavost ligamenata.

Predlaže se kontrola težine.[22]

Upotreba štaka, drugih pomagala za deambulaciju ili invalidskih kolica korisna je za sprečavanje bolova u kukovima.[23] Bol u ruci tokom pisanja može se izbjeći korištenjem olovke širokog hvata.[24]

Historija[uredi | uredi izvor]

Višestruku epifiznu displaziju odvojeno su opisali Seved Ribbing i Harold Arthur Thomas Fairbank 1930-ih.[3]

U 1994., grupa Ralpha Oehlmanna mapirala je MED na pericentromerni region hromosoma 19, koristeći analizu genetičke povezanosti.[25] Grupa Michaela Briggsa mapirala je PSACH na isto područje.[26] COMP gen je prvo povezan sa MED-om i PSACH-om 1995.[27] U 1995., grupa koju je vodio Knowlton uradila je "genetičko i fizičko mapiranje multiple epifizne displazije i pseudoahondroplazijske mutacije na hromosomu 19p13.1-p12".[28]

Istraživanje na COMP-u dovelo je do mišjih modela patologije MED-a. Svenssonova grupa je 2002. godine stvorila COMP-nul miša da proučava COMP protein in vivo. Ti miševi nisu pokazivali anatomske, histološke ili čak ultrastrukturne abnormalnosti i niti jedan klinički znak PSACH-a ili MED-a. Nedostatak COMP-a nije nadoknađen bilo kojim drugim proteinima u porodici trombospondina. Ova studija je potvrdila da bolest nije uzrokovana smanjenom ekspresijom COMP-a.[29]

U 2007., Piròg-Garcijunova grupa generirala je još jedan model miša koji nosi mutaciju prethodno pronađenu u ljudskih pacijenta. Ovim novim modelom uspjeli su pokazati da su smanjena proliferacija ćelija i povećana apoptoza značajni patološki mehanizmi uključeni u MED i PSACH.[30] U 2010, ovaj model miša omogućio je novi uvid u miopatiju i tendinopatiju, koje su često povezane s PSACH-om i MED-om. Ovi pacijenti pokazuju povećani stres skeletnih mišića, na što ukazuje povećanje miofibrila sa centralnim jedrima. Miopatija u mutiranog miša rezultat je osnovne tendinopatije, jer je prijenos sila promijenjen iz normalnog stanja. Veći je udio vlakana većeg promjera kolagena, ali površina poprečnog presjeka cijelih mutiranih tetiva također je bila znatno manja od površine tetiva divljeg tipa, što je uzrokovalo labavost i ukočenost zglobova, lahko zamaranje i slabost. Ova studija je važna jer se te bolesti često zamjenjuju za neurološke probleme, budući da ljekar može otkriti slabost mišića. To uključuje mnoge bolne i beskorisne kliničke neurološke preglede prije tačne dijagnoze. U ovom radu istraživači sugeriraju pedijatrijskom ljekaru da napravi rendgenske snimke prije početka neurološke procjene. kako bi se isključila displazija.[31]

Mutacija COL91A otkrivena je 2001. godine.[32]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ EL-Sobky, TA; Shawky, RM; Sakr, HM; Elsayed, SM; Elsayed, NS; Ragheb, SG; Gamal, R (15. 11. 2017). "A systematized approach to radiographic assessment of commonly seen genetic bone diseases in children: A pictorial review". J Musculoskelet Surg Res. 1 (2): 25. doi:10.4103/jmsr.jmsr_28_17. S2CID 79825711.
  2. ^ Canepa, Giuseppe; Maroteaux, Pierre; Pietrogrande, Vincenzo (2001). Dysmorphic-syndromes and constitutional diseases of the skeleton. Padova: Piccin. ISBN 978-88-299-1502-6.
  3. ^ a b c Lachman, Ralph S.; Krakow, Deborah; Cohn, Daniel H.; Rimoin, David L. (21. 10. 2004). "MED, COMP, multilayered and NEIN: an overview of multiple epiphyseal dysplasia". Pediatric Radiology. 35 (2): 116–123. doi:10.1007/s00247-004-1323-4. PMID 15503005. S2CID 7728788.
  4. ^ "Multiple Epiphyseal Dysplasia (MED) – Pediatrics – Orthobullets".
  5. ^ "COL9A1 collagen type IX alpha 1 [ Homo sapiens (human) ]".
  6. ^ "COL9A2 collagen type IX alpha 2 [ Homo sapiens (human) ]".
  7. ^ "COL9A3 collagen type IX alpha 3".
  8. ^ "COMP cartilage oligomeric matrix protein [ Homo sapiens (human) ]".
  9. ^ "MATN3 matrilin 3 [ Homo sapiens (human) ]".
  10. ^ d Briggs, Michael; Wright, Michael J; Mortier, Geert R (25. 7. 2013) [2003]. "Multiple Epiphyseal Dysplasia, Autosomal Dominant". GeneReviews. University of Washington, Seattle. PMID 20301302. Arhivirano s originala, 3. 5. 2014. Pristupljeno 3. 5. 2014.
  11. ^ Briggs, Michael D.; Chapman, Kathryn L. (maj 2002). "Pseudoachondroplasia and multiple epiphyseal dysplasia: Mutation review, molecular interactions, and genotype to phenotype correlations". Human Mutation. 19 (5): 465–478. doi:10.1002/humu.10066. PMID 11968079.
  12. ^ Paulsson M, Heinegård D (1981). "Purification and structural characterization of a cartilage matrix protein". Biochem J. 197 (2): 367–75. doi:10.1042/bj1970367. PMC 1163135. PMID 7325960.
  13. ^ "GeneCards".
  14. ^ Jackson, Gail C.; Mittaz-Crettol, Laureane; Taylor, Jacqueline A.; Mortier, Geert R.; Spranger, Juergen; Zabel, Bernhard; Le Merrer, Martine; Cormier-Daire, Valerie; Hall, Christine M.; Offiah, Amaka; Wright, Michael J.; Savarirayan, Ravi; Nishimura, Gen; Ramsden, Simon C.; Elles, Rob; Bonafe, Luisa; Superti-Furga, Andrea; Unger, Sheila; Zankl, Andreas; Briggs, Michael D. (januar 2012). "Pseudoachondroplasia and multiple epiphyseal dysplasia: A 7-year comprehensive analysis of the known disease genes identify novel and recurrent mutations and provides an accurate assessment of their relative contribution". Human Mutation. 33 (1): 144–157. doi:10.1002/humu.21611. PMC 3272220. PMID 21922596.
  15. ^ "MATN3 review".
  16. ^ "SLC26A2 solute carrier family 26".
  17. ^ Pagon RA, Bird TD, Dolan CR, et al., editors. GeneReviews™ [Internet]. Seattle (WA): University of Washington, Seattle; 1993.
  18. ^ Trehan R, Dabbas N, Allwood D, Agarwal M, Kinmont C (2008). "Arthroscopic decompression and notchplasty for long-standing anterior cruciate ligament impingement in a patient with multiple epiphyseal dysplasia: a case report". J Med Case Rep. 2: 172. doi:10.1186/1752-1947-2-172. PMC 2412893. PMID 18498631.
  19. ^ Linden, Suzanne K. Campbell, Robert J. Palisano, Darl W. Vander (2005). Physical therapy for children (3rd izd.). Philadelphia, Pa.: Elsevier Saunders. ISBN 978-0-7216-0378-0.
  20. ^ Bajuifer S, Letts M (april 2005). "Multiple epiphyseal dysplasia in children: beware of overtreatment!" (PDF). Can J Surg. 48 (2): 106–9. PMC 3211605. PMID 15887789. Arhivirano s originala (PDF), 7. 12. 2018. Pristupljeno 15. 2. 2009.
  21. ^ Juergen Maeurer (2006). Imaging strategies for the knee. ISBN 978-3-13-140561-6.
  22. ^ Paans, Nienke; van den Akker-Scheek, Inge; van der Meer, Klaas; Bulstra, Sjoerd K; Stevens, Martin (23. 2. 2009). "The effects of exercise and weight loss in overweight patients with hip osteoarthritis: design of a prospective cohort study". BMC Musculoskeletal Disorders. 10 (1): 24. doi:10.1186/1471-2474-10-24. PMC 2649885. PMID 19236692.
  23. ^ L.Echternach, Ed.John (1990). Physical therapy of the hip. New York...[etc.]: Churchill Livingstone. ISBN 978-0-443-08650-2.
  24. ^ Michael Benson; John Fixsen; Malcolm Macnicol; Klausdieter Parsch, ured. (2. 2. 2010). Children's Orthopaedics and Fractures. Springer. ISBN 978-1-84882-610-6. Pristupljeno 3. 5. 2014.
  25. ^ Oehlmann, R; Summerville, GP; Yeh, G; Weaver, EJ; Jimenez, SA; Knowlton, RG (januar 1994). "Genetic linkage mapping of multiple epiphyseal dysplasia to the pericentromeric region of chromosome 19". American Journal of Human Genetics. 54 (1): 3–10. PMC 1918067. PMID 8279467.
  26. ^ Briggs, Michael D.; Merete Rasmussen, I.; Weber, James L.; Yuen, Juliet; Reinker, Kent; Garber, Ann P.; Rimoin, David L.; Cohn, Daniel H. (decembar 1993). "Genetic linkage of mild pseudoachondroplasia (PSACH) to markersin the pericentromeric region of chromosome 19". Genomics. 18 (3): 656–660. doi:10.1016/s0888-7543(05)80369-6. PMID 8307576.
  27. ^ Briggs MD, Hoffman SM, King LM, Olsen AS, Mohrenweiser H, Leroy JG, et al. (1995). "Pseudoachondroplasia and multiple epiphyseal dysplasia due to mutations in the cartilage oligomeric matrix protein gene". Nat Genet. 10 (3): 330–6. doi:10.1038/ng0795-330. PMID 7670472. S2CID 43867448.
  28. ^ Knowlton RG, Cekleniak JA, Cohn DH, Briggs MD, Hoffman SM, Brandriff BF, et al. (1995). "High-resolution genetic and physical mapping of multiple epiphyseal dysplasia and pseudoachondroplasia mutations at chromosome 19p13.1-p12". Genomics. 28 (3): 513–9. doi:10.1006/geno.1995.1183. PMID 7490089.
  29. ^ Svensson L, Aszódi A, Heinegård D, Hunziker EB, Reinholt FP, Fässler R, et al. (2002). "Cartilage oligomeric matrix protein-deficient mice have normal skeletal development". Mol Cell Biol. 22 (12): 4366–71. doi:10.1128/mcb.22.12.4366-4371.2002. PMC 133870. PMID 12024046.
  30. ^ Piróg-Garcia KA, Meadows RS, Knowles L, Heinegård D, Thornton DJ, Kadler KE, et al. (2007). "Reduced cell proliferation and increased apoptosis are significant pathological mechanisms in a murine model of mild pseudoachondroplasia resulting from a mutation in the C-terminal domain of COMP". Hum Mol Genet. 16 (17): 2072–88. doi:10.1093/hmg/ddm155. PMC 2674228. PMID 17588960.
  31. ^ Piróg KA, Jaka O, Katakura Y, Meadows RS, Kadler KE, Boot-Handford RP, et al. (2010). "A mouse model offers novel insights into the myopathy and tendinopathy often associated with pseudoachondroplasia and multiple epiphyseal dysplasia". Hum Mol Genet. 19 (1): 52–64. doi:10.1093/hmg/ddp466. PMC 2792148. PMID 19808781.
  32. ^ Czarny-Ratajczak M, Lohiniva J, Rogala P, et al. (novembar 2001). "A mutation in COL9A1 causes multiple epiphyseal dysplasia: further evidence for locus heterogeneity". Am. J. Hum. Genet. 69 (5): 969–80. doi:10.1086/324023. PMC 1274373. PMID 11565064.

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]

Šablon:Osteohondrodisplazija

Šablon:Poremećaji rastvornog nosača

Preuzeto iz "https://bs.wikipedia.org/w/index.php?title=Multipla_epifizna_displazija&oldid=3379549"