Vickers MBT

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Vickers Mark 1
Vijayanta - Main Battle Tank 4150184.JPG
Svojstva
Posada4
Dužina9.728 m
Širina3.168 m
Visina2.438 m
Težina38.8 tona
Oklop i naoružanje
Oklopmaks. 80 mm
Osnovno naoružanje105 mm L7A1 top
Sekundarno naoružanjemitraljez 12.7 mm L6A1
2x 1 x 7.62 mm mitraljez
Pokretljivost
PogonLeyland L60 motor
535 KS (399 kW)
Brzina na cesti48 km/h
Snaga/težina16.83 ks/tona
Domet480 km

Vickers MBT naziv je za seriju glavnih borbenih tenkova koje je proizvodila britanska kompanija Vickers-Armstrongs za potrebe izvoza. Tenk je koristio već oprobanu opremu kao što su top L7 105 mm sa tenka Centurion ili Leylandov L60 motor koji je mogao koristiti više tipova fosilnih goriva, zatim prijenos i protivpožarni sistem sa Chieftain . Indija je pod licencom proizvodila ova tenk pod nazivom Vijayanta.

Historija[uredi | uredi izvor]

Tenk je projektovan prvenstveno za snadbijevanje oružanih snaga srednje razvijenih zemalja koji bi u poređenju s drugim tenkovima trebao biti učinkovit ali i jeftiniji. Vickers MBT proizilazi iz projekta 24 tona teškog tenka naoružanog topom 20-pdr namijenjenog za izvoz.[1] U početku je bilo planirano da bude naoružan raketama Vickers Vigilant, ali od toga se poslije odustalo pohjavom britanskog topa L7 105 mm u britanskim, američkim i njemačkim nacrtima tenkova, jer je tenk bio manje efikasan, ali ipak prevelik za izviđačku ulogu, pa se radilo na izmjenama. Iako je imao dvostruko veći oklop od lahkih tenkova i dalje je bio 12 tona lakši od Centuriona, a samim tim i mobilniji od njega. Po projektu se koristio motor i transmisija sa tenka Chieftain. Razvoj tenka se poklopio sa sporazumom sa Indijom 1961. godine za proizvodnju novog tenka i pomoći izgradnje i uspostave nove fabrike ze proizvodnju istog.

Prvi prototip tenka završen je 1963.[2] godine, a 1964. godine jedan prototip je poslan u Indiju. Okloptenka je izrađen na osnovu valjanog homogenog čelika. 70 primjeraka prodano je Kuvajtu, a mnoge modifikovane verzije su izrađivane u Indiji.

Verzije[uredi | uredi izvor]

Vickers Main Battle Tank Mark 1[uredi | uredi izvor]

Osnovna verzija težine 38 tona, naoružana topom 105 mm.

Vickers Main Battle Tank Mark 2[uredi | uredi izvor]

Projekat tenka koji je trebao biti naoružan sa 4 protivoklopne vođene rakete tipa Swingfire.

Vickers Main Battle Tank Mark 3[uredi | uredi izvor]

Prototip verzije Mk 3 je proizveden 1975. godine i u malo čemu se razlikovao do Mk 1 verzije. Glavna razlika je bila u motoru. Mk 3 je bio opremljen Roll-Royce CV12 TCA motorom od 800 KS ili General Motor Detroit 12V-71T dizelskim motorom. Povećana je depresija cijevi s -7 ° na -10 °. Prvu narudžbu Mk 3 poslala je Kenija 1977. godine. [3] Mk 3 dostavljeni Keniji između 1977. i 1981. godine bili su opremljeni Pilkington PE Condor kombinovanom dnevno-noćnim vizirom i poboljšanim nišanom topa. Mk 3 za nigerijsku vojsku se počeo proizvoditi 1981. godine su bili opremljeni laserskim daljinometrom Vickers Instruments L23 sa ugrađenim Simrad LV352 laserom.

MARK 3 AVLB[uredi | uredi izvor]

Inžinjerska verzija poznata i kao Vickers AVLB opremljena hidrauličkim lansirnim mostom dužine 13,41 metar.

MARK 3 ARV/ARRV[uredi | uredi izvor]

Tenk za izvlačenje opremljen sajlama, vitlom, kukom, dizalicom.

MARK 3(I)[uredi | uredi izvor]

1985. godine je bila započeta modernizacija Mk 3 verzije. Modernizacija ove verzije je uključivala novi T1200 mijenjač sa 6 brzina naprijed i 2 brzine unazad, dva dodatna periskopa za vozača, novi MRS sistem, povećan klirens za 25 mm te izmjene kupole tenka.

MARK 3(M)[uredi | uredi izvor]

Modernizacija tenka iz 1990tih godina koja u uključuje eksplozivno-reaktivni oklop ROMOR-A ili Vickers Defence Systems VARMA Series 2 sa prednje strane trupa i kupole tenka. Pozicija nišandžije je bila opremljena sa dnevno-termalnim vizirom sa daljinskim zaslonom za komandira tenka. U aprilu 1997. godine dodan je modularno dnevno-noćni panoramski periskop Officine Galileo. Također je ugrađen i GPS LIRD-2 laserski upozoravajući sistem.

Vickers Main Battle Tank Mark 4 (Valiant)[uredi | uredi izvor]

1977. godine Vickers je izradio projekat za tenk koji je imao Chobham zaštitu. Ovaj prvi prototip je bio poznat pod nazivom Vickers Main Battle Tank Mark 4, bio je naoružan sa topom L7 105 mm. 1978. prošao je tstiranja sa Roll-Royce CV12 TCA motorom od 1000 KS i sa General Motors Detroit 12V-71T dizelskim motorom od 915 KS. Prototip Mk 4 je izložen na izložbi oprme britranske vojske 1980. godine zajedno sa maketom kupole naoružane topom 120 mm L11. Do 1982. tenk je prošao opsežna ispitivanja sa novom kupolom što je predstvaljalo radikalnu izmjenu i uključivalo je ugradnju tadašnje najmodernije opreme.

Osnovna konstrukcija trupa tenka je izrađena od aluminija što je imalo za posljedicu optimalnu upotrebu Chobham oklopa u ukupnoj masi od 47 tona. Chobham oklop osim sprijeda, postavljen je i na bočne strane tenka. Kupola je izrađena od zavarenih čeličnih ploča sa čije prednje i bočnih strane je ugrađen sloj Chobham oklopa.

Nišandžija je bio opremljen sa == Reference ==teleskopskim laserskim nišanom Vickers Instruments L30 i glavnim nišanom. Vizir je bio monokularan sa uvećanjem do 10 puta, bio je opremljen sa laserskim daljinometrom Neodimium-YAG i katodnom cijevi za ubrizgavanje podataka o kontroli vatre. Osim toga nišandžija je bio opremljen i sa periskompskim nišanom Vickers Instruments GS10. Komandir tenka je raspolagao sa 6 fiksnih periskopa kako bi imao preglednost oko tenka, dok je njegov glavni vizir bio francuski SFIM VS580-10 žirostabilizovani panoramski vizir. Također je tenk bio opremljen sa žirostabilizovanom Philips UA 9090 termovizijom postavljenom na krov kupole.

Vickers Main Battle Tank Mark 7[uredi | uredi izvor]

Vickers Mk 7 sastojao se od treće generacije Vickers Valiantove kupole postavljene na šasiji koju je dobavljao njemački Krauss-Maffei. Tenk je bio opremljen digitalnim SUP-om Marconi, SFIM panormaskim vizirom i Philipsovim termalnim vizirom druge generacije. Mark 7 verzija je opremljena sistemima na osnovu kojih je smanjena vidljivost tenka noćnim nišanima i termovizijama neprijateljskim tenkovima. Ti sistemi obuhvataju sloj IC reflekcije te sistem miješanja izpušnih gaslova sa hladnim zrakom.

Vickers Anti-aircraft Tank[uredi | uredi izvor]

Protivavionska verzija opremljena sa Marksman kupolom, kao i verzija samohodne haubice 155 mm sa kupolom GBT 155.[4]

Korisnici[uredi | uredi izvor]

Trenutni korisnici[uredi | uredi izvor]

  • Kenija: 76 MBT Mk 3 i 7 ARV dostavljenih u periodu 1979–1982.
  • Nigerija: 136 MBT Mk 3, 12 ARV i 26 AVLB dostavljenih u periodu 1983–1995.
  • Tanzanija: 4 ARV dostavljenih 1987. godine.

Bivši korisnici[uredi | uredi izvor]

  • Irak: ograničena uptreba zarobljenih kuvajtskih Mk 1 tenkova, uništeni ili izbačeni iz upotrebe.
  • Kuvajt: 70 MBT Mk 1 dostavljenih u periodu 1970-1972.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Ogorkiewicz, R M (1973). Vickers Battle Tank, Profile Publications, August 1973.
  2. ^ Gelbart, Marsh (1996). Tanks main battle and light tanks. Brassey’s UK Ltd. str. 108. ISBN 1-85753-168-X.
  3. ^ Gelbart, Marsh (1996). Tanks main battle and light tanks. Brassey’s UK Ltd. str. 109–110. ISBN 1-85753-168-X.
  4. ^ Tanks of the World (1990) ISBN 3-7637-5871-2