Vida Ognjenović
Vida Ognjenović | |
---|---|
![]() | |
Rođenje | [1] Nikšić, Kraljevina Jugoslavija | 14. august 1941
Zanimanje | Književnica, rediteljica i ambasadorica Srbije |
Vida Ognjenović je srbijanska pozorišna rediteljica, prevoditeljica,[2] dramaturginja, književnica, profesorica drame i diplomata.
Biografija
[uredi | uredi izvor]Osnovnu školu završila je u Vrbasu, pre nego što je otišla u Sremske Karlovce u gimnaziju, a zatim diplomirala svjetsku književnost na Filološkom fakultetu u Beogradu i režiju na Fakultetu dramskih umjetnosti.
Godine 1989. bila je jedan od osnivača Demokratske stranke, prve opozicione stranke u Srbiji. Od 2001. do 2006. imenovana je za ambasadoricu u Norveškoj koja predstavlja Srbiju i Crnu Goru. Od 2007. do 2013. bila je ambasadorica Srbije u Danskoj.
Njena drama "Jegorov put" inspirisana je pričom o ruskom monahu iz manastira Praskvica.[3]
Bila je jedan od vodećih poslaničkih kandidata Demokratske stranke na izborima u Srbiji u januaru 2007. Bila je potpredsjednica Demokratske stranke.
Djela
[uredi | uredi izvor]- Šekspiromanija (1980),
- Strah od scenske rasprave (1980),
- Melanholične drame (1991),
- Kanjoš Macedonović (1993),
- Devojka modre kose (1993),
- Setne komedije (1994),
- Otrovno mleko maslačka (1994),
- Kuća mrtvih mirisa (1995),
- Stari sat (1996),
- Mileva Ajnštajn (1999),
- Jegorov put (2000),
- Najlepše pripovetke (2001),
- Drame I-III (2001–2002),
- Putovanje u putopis (2006),
- Preljubnici (2006),
- Don Krsto (2007),
- Nasuprot proročanstvu (2007),
- Prava adresa (2007),
- Nema više naivnih pitanja (2008),
- Posmatrač ptica (2010),
- Živi primeri (2012)
Nagrade
[uredi | uredi izvor]Dobitnica je mnogih značajnih književnih nagrada za književni i pozorišni rad. Između ostalih dobila je:
- Sterijina nagrada za tekst savremene drame, za dramu Je li bilo kneževe večere?, 1991.
- Prosvetina nagrada, za knjigu pripovjedaka Otrovno mleko maslačka, 1994.
- Andrićeva nagrada, za knjigu pripovjedaka Otrovno mleko malslačka, 1994.
- Nagrada "Branko Ćopić", za knjigu pripovjedaka Otrovno mleko malslačka, 1994.
- Nagrada "Karolj Sirmai", za knjigu pripovjedaka Otrovno mleko maslačka, 1995.
- Nagrada "Pavle Marković Adamov", za trilogiju Otrovno mleko maslačka, Kuća mrtvih mirisa, Stari sat, 1996,
- Nagrada "Ramonda Serbika", 1998.
- Nagrada "Stefan Mitrov Ljubiša", za cjelokupno stvaralaštvo, 1999.
- Sterijina nagrada za tekst savremene drame, za dramu Jegerov put, 2001.
- Nagrada "Todor Manojlović", za 2003.
- Statueta "Joakim Vujić", za izuzetan doprinos razvoju pozorišne umjetnosti Srbije.
- Nagrada Narodne biblioteke Srbije za najčitaniju knjigu godine, za knjigu Preljubnici, 2007.
- Nagrada "Kočićevo pero", za roman Posmatrač ptica, 2011.
- Nagrada "Kočićeva knjiga", za životno djelo, 2011.
- Svjetska nagrada za humanizam, Ohridska akademija za humanizam, 2012.
- Nagrada "Prozart", Skoplje, 2015.
- Sterijina nagrada za tekst savremene drame, za dramu Kozocid, 2019.
Reference
[uredi | uredi izvor]- ^ "Poreklo Vide Ognjenović". www.poreklo.rs. 27. 10. 2012. Pristupljeno 3. 3. 2025.
- ^ Ognjenović, Vida (2007). "Белешка о аутору". Preljubnici (5. izd.). Stubovi kulture. ISBN 978-86-7979-200-6. Arhivirano s originala, 2022. Pristupljeno 2. 3. 2022.
- ^ "Dozvalo je očevo ćutanje" (Press release). Pobjeda. 20. 6. 2004. Arhivirano s originala, 29. 10. 2013. Pristupljeno 13. 6. 2013.