Vijeće za provedbu mira

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu

Vijeće za provedbu mira (engleski: Peace Implementation Council, PIC) jest međunarodno tijelo zaduženo za provedbu Dejtonskog mirovnog sporazuma u Bosni i Hercegovini. Vijeće je osnovano na implementacijskoj konferenciji održanoj u Londonu, Ujedinjeno Kraljevstvo 8. i 9. decembra 1995. godine [1] nakon završetka pregovora o sporazumu prethodnog mjeseca.[2] Vijeće je zapravo realizacija uprave međunarodne zajednice u Bosni i Hercegovini nakon potpisivanja Dejtonskog sporazuma i sprovodi se putem visokog predstavnika za Bosnu i Hercegovinu. Ova međunarodna kontrola nad Bosnom i Hercegovinom trajat će sve dok se zemlja ne ocijeni politički i demokratski stabilnom i samoodrživom.

PIC se sastoji od 55 zemalja i agencija koje podržavaju mirovni proces na mnogo različitih načina - pomažući finansijski, pružajući trupe za SFOR ili direktno vodeći operacije u Bosni i Hercegovini. Postoji i fluktuirajući broj posmatrača.

Od Londonske konferencije, Vijeće za provedbu mira sastalo se na ministarskom nivou još 6 puta kako bi pregledalo napredak i definiralo ciljeve provedbe mira za naredni period: u junu 1996. u Firenci, Italija ; decembra 1996. po drugi put u Londonu; decembra 1997. u Bonnu, Njemačka ; decembra 1998. u Madridu, Španija, maja 2000. i februara 2007. u Briselu, Belgija .

PIC pojašnjava odgovornosti visokog predstavnika kao glavnog provedbenog tijela civilnog dijela Dejtonskog sporazuma, kako je navedeno u Aneksu 10 Dejtonskog sporazuma. Na primjer, bonska sjednica 1997. godine dala je visokom predstavniku takozvana "bonske ovlasti" da smijeni izabrane i neizabrane dužnosnike koji ometaju provedbu Dejtonskog sporazuma. Visoki predstavnik od 2006. do 2007. godine, Christian Schwarz-Schilling, umjereno je koristio ovu moć kako bi unaprijedio povjerenje u izabranu domaću vladu. Ovu strategiju je preokrenuo novoimenovani na to mjesto Miroslav Lajčák, koji je prvog dana na poslu nametnuo nekoliko odluka. 

Upravni odbor[uredi | uredi izvor]

Londonska konferencija o provedbi mira uspostavila je Upravni odbor Vijeća za implementaciju mira koji će raditi pod predsjedavanjem Visokog predstavnika kao izvršni organ Vijeća za provedbu mira.

Članovi Upravnog odbora su Kanada, Francuska, Njemačka, Italija, Japan, Rusija, Ujedinjeno Kraljevstvo, Sjedinjene Države, Predsjedništvo Evropske unije, Evropska komisija i Organizacija islamske konferencije, koju predstavlja Turska .

Upravni odbor daje visokom predstavniku političke smjernice. U Sarajevu, visoki predstavnik vodi dvodnevne sastanke članova Upravnog odbora ambasadora u BiH. Osim toga, Upravni odbor se sastaje na nivou političkih direktora svakih šest mjeseci.

Članice[uredi | uredi izvor]

Države[uredi | uredi izvor]

Albanija, Austrija, Belgija, Bosna i Hercegovina, Bugarska, Kanada, Kina (podnijela ostavku u maju 2000.), Hrvatska, Češka, Danska, Egipat, Savezna Republika Jugoslavija (naslijedila Srbija), Finska, Francuska, Njemačka, Grčka, Mađarska, Irska, Italija, Japan, Jordan, Luksemburg, Sjeverna Makedonija, Malezija, Maroko, Holandija, Norveška, Oman, Pakistan, Poljska, Rumunija, Ruska Federacija, Saudijska Arabija, Slovačka, Slovenija, Španija, Švedska, Švicarska, Turska, Ukrajina, Ujedinjeno Kraljevstvo i Sjedinjene Američke Države;

Međunarodne organizacije[uredi | uredi izvor]

Ured visokog predstavnika, Arbitražno vijeće za Brčko (raspušteno 1999. nakon izdavanja Konačne odluke), Vijeće Evrope, Evropska banka za obnovu i razvoj, Evropska komisija, Međunarodni komitet Crvenog križa, Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju, Međunarodni monetarni fond, Organizacija Sjevernoatlantskog pakta, Organizacija za sigurnost i saradnju u Evropi, Ujedinjeni narodi, Visoki komesar UN-a za ljudska prava, Visoki komesarijat UN-a za izbjeglice, Prijelazna uprava UN-a u Istočnoj Slavoniji (raspuštena u januaru 1998.) i Svjetska banka.

Posmatrači[uredi | uredi izvor]

Australija, Centralna banka Bosne i Hercegovine, Evropska investiciona banka, Estonija, Sveta stolica, Ombudsman za ljudska prava u Bosni i Hercegovini, Island, Međunarodna federacija društava Crvenog križa i Crvenog polumjeseca, Međunarodni posrednik za Bosnu i Hercegovinu, Međunarodna organizacija za migracije, Latvija, Litvanija, Novi Zeland, Lihtenštajn, Južna Afrika i Pakt za stabilnost jugoistočne Evrope .

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Zaključci Londonske konferencije
  2. ^ Detaljno možete pogledati dokument Vijeća sigurnosti Ujedinjenih nacija, simbol dokumenta: S/1995/1029

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]