Virusno opterećenje
• Virusno opterećenje, također poznato kao virusnoa opterećenost, numerički je izraz količine virusa u datoj zapremini tekućine, uključujući biološke i uzorke iz okoliša. Ne treba ga miješati sa virusnim titrom , što ovisi o testu. Kada se provodi test za mjerenje infektivnih virusnih čestica (plak test, focus test), virusni titar se često odnosi na koncentraciju infektivnih virusnih čestica, koja se razlikuje od ukupnih virusnih čestica. Virusno opterećenje se mjeri pomoću tjelesnih tekućina sputum.[1] i krvna plazma.[2] Kao primjer uzoraka iz okoliša, virusno opterećenje norovirusom može se odrediti iz otjecanja vode na vrtnim proizvodima.[3] Norovirus ne samo da produžava širenje virusa i ima sposobnost preživljavanja u okolišu, već je za izazivanje infekcije kod ljudi potrebna minimalna zarazna doza: manje od 100 virusnih čestica.[4]
Virusno opterećenje se često izražava kao virusne čestice, (virioni) ili infektivne čestice po mL, ovisno o vrsti testa. Veće virusno opterećenje, titar ili virusno opterećenje često korelira s težinom aktivne virusne infekcije. Količina virusa po mL može se izračunati procjenom žive količine virusa u zahvaćenoj tekućini. Naprimjer, može se dati u kopijama RNK po mililitru krvne plazme.
Praćenje virusnog opterećenja koristi se za praćenje terapije tokom hroničnih virusnih infekcija i kod imunokompromitovanih pacijenata, kao što su oni koji se oporavljaju od transplantacije koštane srži ili organa. Sad je dostupno rutinsko testiranje na HIV-1, citomegalovirus, virus hepatitisa B i virus hepatitisa C. Praćenje virusnog opterećenja za HIV je od posebnog interesa u liječenju osoba s HIV-om, jer se o tome kontinuirano raspravlja u kontekstu liječenja HIV/AIDS-a. Nedetektabilno virusno opterećenje ne podrazumijeva odsustvo infekcije. HIV pozitivni pacijenti na dugotrajnoj kombinovanoj antiretrovirusnoj terapiji mogu imati nedetektabilno virusno opterećenje u većini kliničkih testova, budući da je koncentracija virusnih čestica ispod granica detekcije (LOD).
Tehnologije testiranja virusnog opterećenja
[uredi | uredi izvor]Pregledna studija Puren et al. iz 2010. donosi sljedće:[5]
- Ciljana amplifikacija koja koristi samu nukleinsku kiselinu. Samo neke od uobičajenijih metoda
- Metoda polimerazne lančane reakcije (PCR) in vitro sinteze DNK koristi DNK predložak, polimerazu, pufere, prajmere i nukleotide za umnožavanje HIV-a u uzorku krvi. Zatim hemijska reakcija označava virus. Markeri se mjere i koriste za izračunavanje količine virusa. PCR se koristi za kvantifikaciju integrirane DNK.
- Lančana reakcija polimeraze reverzne transkripcije (RT-PCR) je varijacija PCR-a koja se može koristiti za kvantifikaciju virusne RNK. RNK se koristi kao početni materijal za ovu metodu i pretvara se u dvolančanu DNK, korištenjem enzima reverzna transkriptaza (RT) za PCR.
- Metoda amplifikacija zasnovana na sekvenci nukleinskih kiselina (NASBA) je varijacija PCR-a zasnovana na transkripciji sistema amplifikacije (TAS). RNK se koristi kao meta i pravi se kopija DNK. Kopija DNK se zatim transkribuje u RNK i amplificira. Dostupno je nekoliko komercijalnih varijacija TAS-a, uključujući: transkripcijski posredovanu amplifikaciju (TMA) i samoodrživu replikaciju sekvence (3SR).
- Specifična amplifikacija Proba koristi sintetičke probe koje se preferencijalno vežu za ciljnu sekvencu. Probe se zatim amplificiraju
- Amplifikacija signala koristi velike količine signala vezanog za neamplificiranu metu koja je prvobitno prisutna u uzorku. Jedna često korištena metoda:
- Metoda razgranate DNK (bDNA) može koristiti ili DNK ili RNK kao ciljnu nukleinsku kiselinu. Kratke probe su pričvršćene za čvrstu podlogu i hvataju ciljnu nukleinsku kiselinu. Dodatne probe za produžavanje se također vežu za ciljnu nukleinsku kiselinu i za brojne reporterske molekule koje se koriste za povećanje intenziteta signala, koji se pretvara u broj virusa.
Uzorci plazme
[uredi | uredi izvor]EDTA-plazma, iz i uzorak krvi s EDTA-om dobar je izvor virusne RNK bez ćelija za testiranje virusnog opterećenja na bazi RNK. Ekstrakcija RNK iz plazme zahtijeva specijaliziranu opremu, reagense i obuku, što može biti nedostižno za srednje i male laboratorije. Potreban je veliki uzorak (> 1 mL plazme) koji zahtijeva venepunkciju.
Skladištenje
[uredi | uredi izvor]EDTA krv se može čuvati na sobnoj temperaturi 30 sati, a odvojena plazma duži vremenski period na -70 °C bez značajnog smanjenja virusnog opterećenja.
Mjerenje
[uredi | uredi izvor]Virusno opterećenje se prikazuje kao broj kopija HIV-ove RNK u mililitru (mL) krvi. Promjene virusnog opterećenja obično se prikazuju kao logaritamska promjena (u potencijama 10). Naprimjer, povećanje virusnog opterećenja za tri logaritma (3 log10) predstavlja povećanje od 103 ili 1.000 puta u odnosu na prethodno prijavljeni nivo, dok bi pad sa 500.000 na 500 kopija bio pad od tri logaritma (također 3 log10).
Ostali faktori koji utiču na virusno opterećenje
[uredi | uredi izvor]Različite metode testiranja često daju različite rezultate za isti uzorak pacijenta. Da bi se poređenje postiglo, treba koristiti istu metodu testiranja (amplifikacija cilja, amplifikacija specifične za sondu ili amplifikacija signala) svaki put kada se analizira uzorak pacijenta. Idealno bi bilo da se testiranje pacijenta provodi u istoj medicinskoj laboratoriji, koristeći isti test virusnog opterećenja i analizator.
Također pogledajte
[uredi | uredi izvor]Reference
[uredi | uredi izvor]- ↑ Wölfel, Roman; Corman, Victor M.; Guggemos, Wolfgang; Seilmaier, Michael; Zange, Sabine; Müller, Marcel A.; Niemeyer, Daniela; Jones, Terry C.; Vollmar, Patrick; Rothe, Camilla; Hoelscher, Michael; Bleicker, Tobias; Brünink, Sebastian; Schneider, Julia; Ehmann, Rosina; Zwirglmaier, Katrin; Drosten, Christian; Wendtner, Clemens (2020). "Virological assessment of hospitalized patients with COVID-2019". Nature. 581 (7809): 465–469. Bibcode:2020Natur.581..465W. doi:10.1038/s41586-020-2196-x. PMID 32235945.
- ↑ Greška kod citiranja: Nevaljana oznaka
<ref>; nije naveden tekst za reference s imenompuren10 - ↑ Shaheen, Mohamed N. F.; Elmahdy, Elmahdy M.; Chawla-Sarkar, Mamta (2019). "Quantitative PCR-based identification of enteric viruses contaminating fresh produce and surface water used for irrigation in Egypt". Environmental Science and Pollution Research. 26 (21): 21619–21628. Bibcode:2019ESPR...2621619S. doi:10.1007/s11356-019-05435-0. PMID 31129895. S2CID 167210903.
- ↑ Robilotti, Elizabeth; Deresinski, Stan; Pinsky, Benjamin A. (2015). "Norovirus". Clinical Microbiology Reviews. 28 (1): 134–164. doi:10.1128/CMR.00075-14. PMC 4284304. PMID 25567225.
- ↑ Šablon:Cite 0book