Politika Hrvatske

Republika Hrvatska je po svom državnom uređenju republika, s demokratski izabranim parlamentom - Hrvatskim saborom kao najvišim predstavničkim tijelom građana, i predsjednikom Republike kao državnim poglavarom.

Republika Hrvatska proglasila je svoju samostalnost i nezavisnost na osnovu Ustavne odluke o suverenosti i samostalnosti Republike Hrvatske, koju je Hrvatski sabor donio 25. juna 1991. Ustavnoj odluci o suverenosti i samostalnosti RH prethodio je referendum od 19. maja 1991. godine, na kojeg je izašlo 83,56% birača, a za suverenu i samostalnu Hrvatsku izjasnilo se 94,17 % birača. Međutim, proces razdruživanja od SFRJ je nakratko prekinut zbog tromjesečnog moratorija međunarodne zajednice (7. jula 1991.) Dana 7. oktobra 1991. godine raketirani su Banski dvori, ondašnje sjedište predsjednika Republike. To je bio izravan povod da Hrvatski sabor 8. oktobra donese Odluku o raskidu svih državno-pravnih veza na osnovu kojih je zajedno s ostalim republikama i pokrajinama sačinjavala dosadašnju SFRJ. Tog dana je Hrvatska kao slobodna i samostalna država preuzela punu ustavnu vlast, a parlamenti i vlade svih država pozvani su da prihvate i priznaju taj čin slobodne volje hrvatskog naroda.

Ustav[uredi | uredi izvor]

Ustav Hrvatske je najviši pravni akt u Hrvatskoj. Usvojen je 22. decembar 1990, nakon prvih demokratskih višestranačkih parlamentarnih izbora održanih u proljeće 1990.

Ustav je revidiran u novembru 1997, novembru 2000. i martu 2001. Promjenom Ustava u novembru 2000. ukinut je polupredsjednički sistem i uveden parlamentarni sistem uz jaču ulogu Vlade Republike Hrvatske te premijera, dok je promjenom u martu 2001. godine ukinut Županijski dom Sabora te je Hrvatski sabor postao jednodoman.

Ustav definira Hrvatsku kao suverenu, jedinstvenu, demokratsku i socijalnu državu. Vlast proizlazi iz naroda i pripada narodu kao zajednici slobodnih i ravnopravnih državljana. Najviše vrijednosti ustavnog poretka Republike Hrvatske su: sloboda, jednakost, nacionalna ravnopravnost, mir, socijalna pravda, poštivanje prava čovjeka, nepovredivost vlasništva, očuvanje prirode i čovjekovog okoliša, vladavina prava i demokratski višestranački sistem.

Ustav je podjeljen na nekoliko cijelina:

Izvorišne osnove
Osnovne odredbe
Zaštita ljudskih prava i osnovnih sloboda
Organizacija državne vlasti
Ustavni sud
Mjesna, lokalna i regionalna (područna) samouprava
Međunarodni odnosi
Promjene ustava
Završne odredbe

Državni simboli[uredi | uredi izvor]

Državni simboli Republike Hrvatske, prema odredbi člana 11. Ustava Hrvatske, su:

Ustav određuje opis historijskog hrvatskog grba i zastave i tekst himne te se upotreba i zaštita tih i drugih državnih obilježja uređuje zakonom. To je uređeno Zakonom o grbu, zastavi i himni Republike Hrvatske te zastavi i lenti predsjednika Republike Hrvatske (Narodne novine, broj 55/1990.).

Organizacija vlasti[uredi | uredi izvor]

Zakonodavna vlast[uredi | uredi izvor]

Hrvatski sabor je predstavničko tijelo građana i nosilac zakonodavne vlasti u Republici Hrvatskoj.

Prema Ustavu, Hrvatski sabor je jednodomno predstavničko tijelo koje može imati najmanje 100 a najviše 160 zastupnika koji se na osnovu općeg i jednakog biračkog prava biraju neposredno, tajnim glasanjem. Sadašnji saziv Sabora ima 151 zastupnika. Zastupnici se biraju na četiri godine, nemaju obavezujući mandat, a imaju imunitet. Među sadašnjim zastupnicima osam je zastupnika nacionalnih manjina, izabranih u posebnoj izbornoj jedinici (koja obuhvata cijelu zemlju). Pripadnici nacionalnih manjina mogu biti izabrani i na stranačkim listama. I hrvatski iseljenici imaju pravo birati zastupnike u posebnoj izbornoj jedinici, i to primjenom nefiksne kvote, što znači da će broj zastupnika dijaspore zavisiti od brojnog izlaska birača dijaspore na izbore.

Nekad se Sabor sastojao od Zastupničkog doma i Županijskog doma, ali je ovaj drugi ukinut. Županijski dom je imao tri zastupnika iz svake od 21 županije. S obzirom da Županijski dom nije imao praktičnu moć nad Zastupničkim domom, ukinut je 2001. godine.

Sabor se sastaje na javnim sjednicama u dva perioda svake godine, od 15. januara do 15. jula i od 15. septembra do 15. decembra. Hrvatski sabor zasjeda vanredno na zahtjev Predsjednika Republike, Vlade ili većine zastupnika. Predsjednik Hrvatskog sabora može uz prethodno pribavljeno mišljenje klubova zastupnika parlamentarnih stranaka sazvati Hrvatski sabor na vanredno zasjedanje.

Hrvatski sabor:

odlučuje o donošenju i promjeni Ustava,
donosi zakone,
donosi državni budžet,
odlučuje o ratu i miru,
donosi akte kojim izražava politiku Hrvatskog sabora,
donosi Strategiju nacionalne sigurnosti i Strategiju odbrane Republike Hrvatske,
ostvaruje građanski nadzor nad oružanim snagama i službama sigurnosti Republike Hrvatske,
odlučuje o promjeni granica Republike Hrvatske,
raspisuje referendum,
obavlja izbore, imenovanja i razrješenja, u skladu s Ustavom i zakonom,
nadzire rad Vlade Republike Hrvatske i drugih nosioca javnih dužnosti odgovornih Hrvatskom saboru, u skladu s Ustavom i zakonom,
daje amnestiju za krivična djela,
obavlja druge poslove utvrđene Ustavom.

Odluke se donose većinom glasova ako je prisutno više od pola zastupnika, osim u pitanjima nacionalnih prava i ustavnim pitanjima (tzv. organski zakoni), koji se donose dvotrećinskom većinom.

Izvršna vlast[uredi | uredi izvor]

Predsjednik Republike Hrvatske[uredi | uredi izvor]

Predsjedniku Republike pripada i predstavnička i izvršna funkcija. On predstavlja i zastupa Republiku Hrvatsku u zemlji i inostranstvu. Nadležan je za odbranu nezavisnosti i teritorijalne cjelovitosti Republike Hrvatske, kao i za stabilno, normalno i usklađeno djelovanje državne vlasti.

Predsjednik se bira na osnovu općeg i jednakog biračkog prava na neposrednim izborima tajnim glasanjem na period od pet godina. Niko ne može biti više od dva puta biran za predsjednika Republike.

Predsjednik Republike raspisuje izbore za Hrvatski sabor, raspisuje referendum, povjerava mandat za sastavljanje Vlade osobi koja, na osnovu raspodjele zastupničkih mjesta u Hrvatskom saboru, uživa povjerenje većine svih zastupnika, daje pomilovanja, dodjeljuje odlikovanja i priznanja, te obavlja druge dužnosti određene Ustavom. U saradnji s Vladom, Predsjednik učestvuje u oblikovanju i provedbi vanjske politike, odlučuje o osnivanju diplomatskih misija, postavljanju i opozivu šefova diplomatskih misija RH u inostranstvu, daje vjerodajnice i prima vjerodajnice šefova stranih diplomatskih misija.

Predsjednik je vrhovni zapovjednik oružanih snaga RH, imenuje i razrješuje vojne zapovjednike, objavljuje rat i zaključuje mir na osnovu odluke Hrvatskog sabora, u skladu sa zakonom. Za vrijeme trajanja ratnog stanja može donositi uredbe sa zakonskom snagom. Predsjednik Republike u saradnji s Vladom usmjerava rad sigurnosnih službi. Predsjednik Republike i predsjednik Vlade supotpisuju odluke o imenovanjima čelnika sigurnosnih službi, nakon pribavljenog mišljenja nadležnog saborskog odbora. Predsjednik, pod precizno određenim uslovima, može raspustiti Hrvatski sabor ako se Vladi izglasa nepovjerenje, ili ako se ne donese državni budžet roku od tri mjeseca nakon što je predložen.

Predsjednik Republike je Zoran Milanović, izabrana 19. februara 2020. godine.

Vlada Republike Hrvatske[uredi | uredi izvor]

Vlada Republike Hrvatske prema članu 112. Ustava predlaže zakone i druge akte Hrvatskom saboru, predlaže državni budžet i završni račun, provodi zakone i druge odluke Hrvatskog sabora, donosi uredbe za izvršenje zakona, vodi vanjsku i unutrašnju politiku, usmjerava i nadzire rad državne uprave, brine o privrednom razvitku zemlje, usmjerava djelovanje i razvitak javnih službi i obavlja druge poslove određene Ustavom i zakonom (član 112).

Vladu Republike Hrvatske čine predsjednik, jedan ili više potpredsjednika i ministri. Bez odobrenja Vlade predsjednik i članovi Vlade ne mogu obavljati nijednu drugu javnu ili profesionalnu dužnost (član 108). Članove Vlade predlaže osoba kojoj je Predsjednik Republike povjerio mandat za sastav Vlade. Odmah po sastavljanju Vlade, a najkasnije u roku od 30 dana od prihvatanja mandata, mandatar je dužan program Vlade i Vladu predstaviti Hrvatskom saboru i zatražiti glasanje o povjerenju. Vlada stupa na dužnost kad joj povjerenje iskaže većina svih zastupnika u Hrvatskom saboru. Predsjednik i članovi Vlade polažu svečanu zakletvu pred Hrvatskim saborom. Tekst zakletve utvrđuje se zakonom. Na osnovu odluke Hrvatskog sabora o iskazivanju povjerenja Vladi Republike Hrvatske, rješenje o imenovanju predsjednika Vlade donosi Predsjednik Republike uz supotpis predsjednika Hrvatskog sabora, a rješenje o imenovanju članova Vlade donosi predsjednik Vlade uz supotpis predsjednika Hrvatskog sabora. (član 109). Vlada je odgovorna Hrvatskom saboru. Predsjednik i članovi Vlade zajednički su odgovorni za odluke koje donosi Vlada, a lično su odgovorni za svoje područje rada (član 114).

Trenutni predsjednik Vlade Republike Hrvatske, odnosno premijer, je Andrej Plenković.

Sudbena vlast[uredi | uredi izvor]

U Republici Hrvatskoj sudbenu vlast obavljaju, prekršajni sudovi, općinski sudovi, županijski sudovi, trgovački sudovi, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, Upravni sud Republike Hrvatske i Vrhovni sud Republike Hrvatske.

Vrhovni sud Republike Hrvatske je najviši sud u državi. Zasjedanja suda su otvorena za javnost i presude se donose javno, osim u pitanjima privatnosti optuženih. Suci se imenuju na period od osam godina.

Državno sudbeno vijeće u skladu s ustavom i zakonom imenuje, razrješuje i odlučuje o disciplinskoj odgovornosti sudaca. Ima jedanaest članova iz redova istaknutih sudaca, advokata i univerzitetskih profesora pravnih nauka, s tim da većina članova Državnog sudbenog vijeća mora biti iz redova sudaca. Predsjednici sudova ne mogu biti birani za njegove članove.

Državno tužilaštvo Republike Hrvatske je samostalno i nezavisno pravosudno tijelo ovlašteno i dužno postupati protiv počinilaca krivičnih i drugih kažnjivih dijela, poduzimati pravne radnje radi zaštite imovine Republike Hrvatske, te podnositi pravna sredstva za zaštitu Ustava i zakona. To tijelo, dakle, nije sudska vlast i pred sudovima ima status stranke. Na čelu državnog tužilaštva nalazi se glavni državni tužilac.

Ustavni sud[uredi | uredi izvor]

Ustavni sud Hrvatske odlučuje o ustavnosti zakona i ima pravo opozvati zakone koje smatra neustavnim. Može optužiti i predsjednika države. Sastoji se od 13 sudaca, koji biraju svog predsjednika na period od 4 godine. Ustavni sud je tzv. četvrta poluga vlasti budući da se njegovo postojanje i rad vodi isključivo ispod Ustava i Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske.

Lokalna i područna (regionalna) samouprava[uredi | uredi izvor]

Prema članu 132. Ustava, građanima se garantira pravo na lokalnu i područnu (regionalnu) samoupravu. To pravo građani ostvaruju preko lokalnih, odnosno područnih (regionalnih) predstavničkih tijela koja su sastavljena od članova izabranih na slobodnim i tajnim izborima na osnovu neposrednog, jednakog i općeg biračkog prava.

Jedinice lokalne samouprave su općine i gradovi, a jedinice područne (regionalne) samouprave su županije. Njihovo područje određuje se na način propisan zakonom. Glavni grad Zagreb ima položaj županije.

Općina, grad i županija su pravne osobe koje imaju svoj statut te grb i zastavu. Statutom se uređuje njihov samoupravni djelokrug, obilježja, javna priznanja, organizacija, ovlasti i način rada tijela, način obavljanja poslova, oblici konsultiranja građana, provođenje referenduma u pitanjima iz djelokruga, mjesna samouprava, organizacija i rad javnih službi, oblici saradnje jedinica lokalne, odnosno područne (regionalne) samouprave te druga pitanja od važnosti za ostvarivanje prava i obaveza.

Županije[uredi | uredi izvor]

Županija je jedinica područne (regionalne) samouprave čije područje predstavlja prirodnu, historijsku, saobraćajnu, privrednu, društvenu i samoupravnu cjelinu, a organizira se radi obavljanja poslova od područnog (regionalnog) interesa.

Hrvatska je podijeljena na 20 županija i jedan grad, Zagreb. Ovo su županije i njihova sjedišta:

Zagrebačka, Zagreb
Krapinsko-zagorska, Krapina
Sisačko-moslavačka, Sisak
Karlovačka, Karlovac
Varaždinska, Varaždin
Koprivničko-križevačka, Koprivnica
Bjelovarsko-bilogorska, Bjelovar
Primorsko-goranska, Rijeka
Ličko-senjska, Gospić;
Virovitičko-podravska, Virovitica
Požeško-slavonska, Požega
Brodsko-posavska, Slavonski Brod
Zadarska, Zadar
Osječko-baranjska, Osijek
Šibensko-kninska, Šibenik
Vukovarsko-srijemska, Vukovar
Splitsko-dalmatinska, Split
Istarska, Pazin
Dubrovačko-neretvanska, Dubrovnik
Međimurska, Čakovec
Grad Zagreb

Tijela županije su:

županijska skupština - predstavničko tijelo koje donosi akte u okviru djelokruga područne (regionalne) samouprave te obavljaju druge poslove u skladu sa zakonom i statutom područne (regionalne) samouprave
premijer županije (župan) i županijska vlada - izvršna tijela

Gradovi i općine[uredi | uredi izvor]

Općina je jedinica lokalne samouprave koja se osniva, u pravilu, za područje više naseljenih mjesta koja predstavljaju prirodnu, privrednu i društvenu cjelinu, te koja su povezana zajedničkim interesima stanovništva.

U Hrvatskoj postoje 429 općina. Tijela općina su općinska skupština, općinski načelnik i općinsko poglavarstvo. U općini koja ima do 3.000 stanovnika za obavljanje izvršnih poslova ne bira se poglavarstvo, već njegove dužnosti obavlja općinska skupština.

Grad je jedinica lokalne samouprave u kojoj je sjedište županije te svako mjesto koje ima više od 10.000 stanovnika, a predstavlja urbanu, historijsku, prirodnu, privrednu i društvenu cjelinu. Međutim, gradom se može utvrditi i mjesto koje ne zadovoljava prethodne uslove, gdje za to postoje posebni razlozi (historijski, privredni, geoprometni).

U Hrvatskoj postoje 127 grada. Tijela gradova su gradska skupština, gradonačelnik i gradsko poglavarstvo.

Takoder pogledajte: Spisak gradova i općina u RH po županijama

Izborni sistem[uredi | uredi izvor]

Ustav Hrvatske osigurava svakom državljaninu Republike Hrvatske koji je navršio 18 godina života opće i jednako biračko pravo. Pasivno biračko pravo stiče se također sa 18 godina života. Biračko se pravo ostvaruje na neposrednim izborima tajnim glasanjem.

Građani Republike Hrvatske na nacionalnom, odnosno državnom nivou biraju svoje predstavnike tj. zastupnike u Hrvatski sabor (najmanje 100, a najviše 160), u pravilu svake 4 godine, koliko traje mandat zastupnicima u Hrvatskom saboru. Svakih pet godina provode se izbori za predsjednika Republike.

Na lokalnom nivou, građani biraju članove u predstavničkim tijelima jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, odnosno članove općinskih i gradskih vijeća te županijskih skupština.

Političke stranke[uredi | uredi izvor]

Komunistička partija Hrvatske bila je jedina stranka tokom socijalističke Jugoslavije. Nakon prvih višestranačkih izbora (1990.), desničarska Hrvatska demokratska zajednica (HDZ) došla je na vlast i držala je do 2000. godine.

Na izborima 2000. godine, Socijaldemokratska partija Hrvatske (SDP) i Hrvatska socijalno-liberalna stranka (HSLS) bile su glavni partneri u koaliciji u kojoj su bile i Hrvatska seljačka stranka (HSS), Hrvatska narodna stranka (HNS), Liberalna stranka (LS) i Istarski demokratski sabor (IDS). Ta koalicija lijevog centra pobijedila je na izborima i vladala do juna 2001, kad je IDS istupio iz koalicije jer nije dobio veću istarsku autonomiju.

HSLS se raspao 2002. godine (po drugi put, a prvi put je tako nastao LS); većina stranke je izašla iz vlade, dok je ostatak osnovao stranku LIBRA i ostao na vlasti.

Koalicija pod vodstvom SDP-a ostala je na vlasti do izbora 2003. kad je izgubila od HDZ-a i drugih stranaka desnog centra.

HDZ je stvorio vladu u decembru 2003. iako nije ušao u koaliciju sa strankama kao što su HSS i HSP.

Također pogledajte:[uredi | uredi izvor]

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]