Vodeći spoj
Vodeći spoj (ne treba ga miješati s raznim spojevima metalnog elementa olovo) u otkrivanju lijekova je hemijski spoj koji ima farmakološku ili biološko djelovanje vjerovatno terapeutski koristan, ali ipak može imati suboptimalnu strukturu koja zahtijeva modifikaciju kako bi se bolje prilagodio cilju; vodeći lijekovi nude mogućnost da ga slijede rezervni spojevi. Njegova hemijska struktura služi kao početna tačka za hemijske modifikacije kako bi se poboljšali potentnost, selektivnost ili farmakokinetički parametri. Nadalje, novoizmišljeni farmakološki aktivni dijelovi mogu imati slabu sličnost s lijekovima i mogu zahtijevati hemijsku modifikaciju kako bi postali dovoljno slični lijekovima za biološko ili kliničko testiranje.[1]
Terminologija
[uredi | uredi izvor]Vodeći spojevi se ponekad nazivaju razvojnim kandidatima.[1] To je zato što se otkrivanje i odabir vodećih spojeva događa prije predkliničkog i kliničkog razvoja kandidata.
Otkrivanje vodećih spojeva
[uredi | uredi izvor]Otkrivanje cilja koji se može koristiti kao lijek
[uredi | uredi izvor]Prije nego što se otkriju vodeći spojevi, odgovarajuća meta za racionalni dizajn lijeka mora se odabrati na osnovu biološke vjerovatnoće ili identificirati putem probira potencijalnih vodećih spojeva u odnosu na više ciljeva.[1] Biblioteke lijekova se često testiraju pomoću visokopropusnog odabira (aktivni spojevi se označavaju kao "pogodi") koji mogu provjeriti spojeve na njihovu sposobnost inhibiranja (antagonist) ili stimuliranja (agonist) receptora od interesa, kao i odrediti njihovu selektivnost za njih.[1]
Razvoj vodećeg spoja
[uredi | uredi izvor]Vodeći spoj može nastati iz različitih izvora. Vodeći spojevi se pronalaze karakterizacijom prirodnih proizvoda, primjenom kombinatorne hemije ili molekularnim modeliranjem kao u racionalnom dizajnu lijekova.[2] Hemikalije identifikovane kao pogoci putem visokopropusnog skrininga mogu takođe postati vodeći spojevi.[1] Nakon što se odabere vodeći spoj, on mora proći kroz optimizaciju vodećeg spoja, što uključuje da spoj bude više "sličniji lijeku“.[1] Ovdje na scenu stupa Lipinskijevo pravilo pet, ponekad se naziva i "Pfizerovo pravilo" ili jednostavno "pravilo fi" "[3] Moraju se uzeti u obzir i drugi faktori, poput lahkoće povećanja obima proizvodnje hemikalije.[3]
Također pogledajte
[uredi | uredi izvor]Reference
[uredi | uredi izvor]- 1 2 3 4 5 6 Hughes, JP; Rees, S; Kalindjian, SB; Philpott, KL (mart 2011). "Principles of early drug discovery". British Journal of Pharmacology. 162 (6): 1239–1249. doi:10.1111/j.1476-5381.2010.01127.x. PMC 3058157. PMID 21091654.
- ↑ "Archived copy" (PDF). Arhivirano s originala (PDF), 17. 5. 2017. Pristupljeno 13. 11. 2013.CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link)
- 1 2 Schneider, Gisbert (2013). "Prediction of Drug-Like Properties" (jezik: engleski). Landes Bioscience. Pristupljeno 20. 11. 2017. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)
