Vodenica

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Jump to navigation Jump to search
Vodenice na rijeci Plivi
(Preliv Plivskog jezera kod Jajca).
Rekonstruirano rimsko vodeno kolo
(London)
Plivajuća vodenica na rijeci Muri kod Svetog Martina na Muri (sjeverna Hrvatska)
Vodenica (aktivna 4 od 6 kamena) kod Despotovca, kamene strukture prekrivena ćeramidom, iz sredine 19. vijeka. Na užim bočnim stranama nalaze se po jedna vrata te se sa jedne na drugu obalu kanala jaza prelazi kroz vodenicu. Spomenik kulture od 2001. godine.[1]

Vodenica se prvenstveno odnosi na mlin koji pretvara hidroenergiju u rotacionu energiju pomoću vertikalnog ili horizontalnog vodeničkog točka sa perima. Pogonska struktura se sastoji od vodeničnog točka, mlinskog kamena i nasipnog koša. Vodeni mlaz se preko badnja, obično iz potoka i rijeka, pod snažnim mlazom, usmjeravala na vodenični točak, koji po sistemu vratila pokreće žrvanj. Da bi pokretački mlaz bio što snažniji, provodi se kroz užu drvenu cijev na kraju badnja, koja se zove slavina, a na pogonsko mlinsko kolo se stavljaju izdubljene daščice − kašike.

Nazubljeni mlinski žrvanj rotira na fiksiranom, ravnom mlinskom kamenu, a zrnevlje žita, iz nasipnog koša (kupē) polagano ulazi u otvor na sredini žrvnja. To je moguće zahvaljujući obično maloj napravi zvanoj čeketalo (po zvuku kojeg proizvodi), čiji je jedan kraj u košu za žito, a drugi poskakuje na rotirajućem žrvnju. Žrvanj melje zrna u prah − brašno, koje, nošeno centripetalnom silom (bez rasipanja), pada u kupac (sanduk za prikupljanje mliva).[2][3][4]

Vodenice se i danas koriste za proizvodnju električne energije, pretežno u ruralnim zajednicama, ili u etnoturizmu

Prvi zapisi o vodenicama potiču iz I. stoljeća p.n.e. , koje je ostavio od Antipata iz Soluna. Vodenice su bile uobičajene za mljevenje žitarica u cijeloj Evropi, sve do početka industrijske revolucije, a u bivšoj Jugoslaviji, uključujući i Bosnu i Hercegovinu, bilo ih je mnogo svedo kraja 70-tih godina 20. stoljeća.

U zavisnosti od mjesta gdje su građene, bile su potočare, odnosno one građene na potocima, i lađarice na rijekama. Vodenice lađarice su obično bile veće i s obimnijim kapacitetom. Imena su dobijale po rijekama na kojima su građene: dunavke na Dunavu, moravke na Moravi, drinke na Drini, savke na Savi. Po položaju vodeničnog točka postoje dva tipa vodenica: sa vertikalnim i sa horizontalnim točkom. U oba slučaja mlinski kamen se uvek kreće horizontalno, direktno pomoću vratila ili kod vertikalnih pomoću sistema zupčanika

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Stara vodenica u Despotovcu
  2. ^ Gauldie E. (1981): The Scottish miller 1700 - 1900. Pub. John Donald. ISBN 0-85976-067-7.
  3. ^ Lewis, M. J. (1997): Millstone and hammer: the origins of water power. University of Hull Press, ISBN 0-85958-657-X.
  4. ^ Pacey A. (1991): Technology in World civilization: A Thousand-year History. The MIT Press; Reprint edition. ISBN 0-262-66072-5.

Vanjski Linkovi[uredi | uredi izvor]