Vukac Hrvatinić

S Wikipedije, slobodne enciklopedije

Vukac Hrvatinić, vojvoda (?, na poč. 14. vijeka – ?, nakon 10. aprila 1378), najmlađi sin kneza Hrvatina Stjepanića.

Od oca je baštinio župu Vrbanju s gradom Kotorom. Prvi se put spominje u nedatiranoj povelji banice Elizabete i sina joj Stjepana II Kotromanića. Njome su banica majka i mladi ban zakleli knezu Vukcu da neće biti njihov talac. Otada je knez bio vjeran bosanskim vladarima i u trenutcima kada su ih neki članovi roda Hrvatinića napustili i pristupili ugarskom kralju. Nakon promjene na bosanskom prijestolju 1353. spominje se knez Vukac s bratijom u dvjema poveljama (vjerovatno iz 1353-1354) kneza Vladislava Kotromanića, njegove žene Jelene te njihovih sinova, bana Tvrtka i kneza Vuka.

Kada su na početku 1357. neki članovi roda Hrvatinića napustili bosanskog bana Tvrtka, Vukac mu je ostao vjeran. Osim toga, Vukac se, uz vojvodu Purću, u spomenutoj povelji pojavljuje kao ručnik i pristav. Kada je u ljeto 1363. ugarski kralj Ludovik I zaratio s Bosnom te dolinom Vrbasa prodro s vojskom do grada Sokola, središta župe Plive, tamo ga je zaustavio Vukac i odbranio opsjedani grad. Za to mu je Tvrtko 11. augusta 1366. darovao župu Plivu. Tvrtko tada naziva Vukca vojvodom, ali se na temelju toga ne može pouzdanije utvrditi vrijeme kada je on tu titulu dobio, vjerovatno uskoro nakon odbrane Sokola. Posljednji put se Vukac pominje među svjedocima i ručnicima kralja Tvrtka I Kotromanića u povelji kojom je on 10. aprila 1378. potvrdio Dubrovčanima povlastice svojih prethodnika. Naslijedio ga je njegov sin Hrvoje Vukčić.