Wahlundov efekt

S Wikipedije, slobodne enciklopedije

Wahlundov efekt (Wahlundova varijansa) u populacijskoj genetici odnosi se na smanjenje heterozigotnosti (kad organizam ima dva različita alela u lokusu) u populaciji uzrokovano subpopulacijskom strukturom. Naime, ako dvije ili više subpopulacija imaju različite frekvencije alela, onda se ukupna heterozigotnost smanjuje, čak i kada su same subpopulacije u Hardy-Weinbergovoj ravnoteži. Uzroci ovog fenomena mogu biti geografske ili bilo koje druge barijere za protok gena i genetički drift u subpopulacijama. Wahlundov efekat je prvi put dokumentirao švedski genetičar Sten Wahlund 1928.[1][2]

Primjer[uredi | uredi izvor]

Pretpostavimo populaciju , s relativnim frekvencijama alela A i a datih kao i , odnosno (). Ako se ova populacija podijeli u dvije jednako velike subpopulacije i i svi A aleli ostanu u subpopulaciji , a svi a aleli u subpopulaciji (gdje se može pojaviti genetički drift) tada nema heterozigota, iako su subpopulacije u Hardy-Weinbergovoj ravnoteži.

U generalizaciji gornjeg primjera, bilo bi i reprezenata alela A u i , odnosno i predstavljaju a. Ako je frekvenciji alela u svakoj populaciji drugačija, tj. i retpostavimo li da je svaka subpopulacija u internom Hardy–Weinbergovom ekvilibriju, tada su genotipske frekvencije: AA, Aa i aa: p2, 2pq, a q2 respektivno u svakoj populaciji. Tada su heterozigoti () u sveukupnoj populaciji prosjek obje subpopulacije:

,

kojih je uvijek manje od ( = ), izuzev kada je .[3][4]

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Wahlund S. (1928): Zusammensetzung von Population und Korrelationserscheinung vom Standpunkt der Vererbungslehre aus betrachtet. Hereditas, 11: 65–106.
  2. ^ Hadžiselimović R. (2005): Bioantropologija – Biodiverzitet recentnog čovjeka. Institut za genetičko inženjerstvo i biotehnologiju (INGEB), Sarajevo; ISBN 9958-9344-2-6
  3. ^ Cavali-Sforza L. L., Bodmer W. F. (1999): The genetics of human populations. Dover PublicTIONS, Inc., Mineola, New York, ISBN 0-486-40693-8.
  4. ^ Cavalli-Sforza L. L., Menozzi P., Piazza A. (1994): The history and geography of human genes. Princeton University Press, Princeton,ISBN 0-691-02905-9.