Wannsee konferencija (protokol)

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Jump to navigation Jump to search

Wannsee konferencija (protokol) je prijevod protokola rasprave glavnih institucija Trećeg Rajha u vili kriminalne policije na adresi Am Großen Wannsee 56-58 20. januara 1941. u Berlinu. Sam zapisnik je vođen od Eichmanna i dokazano više puta preuređivan od strane Eichmanna i Heydricha. Iako je plan dokazan radom ovih institucija, vjerodostojnost ovog dokumenta se kroz očuvanje samo jedne kopije ne može dokazati. Prevedena kopija se nalazi u političkom odjelu Ministarstva za vanjske poslove u Berlinu pod arhivskim brojem Inland IIg177, List 166-180.

6. stranica protokola

Prijevod protokola Wannsee konferencije:[uredi | uredi izvor]

Glavni članak: Wannsee konferencija

Tajna Rajhsstvar


30 Kopija/Kopija 16.

Protokol rasprave[uredi | uredi izvor]

I.[uredi | uredi izvor]

Na diskusiji o konačnom rješenju jevrejskog pitanja održanoj 20.1.1942 u Berlinu, Am großen Wannsee Br. 56/58, su učestvovali:


Ime učesnika Funkcija
Dr. Meyer Ministarstvo uprave istočnih područja
Dr. Leibbrandt Ministarstvo uprave istočnih područja
Dr. Stuckart Sekretar u ministarstvu unutrašnjih poslova
Neumann Zaduženik za četverogodišnji plan
Dr. Freisler Sekretar u ministarstvu pravde
Dr. Bühler Sekretar u uredu generalnog guvernera
Luther Podsekretar u odjelu za vanjska pitanja
SS-Oberführer Klopfer Predstavnik partijskog ureda
Kritzinger ministerijalni direktor u državnom uredu
SS-Gruppenführer Hofmann Ured za rasna pitanja i iseljenje
SS-Gruppenführer Müller RSHA
SS-Obersturmbannführer Eichmann RSHA
SS-Oberführer Dr. Schöngarth Zapovjednik SD i policije u Poljskoj
SS-Sturmbannführer Dr. Lange Zapovjednik SD i policije u Latviji

[1]

II.[uredi | uredi izvor]

Šef sigurnosne policije i SD, SS-Obergruppenführer Reinhard Heydrich na početku navodi svoje postavljanje kao zaduženog za planiranje konačnog rješenja jevrejskog pitanja od strane Reichsmaršala, te da je konferencija sazvana zbog rasprave osnovnih pitanja.


Želja Reichsmaršala za dostavu koncepta rješenja organizacije, pravnih i materijalni osnova, pravi neophodnim zajednička rješenja osnovnih pitanja te koordinaciju svih zaduženih institucija.


Kontrola sprovoda konačnog rješenja, bez obzira na geografske granice, se nalazi u ruci državnog vođe SS i šefa njemačke policije (šef sigurnosne policije i SD)


Šef sigurnosne policije i SD polaže pregled do sad sprovedenih akcija protiv ovog neprijatelja. U glavnom navodi se:

  • a) Protjerivanje Jevreja sa životnog područja njemačkog naroda
  • b) Protjerivanje sa pojedinih područja životnih interesa njemačkog naroda


Pri sprovođenju ovih ciljeva se kao jedino rješenje uzima ubrzano plansko iseljavanje Jevreja sa područja države.


Po naređenju Reichsmaršala se u januaru 1939. otvara državna centrala za jevrejsko iseljenje, za čijeg je šefa postavljen šef sigurnosne policije i SD. Njene zadaće se u glavnom sastoje od:

  • a) poduzeti sve potrebne mjere za pojačano iseljenje Jevreja
  • b) kontrola iseljavanja
  • c) u pojedinačnim slučajevima ubrzanje sprovođenja iseljavanja

Cilj je legalno čišćenje njemačkog životnog područja od Jevreja


Svi prisutni se slažu u pitanju nedostataka ovakvog rješenja. Zbog nedostatka boljih mogućnosti, ovi nedostatci se ignorišu.


Rad na iseljenju u navedenom vremenu nije bio samo njemački problem, nego i problem uprave i vlasti država primaoca. Finansijski problemi, kao što je povećanje poreza na prenos i slijetanje od strane stranih vlada, nedostatka brodskih kapaciteta, zabrane ulaska koje su u toku, vanredno otežavaju ciljeve iseljenja.

I pored ovih teškoća, od preuzimanja vlasti 31.10.1941. je iseljeno 537.000 Jevreja. od toga:


  • od 30.1.1933 iz Altreich 360.000
  • od 15.3.1938 iz Ostmark 147.000
  • od 15.3.1939 iz Protektorata Bohemija i Moravska 30.000.


Finansiranje iseljenja preuzimaju Jevreji ili jevrejsko-političke organizacije. Da bi se spriječio ostanak proletiziranih Jevreja, korišteno je pravilo da bolje situirani Jevreji moraju finansirati iseljenje manje bogatih; za ovo je napravljena posebna podjela i porez na iseljenje koji je korišten pri finansiranju iseljenja manje bogatih Jevreja.


Pored Reichsmark bile su potrebne i devize za porezne i prihvatne potrebe. Da bi se smanjilo opterećenje deviznih rezervi, jevrejske organizacije su se obratile inostranim jevrejskim institutima za finansije za prosljedbu potrebnih deviznih sredstava.

Ovdje su Jevreji iz inostranstva putem poklona do 30.10.1941. proslijedili 9.500.000 dolara.

U međuvremenu je vođa SS i šef njemačke policije zbog opasnosti iseljavanja u ratnim okolnostima i otvorenih mogućnosti na istoku, zabranio iseljavanje Jevreja.


III.[uredi | uredi izvor]

Umjesto realizacije iseljenja je kao moguća opcija poslije odobrenja Führera postavljena evakuacija na istok.

Ove akcije su opet predviđene kao sporedne, ali se kroz ovo stečena praktična iskustva uvode u sprovedbu zadnjeg rješenja jevrejskog pitanja kao vrlo važna.

Pri sprovođenju konačnog rješenja, u pitanje dolazi 11 miliona Jevreja koji se dijele po državama:

Zemlja Broj
A
Njemačka 131.800
Ostmark 43.700
istočna područja 420.000
Poljska 2.284.000
Bjelivostok 400.000
Protektorat Bohemija i Moravska 74.200
Estonija judenfrei
Letonija 3.500
Latvija 34.000
Belgija 43.000
Danska 5.600
Francuska (zauzeto područje) 165.000
Francuska 700.000
Grčka 69.600
Holandija 160.800
Norveška 1.300
B
Bugarska 48.000
Engleska 330.000
Finska 2.300
Irska 4.000
Italija sa Sardinijom 58.000
Albanija 200
Hrvatska 40.000
Portugal 3.000
Rumunija sa Besarabijom 342.000
Švedska 8.000
Švicarska 18.000
Srbija 10.000
Slovačka 88.000
Španija 6.000
Turska (evrop. dio) 55.500
Mađarska 742.800
SSSR 5.000.000
Ukrajina 2.994.684
Bjelorusija sa Bjelivostokom 446.484
Ukupno preko 11.000.000


Kod navedenih brojeva Jevreja različitih država se radi o Jevrejima-vjernicima jer rasna definicija još djelimično nedostaje. Obrada ovog problema će u pojedinim državama u pogledu njihovog gledišta i definicije dovesti do teškoća, pogotovo u Mađarskoj i Rumuniji. Tako je npr. u Rumuniji Jevrejima još uvijek moguće plaćanjem doći do određenih dokumenata koji im pravno potvrđuju strano državljanstvo.


Uticaj Jevreja na sve dijelove SSSR-a je poznat. U evropskom dijelu živi oko 5.000.000 dok u azijskom oko 250.000 Jevreja.


Podjela po privrednim granama u evropskom dijelu živećih Jevreja izgleda otprilike ovako:

  • U poljoprivredi: 9,1%
  • Radnici u gradovima: 14,8%
  • Trgovina:20%
  • Državni radnici:23,4%
  • U privatnim granama kao što su zdravstvo, novinarstvo, pozorište itd.:32,7%

Pod određenim vodstvom u sklopu konačnog rješenja jevrejskog pitanja, Jevreje bi na istoku trebalo privesti radu. U velikim radnim kolonama, podijeljeni po polu, radno sposobni Jevreji će se u ove oblasti sprovesti građenjem cesta, pri čemu će doći do velikih ispada na prirodni način.

Ostatak koji u tom slučaju ostaje, pošto se sa sigurnošću radi o najotpornijem dijelu, će morati biti posebno obrađen jer u slučaju otpuštanja taj dio predstavlja sjemenku ponovnog jevrejskog uzdizanja. (Pogledajmo slučajeve iz historije.)

Pri praktičnoj sprovodbi konačnog rješenja, Evropa će biti pročešljana sa zapada prema istoku. Područje Rajha uključujući i protektorat Bohemiju i Moravsku, iz samog pitanja stanova i socialno-političkih potreba, doći će kao prvo na red.


Evakuirani Jevreji će kao prvo, voz za vozom doći u takozvana prolazna geta, da bi ih se poslije toga transportiralo dalje na istok.

Važan uslov sprovedbe evakuacije uopšte, kako je naveo SS-Obergruppenführer Heydrich u daljnjem, je tačna definicija osoba koje dolaze u obzir.

Predviđeno je da se Jevreji u starosti od 65 godina pa na dalje ne evakuiraju nego ostave u starosnim getima -predviđen je geto Theresienstadt.

Pored ovih starosnih grupa - od 280.000 Jevreja koji se 31.10.1941 još nalaze u Rajhu i Ostmarku je otprilike 30% preko 65 godina, u staračkim getima će i dalje biti smješteni teško ranjeni Jevreji i nosioci odlikovanja (EK I).

Sa ovim rješenjem će se sa jednim udarom isključiti sve intervencije.

Početak velikih evakuiranja će u glavnom zavisiti od vojnih događaja. Po pitanju sprovedbe krajnjeg rješenja u evropskim zemljama pod našim uticajem je predloženo da saradnici službe za vanjska pitanja uđu u kontakt sa dotičnim referentima sigurnosne policije i SD.

U Slovačkoj i Hrvatskoj je ovo manje problematično jer su tamo osnovna pitanja već privedena jednoj vrsti rješenja. U Rumuniji je vlada također postavila službenika za pitanje Jevreja. Za riješenje pitanja u Mađarskoj je u dogledno vrijeme važno rekrutirati jednog savjetnika u vladi.

U pogledu poduzimanja priprema za rješenje problema u Italiji, SS-Obergruppenführer Heydrich predlaže uspostavljanje veze sa šefom policije povodom ovog pitanja.

U zauzetoj i slobodnoj Francuskoj će registracija i evakuacije vjerovatno proći bez teškoća.

Zamjenik državnog sekretara Luther iznosi, da bi dublja sprovodba ovog problema u nekim državama, kao primjer u sjevernim, mogla dovesti do teškoća te predlaže da se ove države uvedu tek pri kraju. U pogledu malog broja Jevreja koji dolaze u pitanje, ova odgoda ne predstavlja nikakvu promjenu. Za prostor jugoistoka i zapada, služba za vanjske poslove ne vidi nikakve velike teškoće.


SS-Gruppenführer Hofmann će poslati jednog predstavnika odjela za rasu i raseljenje za opštu orijentaciju u Mađarskoj kada šef sigurnosne policije i SD započne ovaj slučaj. Predloženo je da se ovaj predstavnik, koji ne bi trebao biti aktivan, priključi policijskom atašeu.

IV.[uredi | uredi izvor]

Pri sprovodbi konačnog rješenja bi kao osnova služili nürnberški zakoni, pri čemu je uslov i rješenje problema mješanih brakova i mješanaca.

Šef sigurnosne policije i SD objašnjava ovu tematiku u pogledu pisma šefa kancelarije Rajha u sljedećim teoretskim tačkama:


1) Obrada mješanaca 1. stepena[uredi | uredi izvor]

Mješanci 1. stepena su u pogledu konačnog rješenja izjednačeni sa Jevrejima.

Iznimku od ove obrade predstavljaju:

  • a) Mješanci 1. stepena u braku sa suprugom njemačke krvi, njihova djeca (mješanci 2. stepena) iz ovog braka. Mješanci 2. stepena su u glavnom izjednačeni sa Nijemcima.
  • b) Mješanci 1. stepena kojima su vodeće institucije partije ili države do sada u bilo kom životnom dijelu dale iznimne dozvole. Svaki slučaj se posebno mora provjeriti, pri čemu se ne isključuje mogućnost odluke protiv mješanca 1. stepena.

Uslovi jedne iznimne dozvole mora uvijek biti sama zasluga dotičnog mješanca. (Ne zasluge njemački punokrvnog roditelja ili bračnog supruga)

Mješanci 1. stepena koji se ne privode evakuaciji -da bi se spriječilo razmnožavanje- će biti sterilizirani. Sterilizacija se sprovodi dobrovoljno. Ona je uslov za ostanak u Rajhu. Sterilizirani mješanac je kasnije oslobođen od svih otežavajućih uslova.


2) Obrada mješanaca 2. stepena[uredi | uredi izvor]

Mješanci 2. stepena se u glavnom pribrojavaju onima njemačke krvi sa iznimkom sljedećih slučajeva u kojima se pribrojavaju Jevrejima.

  • a)porijeklo mješanca iz braka skotova (oba dijela mješanci).(o.p. u originalu Bastardehe, ponižavajući naziv srodan: skot, nakot, kopile itd. dok Ehe znači brak)
  • b)Rasno nedoličan izgled mješanca 2. stepena koji ga po vanjskom izgledu već ubraja u Jevreje.
  • c)Vrlo loša policijska ili politička ocjena mješanca 2. stepena koja dokazuje da se osjeća i ponaša kao Židov.

I u ovim slučajevima ne treba praviti iznimku ako je mješanac 2. stepena u braku sa suprugom njemačke krvi.

3) Brak između Jevreja i onih njemačke krvi[uredi | uredi izvor]

U pojedinim slučajevima se mora odlučiti da li će jevrejski dio biti evakuiran ili će, sa uzimanjem u obzir ovakve odluke prema njemačkom rodu ovakvog mješanog braka, biti proslijeđen u starački geto.

4) Brak između mješanaca 1. stepena i onih njemačke krvi[uredi | uredi izvor]
  • a) Bez djece

Ako iz braka nisu proizišla djeca, mješanac 1. stepena će biti evakuiran ili proslieđen u starački geto. (Ista obrada kao kod braka između Jevreja i onih njemačke krvi, tačka 3.)

  • b) Sa djecom

Ako su iz braka proizišla djeca (mješanci 2. stepena), ista će, ako su izjednačena sa Jevrejima, sa mješancem 1. stepena biti evakuirana ili podređena jednom getu. Ako su ova djeca izjednačena sa Nijemcima (po pravilu), ne privode se evakuaciji i time i mješanac 1. stepena.

5) Brak između mješanaca 1. stepena i 1. stepena ili Jevreja[uredi | uredi izvor]

Kod ovih brakova (uključujući i djecu) se svi članovi kao Jevreji evakuiraju ili sprovode u jedan starački geto.

6) Brak između mješanaca 1. stepena i mješanaca 2. stepena[uredi | uredi izvor]

Oba roditelja se bez obzira da li su iz braka proizišla djeca evakuiraju ili podređuju jednom staračkom getu pošto su po pravilu djeca ovakvih brakova sklonija jevrejskoj krvi nego jevrejski mješanci 2. stepena.

SS-Gruppenführer Hofmann drži gledište da se treba prići sterilizaciji jer mješanci kojima je na izbor dana sterilizacija ili evakuacija će se sigurno odlučiti za sterilizaciju.

Državni sekretar Dr. Stuckart naglašava da praktična sprovodba navedenih rješenja za pročišćavanje mješanih brakova sigurno dovodi do velikih urednih poslova. Da bi se u svakom slučaju i biološkim stvarnostima dalo pogled, državni sekretar Dr. Stuckart predlaže prinudnu sterilizaciju.

Za pojednostavljenje problema mješanih brakova, mora se dovesti do uslova u kojima i zakonodavni organi kažu: "Ovi brakovi su poništeni".

Povodom pitanja posljedica evakuiranja Jevreja na privrednom nivou, državni sekretar Neuman navodi da se Jevreji koji se nalaze u ratno važnim industrijskim pogonima ne mogu evakuirati do nabave odgovarajuće zamjene.

SS-Obergruppenführer Heydrich naznačava da ovi Jevreji u po njemu naređenim evakuacijama za egzekucije i tako neće biti evakuirani.

Državni sekretar Dr. Bühler utvrđuje, da bi generalni guvernat pozdravio izvedbu ovog plana sa početkom u guvernatu jer se tamo ne postavlja problem transporta i radni razlozi ne bi ugrožavali tok akcije. Jevreji se iz generalnog guvernata moraju pod hitno odstraniti, jer na ovom području Jevrej kao prenosnik zaraze predstavlja ogromnu opasnost te kroz nastavak prodaje u tajnosti, dovodi i privredu države u nemir. Od u obzir dolazećih 2,5 miliona Jevreja je većina i tako nesposobna za rad.

Državni sekretar Dr. Bühler u daljnjem utvrđuje da se rješenje jevrejskog pitanja na području generalnog guvernata nalazi u rukama šefa sigurnosne policije i SD, te da on u svom radu ima punu podršku. On ima samo jednu molbu; da se pitanje Jevreja na ovom području riješi što brže.

Zaljučno se raspravljaju različite vrste rješenja, gdje Gauleiter Dr. Mayer ali i državni sekretar Dr. Bühler izlažu stajište po kojem dijelove pripremnih poslova krajnjeg rješenja u navedenim teritorijama mogu sprovesti i sami sa pažnjom da se stanovništvo previše ne uzbudi.

Sa molbom za pomoć šefa sigurnosne policije i SD na prisutne pri sprovodu radova za rješenje i njihovu podršku, rasprava je završena.

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]

Dokumenti
Historijski pogledi

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]