Idi na sadržaj

Wartburg 311

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Wartburg 311
ProizvođačWartburg
Produkcija1956–1965
PrethodnikIFA F9
NasljednikWartburg 312
KlasaSrednja klasa
Motor(i)Dvotaktni motor:
0,9–1,0 l
(27–37 kW)
Međuosovinski razmak2450 mm
Dužina4300 mm
Širina1570 mm
Visina1450 mm
Ukupna težina960 kg (od 1961: 920 kg)[1]

Wartburg 311 je putnički automobil opremljen trocilindričnim dvotaktnim motorom, koji se proizvodio u Automobilwerk Eisenach od 1955. do 1965. godine. Nakon povećanja radne zapremine motora 1962, modelu je dodan naziv Wartburg 1000. Gotovo bez vanjskih promjena, proizvodnja je nastavljena do 1967. kroz dalji razvoj verzije poznate kao Wartburg 312. Modeli Wartburg 313 i Wartburg 312-300 nastali su kao njegove sportske varijante.[2]

Zahvaljujući karoseriji koja se smatrala estetski privlačnom, praktičnom dizajnu i širokom spektru varijanti, Wartburg 311 postigao je veću međunarodnu prepoznatljivost nego bilo koji drugi automobil iz Istočne Njemačke.[3] Model se dobro prodavao i na zapadnim tržištima, zbog čega je bio od izuzetne važnosti za devizne prihode države. Glavni nedostatak bila je zastarjela šasija koja je zahtijevala često održavanje, a koja je zamijenjena novim dizajnom tek kod nasljednika, modela 312. Ukupno je proizvedeno 247.368 primjeraka modela Wartburg 311.

Historija razvoja

[uredi | uredi izvor]

Kao nekadašnja tvornica za proizvodnju BMW automobila, tvornica automobila u Eisenachu je nakon Drugog svjetskog rata u početku nastavila proizvoditi veće automobile sa šestocilindričnim četverotaktnim motorima. Godine 1953. vlada Istočne Njemačke odlučila je preseliti proizvodnju znatno manjeg modela IFA F 9, opremljenog trocilindričnim dvotaktnim motorom, iz Zwickaua u Eisenach, čime je okončana proizvodnja EMW modela koji su se prethodno proizvodili u Eisenachu.

Prvobitno je resorno ministarstvo od Centra za istraživanje i razvoj u Karl-Marx-Stadtu naručilo dalji razvoj modela F9, sa karoserijom slične veličine i dvoja vrata. Odgovarajući prototip, F9/P iz 1954, svojim je dizajnom i pontonskom karoserijom već bio vrlo sličan kasnijem Wartburgu 311, ali je bio kraći i imao je samo dvoja vrata.[4] Martin Zimmermann, upravnik fabrike AWE, nije bio naklonjen tom konceptu. Bez zvaničnog "odobrenja za planiranje", fabrika je na vlastitu inicijativu i u veoma kratkom roku odlučila proizvesti alternativni dizajn sa međuosovinskim razmakom dužim za 100 mm i karoserijom sa četvero vrata (dizajner: Hans Fleischer).[5] Fabrika je dobila podršku javnosti i veoma pozitivne reakcije u štampi. Takav vid samoinicijative u to je vrijeme još uvijek bio moguć, jer vladajuća partija (SED) nije dosljedno provodila svoje pravo na apsolutno vodstvo sve do 8. kongresa stranke 1971. godine. Ipak, upravnik Zimmermann je zbog razvoja ovog vozila, koji se smatrao "razvojem na crno", kažnjen disciplinskom novčanom kaznom od 5.000 istočnonjemačkih maraka.[6] Međutim, državni vrh je načelno bio otvoren za brzu promjenu modela, s obzirom na to da je kompanija Auto Union GmbH još od 1955. vodila tužbu protiv njih. U oktobru 1955. proizvedena je probna serija od 162 vozila, dok je puna serijska proizvodnja započela u januaru 1956. godine.

Nova, veća karoserija, montirana na šasiju modela F9 koja je produžena za 100 mm, nudila je prostran prtljažnik i sjedala za pet osoba, što je zahtijevalo povećanje snage motora. Opsežne izmjene, koje su uključivale i redizajn komore za sagorijevanje, rezultirale su povećanjem snage za 5 KS te maksimalnim obrtnim momentom od 81,4 Nm (8,3 kgm). Taj se moment postizao već pri 2200 obr/min, što je Wartburgu davalo određenu živahnost u vožnji. Još jedna novina bila je ojačana zadnja osovina s teleskopskim amortizerima. Posebne pohvale dobili su veliki, zakrivljeni vjetrobrani sprijeda i straga, zasnovani na principu panoramskog okvira karoserije. Ipak, nova i elegantno oblikovana karoserija nije mogla sakriti činjenicu da je zadržana konstrukcija s okvirom (šasijom) rezultirala relativno velikom težinom. Takva nepromijenjena šasija zahtijevala je mnogo održavanja i više nije bila u skladu s tadašnjim tehničkim trendovima.

Naziv 311, kao i kod kasnijih modela (313, 312, 353 i prototipova), nastavlja tradiciju BMW-a; svi modeli BMW-a i EMW-a proizvedeni u Eisenachu imali su trocifrene oznake koje su počinjale brojem "3" (tako je model F9 u Eisenachu vođen kao EMW 309).[7] Do 1955. Wartburg je interno bio poznat kao EMW 311. Odabrani komercijalni naziv bio je omaž prvom automobilu koji je fabrika u Eisenachu proizvela 1898, a koji je inspiraciju dobio po dvorcu Wartburg koji se nalazi iznad grada.

Ažuriranja modela

[uredi | uredi izvor]

Konstrukcija sa šasijom (okvirom) omogućila je proizvodnju modela Wartburg 311 u različitim oblicima karoserije bez većih poteškoća, što je rezultiralo neuobičajeno širokim spektrom varijanti. Najznačajnije tehničke promjene tokom proizvodnog perioda bile su uvođenje sinhronizovanog mjenjača od 1958. (izuzev prve brzine)[8] i postepeno povećanje snage motora. Snaga je 1961. povećana na 40 KS, nakon čega je 1962. uslijedilo uvođenje motora s povećanom radnom zapreminom od 992 cm³, koji je razvijao 45 KS.[9] Vozila s jačim motorom prvobitno su nosila oznaku Wartburg 312, ali je naziv ubrzo promijenjen u Wartburg 1000. Oznaka 312 tada je bila ograničena samo na motor, ali je ponovo uvedena za kompletan model od 1965. godine.

Eksterijer je prepoznatljiv po rešetki hladnjaka koja je modifikovana krajem 1958. po uzoru na sportski tip 313. U istom periodu poboljšane su kočnice uvođenjem dvostrukih kočnica na prednje točkove. Od kraja 1959. primjenjivane su mekše lisnate opruge, a upravljanje je postalo lakše. Wartburg je tada dobio asimetrična kratka svjetla, a mehanizam zaključavanja rezervoara za gorivo je pojednostavljen. Zbog nepouzdanosti je napušten centralni sistem podmazivanja, što je povećalo potrebu za održavanjem šasije. Godine 1962. uveden je savremeni sistem grijanja svježim zrakom.

Motor od 1000 cm³ iz 1962. dobio je oznaku kvaliteta "Q" (vrhunski kvalitet), jer se smatrao superiornijim u odnosu na zapadnonjemačke dvotaktne motore kompanije Auto Union GmbH, pokazujući minimalne kvarove i nakon 100.000 pređenih kilometara. Ovaj motor se koristio i u dostavnom vozilu Barkas B 1000, te jedno vrijeme u poljskoj Syreni. Sa uvođenjem jačeg motora, termosifonsko hlađenje zamijenjeno je sistemom sa cirkulacionom pumpom, a ugrađen je i prigušivač usisnog zvuka. Model iz 1963. vanjski se isticao zbog izmijenjenih zadnjih svjetala; također je, između ostalog, imao sistem za pranje vjetrobranskog stakla, nova sjedišta i učvršćenja za sigurnosne pojaseve na prednjim sjedištima. Poboljšanja iz 1964. uključivala su pogonsko vratilo s dvostrukim zglobom, igličaste ležajeve za gornji ležaj klipa, fleksibilniji nosač motora i automatsko podešavanje kočnica. Neke inovacije, poput sistema za ubrizgavanje benzina testiranog 1958, nikada nisu ušle u serijsku proizvodnju. Razlog je bio nedostatak kapaciteta istočnonjemačke elektroindustrije da proizvede potrebne komponente bez kršenja međunarodnih patenata.

Asortiman modela

[uredi | uredi izvor]

311/0 standardna limuzina

[uredi | uredi izvor]

Ovaj tip je činio glavninu proizvodnje sa 130.411 proizvedenih primjeraka.[10] Uglavnom je bio dostupan u jednoj boji ili s krovom u kontrastnoj boji. Proizvodnja je počela 1955. i završila 1965. godine. Cijena novog vozila iznosila je 14.700 istočnonjemačkih maraka (DDR-Mark).[4] Određeni broj limuzina isporučen je iz fabrike u bojama Narodne policije (Volkspolizei), nakon čega su opremljeni kao patrolna vozila s radiostanicama.

311/1 luksuzna limuzina

[uredi | uredi izvor]

Luksuzna limuzina (Luxuslimousine) imala je niz dodatnih detalja. Izvana se isticala dvobojnom završnom obradom odvojenom hromiranim letvicama. Ostale karakteristike koje su je razlikovale od standardne verzije uključivale su ukrasne prstenove na točkovima, hromirani nastavak auspuha, naslone za ruke integrisane u ručke vrata, visokokvalitetne vunene presvlake, podne obloge od velura i podesive naslone sjedišta.[11] Od 1957. do 1965. izgrađeno je 55.660 ovih vozila.[10]

311/2 kabriolet

[uredi | uredi izvor]

Kabriolet je imao dvoja vrata i četiri sjedišta. Ova luksuzna vozila s kožnim enterijerom izrađivana su u fabrici karoserija u Dresdenu (VEB Karosseriewerk Dresden). Od 1956. do 1960. proizvedeno je 2.670 primjeraka.[10] Proizvodnja je obustavljena u korist modela 311/3 (Coupé).

311/3 Coupé

[uredi | uredi izvor]

Od 1957. godine fabrika u Meeraneu proizvodila je Wartburg 311 kao kupe. Zbog potreba za proizvodnjom Trabanta, proizvodnja je 1959. premještena u Dresden. Uslijedio je novi dizajn sa zakrivljenim dvobojnim lakiranjem, koji se smatra jednim od najharmoničnijih dizajna tog vremena. Veliko panoramsko zadnje staklo bilo je iz jednog dijela samo u ranim godinama proizvodnje. Do 1965. godine proizvedeno je 5.487 primjeraka.[10]

311/4 patrolno vozilo (Kübelwagen)

[uredi | uredi izvor]

Vozilo je dizajnirano kao kabriolet u vojnom (Kübel) stilu i proizvodilo se u Dresdenu specijalno za potrebe Narodne policije i Nacionalne narodne armije (NVA). Prema nekim izvorima, od 1959. do 1964. proizveden je 791 primjerak.[10]

311/5 kamping limuzina

[uredi | uredi izvor]

Ovo je bio luksuzni karavan s četvera vrata. Naziv "Camping" korišten je kako bi se naglasila namjena za slobodno vrijeme i porodice. Karakterisali su ga veliki platneni sklopivi krov, bočni panoramski prozori i sjedišta koja su se mogla pretvoriti u ležaj. Od 1956. do 1965. proizvedeno je 8.362 vozila.[10]

311/6 limuzina (volan na desnoj strani)

[uredi | uredi izvor]

Za izvozna tržišta sa saobraćajem na lijevoj strani, ova verzija je u periodu od 1961. do 1964. proizvedena u 737 primjeraka.[10]

311/7 brzi transporter (pick-up)

[uredi | uredi izvor]

Ovaj model je nastao u fabrici u Halleu kako bi se ublažio nedostatak malih dostavnih vozila u DDR-u. Karakterističan je po zaobljenom zadnjem kraju u ranim verzijama, koji je kasnije zamijenjen praktičnijom kockastom nadogradnjom. Do 1965. proizvedeno je ukupno 4.938 primjeraka.[10]

311/8 limuzina sa sklopivim krovom

[uredi | uredi izvor]

Standardne i luksuzne limuzine nudile su se pod oznakama 311/008, odnosno 311/108, s velikim platnenim sklopivim krovom (Faltdach). Ova varijanta je danas veoma popularna među kolekcionarima oldtimera. Godine 1964. prešlo se na čelični šiber (klizni krov), koji je nudio veću sigurnost, lakše rukovanje i održavanje, ali i manji otvor u odnosu na platnenu verziju.[12] U periodu od 1956. do 1965. proizvedeno je ukupno 14.749 ovih vozila.[10]

311/9 karavan (kombi)

[uredi | uredi izvor]

Karavan s dvoja vrata proizvodio se u Halleu od 1955. godine. Godine 1964. zadnji dio je redizajniran, a vrata prtljažnika su se počela otvarati prema gore. Karavan je imao ojačane opruge i drugačiji prenosni omjer, što je smanjilo maksimalnu brzinu na 100–105 km/h.[13] Proizvedeno je 23.568 primjeraka.[10]

Graciela GW

[uredi | uredi izvor]

Od 1962. do 1964. godine, Wartburg 311 se montirao u Argentini koristeći CKD komplete (dijelove za sastavljanje) zasnovane na izvoznoj verziji modela 311. Montažu je vršila kompanija DINFIA u regiji Cordoba. Vozilo se na tržištu pojavilo pod nazivom Graciela-Wartburg, odnosno Graciela GW. Vizuelno se razlikovalo od originala samo po drugačijoj maski hladnjaka i amblemu marke sa skraćenicom "GW". Proizvedeno je približno 2.200 primjeraka. Datoteka:Graciela_W.jpg|Argentinski Graciela GW (1962–1964) </gallery>

Prototipovi

[uredi | uredi izvor]
  • 311 Bellevue: varijanta s dvoja vrata.
  • 311 Cabrio: dizajn fabrike u Dresdenu s panoramskim staklom.
  • 311/1000: karavan s kliznim vratima.
  • 314 P100: limuzina s četvera vrata i stepenastim zadnjim dijelom.

Rasprostranjenost

[uredi | uredi izvor]

Zbog ograničene dostupnosti novih automobila u DDR-u, ali i zahvaljujući konstrukciji sa šasijom koja je bila pogodna za popravke, relativno mali broj Wartburga 311 završio je na otpadu. Često su nakon dostizanja granice istrošenosti bivali uskladišteni ili potpuno restaurirani. Na domaćem tržištu Istočne Njemačke prodato je skoro 180.000 primjeraka modela Wartburg 311/312, od kojih je 1985. još uvijek bilo registrovano čak 127.000 komada.[14]

Izvan granica Istočne Njemačke, pored Mađarske, Wartburg 311 bio je naročito prisutan u Finskoj (koja je pripadala nesocijalističkom tržištu), gdje je 1963. prodan deset-hiljaditi primjerak.[15]

Tehnički podaci

[uredi | uredi izvor]
Tehnički podaci: Wartburg 311, Wartburg 1000 i Wartburg 313 (Sport)
Model Wartburg 311 (1955) Wartburg 311 (1961) od 1962. ("Wartburg 1000")
Motor: Trocilindrični, dvotaktni benzinski motor sa karburatorom i povratnim ispiranjem
Radna zapremina: 900 cm³ 992 cm³
Prečnik cilindra: 70 mm 73,5 mm
Hod klipa: 78 mm
Kompresija: 1:6,6 do 6,8 1:7,3 do 7,5 1:7,3 do 7,5
Snaga: 27 kW (37 KS) pri 4000 obr/min 29 kW (40 KS) pri 4000 obr/min

Sport-313: 37 kW (50 KS)

 33 kW (45 KS) pri 4250 obr/min
Maks. obrtni moment: 81 Nm (8,3 mkp) pri 2200 obr/min 83 Nm (8,5 mkp) pri 2200 obr/min 93 Nm (9,5 mkp) pri 2200 obr/min
Gorivo (oktanski broj): 2-taktna mješavina VK 72 2-taktna mješavina VK 79
Ulje: Dvotaktno ulje
Hlađenje: Vodeno (termosifonsko hlađenje s ventilatorom) Vodeno hlađenje (pumpa)
Omjer mješavine: 1:25 1:33 1/3

(za 313 uvijek 1:25)

 1:33 1/3 (od 1964. 1:50)
Maksimalna brzina: 115 km/h

Kombi: 100 km/h Sport: 140 km/h

 125 km/h

Kombi: 105 km/h

Prosječna potrošnja: 9,8 l/100 km 9,7 l/100 km 9,5 l/100 km
Karburator: BVF (Berliner Vergaser-Fabrik)
Mjenjač: do januara 1958. nesinhronizovan Četverostepeni, djelomično sinhronizovan (2, 3. i 4. brzina)
"Slobodni hod": Ručno blokirajući u svim brzinama za vožnju naprijed
Kvačilo: Suho kvačilo s jednom pločom
Prednja osovina: Nezavisno ogibljenje, dvostruka poprečna ramena, poprečna lisnata opruga
Zadnja osovina: Kruta osovina s uzdužnim ramenima i visoko postavljenom poprečnom lisnatom oprugom
Gume: 5,90–15 (Kombi: 6,4–15)
Kočnice: Naprijed i nazad Simplex (širina 35 mm) Hidraulične; naprijed Duplex, nazad Simplex (širina 50 mm)
Akumulator: 6 V
Dimenzije (D/Š/V): 4300 / 1520 / 1450 mm (Limuzina)

4360 / 1570 / 1350 mm (Sport)

Masa (prazno vozilo): Limuzina: 920 kg

Camping: 1020 kg Kombi: 1050 kg

Izvještaji s testiranja

[uredi | uredi izvor]

Časopis Kraftfahrzeugtechnik testirao je 1959. limuzinu Wartburg 311.[16] Istaknuti su nisko težište i općenito vrlo direktno ponašanje u vožnji. Estetski oblikovan automobil dobio je na atraktivnosti zahvaljujući novoj maski hladnjaka i sjajnom laku od sintetičke smole. Kritike su upućene na previše kruto ogibljenje (lisnate opruge) s obzirom na loše stanje tadašnjih cesta, kao i na loš kvalitet metlica brisača. Također je upozoreno na prilično veliku vlastitu težinu u međunarodnom poređenju. Buka motora u kabini ocijenjena je kao preglasna, sjedišta u standardnoj verziji kao zamarajuća, a primijećena je i sklonost kočnica pregrijavanju i škripanju.

Zimi 1962/1963. godine, KFT je testirao Wartburg 1000 pri jakom mrazu. Utvrđeno je dobro paljenje motora, ali nedovoljan kapacitet grijanja i preduga faza zagrijavanja motora s novim sistemom hlađenja putem pumpe. Karakteristike motora od 45 KS i ponašanje u vožnji ocijenjeni su pozitivno, dok su velika masa praznog vozila, veliki krug okretanja i previše tvrdo ogibljenje ponovo kritikovani.[17]

Prilikom testiranja modela 311/9 de Luxe 1964, dodano je da su sile pritiska na pedale kvačila i kočnica kod Wartburga općenito previsoke. Kod karavana je uočena sklonost proklizavanju prednjih točkova pri kretanju na uzbrdicama, kao i nešto veća tendencija ka preupravljanju u odnosu na limuzinu, dok je problem brzog prljanja zadnjeg stakla ostao neriješen. Zahvaljujući izmijenjenom prijenosnom omjeru, bila je moguća vožnja s manje mijenjanja brzina, a puno opterećenje vozila se jedva osjetilo na performansama motora. Izmjerena maksimalna brzina iznosila je 112 km/h, uz prosječnu potrošnju goriva od 9,9 l/100 km.[18]

Motosport

[uredi | uredi izvor]
Kurt Otto u svom Wartburgu 311 Rallye

Wartburg 311 je u svoje vrijeme bio veoma uspješan u motosportu. Kurt Otto je 1959. ostvario ukupnu pobjedu na reliju Hanseat na stazi Nürburgring. Sa uvođenjem jačeg motora (Wartburg 1000), ostvarena je prva pobjeda u klasi na reliju Semperit u Austriji 1962. godine.[19] Iste godine uslijedile su pobjede u klasi na relijima Alpenfahrt i Reli Bugarska.[20]

Godine 1959, na reliju Rallye Mitternachtssonne (Ponoćno sunce), uspješno je testiran četverocilindrični četverotaktni bokser motor zapremine 1100 cm³ i snage 45 KS, koji je razvijen u Eisenachu, ali taj motor nikada nije ušao u serijsku proizvodnju.

Literatura

[uredi | uredi izvor]
  • Michael Stück: Wartburg 311. TIM Verlag, Berlin 1999, ISBN 3-933451-04-3.
  • Typ Wartburg – ein neuer PKW aus Eisenach. U: Kraftfahrzeugtechnik 2/1956, S. 55–58.
  • Vergaserprobleme beim Zweitaktmotor, 2) AWE 311 Wartburg. U: Kraftfahrzeugtechnik 4/1958, S. 128–133.
  • Frank Rönicke: Wartburg 311/313/1000. Motorbuch Verlag, Stuttgart 2014, ISBN 978-3-613-03630-7.

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. ↑ Trabant und Wartburg verbessert. In: Kraftfahrzeugtechnik 05/1961, S. 197.
  2. ↑ Wartburg siegte im Schönheitswettbewerb. u: Kraftfahrzeugtechnik 1/1959, str. 36
  3. ↑ Wartburg in Frankreich getestet. u: Kraftfahrzeugtechnik 7/1958, str. 242.
  4. 1 2 Werner Oswald: Kraftfahrzeuge der DDR. Motorbuch Verlag, Stuttgart, 2. Auflage 2000, ISBN 3-613-01913-2.
  5. ↑ Hans Fleischer Entwerfer und Gestalter im VEB Automobilwerk Eisenach. u: Kraftfahrzeugtechnik. 3/1968, str. 90.
  6. ↑ Peter Kirchberg: Plaste, Blech und Planwirtschaft. Nicolai-Verlag, Berlin 2000, ISBN 3-87584-027-5.
  7. ↑ 309-Ersatzteilenummern, beispielsweise auf Getrieben auch der frühen Baujahre des 311
  8. ↑ Wartburg-Synchrongetriebe. u: Kraftfahrzeugtechnik 1/1959, str. 21.
  9. ↑ Der "Wartburg" Modell 1962. u: Kraftfahrzeugtechnik 3/1962, str. 94–100 und Titelbild.
  10. 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 Michael Stück: Wartburg 311. TIM Verlag, Berlin 1999, ISBN 3-933451-04-3, S. 99.
  11. ↑ Der volkseigene Fahrzeugbau auf der Leipziger Frühjahrsmesse 1958. In: Kraftfahrzeugtechnik 3/1958, S. 95–98.
  12. ↑ Der „Wartburg 1000“ 1964. In: Kraftfahrzeugtechnik 3/1964, S. 109–110.
  13. ↑ Kraftfahrzeugtechnik beurteilt Wartburg 1000 Kombi de Luxe. In: Kraftfahrzeugtechnik. 6/1964, S. 228–229.
  14. ↑ Peter Kirchberg: Plaste, Blech und Planwirtschaft. Nicolai-Verlag, Berlin 2000, S. 716, 725
  15. ↑ Test: AWE 311 – Wartburg 1959. In: Kraftfahrzeugtechnik 8/1963, S. 316.
  16. ↑ Test: AWE 311 – Wartburg 1959. In: Kraftfahrzeugtechnik 11/1959, S. 454–456.
  17. ↑ Kraftfahrzeugtechnik erprobte Wartburg 10000. In: Kraftfahrzeugtechnik 3/1963, S. 105–107.
  18. ↑ Kraftfahrzeugtechnik beurteilt Wartburg 1000 Kombi de Luxe. In: Kraftfahrzeugtechnik. 6/1964, S. 228–229.
  19. ↑ Sieg bei der internationalen Semperit-Rallye! In: Kraftfahrzeugtechnik 8/1962, S. 348.
  20. ↑ Große Erfolge auf Wartburg 312 bei der Bulgarien-Rallye und der Österreich-Alpenfahrt. In: Kraftfahrzeugtechnik 9/1962, S. 384.
Preuzeto iz "https://bs.wikipedia.org/w/index.php?title=Wartburg_311&oldid=3841505"